autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

O duhovnom i o strahu od nestajanja

Autor: Tomislav Šola / 10.01.2023.

Tomislav Šola

Sve nas, ponekad ili povremeno, preplavi čemerna tuga, bespomoćnost, kivnost na sudbinu, osjećaj zakinutosti i nepravde, ljutnja, bijes, cinizam…

Oni stariji među nama, koji se bore s problemima kao što su zdravlje ili frustracije životom (”koji svakodnevno gubi na kvaliteti”), lako hvata panika pred svijetom kojem se više ne mogu ni prilagoditi, a kamoli da ga mogu sebi podesiti ili mijenjati.

U tako stvorenoj nervozi, u dnevnu stvarnost se naseljavaju sva strašna iskušenja koja ili prije nisu imali ili su ih držali na sigurnoj udaljenosti.

Beznadna bolest, ili bar tako shvaćena, je najgori katalizator takve nevolje. Zato je bolna starost pakao sa svim iskušenjima koja se pripisuju kazni koju predstavlja pakao. Bol oduzima misao, a starost smisao: suočiti se bez neke muke i povrijeđenosti s vlastitim nestajanjem ne mogu niti biljke – kad smo ih bolje upoznali.

Ali, lišene oholosti vlastitog intelekta, biljke, a valjda i životinje, su mudre i stapaju se s okolinom u toj vječitoj mijeni rađanja, umiranja, dakle vječnom postojanju. Jedino ljudima je dano iskušenje da pate što baš oni, tako jedinstveni i neponovljivi u svojoj individualnosti, moraju nestati.

Svi su bogovi izmišljeni, na kraju, samo zato da nam ponude smisao. Izgleda, najčešće, da taj smisao sami ne vidimo i ne razumijemo.

Mladost i životni polet, ako se i nađu pred tim pitanjima, će rado prihvatiti mudre riječi – često načelno, a ponekad i iskreno pokušavajući posvojiti njihov sadržaj – ali će ih rijetko razumjeti. Duh će željno tražiti i primati sve argumente u kojima prepoznajemo da smisao postoji, ali hoće li do njega dospjeti?

Intelekt će lako objasniti da se ne razlikujemo ni od biljaka ni životinja, kad je riječ o mijenama života, ali ni mladost ni znanost, jedna iz nehaja, a druga zbog oholosti ne stižu nam na dugi rok i konačno, ukloniti strah od nestajanja.

Suvremeni čovjek može u individualističkom zanosu i iluzijama zaboraviti na zakonitosti trajanja. Kao i proizvodnja prošlosti, i proizvodnja vlastite budućnosti je zanosan proces kojim se puni većina života: novi interesi, novi poslovi, nova vlasništva, nove kuće, novi životni partneri, nove okolnosti – sve novo nas neprimjetno čini ovisnicima o budućnosti koju, eto, možemo proizvoditi koliko nam treba, baš kao što ovisnik o alkoholu otvara novu bocu.

Zato su religije tako uspješne. Najlakše je vjerovati u atraktivna, spremna rješenja, u formule koje pružaju religije odnosno njihovi samozvani predstavnici bogova na Zemlji.

Vjera je, kao i suvremeni mindfulness disciplinirana odluka i oboje se, kao svaka potraga za smislom lako pretvore u galeriju iluzija kojima institucije i rituali inače daju svu potrebnu stabilnu ozbiljnost. Većina ljudi ima potrebu za ritualima i naći će je na sasvim nemogućim mjestima i u neočekivanim sadržajima.

Znamo, možda potajno, ili kad nas razočaranja prisile, da nam nije dano da smisao razumijemo, da ga dokučimo, a da su bogovi daleki i vladaju po pravilima koja tek načelno naslućujemo kao život koji se ravna prema vrlinama i utječe najboljim, najplemenitijim naslijeđenim iskustvima.

Vrhunaravnom Dobru se svi mogu povinovati, ali prednost one većine koja rješenje nalazi u religiji jest uvjerenje da im baš ta jedina, ispravna forma omogućuju za sebe izmoliti oprost od nestajanja i osigurati neko vječno trajanje.

Samo se rijetki dokopaju čvrste obale jednostavnog življenja iako mnogi znaju da se ta istina nalazi u srži svake duhovnosti, bar u idealističkoj viziji nekog korjenitog vjerskog učenja ili svjetonazora. To se ”možda” može lakše vidjeti u slučaju taoizma ili budizma koji imaju manje iskušenja i straha pred božanskim autoritetom i njegovim zastupnicima.

Bez istinske duhovnosti koja je spremna priznati da ne znamo odakle smo niti kud se vraćamo, većina nas, na kraju, ostaje sa svojim egom i njegovim tijelom. Pa i oni koji se, bez razumijevanja duhovnosti, tješe religijom tek se u poznim godinama skamene od iznenadnog osjećaja da ih vlastita prošlost i vlastito postojanje prerastaju, nadrastaju, svladavaju, zbunjuju… da stvarnost sve više nije njihova, da ih njihova prošlost preplavljuje, a da i sama budućnost u međuvremenu uzmiče, samo što nije postala puka, prozaična sadašnjost, nesposobna da pruži ikakvo obećanje.

Bolest i bolovi koje bolest nosi samo su pojačali užas i nemoćnu zatečenosti koju povremeno ili stalno, u starosti osjećamo. Bolna starost, kad se nekome dogodi, predstavlja krajnje čemernu muku i razočarenje. S patničkim, nemoćnim bijesom natopljena, može se pretvoriti u Zlo. Ta individualna sudbina je samo metafora kolektivne, iako posljednja ima itekakva sredstva na raspolaganju.

Postoji li umijeće starenja? Jedva. Nije dio zapadnjačkog obrazovanja i preduga je tema. U temi je obično s jedne strane mudrac koji ne drži do svoje važnosti, ne posjeduje ništa i ništa ne traži, pa zato s veseljem zna da ništa ne može ni izgubiti. S druge je čovjek jedino opsjednut važnošću svojeg ega, bogat ili manje bogat, uvijek užasnut da mora ostaviti sve iza sebe.

No mudrac je skoro iluzija. Malo ih je. Ni većina onih koje možete vidjeti kako decenijama sjede na istim mjestima na kamenim terasama Gangesa u Varanasiju, sigurno to nisu. I onih famoznih jedan posto sretnih, koji su još bliže iluziji, jer, iako su im prisutnost, važnost i apetit nerazmjerno veliki, u životu su suviše malobrojni da bi bili mjerilo za išta osim da budu sredstvo za legitimizaciju svojeg postojanja i svojeg svjetonazora.

Zato je važno imati upotrebljiva objašnjenja onima iz većine koji imaju volje i potencijala osmisliti vlastitu egzistenciju i tako, poput odumrlih koralja shvatiti da je smisleno sudjelovati u uvećavanju grebena kako bi se nekim drugima omogućilo da dosegnu blistavu površinu i postanu zametak nekog drugog, drugačijeg života.

Zato smo stvarali muzeje i ostale memorijske institucije, a ne zbog toga da se podičimo skupoćom onog što je tamo sakupljeno ili važnošću toga što smo uspjeli osvojiti i izložiti kao trofeje.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Filed Under: MNEMOZOFIJA Tagged With: duhovnost, mladost, Mnemozofija, nestajanje, smisao, starost, strah, Tomislav Šola

Franjo i Sultan: Ikona abrahamske duhovnosti (3)

Autor: Alen Kristić / 29.11.2022.

Sve tri abrahamsko/ibrahimovske tradicije Abrahamu/Ibrahimu dodjeljuju naslov ”Božjeg prijatelja”, i to izričito zbog njegove radikalne otvorenosti i gostoprimstva prema strancima, bezuvjetnog gostoprimstva, koje nije poništavalo stranost stranca, čak ni onda kad je ta stranost bila religijske prirode: [Read more…]

Filed Under: FELJTON Tagged With: Abraham, Alen Kristić, Bog, duhovnost, Franjo, ikona

Tomino evanđelje kao izazov za obnovljenu duhovnost

Autor: Jadranka Brnčić / 08.09.2019. Leave a Comment

Jadranka Brnčić

Jadranka Brnčić

Čitati Tomino evanđelje i intelektualan je i duhovan izazov. Intelektualan zbog toga što propitujući kako i gdje je živjelo to evanđelje i zašto je osuđeno kao heretičko, otkrivamo složenost nastajanja kršćanstva kakvoga poznajemo. Duhovan zbog onoga što u njemu možemo otkriti za svoj vlastiti duhovni put. [Read more…]

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Bog, Crkva, duhovnost, Isusu, Jadranka Brnčić, kontemplacija, Kraljevstvo Božje, kršćanstvo, mistika, Parrhēsia, ranokršćanska sirijska zajednica, Toma, Tomino evanđelje

Ovi koji napadaju Papu i Isusa bi proglasili heretikom

Autor: Jadranka Brnčić / 25.08.2019. Leave a Comment

Jadranka Brnčić

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice).

Već više od dvije tisuće godina brojimo godine počev od događaja koji je, kako reče Hegel, stožer oko kojega se okreće sveopća povijest. Ili barem povijest tzv. Zapada. U knjizi Le grands inventions du christianisme, što ju je 1999. priredio René Rémond (u hrvatskom prijevodu Velika iznašašća kršćanstva objavljena 2010.), autori kušaju odgovoriti na pitanje: [Read more…]

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Drugi vatikanski koncil, duhovnost, globalizacija, Hegel, Isus, Jadranka Brnčić, Jorge Mario Bergoglio, kršćanstvo, laicitet i ljudska prava, moral, nacionalizam, neoliberalni kapitalizam, Notre Dame, nova svijest, osoba, papa Franjo, Parrhēsia, René Rémond, univerzalnost

Ovi koji napadaju Papu i Isusa bi proglasili heretikom

Autor: Jadranka Brnčić / 05.05.2019. Leave a Comment

Jadranka Brnčić

Jadranka Brnčić

Već više od dvije tisuće godina brojimo godine počev od događaja koji je, kako reče Hegel, stožer oko kojega se okreće sveopća povijest. Ili barem povijest tzv. Zapada. U knjizi Le grands inventions du christianisme, što ju je 1999. priredio René Rémond (u hrvatskom prijevodu Velika iznašašća kršćanstva objavljena 2010.), autori kušaju odgovoriti na pitanje: [Read more…]

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Drugi vatikanski koncil, duhovnost, globalizacija, Hegel, Isus, Jadranka Brnčić, Jorge Mario Bergoglio, kršćanstvo, laicitet i ljudska prava, moral, nacionalizam, neoliberalni kapitalizam, Notre Dame, nova svijest, osoba, papa Franjo, Parrhēsia, René Rémond, univerzalnost

Molitve u duhu Asizija ili duhovnost – preko granica

Autor: Ana i Otto Raffai / 01.11.2018. Leave a Comment

Ana i Otto Raffai

Ana i Otto Raffai

”Mir je vrlo krhka stvarnost i zahtijeva neprestanu budnost.”

(Felix Wilfred)

U duhu Asizija svake godine krajem listopada okupljaju se diljem svijeta, pa tako i kod nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vjernici raznih duhovnih tradicija da zajedno potvrde svoju predanost miru. [Read more…]

Filed Under: REVOLUCIJA NJEŽNOSTI Tagged With: Ana Raffai, Dorothee Solle, duhovnost, Erik Borgman, Felix Wilfred, Karl Josef Kuschel, mir, mirotvorstvo, Otto Raffai, religijski identitet, Revolucija nježnosti, suosjećanje

Uz 90. rođendan Hansa Künga: Kako osuvremeniti katolicizam

Autor: Anna Maria Grünfelder / 13.04.2018. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderOsvrćem se, premda sa zakašnjenjem, na okrugli rođendan teologa Hansa Künga: na dan 19. ožujka je navršio 90 godina života. Iako se već odavno povukao iz javnosti zbog Parkinsonove bolesti, njegovo je ime (još uvijek) poznato, a njegovo djelo prisutno diljem Europe i izvan nje. [Read more…]

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Advocata diaboli, Amoris Laetitia, Anna Maria Gruenfelder, čovječanstvo, Crkva, duhovnost, Evanđelje, Franjo Šeper, Hans Küng, Jozef Ratzinger, katolicizam, ljudsko dostojanstvo, papa Franjo, realitet, utopija

Nutarnja ekologija

Autor: Jadranka Brnčić / 11.10.2015. Leave a Comment

jadranka brncic 2Polariteti se, čini se, sve više zaoštravaju, a jazovi među suprotstavljenima produbljuju, jednako kao i napetosti. U politici, u ekonomiji, u Crkvi, u svakodnevnom životu. Gorljivo braneći svoju poziciju i stavove, i sami se kadikad svrstavamo na ovu ili onu stranu, pridružujemo ovom ili onom ”mi“ pridonoseći tako krizi, a ne njezinu rješavanju. A jednako su zarazni i kuknjava i i apatija. [Read more…]

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: boce, Branko Sbutega, Crkva, domovina, duhovnost, identitet, Jadranka Brnčić, Jaqueline Bat, kolumna, kontejneri, nutarnja ekologija, Parrhēsia, politika, sloboda, teritorija, želje

Prava duhovnost je u umjetnosti

Autor: Branimir Pofuk / 16.06.2015. Leave a Comment

Katarina Livljanić je muzikologinja koja je dobar dio života posvetila proučavanju srednjovjekovne glazbe i pjevanja, osobito sakralnog, kako pučkog, tako i onog kodificiranog u obliku korala. Koliko je cijenjena kao znanstvenica najbolje će reći podatak da je već petnaest godina profesorica navedenih disciplina na pariškom Sveučilištu Sorbonne, a čitave je semestre gostovala i na drugim sveučilištima svjetskoga glasa, između ostalog i na američkom Harvardu. [Read more…]

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Branimir Pofuk, duhovnost, fra Ivo Pavić, fra Smiljan Kožul, Harvard, hodočašće, Judita, Katarina Livljanić, Kontrapunkt, koralna pjevanje, Marko Marulić, Međugorska gospa, molitva otklijanje, Pariz, Sorbonne, srednji vjek, srednjovjekovna glazba, umjetnost

Jasna Ćurković-Nimac: ”Ako Boga nema, ne znači da je sve dopušteno”

Autor: Marijana Cvrtila / 22.11.2014. Leave a Comment

Piše: Marijana Cvrtila

 

Jasna Curkovic-Nimac 1 Foto Academia.edu

Foto: Academia.edu

Religija potiče moralnu odgovornost ili moralnu izvrsnost više nego sekularni humanizam, stoga zdravi religiozni ljudi mogu biti motiviraniji za moralno ponašanje. Ipak, to ne znači da oni imaju monopol na moralnost, niti su roboti koji uvijek imaju savršena rješenja za sve moralne dileme.To su samo neka od promišljanja mlade znanstvenice dr. sc. Jasne Ćurković-Nimac sa zagrebačkog Instituta ”Ivo Pilar“ koja je na ovogodišnjem Festivalu znanosti u Sinju održala zapaženo predavanje ”Religija i moral: Jesu li religiozni ljudi moralniji od nereligioznih i bi li trebali biti?“. U ovim turbulentnim vremenima više nego intrigantna tema.

 

Daju li aktualna istraživanja jasan odgovor na vaše pitanje – jesu li vjernici doista moralniji od ”nevjernika“ i bi li to trebali biti?

Na ovo pitanje nije jednostavno odgovoriti, jer je vrlo teško kvantificirati, odnosno izmjeriti ljudsku moralnost budući da na našu moralnost, osim religije, utječe također i širi društveni kontekst, javno mnijenje, zakonski kodeksi, društvene norme i konvencije, obrazovanje, posebno obitelj i tako dalje.

Ugrubo se može reći da istraživanja u nas i u svijetu upućuju na to da su religiozni ljudi skloniji konzervativnijim i restriktivnijim stavovima na području moralnosti, posebno u području individualne moralnosti, ali se općenito ne može reći da su religiozni ljudi moralniji od nereligioznih, barem ne postoje istraživanja koja to potvrđuju

 

Međutim, ugrubo se može reći da istraživanja u nas i u svijetu upućuju na to da su religiozni ljudi skloniji konzervativnijim i restriktivnijim stavovima na području moralnosti, posebno u području individualne moralnosti, ali se općenito ne može reći da su religiozni ljudi moralniji od nereligioznih, barem ne postoje istraživanja koja to potvrđuju. Neki autori (A. Brooks) ističu da su religiozni skloniji volontiranju, više doniraju u dobrotvorne svrhe, više pomažu beskućnicima, ali oni nailaze na kritike da su njihova istraživanja utemeljena na samopredodžbi.

 

Zašto i danas u različitim društvima ipak prevladavaju takve predrasude, kako prema vjernicima, tako i (ne)moralu osoba koje ne vjeruju u Boga?

Istina je, neka istraživanja pokazuju da postoji puno predrasuda prema ateistima i agnosticima, pa se danas čak govori i o diskriminaciji prema ateistima. Tako, primjerice, većina Amerikanaca ne bi glasala za predsjednika ateista. Spremniji su glasati za mormona, Židova ili homoseksualca (Gallup 2007.). Edgell i suradnici došli su do podataka da su Amerikanci manje spremni svojoj djeci dopustiti da se udaju ili ožene ateistom i smatraju ih inferiornijima od muslimana, nedavnih useljenika i homoseksualaca. Zanimljivo je da takvi negativni stavovi prema ateistima uglavnom imaju veze s moralom, odnosno često ih ljudi povezuju s nezakonitim radnjama, smatraju ih materijalistima i hedonistima koji ne brinu za druge. No, to je krivo, jer očigledno postoje moralni ateisti koji ponekad mogu biti i uzor vjernicima.

 

Generalizacije su uvijek opasne, pa tako i ona koja religiozne ljude smatra fanaticima zato što su se neki fanatici pozivali na vjerska uvjerenja. Isto je na drugim područjima, na primjer, imate akademski odlične psihologe čiji je konkretan život u rasulu. Hoćemo li stoga tvrditi da psihologiju potpuno treba odbaciti?

Generalizacije su uvijek opasne, pa tako i ona koja religiozne ljude smatra fanaticima zato što su se neki fanatici pozivali na vjerska uvjerenja. Isto je na drugim područjima, na primjer, imate akademski odlične psihologe čiji je konkretan život u rasulu. Hoćemo li stoga tvrditi da psihologiju potpuno treba odbaciti?

 

Znači, predrasude nisu karakteristika isključivo manje razvijenih i nedemokratskih društava? No, kako ste spomenuli na predavanju, čini se da ipak u zapadnoj Europi raste kritičnost prema religiji.

Gallup je u travnju ove godine proveo istraživanje na svjetskoj razini o tome što ljudi misle o tome utječe li religija pozitivno na društvo. Rezultati su vrlo zanimljivi: u najvećem dijelu svijeta ljudi još uvijek misle da religija ima pozitivan utjecaj na društvo (Sjeverna i Latinska Amerika oko 68 posto, Afrika 76 posto, Azija 60 posto, istočna Europa 54 posto), dok je iznimka jedino zapadna Europa (ono što se nekad zvalo kršćanski zapad) koja je najkritičnija prema religiji i u kojoj čak 32 posto ljudi misli da religija ima negativan utjecaj na društvo, a pozitivan tek malo više, odnosno 36 posto. Dakle, za razliku od zapadne Europe, ljudi u Americi općenito puno pozitivnije gledaju na religioznost i tamo je religija u svojim denominacijama u porastu, a ne možemo reći da je Amerika nerazvijeno ili nedemokratsko društvo.

 

Jasna Curkovic-Nimac 3 Foto Academia.edu

Foto: Academia.edu

Iako su neki autori govorili o ”sekularizaciji kao mitu“ i ”megatrendu duhovnosti i religije“, prije sam mišljenja da će kršćanstvo u Europi imati sve više marginalan utjecaj na društvo jer istraživanja govore da je 1970. u Europi bilo oko 75 posto kršćana a da će do 2030. taj postotak biti prepolovljen. No, ne treba zbog toga očajavati već i dalje zdušno ”vjerovati u svoju vjeru“, te promovirati ljudski rast i opće dobro, ono što spada u samu bit religije. Dakle, usredotočiti se na snagu koja dolazi iz poruke religije, a ne brojčanu ili institucionalnu snagu. Na koncu, ranokršćanske zajednice su bile posve marginalne, a ipak su imale toliki utjecaj na tadašnje moćno Rimsko Carstvo.

 

Kakva je s tim u vezi situacija u Hrvatskoj – razlikuju li se naši stavovi o moralu ateista i vjernika puno više od onih u ostatku svijeta?

Hrvatska nesumnjivo ide smjerom zapadne Europe prema sve većoj sekularizaciji, posebno drugom tipu sekularizacije prema kojemu religija nema bitan utjecaj na društvo, te ljudi sve manje poistovjećuju moralnost i religiju. No, taj trend ne mora nužno zabrinjavati jer, prema istraživanjima, upravo u sekularnim zemljama poput skandinavskih religiozni ljudi više drže do nekih moralnih normi.

 

Odnosno, u tim zemljama oni koji se odluče za religiju, čvršće uz nju pristaju. S druge pak strane istraživanja pokazuju da su se neki stavovi ljudi u Hrvatskoj u odnosu na moral radikalizirali. Tako, na primjer, Europsko istraživanje vrednota koje se u Hrvatskoj provodilo u dva navrata pokazuje da, za razliku od 1999. godine, u drugom intervalu istraživanja, odnosno 2008., više ispitanika ima negativne stavove prema homoseksualcima ili pobačaju. To može imati različite uzroke, kao i taj da su kampanje Pro Life ili LGBT u nekim dijelovima bile kontraproduktivne.

Iako su neki autori govorili o ”sekularizaciji kao mitu“ i ”megatrendu duhovnosti i religije“, prije sam mišljenja da će kršćanstvo u Europi imati sve više marginalan utjecaj na društvo jer istraživanja govore da je 1970. u Europi bilo oko 75 posto kršćana a da će do 2030. taj postotak biti prepolovljen. No, ne treba zbog toga očajavati već i dalje zdušno ”vjerovati u svoju vjeru“, te promovirati ljudski rast i opće dobro, ono što spada u samu bit religije. Dakle, usredotočiti se na snagu koja dolazi iz poruke religije, a ne brojčanu ili institucionalnu snagu

 

Hrvatska je zemlja dubokih podjela, a jedna od njih je na desne i lijeve, od kojih se u negativnom kontekstu lijevi percipiraju kao ”komunjare, ateisti, bezbožnici bez morala“, a desni kao ”klerofašisti, zatucani, licemjeri“. Zašto je tome tako i koliko su te ocjene realne?

Komunizam je bio ideologija koja je zagovarala bezboštvo i ideologija koja snosi odgovornost za brojne zločine, pa nije čudno da ih ljudi povezuju. Mnogi ljudi smatraju istinitim ono što je rekao Ivan Karamazov: “Ako Boga nema, sve je dopušteno!”, pa stoga povezuju ateizam s neodgovornim i beskrupuloznim ponašanjem. Desne se, s druge strane, često promatra kao one koji instrumentaliziraju vjeru u političke svrhe i zatucane, kako vi kažete, u smislu da se ponašaju moralno zbog straha od kazne, no to je vrlo redukcionističko gledanje na moral. To su kritizirali mnogi autori, a L. Kohlberg je to smatrao najnižom, odnosno infantilnom razinom moralnosti. Mislim da su te podjele izmišljene i nerealne i da se zapravo radi o klasičnom trpanju u ladice i etiketiranju kako se ne bi mučili s dijalogom i kako bi se lakše manipuliralo ljudima.

 

Svjedoci smo kako u nas, osobito političari, za koje se kolokvijalno kaže da ”ližu oltare”, završavaju u zatvorima, da je mnogo onih kojima je jedna ruka na srcu, a druga u državnoj ili lokalnoj blagajni, da se toleriraju laži i krađe ”ako se i narodu dade“… Što to govori o moralnom ponašanju osoba koje su vjernici? Zašto se tako uopće ponaša netko tko je vjernik?

Neki društveni konteksti potpuno mogu iskriviti moral, što neki zovu ”okretanjem pile naopako“, odnosno kada se praksa postulira kao ideal. Tome su posebno skloni mladi ljudi, odnosno ono što svi rade postane ”normalno“ pa tako i gotovo moralno opravdano. Međutim, istina je upravo suprotna: to što svi nešto rade ne znači da je i dobro, te su nekad pojedinci sami protiv svih morali krčiti put dostignućima koja mi danas smatramo samorazumljivima. Nisam sigurna da danas u politici imamo takvih pojedinaca. Mislim da politiku treba opet humanizirati, a to opet mogu jedino sami političari.

 

S druge strane, čini se puno žalosnije kad vjernici ne svjedoče svoju vjeru nego kad humanisti ne svjedoče svoj humanizam, iako se kod oboje radi o nerazmjeru uvjerenja i prakse. Mislim da se vjernike ne treba automatski povezivati s moralom, ništa više nego druge ljude koji zagovaraju neka moralna uvjerenja, a sigurna sam da ih većina ateista ima. Vjernik nije nikakav superjunak, niti ima specijalne moći u području morala, on ima iste moralne dileme kao i ateist, slične novčane, obiteljske i ine probleme s kojima ne zna izići nakraj. Svi dijelimo istu ljudsku prirodu. To što neki nemoralni političar izjašnjava kao vjernik, govori o tome da nije dosljedna osoba, a ne da je nešto pogrešno s vjerom.

Čini se puno žalosnije kad vjernici ne svjedoče svoju vjeru nego kad humanisti ne svjedoče svoj humanizam, iako se kod oboje radi o nerazmjeru uvjerenja i prakse. Mislim da se vjernike ne treba automatski povezivati s moralom, ništa više nego druge ljude koji zagovaraju neka moralna uvjerenja, a sigurna sam da ih većina ateista ima

 

U Hrvatskoj se kao kuriozitet spominje činjenica da imamo 87 posto vjernika katolika, oko 95 posto ljudi izjašnjava se religioznima, a na vlasti imamo predsjednika agnostika i premijera ateista.

Najprije, brojka od 95 posto nažalost ne govori puno. Možda bi bilo bolje da je ta brojka prepolovljena, ali da je situacija u zemlji drukčija. No to ne govori da je religija irelevantna kao društveni faktor, već da je malo vjere u vjernika. Izbor predsjednika agnostika po mom mišljenju je posljedica toga što nismo ni imali baš neki izbor istinskog vjernika s druge strane, pa ljudi nisu ni birali po toj osnovi.

 

S druge strane, pak, izbor predsjednika agnostika također govori da je ljudima sve manje važan svjetonazor, što je zapravo odraz potrošačkog društva u kojemu više toliko ne vlada neprijateljstvo prema religiji, kao u doba komunizma, već prije indiferentnost.

 

Kako prevladati jaz između nereligioznih i vjernika u Hrvatskoj, koji ima i svoje ideološko uporište, ali se sve više produbljuje i zbog (a)moralnih konotacija? Kako uopće u ovim okolnostima razviti atmosferu tolerancije?

To je vrlo važno pitanje. Mislim da je ključ u nekoj vrsti moralnog odgoja i takoreći religijskoj pismenosti kojom se razbijaju predrasude, upoznaje druge i svakog čovjeka se gleda za sebe. Ono što mi u Hrvatskoj moramo naučiti je, da tako kažem, ”kultura neslaganja“, da imamo različito mišljenje ali da pri tom nemamo latentni stav da drugoga uvjerimo u svoje. Moramo gledati na ono što nas povezuje. Nekome vjera pomaže da bude bolji čovjek, a netko nadahnuće nalazi u nečem drugom. Fanatizam s jedne strane i pretjerani scijentizam s druge su opasni i ne pridonose međusobnom približavanju.

 

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije. Naslov razgovora je izmjenjen u dogovoru s prof. Ćurković-Nimac).

Filed Under: INTERVJU Tagged With: autograf.hr, duhovnost, Hrvatska, humanizam, institut, Ivo Pilar, Jasna Ćurković-Nimac, Marijana Cvrtila, moral, politika, portal, razgovor, religija, Slobodna Dalmacija, teologija, Zagreb, znanost

  • 1
  • 2
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT