Zahvaljujući RTL-u bit će upamćen kao prvi strani radnik u Hrvatskoj koji je stekao pravo na ime i prezime. Prije nego što je ovaj, u tematskom i stilskom pogledu inače trivijalni medij u svome dnevniku objavio razgovor s njime, svi ostali su ga zvali “vozač Filipinac”, “vozač s Filipina”, “filipinski vozač”, “49-godišnji filipinski državljanin, zaposlenik trgovačkog društva za pružanje usluga prijevoza”… [Read more…]
Misionar upozorava na trgovinu djecom na Filipinima
Agencija Fides javlja, a IKA je prenijela, o apelu misionara o. Shaya Cullena, koji od 1969. godine živi na Filipinima, da se pomogne djeci koja su u tajfunu ostala bez roditelja i obitelji. O. Shay Cullen upozorio je da “Yolandina siročad”, kako u medijima nazivaju djecu koja su ostala bez roditelja, lako mogu postati žrtvama trgovine djecom, o čemu se taj misionar, poznat po zalaganju za siromašne i društvenu pravdu te protiv trgovine ljudima, već više puta osvjedočio nakon prirodnih katastrofa.
Pod krinkom skrbi za djecu nakon prirodnih katastrofa u siromašne zemlje dolaze pojedinci i udruge koji se bave ilegalnim posvajanjem, ali i oni koji trguju ljudima te prodaju djecu organizatorima dječje prostitucije.
Tog rizika svjesne su i filipinske vlasti pa je vladin Ured za društveno blagostanje i razvoj već odaslao hitnu uredbu svim humanitarnim udrugama koje djeluju u provinciji Leyte i upozorio ih na “visok rizik od trgovanja djecom” u područjima pogođenima tajfunom.
Filipinska vlada je 2003. donijela zakon protiv trgovine ljudima, u kojemu se trgovina djecom ističe kao “zločin protiv čovječnosti”. Prema UNICEF-ovim podacima, između 60 i 100 tisuća filipinske djece žrtve su trgovanja ljudima i bila su na neki način uključena u lanac seksualnog iskorištavanja. Većina žrtava potječe iz siromašnih sela, a primamljene su obećanjima o boljem životu u gradu, školovanju ili radom za bogate obitelji.
Hrvatski Caritas pomaže filipinskom stanovništvu
Hrvatski Caritas (HC) prikuplja novac namijenjen ublaživanju katastrofalnih posljedica što ih trpe milijuni Filipinki i Filipinaca koje je pogodio tajfun zastrašujuće snage.
HC reagira na poticaj pape Franje, koji je odmah pokrenuo akciju i osobno poslao 150 000 dolara hitne pomoći. ”Žrtve su, nažalost, brojne, a štete goleme. Molimo za našu braću i sestre i potrudimo se poslati im svoju konkretnu pomoć”, pozvao je u nedjelju 10. studenoga papa Franjo.
Tajfun Haiyan, najsnažniji tajfun ove godine i najjači koji je dosad pogodio zemlju, opustošio je u petak središnji dio Filipina. Uništavajući kuće i kidajući električnu mrežu, nagnao je milijune ljudi da potraže sigurniji smještaj. Supertajfun pete kategorije, nakon otoka Leyte i Samar, sručio se udarima od tristotinjak kilometara na sat i 5-6 metara visokim valovima i na sjeverni dio pokrajine Cebu, popularno turističko područje.
”Ovo je najveća i najjača oluja koja je dosad pogodila našu zemlju. Zahvatila je neka od područja prošloga mjeseca poharana razornim potresom. U velikoj smo potrebi. Ovo je golema nesreća”, javlja Edwin Gariguez, izvršni direktor Filipinskog Caritasa. ”Broj mrtvih i ozlijeđenih stalno se povećava. Mrtva su tijela posvuda. Ljudi su traumatizirani. Najnužniji su nam hrana i voda. Potrebna nam je svaka pomoć koju možemo dobiti.”
Pomoć je moguće uputiti:
- uplatom na žiroračun; IBAN: HR05 2340 0091 1000 8034 0; poziv na broj: 11-13
- pozivom na donacijski telefon 060 9010 (6,25 kn po pozivu – PDV uključen u cijenu; kad uspostavite vezu, stisnite tipku 4)
- uplatom na mrežnoj stranici Hrvatskog Caritasa www.caritas.hr.
Prikupljeni novac Hrvatski će Caritas usmjeriti Filipinskom Caritasu za projekte pomoći u sklopu ujedinjenog plana kojim mreža Caritas Internationalis koordinira svoje aktivnosti žurne međunarodne humanitarne pomoći. Ekipe Filipinskog Caritasa i CRS-a već su od petka na najteže pogođenim područjima pomažući unesrećenima.
Stotine tisuća Filipinaca čekaju pomoć kako bi preživjeli
”Pomozite nam, mi trebamo hranu”, stoji na jednom od natpisa ispisanim velikim bijelim slovima na betonu. Namijenjen je helikopterima i malim zrakoplovima koji nadlijeću to područje opustošeno razornim tajfunom Haiyan. Od njih, iz zraka, očekuju pomoć jer su ceste i ostala infrastruktura potpuno razoreni. Ako ih ne primijete danas, možda će bolje sreće biti sutra.
Stotine tisuća ljudi na Filipinima traže hranu i vodu kako bi preživjeli. Slike snimljene iz zraka svjedoče o apokaliptičnim prizorima. Dokle oko seže samo su ruševine, uzduž cesta još su deseci mrtvih. Neslužbeno se govori o deset tisuća mrtvih i dvije tisuće nestalih. Na nekim mjestima žrtve oluje pokapaju se u masovne grobnice.
Statistika je poražavajuća. Razornim tajfunom pogođeno je više od 9 milijuna ljudi, oko 500 tisuća smješteno je u prihvatne centre, dio je pronašao spas kod rodbine, a velik dio, možda i najveći, još je među ostacima svojih nekadašnjih staništa.
Ljudi samo čekaju pomoć. Potres im nije ostavio ništa. Sve je poharao, nema struje i vode, ničega. Stoga su im sve nade uprte u humanitarne organizacije. Filipinska vojska pokušava prokrčiti putove i ceste kako bi se pomoć mogla dostaviti unesrećenima.
U ovakvoj situaciji dovoljne su i glasine o dolasku pomoći da se dogodi stampedo. Tako su u zračnoj luci u Taclobanu tisuće nesretnika pohrlile kad se pročulo da stiže pomoć. Učestale su i pljačke. Među prvima su Filipincima u pomoć priskočili Amerikanci, zatim Australci, Kanađani, Britanci, Indijci.
U tamošnjim medijima odmah su se pojavile rubrike ”Kako možemo pomoći”. Objavljivani su brojevi na koje se mogla uplatiti donacija, sugeriralo se što se može darovati preko Crvenog križa ili drugih humanitarnih organizacija. Američki predsjednik Barack Obama još je u nedjelju poručio kako SAD šalju znatnu humanitarnu pomoć i spremni su učiniti još više.
Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zatražio je od svojih specijaliziranih agencija da ”hitno reagiraju kako bi pomogli ugroženima”. Javila se i Europska komisija s donacijom od 3 milijuna eura. Popis nije konačan. Napokon se oglasio i Hrvatski Crveni križ, objavljujući broj računa za pomoć unesrećenima na Filipinima.
Novinari s terena donose priče o ljudskim sudbinama. Tako je veliku pozornost privuklo rođenje male djevojčice u porušenoj zgradi zračne luke u Taclobanu. Dobila je ime Beatrize, po svojoj baki, koju su dva dana prije odnijeli golemi valovi.
Tu je i priča o Jenny Dela Cruz iz Taclobana. U osmom je mjesecu trudnoće. Izgubila je 11 članova svoje obitelji uključujući i dvogodišnju kćer. Suočena s očajem iza sebe i novim životom koji bi uskoro trebala donijeti na svijet, kaže da jedino što se može učiniti u ovakvoj situaciji jest ”preživjeti dan”.
Mnogi su poginuli u moru kamo su ih odvukli ogromni valovi. Na nekim područjima bili su visoki i 15 metara, udari vjetra dosezali su 275 kilometara na sat, nosili su i rušili sve pred sobom. Iza sebe ostavili su pustoš, tisuće mrtvih i stotine tisuća raseljenih. Mrtve treba pokopati, a preživjelima pomoći. ”Mi trebamo hranu”, očajnički je natpis upućenim onima koji ga žele vidjeti.
Hrvatski nemar za opustošene Filipine
Gore nego u paklu. Tako glase počeci mnogih novinskih izvještaja o kataklizmi koja je pogodila središnji dio Filipina nakon prolaska najsnažnijega tajfuna u povijesti koji je za sobom ostavio pustoš.
Poginulo je više od 12 tisuća ljudi. Grad Tacloban gotovo je izbrisan s lica zemlje, deseci tisuća kuća pretvoreni su u ruševine, stotine tisuća nesretnika ostale su bez krova nad glavom, milijun ljudi u prihvatnim je centrima. Nema hrane, vode, struje, bolnice su pretrpane, po ulicama plutaju trupla.
Očajni stanovnici prekapaju po ostacima svojih nekadašnjih staništa. Dobrodošlo je sve bi im pomoglo da prežive, a pod ruševina pokušavaju pronaći i kakvu uspomenu na prijašnji život. “S kim god razgovarate, nekoga je izgubio”, rekao je jedan stanovnik Taclobana.
No još se ne zna koliko je točno ljudi poginulo.
Iz Zagreba je u nedjelju ujutro golemi Antonov poletio s Končarovim transformatorom baš na Filipine. Točno dva dana nakon tragedije. Samo dan prije tisuće znatiželjnika tiskale su se na vidikovcu Zračne luke Zagreb kako bi vidjele tu grdosiju, najveći zrakoplov na svijetu. Tamo je bila i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Raspitivala se o tehničkim karakteristikama toga prometala, osmjehivala se, davala političke izjave. No izraziti sućut filipinskim vođama i narodu nije se sjetila
Do mnogih krajeva još se ne može doći, prekinut je i cestovni i željeznički promet, telefonske linije ne rade. Zračna luka je uništena. Stižu samo rijetki vojni helikopteri. Pomoć morskim putem će stići, ali kasno, prekasno. Vojska čini sve da pomogne stradalima, ali razmjeri uništenja takvi su da će trebati godine da se život vrati u kakvu-takvu kolotečinu.
Strani mediji već su se uključili u kampanju prikupljanja prijeko potrebne humanitarne pomoći. Izvještaji o filipinskoj tragediji na naslovnicama su svih novina, čini se sve kako bi se potaknuli političari i javno mnijenje da priskoče u pomoć. Svima je jasno da reakcija mora biti brza jer riječ je o stotinama tisuća ljudi koji doslovno ne znaju hoće li preživjeti do idućeg jutra.
Među prvima reagirao je papa Franjo. Još u subotu pozvao je na molitvu za žrtve tajfuna. Pomoć su ponudile i brojne europske države. Jedino Hrvatska zasad šuti. A imali smo priliku priključiti se onima koji su, ne čekajući poziv, priskočili u pomoć stradalima.
Iz Zagreba je u nedjelju ujutro golemi Antonov poletio s Končarovim transformatorom baš na Filipine. Točno dva dana nakon tragedije. Samo dan prije tisuće znatiželjnika tiskale su se na vidikovcu Zračne luke Zagreb kako bi vidjele tu grdosiju, najveći zrakoplov na svijetu. Tamo je bila i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Raspitivala se o tehničkim karakteristikama tog prometala, osmjehivala se, davala političke izjave. No izraziti sućut filipinskim vođama i narodu nije se sjetila. Što je još gore, nije joj palo na pamet da se u utrobu toga golemoga zrakoplova utovari nešto humanitarne pomoći za stradale na Filipinima. Netko će reći da je zrakoplov bio zakupljen samo za Končarov teret i da se tu ništa nije moglo ubaciti. No to je kao da kažete da brod koji plovi određenom rutom ne smije skrenuti s uobičajene putanje kako bi pokupio brodolomce.
Odbijanje pomoći u takvim slučajevima čak je i kažnjivo prema pomorskom pravu. Jednako tako, posada Antonova, da su je zamolili, sigurno bi pristala ponijeti nešto što bi pomoglo stradalima u oluji katastrofalnih razmjera. Ne bismo time spasili sve, ali nekima bismo pomogli zasigurno. I jednoga čovjeka spasiti – malo je čudo.
Osjetljiva na takva stanja ponajprije bi trebala biti Hrvatska. Ona je godinama primala humanitarnu pomoć, stotine tisuća hranile su se iz raznih paketa i konzervi koje su pristizale tko zna odakle jer je netko vidio našu nesreću i odmah reagirao. Zato bi Hrvatska danas trebala biti među prvima koji će pružiti pomoć stradalima na Filipinima.
Pritom očito ne treba čekati poziv Vesne Pusić ili nekih drugih hrvatskih političara. Oni se toga neće sjetiti. Zanima ih samo to kako produljiti svoje razvlačenje na vlasti. Iako rezultata nema, njima je dobro, a za druge ih, kako vidimo, ionako nije odveć briga.
Bilo bi dobro da Hrvatska pokaže solidarnost. Barem dijelom onakvu kakvu su drugi pokazali prema nama. No propustili smo zgodnu priliku. Poluprazan Antonov odletio je u nedjelju ujutro na Filipine, a cijela ta priča nije morala završiti samo kao turistička atrakcija (…) Još nije kasno da se pokrenemo
Zato trebaju reagirati institucije. Crveni križ, prije svega, humanitarne udruge, Hrvatski Caritas, razne organizacije, banke… Svi oni trebali bi se uključiti i dati svoj prilog, koliko tko može, ali pomoći onima kojima je pomoć potrebna, ne samo danas nego i idućih nekoliko godina.
Oporavak, to treba znati, neće biti ni lak ni brz. Ljudima su uništene kuće, polja s urodom, male tvornice i obrti od kojih su živjeli i prehranjivali svoje obitelji. Uništena je infrastruktura, strujni vodovi, ceste, željeznice… Kada pronađu i pokopaju svoje mrtve, od nečega će se morati prehranjivati. To će moći jedino od pomoći koju dobiju od drugih.
Bilo bi dobro da Hrvatska pokaže solidarnost. Barem dijelom onakvu kakvu su drugi pokazali prema nama. No mi smo propustili zgodnu priliku. Poluprazan Antonov odletio je u nedjelju ujutro na Filipine, a cijela ta priča nije morala završiti kao turistička atrakcija.
Mogla je biti pokazatelj da znamo brzo reagirati i pomoći onome tko se nađe u nevolji. Još nije kasno da se pokrenemo.
Katastrofalna oluja pogodila Filipine, stotine mrtvih
Strašna tragedija pogodila je Filipine. Vjerojatno najsnažnija oluja u povijesti, supertajfun Haiyan, koji su Filipinci nazvali Yolanda, opustošio je središnje dijelove te zemlje i ostavio za sobom pustoš. Prema podacima koji su počeli stizati iz nepristupačnih dijelova otoka, na Filipinima je poginulo više od 10 tisuća ljudi. Stotine tisuća ostale su bez krova nad glavom, a pojedini dijelovi zemlje posve su razoreni.
Najteže su pogođene pokrajina Leytete i grad Tacloban na obali. Crveni križ je tijekom petka javljao da je najmanje tisuću mrtvih u moru pokraj Taclobana te još 200 u pokrajini Samar. Tacloban je sravnjen sa zemljom. Snimke objavljene nakon prolaska tajfuna prikazuju razrušene ulice, zgrade bez krovova i zidova, automobile razbacane na ulicama.
Gotovo sve kuće u Taclobanu, u kojemu živi 220 tisuća ljudi, uništene su, a svako je drvo u gradu prepolovljeno. Tijela plutaju poplavljenim ulicama, nema ni struje ni vode, a u prekidu su i telefonske veze. Prilazne ceste kojima bi mogla stići pomoć pod vodom su ili zakrčene naplavljenim ili srušenim drvećem. Uništena je i obližnja zračna luka.
Televizijske snimke prikazuju stanovnike koji su se vratili u svoje uništene domove i očajni promatraju što je od njih ostalo. Djeca plaču u skloništima. Jedna majka govori kako joj se u jednom trenutku dijete istrgnulo iz ruke i više ga nije vidjela. Traži i ostale članove svoje obitelji.
Papa Franjo je putem Twitera u subotu pozvao katolike da mole za žrtve stradale u razornom tajfunu. “Sve vas molim da mi se pridružite u molitvi za žrtve tajfuna (Haiyan/Yolanda,) posebice za one na Filipinima”, napisao je papa u poruci na engleskom jeziku koja je odmah prevedena i na ostalih osam jezika.
Haiyan je najjača tropska oluja koja je dosad pogodila Filipine. Vjetar je puhao brzinom od 315 kilometara na sat, a pojedini udari dosezali su čak 380 kilometara na sat. Tajfun je nosio sve pred sobom. Krovove, ljude, automobile, u jednoj crkvi, u koju su se ljudi sklonili misleći da je sigurna, pronađeno je 20 poginulih.
Za sada nitko točno ne zna koliko je ljudi stradalo. Žrtve se još pronalaze pod ruševinama, obitelji prijavljuju svoje nestale članove. U spašavanju sudjeluju i vojska i hitne službe. Strahuje se da bi broj žrtava mogao biti puno veći. Komunikacija sa stanovnicima iz najteže pogođenih područja uopće nije moguća.
Čelnik UN-ova tima za procjenu katastrofa rekao je da je posljednji put ovakvo stradanje ljudi i uništavanje vidio nakon tsunamija u Indijskom oceanu, kada su stradali deseci tisuća ljudi. Filipinske vlasti pokušavaju osigurati smještaj za stotine tisuća ljudi koji su ostali bez krova nad glavom. Problem je dostava hrane i vode za piće za tisuće Filipinaca koji su ostali bez svega.
Nakon što je poharao središnje filipinske otoke Leyte i Samar, a potom udario u sjeverni dio pokrajine Cebue te prešao preko otoka Boracaya i Mindora, tajfun Haiyan je, nakon što je s 5. oslabio na 4. kategoriju, krenuo prema Vijetnamu. Tamo se u svojim kućama zabarikadiralo milijun ljudi, a gotovo 300 tisuća ljudi evakuirano je iz najugroženijih područja.
Filipine na godinu pogodi dvadesetak oluja i mnoge odnesu brojne žrtve i počine veliku materijalnu štetu. Haiyan je 24. oluja ove godine. Iako je danima najavljivan njezin dolazak, mnogi nisu očekivali da će biti ovako razorna. Prije oluje evakuirano je više od sto tisuća ljudi, škole koje su bile najizloženije zatvorene su, obustavljeni su polasci brodova te zrakoplovni letovi. Unatoč tome, tajfun Haiyan skrivio je katastrofu.