novinarstvo s potpisom
Boro Vučković
Ili kako je bravar zabravio granice, a nasljednici s doktorskim titulama ne mogu naći ključ
Nastavnik zemljopisa u Osnovnoj školi “Vladimir Nazor” u Požegi bio je odličan i promućuran pedagog. Drug Miljević, kako smo ga zvali, nastojao je nama nemirnim pubertetlijama drmajućih hormona utuviti u glavu znanja specifičnim metodama. [Read more…]
Uoči listopadskih izbora prošle godine upozorio sam (u intervju za Press RS) da bi u Federaciji BiH mogla biti oformljena “gnjavež koalicija”, u kojoj su oni koji se ne podnose, ali da je i to bolje od “smrdež koalicije”, one koja se zasniva na nelegalitetu i nelegimitetu, pa i ideološko-političkim isključivostima.
Zar nije upravo takva bila prošla vlast u FBiH, koju su činile SDP BiH i SDA s dvije minorne hrvatske stranke za podsmijeh i manipulaciju – novoustaškom HSP i tajkunskom NSRzB? Bila je, uz blagoslov tzv. međunarodne zajednice i podršku tzv. pseudograđanskog sektora u BiH! [Read more…]
Ima nešto magično, neobjašnjivo, što se s vremena na vrijeme desi, pa Sarajevo, kako je davno rekao Nerzuk Ćurak, bivši novinar i današnji profesor na Fakultetu političkih nauka, preraste samo sebe.
Desi se dakle taj neki trenutak, nije najjasnije ni kako ni zašto ni kojim čudom, pa se u jednom vazda tromom gradu, u kojem se većinu godine čini da sunce, što ono reče Maho Zolj (Slobodan Aligrudić) u filmu ”Sjećaš li se Doli Bel”, nikada neće zasjati kako treba, a kada se kotlina užari da čovjek nema što udahnuti, organiziraju Olimpijske igre, samit svih važnih svjetskih i pokojeg domaćeg, bezveznog lidera ili, eto, dolazak poglavara Katoličke crkve, direktora Vatikana, pape Franje lično i osobno. [Read more…]
Opravdani prosvjedi zbog nefunkcioniranja Bosne i Hercegovine na svim razinama urodili su katastrofalnim posljedicama po arhivsku građu te kulturnu povijest Bosne i Hercegovine, ali i cijele regije.
Vlast Federacije BiH godinama nakon rata 1990-ih nije bila u stanju izmjestiti građu Arhiva iz zgrade u kojoj se nalaze tijela vlasti, čime je postala glavni krivac za kulturnu katastrofu koja se dogodila tijekom nedavnih demonstracija. Fotografije nagorenih i namočenih dokumenata nedvojbeno ukazuju na to da se dogodila velika šteta ne samo za BiH, nego i za okolne zemlje, među kojima je i Hrvatska.
Jedan od fondova koji je neupotrebljiv je fond Drinske banovine, kojoj su od 1929. do 1931. godine pripadali Vukovar, Vinkovci i Županja. Taj je fond sadržavao neprocjenjive podatke o ustroju vlasti, javnom životu, prosvjetnoj i vjerskoj politici, useljavanjima i migracijama, ustroju i djelovanju pučkih škola na vukovarsko-srijemskom području.
Da je tome tako, doznajemo iz Vukovarskog arhiva, koji je bio u pregovorima s Arhivom BiH o objavljivanju građe i organiziranju izložbe arhivskoga gradiva koje se odnosi na područje Vukovarsko-srijemske županije. U priopćenju djelatnika Arhiva, koje je objavila Hina, kaže se da to sada više nije moguće.
U pismu za javnost koje je objavljeno na stranicama Instituta za istoriju Sarajevo ravnatelj Instituta dr. Husnija Kamberović navodi kako je velikim dijelom uništen Depo 1 u kojem su se čuvali dokumenti dijela fonda Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine, Personalni dosjei Bosanskohercegovačakog sabora, Povjerljiva građa za razdoblje između dva svjetska rata, zatim neki od najvažnijih fondova u Arhivu o Drugom svjetskom ratu.
Uništavanje toga gradiva, ako se pokaže točnim ono što dr. Kamberović tvrdi, umnogome će otežati bilo kakvo istraživanje povijesti BiH od 1878. do danas. Budući da znamo kako su brojni dokumenti Vilajetskog arhiva koji su se čuvali u Orijentalnom institutu uništeni 1992. godine, za povjesničare iz BiH ovo je samo nastavak katastrofe.
U bosanskohercegovačkim je medijima potkraj prošlog tjedna nakon paljenja zgrada počela suluda kakofonija. Objavljivanje vijesti da je izgorio velik dio ili čak cijeli Arhiv korišteno je s ciljem da se dobar dio prosvjednika koji nisu skloni nasilju i kojima je stalo do kulturne povijesti BiH otuđi od prosvjedničke mase i ne izađe na ulice.
Izgorjelo arhivsko gradivo dočekano je od medija koje kontroliraju vlasti kao izvrstan način ocrnjivanja prosvjeda i prikazivanja prosvjednika kao razularene rulje. Rečenice “Što nije uništio agresor, uništit ćemo sami”, “Ovo je preživjelo tursku vladavinu, vladavinu Austro-Ugarske, dvije Jugoslavije i NDH te srpsku blokadu, a uništeno je od strane naših huligana” preplavile su medije i internet.
Nakon toga je došlo do konsolidacije u redovima intelektualaca koji podržavaju prosvjede, pa je redateljica Jasmila Žbanić, neizabrana glasnogovornica pristaša demonstracija, izjavila kako je riječ o čistom spinu jer nije izgorio cijeli Arhiv, a potom se umjetnik Damir Imamović, koji je navodno sudjelovao u gašenju Arhiva, obratio javnosti s fantastičnom procjenom prema kojoj je spašeno 99,9 posto građe.
I te su se izjave pokazale kao spin kojem je cilj sudjelovanje što većeg broja ljudi na prosvjedima. Razmjeri uništavanja moći će se procijeniti tek nakon nekoliko mjeseci mirne inventure arhivskih stručnjaka. Direktor Arhiva BiH Šaban Zahirović procjenjuje da je u najvažnijem Depou 1 stradalo 60 posto građe.
Gladnom čovjeku koji mjesecima nije dobio nikakva sredstva za život priče oko arhivalija navodno nisu važne. Za njega su to tek papiri i zgrade koje su neusporedive s ljudskim životima, kako je to rekao i reper Adnan Hamidović Frenkie. Time je još nejasnije zašto su se neki podupiratelji prosvjeda toliko potrudili objasniti kako je izgorio neznatan dio arhivskoga gradiva. Arhivi su iskorišteni za pokušaj pregrupiranja vlasti ili pak za učvršćenje pozicije u alternativno-progresivnom intelektualnom svijetu podržavatelja prosvjeda.
Dr. Husnija Kamberović, pak, iz ovih demonstracija izvlači pouku te kao ravnatelj Instituta za istoriju predlaže da se odmah pokrene akcija za gradnju Arhiva Bosne i Hercegovine prije nego što se obnove sada zapaljene zgrade Vlade Kantona Sarajevo i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, te da se Gradskoj upravi Sarajeva onemogući otimanje zgrade Nacionalne biblioteke kako se ne bi dogodilo da prvi idući gnjev naroda bude usmjeren i prema toj zgradi, a žrtve opet budu biblioteke i kulturno nasljeđe.
Građevinski projekti gradnje Arhiva i Nacionalne biblioteke u Sarajevu iz sredine 1980-ih voljom političkih elita nakon 1990-ih gurnuti su u stranu kako bi se gradili trgovački centri i hoteli. Teško se ne složiti s njegovom tvrdnjom. Nužno je odvojiti prostore u kojima se čuva arhivsko gradivo od onih u kojima se nalaze tijela vlasti, provesti ubrzanu digitalizaciju i tako od slične sudbine spasiti preostalu građu.
(Prenosimo s portala forum.tm)
Bosna i Hercegovina opet gori. Dvadeset godina nakon kraja rata čini se da počinje novi rat. Onaj za socijalnu pravdu.
Prije par dana su počeli protesti nezadovoljnih tuzlanskih radnika pred zgradom Tuzlanskog kantona. Nakon što im niko nije odgovorio na zahtjeve demonstrantima su se pridružili i studenti i nezaposleni građani. Potom su počela masovna hapšenja. Policija koja dvadeset godina ne hapsi ratne profitere, ratne zločince i ine kriminalce počela je da hapsi građane jer su izrazili svoje nezadovoljstvo. Šokirani policijskom brutalnošću građani su odlučili odgovoriti.
Policija je, dakle, odgovorila silom. Zapravo, to je ono što piše u tobože profesionalnim izvještajima. Prava je istina da je policija počela da primjenjuje neviđenu brutalnost na građanima.
Građane BiH i regije su šokirale slike na kojima policija privodi četrnaestogodišnjaka koji se, vraćajući se iz škole, našao na mjestu demonstracija. Prema medijskim izvještajima jednom od demonstranata policija je slomila obje noge. Na kraju, i sam je komesar policije Tuzlanskog kantona za jednu televiziju izjavio kako je policija to uradila jer mora svojim životima zaštiti uposlenike Vlade i Vladu.
Policija je uhapsila Aldina Širanovića, uzornog građanina koji je, prema navodima iz policije, podsticao proteste. Snimak iz Tuzle na kome policija šprica suzavac po studentima koji mirno stoje ispred studentskog doma je potresao javnost.
Nakon masovnih hapšenja građana Tuzle protesti solidarnosti su počeli u Sarajevu. Građani su nosili transparente na kojima je pisalo “Svi smo mi Aldin Širanović”. Prvi dan sarajevskih protesta, u četvrtak, dužnosnici vlada (Federalne i Kantonalne) su rekli kako ne shvataju zbog čega građani protestiraju. Premijer vlade Sarajevskog kantona je rekao kako “u Sarajevu niko nema razloga da bude nezadovoljan”.
Ova je premijerova rečenica još jednom razbjesnila građane i navela ih na neviđeni bunt, prije svega zbog toga što je u njoj sadržana sva bahatost bosanskohercegovačkih političara i etničkih elita koje, uživajući u privilegijama kakvih nigdje nema, potpuno gube kontakt s realnošću.
Petak je i Sarajevo gori, baš kao što je gorjelo 1992. godine. Kako se onda ovaj grad borio protiv fašizma, bori se i danas. Danas se Sarajevo bori protiv etno-fašizma i socijalne nepravde. Bore se i Mostar, i Zenica, i Travnik, i Kakanj, i svi gradovi, manji i veći. Na ulicama su svi građani BiH.
Čak se i Banja Luka probudila. Nadati se da više nikome nije važno nečije ime, nacija ili religijska pripadnost. Građane BiH-a je, izgleda, konačno ujedinilo ono što im je svima zajedničko – siromaštvo i neviđene socijalne nepravde. Doduše, premijerka RS Željka Cvijanović rekla je nešto što je nasmijalo cijelu bh. javnost: “Ne smijemo dozvoliti da se neredi iz jedne potpuno neuređene sredine kao što je Federacija preliju u jednu potpuno uređenu sredinu kao što je Republika Srpska.”
Međutim, ovdje se događa ono što se događa kod svih masovnih protesta na svijetu. Mnogo je dezinformacija koje u javnost puštaju prije svega zvaničnici policijskih tijela. Naime, rečeno je kako su demonstranti u Tuzli opljačkali tržni centar Omega. Iz tržnog centra Omega je došao demanti. Tržni centar nije ni dirnut.
Desetine građana Tuzle je noć provelo na saslušanju. Među njima je i jedna studentica koja je cijelu noć ispitivana doslovce zato što je stajala u prvom redu protesta sa zviždaljkom u ruci. Sve to je navelo građane da kamenuju i zapale zgrade vlada širom BiH.
Na jednom od portala koji prati proteste iz minute u minutu je objavljena vijest da je “Rulja krenula u rušilački pohod. Uništavaju trafike, radnje, iščupan je i bankomat…”.
Istovremeno, novinarka jedne sarajevske televizije je rekla da je i novinarima onemogućeno da rade svoj posao. Naime, ko god pokuša nešto da snimi, bude pretučen. Nije rečeno ko tuče novinare. Međutim, novinari brojnih televizija upozoravaju da se huligani instruirano uključuju u proteste.
A to se, jasno je, čini kako bi se protesti delegitimirali i kako bi građani, uplašeni pred divljanjem huligana, i sami zatražili da policija reagira.
Stotine povrijeđenih se primaju u bolnice. Neprestano se šire (dez)informacije o pljačkama. Vlade kantona, prvo Tuzlanskog, a onda i Zeničko-dobojskog, daju ostavke. Zapaljena je zgrada Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Mostar, koji je do sada bio 2u1 grad, je odlučio da mu je dosta toga. Bunt u BiH je masovan. Zbog toga vlast i ne bira instrumente da se zaštiti.
Policija, dakle – ona je ta koja čuva vlast i poredak. O tome svjedoči i jedna tuzlanska demonstrantica koja kaže: “Mojoj prijateljici su prvog dana protesta policajci govorili ‘Kujo, makni se, šta hoćeš’. Ja nisam imala incidenata. Jasno sam čula, nakon što smo se juče oko 18.30 razbježali zbog suzavca, krikove mladića iza grmlja u slijepoj ulici kod gimnazije Ismeta Mujezinovića.”
Policiji nisu bitni građani koji se čude što se i sama policija ne pridruži protestima kada ni pripadnici MUP-a ne primaju plate redovno i žive s minimalnim primanjima.
U Sarajevu su se protesti oteli kontroli. Zapaljena je zgrada Vlade Kantona Sarajevo. Policija hapsi i premlaćuje demonstrante. I zgrada Predsjedništva BiH gori. U Tuzli gore zgrada Vlade i zgrada Općine Tuzla.
Ohrabrujuća vijest u svemu je da je konačno počeo građanski bunt građana BiH-a. A građanski bunt podrazumijeva građansku državu koje u BiH odavno nema. Namjesto nje tu je jedna etno-nacionalistička tvorevina. Vrijedi podsjetiti da je BiH uređena po etničkom osnovu i da je kao takva zemlja bez perspektive. Jer domaće su elite odlično iskoristile post-dejtonsko stanje i nakaradna ustavna određenja kako bi sebi priskrbile ogroman kapital.
Policija, vratimo se na suštinu, tvrdi da su huligani preuzeli glavnu riječ. Iako je u ovakvoj situaciji teško bilo šta reći, nameće se jedno temeljno pitanje. Da li se ovdje svjesno radi huliganizacija protesta kako bi se bunt građana BiH-a koji od ove zemlje nastoji stvoriti građansku državu kanalizirao za pogrešne ciljeve?
A sve upućuje na to jer je zapaljen Historijski arhiv BiH-a. Da li je u toku inicijalnih protesta u Tuzli namjerno upotrijebljeno preveliko nasilje kako bi se priskrbilo opravdanje za gušenje revolucije? To su sve pitanja na koja će se odgovor još čekati.
Da li vlast pokušava iskoristiti proteste i nametnuti janukovičevski model policijske države? Problem je što vlasti optužuju građane za nasilje i time vrše ono što su radili dvadeset godina i što najbolje znaju – zamjenu teza. Naime, nisu građani krivi za nasilje.
Da su vlasti radile svoj posao, da se nisu dvije decenije iživljavale na građanima BiH-a, ne bi bilo protesta. Ili, da su barem, kada su protesti počeli, odlučili da udovolje zahtjevima građana umjesto što su im se nacerili u lice sa svojih olimpskih visina. Međunarodna zajednica, koautor bosanskohercegovačkog besmisla, radi ono što je radila i devedesetih – osuđuje nasilje.
U BiH se bije bitka na život i smrt. BiH više ne može biti etno-klerikalna i kvazidemokratska država. Od ishoda zavisi da li će postati građanska ili policijska zemlja?
