Posljednjeg tjedna listopada, skoro već dvadeset godina, putujem u Beograd. U početku sam, po vlastitom zadovoljstvu, osluškujući duhove predaka u kloparaju kotača, putovao željeznicom. Ali vlak do Beograda išao je nepodnošljivo sporo, a onda sve sporije i sporije, pa sam krenuo ići autom. [Read more…]
Odlazak Jovanke Broz
U Beogradu je u nedjelju u 89. godini umrla Jovanka Broz, udovica bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Prije dvadesetak dana primljena je u Urgentni centar, u polusvjesnom stanju, dehidrirana i iznemogla. Rođakinje koje su je dovele, kažu da se do zadnjeg trenutka opirala odlasku u bolnicu. Liječnici su je priključili na umjetno disanje, ali su joj ubrzo otkazali bubrezi, a potom je nastupilo pogoršanje i drugih vitalnih organa. Utvrdili su da ima i invazivni rak kože. Umrla je od zastoja rada srca.
Strane su agencije vijest o njezinoj smrti objavile uz komentar kako je nakon suprugove smrti bila zaboravljena, ali je za njegova života uživala u razmetanju i glamuru. ”Tri desetljeća bila je prva dama Jugoslavije, ali je ostala zaboravljena i bez države pošto je rat razorio socijalističku federaciju koju je izgradio njen muž Tito”, napisao je Reuters.
Rođena je kao Jovanka Budisavljević u mjestu Pećanima kod Korenice u Hrvatskoj, kao drugo dijete u obitelji. Sa 17 godina pristupila je Savezu komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). U partizanima je bila medicinska sestra. Godine 1943. ranjena je u nogu i oboljela od tifusa. Iste godine poginuo joj je brat Maksim i umro otac. Iz rata je izašla s dva Ordena za hrabrost.
Strane su agencije vijest o njezinoj smrti objavile uz komentar kako je nakon suprugove smrti bila zaboravljena, ali je za njegova života uživala u razmetanju i glamuru
O tome kako je upoznala Tita u optjecaju je nekoliko verzija. Prema jednoj, sreli su se u Bihaću 1942. Prema drugoj, to se dogodilo tijekom njemačkog desanta na Drvar 1944. Postoji i ona Đoke Jovanića, bivšeg šefa Kontraobavještajne službe Jugoslavije (KOS), koji je potvrdio kako su poslije rata na prijedlog ministra policije Aleksandra Rankovića tražili 50 provjerenih djevojaka za rad u Titovu kabinetu. Od njih je Ranković odabrao pet, a Tito se odlučio za Jovanku. Tako je počela raditi u njegovoj blizini. Postala je njegova tajnica.
Prvo ”veće približavanje” između njih, kako je nedavno kazala, dogodilo se 1947. kad mu je operiran bruh. ”Ja sam tu bila dosta uz njega i nastojala sam mu olakšati bolesničke dane što sam više mogla”, kazala je i dodala da joj je Tito tada rekao kako osjeća da bi s njom mogao osigurati spokojan i sretan život.
Kako god bilo, vjenčali su se u tajnosti u travnju 1952. u Iloku, u vili Dunavki. Administrativni dio vjenčanja obavili su u beogradskoj općini Čukarici. Kumovi su im bili Aleksandar Ranković i Ivan Gošnjak. Titu je to bio treći brak. Njoj je tada bilo 28, a njemu 60 godina. Uskoro se s njim počela pojavljivati u javnosti. Nosila je prepoznatljivu punđu, prilično je polagala na izbor odjeće. Nisu imali djece.
Kažu da je brak bez većih trzavica trajao do sredine sedamdesetih. Tada su se njihovim međusobnim odnosima počele baviti i tadašnje državne institucije. Jovanka je navodno počela pokazivati političke ambicije. Željela je određivati tko će raditi u Titovoj blizini, prisluškivala ga je tako da bi malo otvorila vrata kabineta, koja bi on potom s bukom zalupio, a sve koji su joj se protivili proglašavala je špijunima. Iz rezidencije je bila otjerala sve žene, a jedno vrijeme nije bilo ni kuhara.
Jugoslavenski obavještajci zabilježili su da je tijekom njihova puta u Indiju jednom generalu rekla kako ona vodi sve državne poslove jer je Tito star. Posebice je bila u ratu s posebnim Titovim savjetnikom za sigurnost Ivanom Miškovićem. Proglašavala ga je hrvatskim nacionalistom, a on je nju pred partijskom komisijom opisao kao ”agresivnu, egoističnu i grubu osobu koja bi mogla biti predradnik u rudnicima dijamanata u Južnoj Africi gdje se bičem šibaju kopači…” Na kraju je sve to postalo predmetom rada jedne komisije, koja je u ožujku 1974. podnijela izvještaj Izvršnom birou Predsjedništva CK SKJ pod naslovom ”Slučaj Jovanke Broz”. Tito je navodno od Miškovića pokušavao saznati ”tko ju je zavrbovao”. Kada je pak njegove suradnike optužila da su krivi za njegovo sve teže zdravstveno stanje, prema zapisniku s jednoga od tih sastanaka, odgovorio joj je kako je ona kriva za to zbog svojih stalnih pritisaka na njega.
Sljedeće se godine, 1975., Josip Broz iselio iz njihove zajedničke rezidencije u Užičkoj 15. Zadnji su se put u javnosti pojavili 1977. prilikom susreta s jednom norveškom delegacijom. Tijekom njegova liječenja u Ljubljani nije joj bilo dopušteno posjetiti ga. Na njegovu pokopu 1980. dobila je mjesto koje joj je prema protokolu pripadalo.
Potom ju je partijsko vodstvo tri mjeseca nakon Titove smrti iselilo iz Užičke 15. Preselili su je u derutnu vilu Bor. Uzeli su joj svu dokumentaciju koju je imala sa sobom. Bojali su se njezinih memoara koje je stalno najavljivala. Držali su je u izolaciji, u nekoj vrsti kućnog pritvora. Ostala je i bez osobnih dokumenata. Godine 1988. Titova je imovina nacionalizirana. Nudili su joj osobnu mirovinu, ali ju je odbila držeći kako ima pravo na obiteljsku. Zato joj je država svaki mjesec isplaćivala naknadu. Nakon 2000. u tu je vilu uvedeno grijanje. Godine 2009. vraćeni su joj dokumenti.
Partijsko vodstvo tri mjeseca nakon Titove smrti iselilo iz Užičke 15. Preselili su je u derutnu vilu Bor. Uzeli su joj svu dokumentaciju koju je imala sa sobom. Bojali su se njezinih memoara koje je stalno najavljivala. Držali su je u izolaciji, u nekoj vrsti kućnog pritvora
Pred smrt počela je istupati u javnosti u nekoliko intervjua u kojima se obrušila na bivše Titove suradnike. Stanu Dolanca proglasila je njemačkim špijunom, Nikolu Ljubičića karijeristom kojega je zanimala samo vlast.
Kazala je da su nesvrstani bili njezina ideja nastala na putovanju po Indoneziji, gdje su se susreli Tito i Nehru. Stalno su se žalili da su između dva bloka pa im je, kako tvrdi, rekla da prestanu kukati i da naprave tampon između te dvije zone.
Kao Titova supruga imala je buran život pun dvorskog sjaja, ali od sredine sedamdesetih i intriga koje je i sama stvarala ratujući s njim osobno, s generalima, obavještajcima i drugim visokim dužnosnicima tadašnje države.
Kao njegova udovica bila je izolirana, osiromašena, bez javnog života, oslonjena tek na kontakte s nekoliko prijatelja i osoba s kojima je bila rodbinski povezana. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana pokraj Tita.
Umrla Titova udovica Jovanka Broz
Jovanka Broz rođena je 1924. godine u selu Pećanima u Hrvatskoj. Godine 1952. udala se za Tita, s kojim je bila u braku do njegove smrti 1980. Imala je čin potpukovnice JNA, a umrla je u Beogradu u 89. godini, nakon duge i teške bolesti.
Jovanka Broz potječe iz obitelji Budisavljević, koja se još u srednjem vijeku preselila s Kosova u Liku i ondje utemeljila naselje Pećane. Jovanka je često isticala da njezina obitelj potječe izravno od loze Nemanjića, a kao svog rođaka spominjala je i Nikolu Teslu. Poslije siromašnog djetinjstva na selu Jovanka na samom početku Drugoga svjetskog rata odlazi u partizane.
Tita je, kako je sama kazivala, sretala nekoliko puta za vrijeme rata, ali uvijek u prolazu. Upoznala ga je u Drvaru prije desanta 1944. godine. ”Za svakog našeg borca bio je doživljaj sresti svoga vrhovnog komandanta, pa i za mene će to uvijek ostati u posebnom sjećanju. Iako tada nisam ni slutila da ću jednog dana postati njegova supruga”, rekla je jednom Jovanka. Tijekom rata ranjena je u nogu, a potom je bolovala i od tifusa. Nakon rata pozvana je u Beograd da u maršalatu bude higijeničarka.
Poslije smrti tadašnje Brozove ljubavnice Jovanka je uvijek bila u njegovoj blizini, a radila je kao higijeničarka, bolničarka ili pak njegova tajnica. Njezina najviša kvalifikacija za posao u neposrednoj Titovoj blizini bila je njezina bespogovorna odanost Partiji. Ubrzo su se pojavile priče da Služba sigurnosti nije slučajno odabrala i namjestila Jovanku Titu. Dugo je trajalo dok nije pristala na Titovo udvaranje jer joj je u početku smetala razlika u godinama, a bila je mlada i imala je mnogo udvarača. Ipak, na kraju je popustila, a zaboravila je i razliku u godinama jer je ”Tito bio pun energije”. Vjenčali su se 1952. u Iloku, a kumovi su im bili Aleksandar Ranković i Ivan Gošnjak.
Priče iz vremena života s Titom kontradiktorne su i jedni, na primjer Milovan Đilas, tvrdili su da su s Jovankom oko Broza zavladale urednost i savjesnost, što on nije znao odveć poštovati pa bi prema njoj pred drugima bio osoran i ciničan. Drugi tvrde da se prema podčinjenima ponašala prilično naprasito i da je vrlo brzo nakon sklapanja braka s Brozom počela kovati spletke i pokazivati državničke ambicije.
Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća odnosi u braku Brozovih postali su tema političkih razgovora i rasprava u državi. Jovanku su optuživali za špijunažu, a ona se branila govoreći da samo štiti Broza. Čak je osnovano i povjerenstvo za ”slučaj drugarice Jovanke”. Službeni pak fotograf bračnog para Broz, Ivo Eterović, drži da je Jovanka bila žrtva ambicija političara koji su htjeli manipulirati ostarjelim Brozom, izravno upirući prstom: ”Glavni krivci za razlaz Tita i Jovanke su onaj prasac Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić.” Godine 1975. Tito se odselio iz zajedničke vile u Užičkoj ulici i preselio se u Bijeli dvor. Bila je riječ o rastavi koja nikad nije formalizirana, jugoslavenskoj javnoj tajni.
Nakon Titove smrti počela je nova agonija Jovanke Broz, izložene tihom političkom progonu koji je završio kućnim pritvorom. Nekoliko mjeseci poslije Titove smrti, usred noći krajem kolovoza 1980., iseljena je iz rezidencije u Užičkoj 15 u kojoj je živjela. Po tvrdnjama koje su naknadno objavili mediji, nije joj bilo dopušteno ponijeti mnogo toga – tek ponešto od odjeće, posuđa i sitnica. Njezini su odvjetnici poslije tvrdili da joj je oduzeta kompletna arhiva, adresar, telefonski imenik, pa čak i novogodišnje i druge čestitke. Poslije je dobila nešto namještaja, svoju odjeću i dio nakita, ali kako je sama rekla, ”uglavnom bezvrijedne komade”. Iako joj je izolacija nametnuta, poslije se u nju sama povukla i rijetko se pojavljivala u javnosti.
Živjela je u skromnim uvjetima, u trošnoj vili na Dedinju u Beogradu, i dugo je bila bez ikakvih osobnih dokumenata. U srpnju 2009. tadašnji ministri unutarnjih poslova i socijalne skrbi Ivica Dačić i Rasim Ljajić predali su Jovanki Broz osobne dokumente, putovnicu i osobnu iskaznicu, koje nije imala gotovo tri desetljeća.
Prenosimo s tportala.hr (Ante Srzić)