autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ep koji to nije

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 16.12.2014. Leave a Comment

Exodus 1Na papiru je ideja jamačno izgledala neodoljivo: uzeti biblijsku knjigu Izlaska i pretvoriti je u filmski spektakl onako kako je to nekoć, višekratno, znao raditi Cecil B. DeMille.

 

Ima li uopće spektakularnijeg načina za iskorištavanje današnjih veleuvjerljivih digitalnih efekata? Ako je DeMille 1923. u nijemoj eri i zatim 1956. u punini šestokanalnog zvuka i 70-milimetarskog formata stvorio djela koja su definirala svoje ere Hollywooda, što li se tek može izvesti danas, u vrijeme opće rasprostranjenosti 3D tehnike i IMAX-a?

Manjak etničke raznovrsnosti najmanji je problem filma “Egzodus: Bogovi i kraljevi”, sročenog jednako nespretnog kao što je i nazvan. Nitko ne zna kako su izgledali etniciteti prije tri i pol tisuće godina, a Ridley Scott se ne jednom pokazao više nego spremnim povjeriti uloge primjerenim glumcima

 

Kad je o odabiru redatelja riječ, je li bilo boljega od Ridleyja Scotta? Priča o Mojsiju i Deset zapovijedi djelovala je idealno pozicionirano između Gladijatora, redateljeva najnagrađivanijeg komercijalnog uspjeha, i Kraljevstva nebeskog, zanemarenog u prvotnoj kinodistribuciji, ali otkrivenog u produljenoj verziji na kućnom videu, kako to već kod Scotta počesto biva. Već od samog pojma Scottove vizualizacije DeMilleove građe sigurno su rasle zazubice.

 

Doduše, negdje se dogodio kratki spoj. Egzodus: Bogovi i kraljevi nije suvremena inačica Deset zapovijedi, koliko god da obrađuje iste dijelove Petoknjižja. Nije ni ultrakonzervativni spektakl idealan za pomoć u nastavi vjeronauka. Ako sliči ičemu, onda je to Noa, autorski uživljeno, ali i podosta kontroverzno tumačenje onog malo ranijeg dijela Biblije. A Scott nije ovoj priči pristupio ni kao DeMille ni kao Darren Aronofsky: on nije čak ni vjernik.

 

Pripovijedati priču što leži u temelju svih današnjih velikih monoteističkih religija – mozaičkih religija, nazvanih tako upravo po ovdašnjem protagonistu – bez pripadanja ijednoj od njih možda i jest bio izazov Scottu, odlučnom pronaći čvrstu dramu u njoj. Nakon što je prošla kroz ruke četvorice scenarista, uključujući i najvećeg script-doktora Hollywooda Stevea Zailliana, vjerojatno mu je djelovala tako. Čini se da je smatrao kako može ispričati priču o dva brata koji postaju nesmiljeni suparnici na podlozi biblijske ikonografije i dobiti najbolje od oba svijeta.

Samo, da je u ovoj priči postojao ekvivalent Ghassana Massouda u ulozi Saladina iz “Kraljevstva nebeskog”, imali bismo posla sa stvarno spektakularnim sukobom dviju religija iz kojeg je proizašao svijet kakvog danas poznajemo. Ali u “Egzodusu” nema religija – ni etablirane egipatske, a ni nastajuće hebrejske

 

Samo, Egzodus (kako se film trebao zvati, prije nego što se ispostavilo da prava na taj naslov nisu dostupna) nije ni jedno ni drugo, barem ne u inačici koja je dospjela u kina. Odviše intiman da bi bio očekivani spektakl i odviše raskošan da bi svome intimnom tumačenju dao priliku da preuzme glavnu riječ, ovo je film koji se najvećim dijelom trajanja nalazi u procjepu između tih dviju tendencija – procjepu koji se počesto sklopi nad njim kao razdvojeno Crveno more.

 

Možda taj problem nije bio tako teško uočljiv već od samoga početka. Priča Izlaska hebrejska je legenda, lišena historiografskog i arheološkog utemeljenja, što nije naročito sporno čak ni među zagriženijim biblijskim povjesničarima. Egzodus je pak prikazuje kao povijesnu priču, trudeći se naći psihološko utemeljenje za mesijanstvo Mojsija, te racionalno obrazloženje za ono što u priči jesu i nužno moraju biti čuda. Film nastoji izmiriti neizmirljivo.

 

Exodus 2Scottov pristup dio je šireg problema današnje kinematografije – naše vrijeme kao da ne zna što tvori temelje epskog pripovijedanja, niti ga je voljno prihvatiti kao takvo. Mojsijevo poslanje danas kao da ne može izravno potjecati od Jahve: ono mora biti prikazano kao subjektivno, mistično iskustvo, sa svim potencijalnim dvojbenostima koje iz njega proizlaze.

 

A Mojsijevo predvodništvo ne može biti utemeljeno na Božjem planu za svoj izabran narod, nego uvjetovano nepravdama koje mu Faraon u svojoj djetinjastoj drskosti nanosi. Egzodus je ep koji to nije.

 

Exodus 3To što film donekle još i funkcionira ipak vrijedi pripisati Scottu, razmjerno uživljenom u pričanje svoje nestabilno postavljene priče – te Christianu Baleu. Iako nipošto neće postati ničiji pojam Mojsija, ikonografski jednako zadanog u popularnom poimanju od Michelangela do Charltona Hestona, njegov egipatski vojskovođa koji otkriva da mu je pravo ime Moše u sebi nosi svu onu gorljivost i nepokolebljivost koje odlikuju najbolja Baleova izdanja. Lišen monumentalne potpore Starozavjetnog Boga u glavnoj ulozi, Egzodus je gledljiv uglavnom zbog Balea.

 

Exodus 4To ne vrijedi za inače izvrsnog Joela Edgertona u ulozi Ramzesa II. (Usput, Biblija nikad ne navodi o kojem se faraonu u priči o Izlasku radi, ali čini se da je DeMille bio dovoljan presedan za historiografsko utemeljenje ovog scenarija.) Da je priča barem imala snage utemeljiti staru egipatsku religiju kao nešto istinsko u vremenu i prostoru koji opisuje, pa prikazati način na koji faraon jest bio utjelovljenje boga u kojeg njegovi sljedbenici vjeruju, doista bismo imali posla s bogovima i kraljevima.

 

Exodus 5Ali Ramzes II. ni trenutka nije to: on je razmaženi sin, on je ljubomorni brat, on je ožalošćeni otac – ali ni trenutka nije Faraon s velikim ”F”.

 

Možda jednog dana dobijemo film koji će znati spojiti nespojivo, religijsku i faktičku povijest, sa zanimljivijim tangentama priče o mesiji za čije postojanje nemamo nijednog dokaza – osim činjenice da je zaslužan za oblikovanje cjelokupnog svijeta koji nas okružuje. Zbivanja koja ovdje gledamo nemaju tu svjetotvornu snagu. Budući da ne želi biti mit, a ne može biti povijest, film Egzodus: Bogovi i kraljevi ostaje samo dokaz da je za epski spektakl ipak potrebno više od sastavnica koje dobro izgledaju na papiru.

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: 3D, autograf.hr, Bog, Cecil B. DeMille, Charlton Heston, CSI, Darren Aronofsky, Egipat, Egzodus, EP, film, Ghassan Massoud, gladijator, Hollywood, IMAX, Jahve, kralj, Mojsije, Multiplex, Ridley Scott, Saladin, Vladimir C. Sever

Intima “Noinog” potopa

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 28.04.2014. Leave a Comment

Noah 1Darren Aronofsky trebao je imati karijeru u osamdesetima.

 

Predanost tamnoj romantici gotike? Tu je ”Crni labud”. Predanost verističkom dokumentarizmu? Eto ”Hrvača”. Predanost intelektualnom konceptualizmu? Pa, sve je počelo matematičkim (!) prvijencem zvanim samo π, odnosno ”Pi”. Možda predanost visokim metafizičkim konceptima? Ne tragajte dalje od ”Fontane života”, te konkvistadorski zagrižene prostornovremenske potrage za odgovorima na krajnja pitanja. Osamdesetima možda najmanje pripada film kojim se probio, ”Rekvijem za snove” – bar zato što droga na filmu nije postala omiljena tema sve do devedesetih: ali ”Rekvijem” nije toliko film o drogiranju, koliko o ovisnosti kao takvoj.

“Noa” je, za divno čudo, prvi veliki starozavjetni naslov otkako je Hollywood ušao u digitalnu eru; samo, u ovakvom iščitavanju priče stari Charlton Heston nikad ne bi sudjelovao

 

Doslovnost i odmaknutost od očitoga miješaju se u karijeri Aronofskog na barokni način koji zaista djeluje kao da je potekao iz prethodne generacije, kad se sloboda Novog Hollywooda još miješala s natruhama novovalne magije u zraku. Teško da će itko opisati ozračje današnje kinematografije tim riječima; svjestan da mora tražiti priče koje ga zanimaju na aktualnim razmeđima socijalne svijesti i komercijalne dokazanosti, Aronofsky svoje neprijeporno autorstvo pronalazi na neodoljivo eklektičnim mjestima u eri koja na eklekticizam gleda poprijeko.

 

Rijetko je koji film suvremene hollywoodske produkcije privukao poprijeke poglede kao ”Noa”, film koji u mnogočemu predstavlja najsloženiji iskaz ambicije Darrena Aronofskog. Ovom se razradom priče o biblijskom praocu resetiranog čovječanstva redatelj bavio još otkako je u sedmom osnovne – što će reći, u osamdesetima – dobio nagradu za pjesmu o Noinoj golubici.

 

Kao duhovnu osobu židovskog podrijetla, priča ga je obuzimala do te mjere tijekom sljedeća tri desetljeća da je odbio rad na potencijalno unosnim franšizama poput ”RoboCopa” i ”Wolverinea” kako bi na veliki ekran mogao prenijeti ovo svoje tumačenje. Čak je (kao i u slučaju ”Fontane života”, desetljeće prije) posegnuo za adaptiranjem ”Noe” u mediju stripa kad se činilo da neće uspjeti skupiti sredstva za snimanje igranog filma.

Kao biblijski spektakl s izrazito ekološkim naukom, evangeličko-kršćanski dio publike ne može ne doživjeti “Nou” kao udarac ispod pojasa u najosjetljiviju uporišnu točku svojeg svjetonazora

 

Nekoliko godina i stotina milijuna dolara kasnije, nakon što je studio Paramount pristao, pa se tijekom produkcije počeo predomišljati o filmu (navodno su postojale alternativne verzije, iako je film koji se našao u kinima onaj koji je Aronofsky htio snimiti), imamo priliku vidjeti o čemu se tu zaista radi. ”Noa” je, za divno čudo, prvi veliki starozavjetni naslov otkako je Hollywood ušao u digitalnu eru; samo, u ovakvom iščitavanju priče stari Charlton Heston nikad ne bi sudjelovao.

 

Ovo je onaj najosebujniji mogući proizvod Hollywooda – film koji na potpuno osoban način tumači jedan od samih temelja judeokršćanske predaje. Da je htio biti doslovan, dobili bismo nešto danas neuvjerljivo do neprihvatljivosti, nešto slično Noi Johna Hustona u čiju Arku životinje u rasponu od miševa do žirafa ulaze uredno poredane, dvije po dvije, ne hajući za ljudske žrtve koje će stradati jer nisu njihove sreće. Da je htio biti znanstveno točan, zapleo bi se u jedno od niza mogućih tumačenja podrijetla mita o potopu – od provale oceana u današnji Perzijski zaljev u osvitu historijske ere do naglog porasta razine mora na kraju posljednjeg Ledenog doba, prije dvanaestak tisuća godina.

 

Noah 2Aronofsky izabire svojevrstan srednji put. ”Noa” se donekle temelji na hebrejskoj tradiciji Midraša i starozavjetnih apokrifa, tumačenja Tore i popratne predaje, no u isti mah ne zanemaruje notorne činjenice o naravi postojećeg svijeta. ”Noa” po Aronofskom uvodi Stvoritelja (zvanog tako, nikad Bog ili Jahve) u svijet geoloških razdoblja i fizikalnih zakona, ali ne kao prirodnu silu, nego kao monoteističku, kreativnu višu silu, više nego prepoznatljivo iz izvornika. Odstupanja od teksta tu zapravo nisu naročito velika: poanta je u svim dodacima koje je Aronofsky unio u priču koju prenosi tih nekoliko stranica koliko obuhvaća ”Knjiga Postanka” od svoje 6. do svoje 9. glave; poanta je u priči koju ovako preosmišljeni i prenamijenjeni ”Noa” pripovijeda.

 

A to je prije svega priča o čovječanstvu koje više nije zaslužilo živjeti. Razlozi za smak svijeta, tako općenito pripisani zloći i grijehu u Postanku, u ”Noi” postaju eksplicitno vezani uz industrijsku civilizaciju koju su pripadnici Kajinove loze proširili svijetom (doslovce cijelim svijetom, ne samo srednjoistočnom kolijevkom kultura). Ta industrijska civilizacija izravno uništava stvoreni svijet putem zagađenja, istrebljenja i ratovanja, kako međusobnog, tako i protiv pravedničke loze Šetovih sinova, sad svedene tek na Nou i potomke. Tu u ”Noi” leži razlog za izazivanje Potopa.

 

Noah 3Unošenje tako izravno ekološkog čitanja u priču o Noi moglo bi se činiti posve razložnim u svjetlu današnjega katoličkog nauka o očuvanju prirode kao Božjeg djela, ali svakako nimalo ne odgovara evangeličkim kršćanima, toj više nego glasnoj konstituenciji današnje konzervativne Amerike, a i više nego spregnutoj s interesima krupnog kapitala i energetskog lobija posvećenog negiranju svake odgovornosti za globalno zagrijavanje.

 

”Noa” je biblijski spektakl s izrazito ekološkim naukom, pa ga taj dio publike ne može ne doživjeti kao udarac ispod pojasa u najosjetljiviju uporišnu točku svojeg svjetonazora.

 

Udarac je tim bolniji što Aronofsky ima uporište u biblijskom tekstu za postavljanje Tubal-kajina, oca metalurgije, u ulogu glavnog antagonista filma: obdaren slobodnom voljom, pa time i sposoban preinačiti svijet prema svojem nahođenju, Tubal-kajin je prepoznatljiv prototip proaktivnog, poduzetnog čovjeka koji ne može ne pokušati zauzeti Arku i spasiti se od Potopa.

Je li svijet predan čovjeku da ga preobliči svojom slobodnom voljom, kako to tumači antagonist filma Tubal-kajin, ili da ga čuva prema željama njegova Stvoritelja, kako to tumači naslovni protagonist? “Noa” poseže za ženom da bi dao odgovor

 

Sâm Noa Russela Crowea sušta je suprotnost Tubal-kajinu, ali i lik s kojim se umnogome teže identificirati. Cjelokupan njegov identitet ovdje je podređen služenju Stvoritelju, ali predanost istinskoj vjeri nipošto ne znači njegovu laku prihvatljivost kao protagonista. Jer, biti na strani Boga koji je upravo odlučio zatrti cijeli ljudski rod znači ujedno raditi na ostvarenju krajnje genocidne volje. Onaj koji je stvorio ima pravo i uništiti stvoreno: a nije li se čovjek od samoga početka pokazao kao Stvoriteljeva pogreška? Noa, iz vlastite perspektive, sebi daje ulogu nekritičkog izvršitelja volje koju tumači kao obnovu Edena kakav je prije čovjeka bio.

 

U ovome je suština drame ”Noe” – u jednostavnoj činjenici da Stvoritelj, kad se obrati Noi putem vizija, propusti spomenuti da mu je namjera ne samo spasiti životinjski svijet nego i putem Noine obitelji obnoviti čovječanstvo. Ono što je notorno i najpovršnijem čitatelju Biblije samome je Noi zakriveno. Stvoritelj se njemu obraća kao i nama: ne izravno sročenim riječima, nego kroz snove i slutnje podložne tumačenju, podložne neshvaćanju, podložne zastranjivanju.

 

I ima nečega neodoljivo fatalističnog u nepokolebljivosti s kojom Noa čeka kraj vlastita roda i vlastite vrste dok s beskrajnom brižnošću spašava životinjske rodove i vrste – nečega nesnosno bliskog iščekivanjima kraja svijeta koja tako temeljito obilježavaju naše doba, bilo da je riječ o kraju putem Posljednjeg suda i Uznesenja, bilo putem kraha ekosustava jedinog planeta koji imamo. Ovakav Noa ne daje nam utjehu vjere, nego tjeskobu neizvjesnosti kroz sve prepoznatljive sličnosti između njegovih i naših okolnosti.

Koliko god da počiva na koliko upućenom, toliko i individualnom tumačenju biblijske priče (kako to već kod trideset godina sanjanih snova mora i biti), “Noa” je u konačnici film o tumačenju samom

 

Svijet koji Noa napušta i potom spašava pritom je stubokom različit od svih dosadašnjih prikaza biblijske tradicije. U nadahnutom odabiru lokacije, većina filma snimljena je na Islandu, čiji arhaični krajobrazi doista izgledaju kao neki drugi, pretpotopni svijet – tek oblikovan, koliko god da je godina od samog stvaranja prošlo.

 

Trajanje svijeta u ”Noi” je jednako neodređeno kao i samo filmsko vrijeme: ne znamo koliko vremena protekne unutar Arke prije povlačenja voda Potopa, baš kao što ne znamo na kolike eone sama ”Knjiga Postanka” misli kad govori o danima stvaranja svijeta. Aronofsky, pak, upečatljivo i u isti mah dirljivo izmiruje predaju o stvorenome svijetu s milijardama godina nastanka planeta i života na njemu u jednoj od niza bravuroznih sekvenci posvećenih samome čudu stvaranja svega što znamo ni iz čega.

 

Noah 4Koliko god da počiva na koliko upućenom, toliko i individualnom tumačenju biblijske priče (kako to već kod trideset godina sanjanih snova mora i biti), ”Noa” je u konačnici film o tumačenju samom. Lik Noe tumači Stvoriteljevu volju na svoj, potpuno predan način koji ga u konačnici dovede do točke slamanja – u isti mah anticipirajući strah i trepet koji će osjećati njegov potomak Abraham, te dajući dramaturški razlog začudnim postupcima Noe nakon Potopa u Bibliji.

 

Jer, doista, zar su opijanje izumom vina, otuđivanje od jedinih preživjelih ljudi na svijetu i bacanje kletve na jednog od triju rođenih sinova shvatljivi postupci u tekstu?

 

Kletvom bačenom na Hama i potomka mu Kanaana dugo se vremena opravdavao rasizam; u Aronofskog je to posljednji čin dijalektike koja je pogonila film, jer kroz lik Hama ovdje Potop uspijeva preživjeti svjetonazor Tubal-kajina, ono oprečno tumačenje prirode slobodne volje koje će kroz potonja desetljeća tvoriti prijelomnicu čovjekove spoznaje o vlastitoj ulozi u svijetu.

 

The Ark in NOAH, from Paramount Pictures and Regency Enterprises. N-FX-042Između ta dva muška svjetonazora Aronofsky pronalazi treći put – ovisan, začudno, o likovima koje Biblija tek implicira, likovima Noine žene i identitetu žena njegovih sinova. Mnogo je ljubavi implicirano u ovoj priči o zatiranju, mnogo intime u ovom prikazu spektakularne katastrofe.

 

Predan tamnoj romantici smaka svijeta i zasluženog spasenja, verističkom uprizorenju mita koji je stvarniji od stvarnosti, intelektualnom konceptualiziranju vjere same, metafizičkom konceptu uloge čovjekove prolaznosti u bitku stvorenog svijeta kao takvog te ovisnosti koju ljudska duša oduvijek i zauvijek ima o Svevišnjemu, ”Noa” je najzačudnije, najhrabrije i autorski najintimnije tumačenje Biblije koje je Hollywood dao još od – bez obzira na razlike u naglasku – ”Pasije” Mela Gibsona.

 

Nužno provokativan, promišljen i kad je najzačudniji, te izazovno autorski hrabar, ”Noa” je u isti mah i krovno djelo filmografije svojeg autora te dokaz trajnog nadahnuća koje biblijska predaja u sebi nosi za one koji u sebi prenose onaj praiskonski kreativni žar.

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: Biblija, Bog, Charlton Heston, Crni labud, CSI, Darren Aronofsky, film, Ham, Hollywood, Hrvač, Kanaan, Multiplex, Noa, Pi, potop, recenzija, RoboCop, Tubal-kajin, Vladimir Cvetković-Sever, Wolverine

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT