autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

KGK onemogućava suvislu raspravu kakva nam treba o Jugoslaviji

Autor: Branimir Pofuk / 06.11.2019. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaNajtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku. [Read more…]

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Branimir Pofuk, Crvena zvezda, Dinamo, Dražen Budiša, Ece Temelkuran, Franjo Tuđman, Hajduk, Kolinda Grabar Kitarović, Kontrapunkt, Marko Veselica, narodno zajedništvo, NK Rijeka, partizan, Sergio Makin, SFRJ, Srećko Juričić i Minta Ružić, TvrtlpJakovina, Vlado Gotovac, Zoran Šestan

Shvaćate li da je baš sve u ovoj zemlji otišlo dođavola?

Autor: Jurica Pavičić / 31.12.2018. Leave a Comment

Jurica Pavičić Foto: Jutarnji list

Jurica Pavičić
Foto: Jutarnji list

Svašta smo mi, treba reći, u ovoj zemlji doživjeli. Doživjeli smo Ivana Milasa u Saboru. Doživjeli smo Tuđmanov zlaćani kanape. Doživjeli smo pukovnika Željka Glasnovića, doživjeli Billa Clintona koji na Plesu razgledava Račića i Kraljevića u blatnjavim čizmama. Doživjeli smo glupe vlasti i lopovske vlasti, glupe opozicije i manje glupe opozicije. Doživjeli smo puno dobrog i lošeg, dane rijetkog ponosa, i one duge, mučne periode kad si se mjesecima budio s osjećajem beznadnog poniženja. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Andrej Plenković, Bandić, Borg, Clinton, Davor Bernardić, Dražen Budiša, Glasnović, HDZ, Holy, Ivan Pernar, Ivan Supek, Ivica Račan, Jurica Pavičić, Milas, opozicija, ORaH, Sabor, Savka Dabčević-Kučar, SDP, Tuđman, Vilibor Sinčić, Vlado Gotovac

Rekonstrukcija Vlade: Plus ça change, plus c’est la même chose

Autor: Josip Kregar / 26.04.2018. Leave a Comment

autograf-josip-kregar-bb2Prije puno godina, a petnaest je puno, napisao sam tekst o veličini vlade. Bilo mi je smiješno da se smanjenje broja ministarstava smatra uštedom i naziva racionalizacijom. Uvijek se uspostavi da trošak države stalno raste (Wagnerov zakon!), a da ušteda nema u samoj reorganizaciji, štoviše da uvijek ima troškova reorganizacije, čak i ne računajući najskuplje: zastoje, ljudske napetosti i sukobe, neizvjesnosti u podjeli zadataka. [Read more…]

Filed Under: POROK PRAVDE Tagged With: Čačić, Crkvenac, Dražen Budiša, Fižulić, Goran Granić, Josip Kregar, Parkinson, Peter, Plenković, Porok Pravde

Slavko Goldstein, velikan hrvatske kulture, naš je orijentir

Autor: Drago Pilsel / 14.09.2017. Leave a Comment

Drago Pilsel

Drago Pilsel

Jučer, u srijedu 13. rujna, oko 13 sati u bolnici Rebro u Zagrebu preminuo je Slavko Goldstein. Bio je veliki hrvatski pisac. Svoj 89. rođendan je u utorak 22. kolovoza, nažalost, proslavio u bolnici. Vijesti su, na svu sreću, bile konačno povoljne, pa sam ga ponovo vidio već sutradan nakon što se vratio u svoj stan, u četvrtak 24. kolovoza. Ali je tvrdo spavao, iscrpljen nakon preboljene upale pluća koja se nakalemila na sve dodatne muke otkako je prije četiri mjeseca i nešto dana i nakon jedne operacije Slavko počeo kopnjeti. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Banski Kovačevac, Bejahad, Bleiburg, Bog, Danijel Ivin, Drago Pilsel, Dražen Budiša, Đerek, Đuro Zatezalo, Erasmus, Fraktura, Gospić, Holokaust, HSLS, Ivo Goldstein, Jadovno, Jasenovac, Liber, Miroslav Šalom Freiberger, Nacional, Novi Liber, pravda, profil, SDP, Slavko Goldstein, Tito, tjednik, ŽOZ

Zahvaljujući Šeksu i Turudiću Stepinac ostaje nepoznanica

Autor: Drago Pilsel / 25.07.2016. Leave a Comment

DRAGO PILSELIzvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda, pod predsjedanjem suca Ivana Turudića (inače predsjednik toga Suda), u cijelosti je u petak 22. srpnja poništilo presudu zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu kojega su komunističke vlasti osudile na 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava. Nadbiskupov nećak Boris Stepinac, koji je zatražio reviziju presude, zahvalio je hrvatskom pravosuđu na tome što se učinilo. [Read more…]

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Alojzije Stepinac, Boris Stepinac, Democroacia, Drago Pilsel, Dražen Budiša, Erih Lisak, Hrvatski državni arhiv, Irinej, Ivo Politeo, Kaptol, Kršćanska sadašnjost, Natko Katičić, NDH, papa Franjo, SPC, Večernji list, Vjesnik, Vladimir Šeks, Zagreb

Ljudi u crnom

Autor: Ante Tomić / 12.03.2016. Leave a Comment

AUTOGRAF Ante Tomić 4Djelovalo je kao da su Božu Petrova oteli izvanzemaljci. Konferencija za novinare predsjednika Mosta nezavisnih lista činila se kao scena izbačena iz nekog nastavka popularnog znanstvenofantastičnog serijala “Ljudi u crnom”. [Read more…]

Filed Under: VLAŠKA POSLA Tagged With: Ante Tomić, Božo Petrov, Dražen Budiša, HDZ, Hrg, Ivica Račan, Kosor, Lennon, McCartney, most, Tomislav Karamarko, Vlaška posla, Will Smith

Između bijesa i nesposobnosti

Autor: Vuk Perišić / 06.11.2014. Leave a Comment

Jedno od važnijih obilježja opće entropije i disfunkcije hrvatskog društva kontinuirano je nepostojanje opozicije. U razdobljima vladavine HDZ-a, SDP je bio puki suučesnik čija se svrha svodila na to HDZ-u priskrbi privid pluralizma, poštedi ga ozbiljne kritike i, zapravo iskreno, pristane na njegove temeljne floskule. I u sadašnjoj konstelaciji u kojoj su Kurta i Murta zamijenili mjesta, Hrvatska zapravo nema opoziciju.

 

Istina je da HDZ glasno ukazuje na katastrofalnu ekonomsku politiku aktualne vlade, ali tvrditi kako je ta politika pogrešna ne predstavlja nikakav politički i intelektualni izazov. Također, HDZ se iz razumljivih razloga ne bavi stvarnim uzrocima krize. Konačno, ekonomska politika obaju stranaka ni po čemu se ne razlikuje, ni ideološki, ni po visokim porezima, ni po državnom intervencionizmu.

 

Obje su stranke podjednako antikapitalističke, podjednako pogubne za ekonomiju i na podjednak način je doživljavaju kao sluškinju države, kao puku raspodjelu, budžetsku otimačinu i plijen kojim će politička elita financirati sebe, svoje klijente i svoje laži.

HDZ i SDP spram devedesetih godina gaje tek različite stupnjeve licemjerja, obmane i samoobmane. Da bi konfuzija bila potpuna, postoje i oni koji u čežnji za totalitarnim jedinstvom u takvim beznačajnim razlikama vide ”tragične podjele”, ali to je druga tema

 

HDZ zamjera SDP-u da ”nije htio” državnu samostalnost Hrvatske. Nevjerojatna je drskost kojom se taj razuman i legitiman stav pokušava prikazati kao problem, čak i grijeh. SDP u tom stavu – koji je mogao spriječiti rat – nije ustrajao između ostalog i zato što je to bilo nemoguće u totalitarnom ozračju devedesetih godina, a ubrzo se svojim odnosom prema nacionalističkim mitovima potpuno približio HDZ-u.

 

Štoviše, SDP je posegnuo za intelektualnom vratolomijom po kojoj je srpsko-hrvatski, takozvani ”domovinski” rat bio svojevrsna antifašistička obrana demokracije.

 

Činjenicu da je rat proizišao iz teritorijalnog spora dvaju podjednako nedemokratskih režima i njihove zajedničke težnje da uspostave tvrdu granicu između svojih novih država sustavno prikrivaju obje stranke. No čini se da je licemjerni pokušaj SDP-a da jedan užas i jedan autoritarizam naknadno uljepšaju demokratskim legitimitetom u nacionalističkim redovima izazvao dodatnu nervozu.

 

Naime, iako su svjesni da od demokratske retorike mogu imati taktičke koristi – kako god je ”iskomunicirali” – nacionalisti vrlo dobro znaju da im devedesetih godina, dok su njihovi eskadroni smrti upadali u stanove i dok su pjevali ustaške pjesme, ni demokracija ni antifašizam nisu bili na kraj pameti. Danas su nervozni jer su zbog tih ispada i zločina raspeti između ponosa i banalne potrebe da ih prikriju.

 

Socijaldemokrati se kao pristojni ljudi tih zločina užasavaju ali u njima ne žele vidjeti odraz suštine tadašnjeg režima nego tek sporadične incidente, iznimke koje ne dovode u pitanje ”dignitet” jednog – ni više ni manje – rata. Drugim riječima, i HDZ i SDP spram devedesetih godina gaje tek različite stupnjeve licemjerja, obmane i samoobmane. Da bi konfuzija bila potpuna, postoje i oni koji u čežnji za totalitarnim jedinstvom u takvim beznačajnim razlikama vide ”tragične podjele”, ali to je druga tema.

Jedno od važnijih obilježja opće entropije i disfunkcije hrvatskog društva kontinuirano je nepostojanje opozicije. U razdobljima vladavine HDZ-a, SDP je bio puki suučesnik čija se svrha svodila na to HDZ-u priskrbi privid pluralizma, poštedi ga ozbiljne kritike i, zapravo iskreno, pristane na njegove temeljne floskule. I u sadašnjoj konstelaciji u kojoj su Kurta i Murta zamijenili mjesta, Hrvatska zapravo nema opoziciju

 

Kako bilo, usprkos upadljivim sličnostima, HDZ je strastveno bijesan na SDP i taj bijes nekontrolirano raste. Zašto?

 

Zato što je u biću svakog nacionalizma (a HDZ je stožerna nacionalistička stranka u Hrvatskoj) da ne podnosi razlike, čak i kada se svode na puka simbolička ili emotivna obilježja ili upravo zato što se svode na simbolička ili emotivna obilježja.

 

Riječ je o totalitarnom mentalitetu koji samo postojanje različitosti doživljava kao ugrozu i uvredu i drži kako ga ta zabluda oslobađa svakog civilizacijskog i moralnog obzira. U tom svijetu postoji samo bezgranična ljubav prema nečemu što se naziva ”domovinom”, što god to bilo, i mržnja prema svakome tko na bilo koji način ne pristaje na tu ucjenu.

 

Otud i nesposobnost HDZ-a da postane racionalna opozicija, a kada bi odustao od iracionalizma, izgubio bi vlastitu svrhu i suštinu. HDZ se u političkom diskursu ne obraća razumu i ne koristi se argumentima jer opstaje na neograničenom emotivnom kreditu onih glasača koji misle da su država, politika i ekonomija dražesne sličice iz zavičajnog spomenara, a takve emocije svojim sljepilom potiču iluziju kako im pripada ”prirodno” pravo na autoritarni monopol što se zorno ogleda i u potrebi da se od svakoga tko drugačije misli ultimativno traži isprika.

 

Težnja da se zarad svake, pa i beznačajne razlike u Drugome izazovu krivnja i strah i ga se ponizi isprikom pokazuje da se iza (nezaslužene) mržnje koju HDZ gaji prema SDP-u krije duboka i opasna mržnja prema demokraciji, vladavini koja po definiciji počiva na svakovrsnom pluralizmu i slobodi od straha.

 

SDP je, naime, kakav-takav simbolični dokaz da u Hrvatskoj postoji nekakvo višestranačje. Koliko god je u Hrvatskoj demokracija dekorativna i lišena svakog sadržaja, ona ipak u sebi krije potencijalnu mogućnost da će netko nekada u samom Saboru (bez straha po vlastiti život i zdravlje ili usprkos tom strahu ili pak bez obveze da se ispriča) početi postavljati neugodna pitanja o stvarnim ishodištima i uzrocima ove kataklizme.

HDZ se u političkom diskursu ne obraća razumu i ne koristi se argumentima jer opstaje na neograničenom emotivnom kreditu onih glasača koji misle da su država, politika i ekonomija dražesne sličice iz zavičajnog spomenara, a takve emocije svojim sljepilom potiču iluziju kako im pripada ”prirodno” pravo na autoritarni monopol što se zorno ogleda i u potrebi da se od svakoga tko drugačije misli ultimativno traži isprika

 

Utoliko ulični nasrtaj na aktualnu vlast – a posezanje za ulicom samo po sebi je oblik nasilja – sa svojim moralnim ucjenama i kičastom zloupotrebom ratnog stradalništva – i srednjoškolaca – nema nikakve veze s prividnim antagonizmom HDZ i SDP-a. Iz njega progovara iskonski prezir prema demokraciji i podjednako iskonska potreba da se demokratska procedura, kompromis i dijalog zamijene strahom i moralnom panikom te da se dokine pluralizam i uspostavi totalitarizam ”nacionalnog” jedinstva.

 

Lažni pluralizam čija uzavrela retorika prikriva potpuni konsenzus političke elite o svim bitnim pitanjima samo je inačica narcizma malih razlika koji suštinski iste pojave doživljava i prikazuje kao zastrašujuće različite.

 

Na djelu je dosljedna logika jednog kontinuiteta. Kao što današnji HDZ svoju mržnju prema aktualnoj vlasti artikulira ponavljanjem besmislica, izmišljotina, laži i domoljubnih prijetnji, tako je i 1990. obrazlagao svoj iracionalni državotvorni program.

 

Paradoksalno je da stranka koja sebe naziva konzervativnom s tolikim erosom nasrće na svoje neprijatelje koji se pak od nje ni po čemu značajno ne razlikuju. Istim bijesom kojim danas proklinje SDP, HDZ je svojevremeno vodio rat s režimom koji je bio njegova zrcalna slika i prilika.

 

Miloševićev režim bio je podjednako nedemokratski i gajio je podjednak prezir prema građanskim slobodama, vladavini prava, slobodnom tržištu i bilo kakvom obliku srpsko-hrvatske suradnje. Svoj rušilački pohod započeo je tako što su navodno obespravljeni i ugroženi zauzimali ulice i moralnim ucjenama zahtijevali ostavke, sve u ime jednog drugog podjednako iracionalnog državotvornog programa.

 

Opozicija u Srbiji također je (uz časne iznimke) bila nacionalistička, ekonomija je, kao i u Hrvatskoj, počivala na kriminalnoj sprezi države i politički podobnih tobožnjih ”kapitalista”, građanski orijentiranim medijima onemogućavan je rad, crkva je postala politički autoritet, a lažne književne veličine bi povremeno objavljivale svoje poslanice, u Srbiji protiv ”mondijalizma”, u Hrvatskoj protiv ”novčarske Europe”.

No neovisno o tome tko je počeo prvi a tko drugi, stvarnoj žrtvi, čovjeku i građaninu koji je htio upravljati svojom sudbinom i živjeti u demokratskom i građanskom društvu, bilo je svejedno hoće li ga osakatiti, ubiti ili protjerati fantom sa šahovnicom ili s dvoglavom orlušinom, hoće li mu prodike o seksualnosti držati Jezerinac ili Amfilohije, hoće li ga opljačkati politički pouzdanik Hrvatske demokratske zajednice ili Socijalističke partije Srbije, hoće li trpjeti zvukove Marka Perkovića ili Svetlane Ražnatović, ili će mu se kao književna vrijednost predstavljati Slobodan Novak ili Matija Bećković, a Dražen Budiša ili Vojislav Koštunica kao ”demokratska” opozicija

 

Činjenica da je Milošević započeo rat i da su njegove vojske počinile odvratne zločine toliko je nesporna i očita da je nisu uspjeli dovesti u pitanje čak ni oni koji u svakom suvislom osvrtu na rat vide ”izjednačavanje agresora i žrtve”.

 

No neovisno o tome tko je počeo prvi a tko drugi, stvarnoj žrtvi, čovjeku i građaninu koji je htio upravljati svojom sudbinom i živjeti u demokratskom i građanskom društvu, bilo je svejedno hoće li ga osakatiti, ubiti ili protjerati fantom sa šahovnicom ili s dvoglavom orlušinom, hoće li mu prodike o seksualnosti držati Jezerinac ili Amfilohije, hoće li ga opljačkati politički pouzdanik Hrvatske demokratske zajednice ili Socijalističke partije Srbije, hoće li trpjeti zvukove Marka Perkovića ili Svetlane Ražnatović, ili će mu se kao književna vrijednost predstavljati Slobodan Novak ili Matija Bećković, a Dražen Budiša ili Vojislav Koštunica kao ”demokratska” opozicija. (Zanimljivo je da su se posljednja dvojica povukli s političke scene nesvjesno naslutivši koliko su suvišni u toj farsi).

 

Rat je i na simboličkoj i stvarnoj razini vođen protiv različitosti i završen je eklatantnom pobjedom svih sudionika, pa i onih koji su izgubili vojničke bitke. Nacionalisti su dobili ono što su htjeli: države, teritorije i ono najvažnije: pobjedu nacije nad demokracijom i poraz pluralizma, kako etničkog i vjerskog tako političkog i svjetonazorskog.

 

Zato se u tom Gleichschaltungu, u toj beznadnoj odsutnosti alternative i zdravog razuma sve nepregledno bogatstvo raznolikosti koje odlikuje civilizirana društva svelo na žaloban izbor između straha koji izazivaju HDZ-ove falange i tragikomične nesposobnosti SDP-a (i njegovih satelita).

 

Sve do ”događanja veterana” postojala je izvjesna, zapravo očajnička nada, da će HDZ (njegova racionalna, menadžerska frakcija), suočen s imperativom liberalizacije ekonomije, kada dođe na vlast provesti kakve-takve privredne reforme. Uzalud.

 

Stranka čija politika nikada nije bila ni htjela biti ništa drugo nego visceralna mržnja prema svim oblicima pluralizma ne može i ne želi ponuditi ništa osim prijetnje nasiljem. U takvom se zrcalu nesposobnjakovići iz Kukuriku-koalicije svojim licemjerjem i bojažljivom političkom pristojnošću doimaju kao reinkarnacije Montesquieua i Jeffersona. To je svakako manje zlo, ali upravo u tome je problem.

 

(Prenosimo s tportala).

Filed Under: OSVRT Tagged With: autograf.hr, bijes, Dražen Budiša, HDZ, Hrvatska, književnost, Marko Perković, Matija Bećković, nesposobnost, obmana, osvrt, politika, SDP, Slobodan Novak, Svetlana Ražnatović, tportal, Vlada, Vojislav Koštunica, Vuk Perišić

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT