Nedavno sam u bespućima interneta nabasala na kratak intervju s bosanskim teologom, politologom i publicistom, osnivačem internacionalnog multireligijskog centra “Zajedno” fra Markom Oršolićem. U dijelu tog razgovora veli kako ga je jedan stari franjevac, prijatelj Adenauerov, poučio da nikad ne raspravlja s nacionalistima, jer oni nemaju čula za argumente inače ne bi bili nacionalisti.

Koliko je u pravu Adenauerov prijatelj franjevac uvjerili smo se proteklih dana gledajući srpske i hrvatske nacionaliste slijepe na argumente druge strane.

Burna reakcija srbijanskih dužnosnika na hrvatsko blokiranje Poglavlja 26 izazvala je neprimjerene protureakcije premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Zaboravljajući kako se u Hrvatskoj svojevremeno reagiralo na sličnu odluku Slovenije, dvojac nije pokazao nimalo empatije za problem pred kojim su se susjedi našli, već su i ovu situaciju iskoristili za produbljivanje razlika i dodatno antagoniziranje naroda osuđenih da žive jedan pokraj drugoga.

Predsjednica je emotivnu reakciju Srbije nazvala ni manje ni više nego retoričkom agresijom kojom Vučić pokušava odvući pažnju od činjenice da Srbija nije spremna ući u Europsku uniju. Treba li uopće napominjati kako je pritom naglasila da u Hrvatskoj ustaštva nema. Blago nama.

Burna reakcija srbijanskih dužnosnika na hrvatsko blokiranje Poglavlja 26 izazvala je neprimjerene protureakcije premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Zaboravljajući kako se u Hrvatskoj svojevremeno reagiralo na sličnu odluku Slovenije, dvojac nije pokazao nimalo empatije za problem pred kojim su se susjedi našli, već su i ovu situaciju iskoristili za produbljivanje razlika i dodatno antagoniziranje naroda osuđenih da žive jedan pokraj drugoga

Bez ikakve namjere da branim neobranjivog Vučića, na dnevnoj bazi mi se čini da Predsjednica i ja živimo u dvije različite Hrvatske.

Ja sam u onoj u kojoj se losos ne nabavlja na tone i u kojoj svako malo mediji pišu i izvještavaju o incidentima koji nama, propagandi usprkos, smrde na ustaštvo, nacizam, fašizam.

Ima ih na tone.

S našom Predsjednicom koja ne bježi od slikanja pod ustaškom zastavom, znate onom čiji grb počinje bijelim poljem, zasigurno se ne bi složio Efraim Zuroff, povjesničar i direktor centra ”Simon Wiesenthal” u Jeruzalemu, koji je u razgovoru što ga je vodio s Mirjanom Rakelom za Radio Slobodna Evropa apostrofirao spomen-ploču postavljenu u Jasenovcu.

Rekao je da je njemu “nezamislivo da se bilo gdje u Hrvatskoj postavila takva spomen-ploča, a pogotovo u Jasenovcu. “Za dom – spremni je uvreda svima koji su izgubili obitelj u Jasenovcu, Jadovnom ili drugim koncentracijskim logorima po Hrvatskoj, kao i onima koje su ustaše poslale u Auschwitz, uvreda je to za sve koji su patili pod ustaškim režimom, jednim od najkrvoločnijih u istočnoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata”, poručuje nam umjesto premijera i Predsjednice po tko zna koji puta Zuroff.

Nema ustaštva tvrdi Predsjednica, pa ju stoga treba jasno i glasno pitati što njoj znači pozdrav uklesan na spomen-ploči u Jasenovcu, što je poklič zbog kojeg je neigranjem i novčanom kaznom sankcioniran nogometaš Josip Šimunić.

Koja to čula imaju funkcioneri Fife, a naša Predsjednica, velika ljubiteljica nogometa, nema pa nema?

Što su crne odore u kojima maršira hrvatska domoljubna desnica, što simboliziraju grbovi na zastavama koji počinju bijelom bojom, što su značili spomenici Juri Francetiću i Mili Budaku u Lici koje je Ivo Sanader zabranio i dao ukloniti.

Mogli bismo tako unedogled nabrajati sporne nazive pojedinih brigada ili ulica, pokliče navijačkih skupina, izgrede mulaca u Splitu koji su pred neki dan od ukradenih kocaka složili svastiku od pet metara, ksenofobni ispad državnoga tajnika koji djecu pripadnika manjina krivi za loš rezultat na PISA testovima, ali čemu kad najodgovornije osobe u državi u tome ne vide problem… Za njih je to tek delikatno pitanje, retorička agresija.

Oni su vjerojatno sretni kad o tome govore iz Srbije, jer je njih lako dezavuirati prošlošću, Srebrenicom, napadom na Hrvatsku, ljutnjom zbog neotvaranja Poglavlja 26.

Nakon njihova istupa vrlo će malo građana Hrvatske progovoriti kritički o tome, jer će odmah dobiti epitet “avvocato del diavolo“, đavoljih odvjetnika neprijatelja i četnika.

Bilo bi divno da možemo odmahnuti rukom i reći da to nije ništa do infantilna svađa unutar obitelji, laž Plenkovićeva pobratima iz bratske pučke stranke izrečena u ljutnji jer su mu brat i sestra, koji su se još prije šest mjeseci kleli u suradnju i pomoć, u presudnome trenutku okrenuli leđa. No, ako nam čula nisu totalno zakržljala, ne možemo.

Ne treba nama nevjerodostojni Vučić – neka njega pučanima Plenkoviću i Grabar Kitarović – vidimo i sami da ni ova hrvatska vlast, usprkos vanjskoj uglađenosti, nije u stanju istini pogledati u oči.

Jednom za svagda prestati koketirati sa simbolima i pobornicima zločinačkog Pavelićevog režima i uhvatiti se u koštac sa svima koji je ucjenjuju glasovima i plaše

Jednom za svagda prestati koketirati sa simbolima i pobornicima zločinačkog Pavelićevog režima i uhvatiti se u koštac sa svima koji je ucjenjuju glasovima i plaše, poput Ante Đapića, da će si uklanjanjem ploča sa spornim sadržajem sebi nanijeti najveću moguću štetu.

Negiranje istine, osporavanje vrijednosti antifašizma na čijim zasadama je i nastala Hrvatska u današnjim granicama, agresivni nacionalizam kojim su dezavuirali sve vrijednosti prošloga sustava – od radničkih prava do bratstva i jedinstva, nasilno izjednačavanje socijalističkog sustava sa zločinačkim ustaškim, sve je to proizvelo današnju situaciju iskopanih rovova iz koje ljudi bez čula teško pronalaze izlaz.

Ako nisu potpuno ogrezli u samoljublju i isključivosti, možda im pomogne još jedna misao iz spomenutog intervjua fra Marka Oršolića koji veli da se svaki nacionalizam budi kao uspavana ljepotica iz bajki, a završava kao monstruozno čudovište iz bezdana!

Je li bezdan hrvatska sudbina?