autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Business as usual

Autor: Vuk Perišić / 01.01.2015. Leave a Comment

Predsjednički izbori ukazali su na središnju dvojbu svakog društva koje se nalazi u teškoj krizi: pouzdati se u politički mainstream i s mnogo strpljenja čekati evolutivni pomak ili potražiti nešto sasvim novo, ”treće” ili ”četvrto”?

 

Odgovor se nameće sâm po sebi: evolucija, izvjesnost i kretanje uhodanim putovima uvijek su manje zlo od spektakularnih prevrata, originalnih zamisli ili dopadljivih prečica. No, upitno je da li je u Hrvatskoj moguća bilo kakva evolucija.

 

Poluge vlasti i ključevi racionalizacije i liberalizacije hrvatske države i privrede nalaze se u rukama političkih snaga koje svoj opstanak duguju upravo ekonomskoj i političkoj entropiji u obliku administrativne i fiskalne represije, abnormalno visokog udjela državnog vlasništva u privredi, besadržajne demokratske forme i zaluđivanja stanovništva nedemokratskim, antikapitalističkim i iracionalnim ideologijama.

Poluge vlasti i ključevi racionalizacije i liberalizacije hrvatske države i privrede nalaze se u rukama političkih snaga koje svoj opstanak duguju upravo ekonomskoj i političkoj entropiji u obliku administrativne i fiskalne represije, abnormalno visokog udjela državnog vlasništva u privredi, besadržajne demokratske forme i zaluđivanja stanovništva nedemokratskim, antikapitalističkim i iracionalnim ideologijama

 

Kada bi se politička elita uhvatila u koštac sa stvarnim uzrocima krize odustala bi od sebe same, svoje ideologije, svojih laži i svoje političke egzistencije.

 

Pojava svijesti o nužnosti izlaska iz tog začaranog kruga bila je neminovna pa se i artikulirala kod izvjesnih političkih grupa, međutim, ta je alternativa prividna. Sve relevantne alternative vladajućem mainstreamu (utjelovljenom u SDP-u i HDZ-u) samo su svojevrsna radikalizacija dominantnog političkog mentaliteta. Osim što su nesposobne i nevoljne analizirati stvarne uzroke hrvatske tragedije, alternativne političke grupe ne žele ništa drugo nego dovesti ovu istu vladajuću ideologiju i praksu do krajnje konzekvence.

 

Tako Milan Kujundžić i neke klerofašištičke falange zastupaju još luđi nacionalizam i bezobzirniji konzervativizam. Laburisti su još veći protivnici liberalnog kapitalizma od SDP-a i HDZ-a. Orah je samo još jedan šišmiš u hrvatskom sumraku čiji politički amaterizam nadilazi čak i notornu nesposobnost SDP-a.

 

Znakovit primjer intelektualne i političke zbunjenosti bila su i zazivanja takozvanog ”trećeg puta”. Pobuna protiv kapitalizma (koga nema), bankarstva (jednog od rijetkih zdravih sektora hrvatske privrede) i vladavine prava (sprječavanje ovrha je izravni nasrtaj na pravni poredak), ali i loše prikrivena antipatija spram stranačkog pluralizma koja se svidjela glasačima Ivana Vilibora Sinčića po svojoj iracionalnosti i zapanjujućem nepoznavanju osnovnih političkih, pravnih i ekonomskih pojmova upadljivo nalikuje na retoriku desnih totalitarnih pokreta.

 

Dok je, primjerice, komunistička kritika kapitalizma racionalna, ali i dosadna poput Marxovih i Staljinovih spisa, politika koja se obraća instinktima i neznanju očajnika možda je zavodljiva ali onako kako samo fašizam može biti zavodljiv.

 

Karakteristično je da – izuzmemo li po prirodi stvari Kujundžića i ultranacionaliste – alternativne političke grupe izbjegavaju kritički govoriti o kultu nacije, države i rata, iako je taj kult, zapravo tabu – ili sasvim precizno: laž – eklatantna negacija demokracije, slobode tržišta, moderniteta i elementarne civiliziranosti i kao takav je središnji uzrok hrvatske nesreće.

Karakteristično je da – izuzmemo li po prirodi stvari Kujundžića i ultranacionaliste – alternativne političke grupe izbjegavaju kritički govoriti o kultu nacije, države i rata, iako je taj kult, zapravo tabu – ili sasvim precizno: laž – eklatantna negacija demokracije, slobode tržišta, moderniteta i elementarne civiliziranosti i kao takav je središnji uzrok hrvatske nesreće

 

Alternativne grupe koje ga ne ignoriraju koketiraju s nacionalizmom ponavljajući floskule o ”nacionalnom interesu”, ”rasprodaji nacionalnog bogatstva” ili ”monetarnoj suverenosti”.

 

Drugim riječima, čitav taj alternativni spektakl klanja se istim totemima kojima se klanjaju i ”velike” stranke i samo je faktor očuvanja postojećeg stanja, s jedinom razlikom da umjesto aktualne agonije nudi brži i učinkovitiji put u propast.

 

Nemoć hrvatskog društva da porodi racionalnu i demokratsku političku snagu u obliku univerzalističke kršćanske demokracije, kozmopolitskog liberalizma, ili socijaldemokratskog internacionalizma, nije odraz političke ili ekonomske, već duboke intelektualne i civilizacijske krize.

 

Je li uopće moguće sagledati i pojmiti njene razmjere, njenu sveobuhvatnost i ukorijenjenost kada se – koliko god to nevjerojatno zvučalo – u odnosu na ponuđene ”treće” alternative dvovlašće SDP-a i HDZ-a doima kao manje zlo?

 

A kako izgleda to manje zlo? Ivo Josipović nudi poslovično Veliko Ništa (što nije najgore u odnosu na druge ”ponude”, ali je također Simptom). Kolinda Grabar Kitarović nudi idiotizam domoljublja i poslovične totalitarne mantre o ”jedinstvu” i ”malom čovjeku”.

 

No, valja priznati da je njena brza i oštra reakcija na šovinistički, zapravo rasistički ispad varaždinskog ogranka Mladeži HDZ-a svojevrsno jamstvo da će ”ishodišni” porivi ostati pod kontrolom, ako ni zbog čega barem zbog vanjskopolitičkog snobizma. Iskrenost nikada nije bila politički relevantna vrlina.

Stvarnog višestranačkog pluralizma u Hrvatskoj ionako nema ili se svodi na razliku između licemjerja i euforije, pristojnosti i neukusa, uljuđenog i autoritarnog praznoslovlja… Sagleda li se u široj povijesnoj perspektivi i to je neki napredak u odnosu na po život opasnu i po društvo pogubnu državotvornost iz prve polovice devedesetih godina

 

Pobijedi li Ivo Josipović pobijedit će prazna, pristojna stabilnost. To je još uvijek stanovit civilizacijski doseg. Bolje za sada nije moguće (što je tragično). Useli li se u Vilu Zagorje Kolinda Grabar Kitarović i vrati li se HDZ na vlast za godinu dana, pobijedit će jedna potrošena (također prazna) histerija što je više nego tragično, ali ipak bit će to business as usual na koji smo navikli i koji zapravo nikada nije ni prestao jer ga nijedan politički faktor nije suštinski osporio.

 

Stvarnog višestranačkog pluralizma u Hrvatskoj ionako nema ili se svodi na razliku između licemjerja i euforije, pristojnosti i neukusa, uljuđenog i autoritarnog praznoslovlja… Sagleda li se u široj povijesnoj perspektivi i to je neki napredak u odnosu na po život opasnu i po društvo pogubnu državotvornost iz prve polovice devedesetih godina.

 

Doista, možda je evolucija ipak moguća. Hrvatska televizija je emisijom u kojoj su se u petak, 26. prosinca 2014. sučelili predsjednički kandidati učinila kvalitativni skok, hvalevrijedan iskorak iz svoje sramotne prošlosti devedesetih godina kada je bila šovinistički propagandni servis.

 

Voditeljica i novinari su predsjedničke kandidate podvrgli provokativnim pitanjima i strogim pravilima igre ne bi li ih podsjetili da je najvažnija dužnost državnih službenika da pred kritičkom javnošću trpe nelagodu. Taj primjer pokazuje da demokracija nije puka izborna statistika već počiva na neovisnim i nepristranim javnim ustanovama.

 

Demokracija i nije drugo nego dril u kojem se nosioci vlasti i moći trebaju osjećati kao ponizne i – ako treba, a treba – ismijane sluge. Po nekima emisija je bila neozbiljna. Sve i da jest tako, pa što? Zašto bi trebala biti ozbiljna? I što je uopće ozbiljnost? Kao što je ozbiljnost sljubljena sa slijepim oduševljenjem ishodište totalitarizma, tako su podsmjeh i prezir prema svakoj vlasti i svakom autoritetu posljednja crta obrane ljudskog dostojanstva.

 

(Prenosimo s tportala).

Filed Under: OSVRT Tagged With: administracija, antikapitalizam, autograf.hr, business, demokracija, država, ekonmija, fiskalizacija, HDZ, Hrvatska, ideologija, Kujundžić, osvrt, politika, represija, SDP, tportal, Vlada, vlast, Vuk Perišić

Karamarko je Zokijev uspjeh

Autor: Ante Tomić / 14.06.2014. Leave a Comment

Što nam je perspektiva? Koja je naša politička budućnost nakon što je premijer Zoran Milanović tijesnom većinom članova Glavnog odbora Socijaldemokratske partije u subotu pobijedio bivšeg ministra financija Slavka Linića?

 

SDP je raskoljen, obogaljen, iscrpljen, u jednu riječ – sjeban, i više ne može voditi državu. Loše su je vodili, da se ne lažemo,vodili, i dok su bili cjeloviti, složni i nasmijani, a ovako podijeljeni, posvađani i namrgođeni mogu samo biti gori.

Jedine uspjehe Vlade, fiskalizaciju i predstečajne nagodbe, postigao je upravo ministar kojega je Milanović bijedno i nedostojno najurio. Što bi taj podlac i spletkar u ostatku mandata uopće mogao učiniti s onom šačicom esdepeovaca koji ga tajanstveno zašto još ne mrze? Tko mu je uopće ostao? Maras, Bauk, Hajdaš Dončić…? Pa, sretno, momci…

 

Jedine uspjehe Vlade, fiskalizaciju i predstečajne nagodbe, postigao je upravo ministar kojega je Milanović bijedno i nedostojno najurio. Što bi taj podlac i spletkar u ostatku mandata uopće mogao učiniti s onom šačicom esdepeovaca koji ga tajanstveno zašto još ne mrze? Tko mu je uopće ostao? Maras, Bauk, Hajdaš Dončić…? Pa, sretno, momci…

 

Gospodarstvo niste oživjeli. Niti ste zaustavili rast nezaposlenosti. Nema izvoza ni investicija. Administracija vam je monstruoznija nego ikad. Dvije i po godine, da ne duljim, prošle su vam uzaludno i besmisleno.

 

Ipak, negdje, u nekih optimista do subote je još možda tinjao maleni žižak vjere da niste sasvim beznadni. Naivci su se tješili kako ste, istina, neiskusni i nesposobni, ali ste barem pošteni.

 

A onda ste i to sićušno svjetlo utrnuli.

 

Razmišljajući sada u mraku, mogu se se sjetiti zapravo samo jedne stvari koju je Zoran Milanović svih ovih mjeseci valjano radio. Srčano, nesebično i bespoštedno se trsio oko nje. Dvadeset četiri sata dnevno se ubijao da bi to učinio. I naposljetku zaista učinio.

 

Prekrasno djelo za koje su mu mnogi kazali da je neostvarivo. Napravio je Tomislava Karamarka privlačnim.

Razmišljajući sada u mraku, mogu se se sjetiti zapravo samo jedne stvari koju je Zoran Milanović svih ovih mjeseci valjano radio. Srčano, nesebično i bespoštedno se trsio oko nje. Dvadeset četiri sata dnevno se ubijao da bi to učinio. I naposljetku zaista učinio. Prekrasno djelo za koje su mu mnogi kazali da je neostvarivo. Napravio je Tomislava Karamarka privlačnim

 

Pamtite li Karamarka otprije dvije godine? Kad je svojom mučaljivom, špijunskom pojavom tako prestrašio hadezeovce da su ga ustoličili za vođu, mnogi su se među nama slatko nasmijali. Pogrešniju osobu, činilo nam se, nisu mogli izabrati. Smrknuti je introvert jedva razumljivo šušljetao sebi u bradu, a ako biste ga i razumjeli, bilo bi vam draže da niste.

 

Čovjek je tako nepomirljivo i nesmiljeno zazivao ideološke obračune, da jednostavno niste mogli pojmiti da bi on mogao steći naklonost iole značajnijeg dijela punoljetnih građana RH.

 

I stvarno nije. Desničarski čudak dugo je zaostajao u anketama. HDZ, mislili smo, suicidalno srlja u još jedan parlamentarni poraz. Međutim, podcijenili smo razornu, samouništavajuću snagu Milanovićeve sujete i zaplotnjačku prirodu koja se često razvije u besposlenih ljudi. Upravo je to dvoje, više od ičega drugoga, od Tomislava Karamarka učinilo idućeg izbornog pobjednika.

 

Milanović je napravio izvrstan posao. Od smotanog izbornog protivnika napravio je poštovanja vrijednu državničku figuru kako to ne bi uspjelo ni najvećim svjetskim marketinškim agencijama ni desecima savjetnika i spin doktora.

 

Karamarku upravo ne trebaju televizijski spotovi i plakati.

Dio će vas ta neumitna činjenica vjerojatno užasnuti, druge će razveseliti, a ja sam tako premoren da ništa više ne osjećam. U ovoj emocionalnoj tuposti želio bih samo da se dugih godinu i po pred nama može nekako premotati unaprijed, da više ne gledam ove budale

 

Cijelu mu kampanju Milanović pro bono radi, a do izbora će je vjerojatno samo pojačavati, svojom ekipom ministarskih patuljaka svakodnevno ugrađivati nove postotke glasova u HDZ-ov trijumf.

 

Dakle, što nam je perspektiva, da ponovim pitanje s početka teksta. Ne treba vam složen matematički model da biste prognozirali politička zbivanja. Milanović je podijelio SDP nadvoje i sebi uzeo lošiju polovicu, a građanima ostaje gledati njegovo mučno glavinjanje i posrtanje, agoničnih osamnaest mjeseci nakon kojih će Tomislav Karamarko sastavljati Vladu.

 

Dio će vas ta neumitna činjenica vjerojatno užasnuti, druge će razveseliti, a ja sam tako premoren da ništa više ne osjećam. U ovoj emocionalnoj tuposti želio bih samo da se dugih godinu i po pred nama može nekako premotati unaprijed, da više ne gledam ove budale.

 

Već su mi požderali živce, nemam strpljenja za još godinu i po. Život mi je prekratak da bih ga tratio na Zorana Milanovića. Pritisnuo bih tipku fast forward i zaustavio je u prosincu 2015. da pozdravim novog predsjednika Vlade Tomislava Karamarka. K vragu, nije valjda ni taj Tomislav Karamarko sasvim loš. Vjerojatno ima nešto u tome tipu, kad se već Zoran Milanović tako usrdno zauzeo za njega.

 

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Filed Under: OSVRT Tagged With: Ante Tomić, autograf.hr, Bauk, ekonomija, fiskalizacija, Hajdaš Dončić, HDZ, Hrvatska, Maras, osvrt, politika, SDP, Slobodna Dalmacija, Tomislav Karamarsko, Vlada, Zoran Milanović

Fleksibilna bijeda

Autor: Omer Rak / 12.01.2014. Leave a Comment

Nedavno se u ”komšiluku”, Srbiji elem, pojavio Nacrt novog zakona o radu, koji će, prema nekima, srozati položaj tamošnje radničke klase do ispod razine postignute u Francuskoj 1936. godine, za vlade Narodnog fronta.

 

Cijeli zakonski paket mjera − ukidanje naknada za noćni, prekovremeni i smjenski rad, brutalno rezanje isplata trudnicima i radnicima na bolovanju, nemalo povećanje radnih sati u tjednu, neograničeno produžavanje privremenog rada i ničim sankcioniran poslodavčev vritnjak u mršavi radnički tur – podsjetio me na istovjetne regule novog domaćeg prijedloga Zakona o radu (ZOR) koji se, gle, ti, čuda!, zakotrljao nekako istodobno s blizancem s druge strane Dunava.

 

Istinabog, naš je privremeno povučen iz saborske procedure dijelom i zbog toga što su sindikalci podigli u vis pest protiv tzv. fleksibilizacije radnog tjedna fleksibilno razvučenog do dražesnih 56 odnosno 60 sati rada, premda je ranije bilo dogovoreno da radni tjedan može trajati najdulje do 48 sati tjedno, zatim i da će se dobna granica za odlazak u mirovinu produžiti sa 65 na 67 godina  nakon 2030., uz još mnoštvo drugih naplavina.

Prijedlog novog ZOR-a privremeno je povučen iz saborske procedure dijelom i zbog toga što su sindikalci podigli u vis pest protiv tzv. fleksibilizacije radnog tjedna fleksibilno razvučenog do dražesnih 56 odnosno 60 sati rada, premda je ranije bilo dogovoreno da radni tjedan može trajati najdulje do 48 sati tjedno, zatim i da će se dobna granica za odlazak u mirovinu produžiti sa 65 na 67 godina  nakon 2030., uz još mnoštvo drugih naplavina

 

Za ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića sve je jasno kao zora ljetnog suncostaja: ZOR treba donijeti jer se moraju sačuvati radna mjesta i otvoriti nova, drukčije rečeno, valja fleksibilizirati tržište radne snage i, dakako, povećati konkurentnost poradi mamljenja investitora u kiflu našu ”da nam konačno krene stvar na bolje” jer ”to je važno za Hrvatsku, važno za reforme”.

 

Zasuzile mi oči kada ga čuh.

 

Događaji s konca lanjske godine − spomenuto naturavanje ZOR-a u nas – odjek je zbivanja s početka iste godine, točnije zaključaka zakucanih u izjavi misije Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) nakon posjeta Hrvatskoj u veljači.

 

Naime, otada ti zaključci poput užarenog trozupca bodu Hrvatsku ispod repa kako bi ubrzala provedbu programa strukturnih reformi presudnih za ponovno pokretanje rasta da bi se, unatoč poteškoćama, nastavilo s provođenjem postupne fiskalne konsolidacije. Ememefdžije kibiciraju i za smanjenje plaća u javnom sektoru jednako kao i za planirane reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava, jer su to ”koraci u pravom smjeru”.

 

Čovjek bi rekao da gotovo s nekom perverznom fiksacijom zagovaraju žestoko zatezanje gruboga korzeta oko rebara i struka tobože neodržive potrošnje za mirovinsko i zdravstveno osiguranje sve do nemogućnosti disanja. Uz to, tvrdoglavo ustraju na nastavljanju postupne, ali trajne fiskalne konsolidacije radi zlatnih jabuka Hesperida zvanih ponovna uspostava održivosti duga i zadržavanje pristupa tržištima.

 

K tomu još podržavaju i planove Vlade da poveća kazne za prijevremeno umirovljenje, povisi dobnu granicu za umirovljenje na 67 godina za muškarce i žene; naglašavaju da je važno da te reforme stupe na snagu već u drugoj polovici 2013. “kako bi što prije ostvarile koristan učinak”.

Za ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića sve je jasno kao zora ljetnog suncostaja: ZOR treba donijeti jer se moraju sačuvati radna mjesta i otvoriti nova, drukčije rečeno, valja fleksibilizirati tržište radne snage i, dakako, povećati konkurentnost poradi mamljenja investitora u kiflu našu ”da nam konačno krene stvar na bolje” jer ”to je važno za Hrvatsku, važno za reforme”. Zasuzile mi oči kada ga čuh

 

Ono što se našlo u MMF-ovim zaključcima zaudara na “bič Europe”,  austerity– sustav mjera namijenjenih vladama za smanjenje proračunskog deficita tijekom krize. U leksikonu naše turobne stvarnosti prepoznajemo ga u izrazima: fiskalna konsolidacija, restrukturiranje, strukturne prilagodbe ili reforme, fleksibilnost tržišta radne snage, konkurentnost i rast.

 

Jezik je to političara, tehnokrata i bankara cilj kojega je, vjerujte mi na riječ, maškarati politiku koja stvara bijedu i siromaštvo, posvemašnju eksploataciju, ukratko, i predstaviti je kao nešto logično i razumno, pače poželjno u takvome trenutku.

 

Evo, sada znate odakle puše hladan sjeverac koji prijeti smrznuti sve nas gologuze. Hoću reći, nas bez mandata i sinekure. Za kontejner spremne.

 

I prije negoli su članovi delegacije Misije strugnuli iza prvog zagrebačkog ugla, pred mikrofonima se ustobočio ministar regionalnog razvoja i fondova EU-a Branko Grčić, kazavši da su poruke Misije MMF-a iz zaključne izjave suglasne s onim što i Vlada govori, a to je da Hrvatska mora ostvariti tri ključna cilja − fiskalnu konsolidaciju, reforme i gospodarski rast. Drukčije kazano, paket mjera pripremit će državu i gospodarstvo za sljedeću fazu koja će zemlju načiniti “konkurentnom” i stvoriti “rast”.

 

Na taj će način država otplatiti svoj pogolemi dug, uteg koji bismo inače ostavili u amanet još nerođenim naraštajima, jer primarni smisao ”austerity” mjera je učiniti državu sposobnom otplaćivati dug. Stoga samo ljudi s mozgom veličine zrna gorušice mogu dvojiti u opravdanost procesa zvanog “strukturne prilagodbe” i ”konkurentnost” kako bi zaživio “rast”, ta žuđena erekcija gospodarstva iz kojeg bi se, u sličnoj figuri kazano, ejakulirali redoviti obroci otplate.

…fiskalna konsolidacija, restrukturiranje, strukturne prilagodbe ili reforme, fleksibilnost tržišta radne snage, konkurentnost i rast. Jezik je to političara, tehnokrata i bankara cilj kojega je, vjerujte mi na riječ, maškarati politiku koja stvara bijedu i siromaštvo, posvemašnju eksploataciju ukratko, i predstaviti je kao nešto logično i razumno, pače poželjno u takvome trenutku

 

Ne treba posebno naglašavati da je “fleksibilnost rada” jedna od najznačajnijih strukturnih reformi poradi koje su svi ti ZOR-ovi. Znači, ako ste do sada temeljem ugovora uživali zaštićenu plaću, radno vrijeme, beneficije, mirovine… e, bogme, više nećete!

 

MMF-ov britva jezik kaže da će “austerity” biti posebice učinkovit pristupi li se “ambicioznijim” izmjenama Zakona o radu usmjerenim k smanjenju troškova zapošljavanja i otpuštanja, uključujući otpuštanje zbog slabog radnog učinka i omogućavanja poduzećima da se isključe iz primjene “opterećujućih” sektorskih kolektivnih ugovora, i još puno lipih stvari, zapravo amputacija do tada stečenih prava.

 

Ide priča dalje: potrebno je to učiniti jer plaće se moraju smanjiti kako bi se povećala konkurentnost radne snage. Prosta je to logika: što se manje novca utače u rad tijekom procesa proizvodnje, proizvod/usluga će biti jeftiniji na tržištu i, naravno, privlačniji potencijalnom kupcu.

 

Tako će s nižim plaćama nadoći veći profiti, pa će naše gospodarstvo procvjetati kao ruža u svibnju, a miris te ruže unijet će u društvo prosperitet i rast itd., ali ne i bolje plaće. One će, doduše, rasti, i to do nezamislivih visina, ali ne vama nego samo njima − političarima, korporacijskim ceovcima, bankarima, svakojakom soju menadžerskom.

 

Uostalom, tako i mora biti jer oni na svoja pleća preuzimaju rizik, ej, dok, zapamtite to dobro – vi ne preuzimate nikakav rizik, nego tek pasivno ispružite dlan da vam na njega poslodavac sav uzdrhtao od rizika ukapa novčanicu-dvije plaće. Oni imaju mnogo, pa mogu mnogo izgubiti, i to je pravo značenje rizika.

Plaće će rasti, i to do nezamislivih visina, ali ne vama nego samo njima – političarima, korporacijskim ceovcima, bankarima, svakojakom soju menadžerskom. Uostalom, tako i mora biti jer oni na svoja pleća preuzimaju rizik, ej, dok, zapamtite to dobro – vi ne preuzimate nikakav rizik, nego tek pasivno ispružite dlan da vam na njega poslodavac sav uzdrhtao od rizika ukapa novčanicu-dvije plaće. Oni imaju mnogo, pa mogu mnogo izgubiti, i to je pravo značenje rizika. Vi ste samo goljo što se rimuje sa sroljo

 

Vi ste samo goljo što se rimuje sa sroljo.

 

Analizirajući jezik političara, Andrew Marshall, kanadski analitičar i pisac, veli da je pravo značenje maškarane izjave “treba nam obuhvatan paket mjera podržanih strukturnim reformama, kao što je fleksibilnost rada, namijenjenih povećanju konkurentnosti i omogućavanju rasta”, zapravo: “moramo što prije osiromašiti naš narod, koji ćemo eksploatirati do kosti, stvarajući jeftinu radnu snagu, što će pospješiti jačanje elite i gomilanje privatnog profita”.

 

Jezik europskih političara, kaže on, izraz je “dijalektike moći” cilj koje je dati još više onima koji ionako imaju previše, uzimajući od drugih. Oteti, osiromašiti, eksploatirati, ujarmiti… pravi su infinitivi toga jezika razobliči li ga se. Stoga ne čudi da Marshall “program strukturnih reformi” naziva društvenim genocidom.

 

Podsjeća me on na Georgea Orwella, koji je u eseju Politika i engleski jezik, napisanom godinu dana poslije Drugog svjetskog rata, krasno zaokružio semantiku jezika političara, napomenuvši da je stvoren “kako bi laži zvučale istinito, a ubojstvo bilo vrijedno poštovanja” te kako bi naoko dao čvrstoću “čistom vjetru”.

 

I ćoravi valjda sada mogu vidjeti da se takozvana kriza kapitalizma, kako su to globalno pretumbavanje počeli nazivati prije šest godina, brzo premetnula u krizu rada.

 

Financijski kapital, taj pravi detonator sloma i kriza, oporavio se, a kapitalistička se klasa, u cjelini, osnažila i, što je važno, iskoristila je lukavo političke, društvene i ideologijske uzde, koje joj je kriza ugurala u šake, kako bi učvrstila svoju dominaciju nad ostatkom društva.

 

Iz toga su istisnuli obilje ploda: uvećanje profita, veću koncentraciju vlasništva, produbili jaz između rada i kapitala i stvorili neiscrpne zalihe jeftine radne snage kako bi i dalje šopali svoje profite.

 

Novi zakoni o radu s ove i one strane Dunava, majke mi moje, služe isključivo tim ciljevima.

 

Jer neki drugi ciljevi, u ovom i ovakvom svijetu, jednostavno, ne postoje.

Filed Under: OSVRT Tagged With: autograf.hr, fiskalizacija, George Orwell, Hrvatska, Mirando Mrsić, mirovina, MMF, Omer Rak, osvrt, politika, Sabor, Srbija, Vlada, ZOR

Blaži pad, pa novo klizanje BDP-a do kraja godine

Autor: autograf.hr / 25.11.2013. Leave a Comment

Unatoč dobroj turističkoj sezoni, makroekonomisti procjenjuju da ni u trećem tromjesečju hrvatsko gospodarstvo nije uspjelo izaći iz recesije, pa premda sporije nego u prethodnome tromjesečju, očekuju pad bruto domaćeg proizvoda osmi kvartal zaredom, izvijestila je Hina.

 

Državni zavod za statistiku objavit će potkraj idućega tjedna prvu procjenu BDP-a u trećem tromjesečju, a sedam makroekonomista, koji su sudjelovali u Hininoj anketi, procjenjuju da je gospodarstvo u prosjeku oslabjelo 0,4 posto na godišnjoj razini. Pritom jedan očekuje stagnaciju, a ostali pad u rasponu od 0,2 do 0,7 posto, što je manji pad u odnosu na drugo tromjesečje, kad je BDP skliznuo 0,7 posto.

 

Domaće gospodarstvo slabi još od početka 2009. U dva je navrata, u trećem kvartalu 2010. i drugom 2011. godine, tehnički provirilo iz recesije, no negativni su trendovi potom nastavljeni. Postojala je nada da bi u trećem tromjesečju, zahvaljujući dobroj turističkoj sezoni, gospodarstvo moglo porasti. Podaci DZS-a pokazuju da je u prvih devet mjeseci bilo 4,8 posto više turista nego u istom lanjskom razdoblju, dok je noćenja bilo 3,1 posto više.

 

”Smatramo da će uslužni sektor, koji je pod znatnim utjecajem turizma, pozitivno djelovati na kretanje BDP-a, ali nedovoljno da bi došlo do njegova rasta na godišnjoj razini”, navodi jedan od makroekonomista u anketi.

 

Promet u trgovini na malo, podržan potrošnjom stranih turista i fiskalizacijom, neprestano je rastao od svibnja do kolovoza, da bi u rujnu neočekivano pao za 0,5 posto na godišnjoj razini.

 

”Pretpostavljamo da bi blagi pozitivan doprinos mogao doći od najveće komponente BDP-a, potrošnje kućanstava. Rezultati prometa u trgovini na malo upućuju na rast u trećem kvartalu, uglavnom zbog uspješne turističke sezone. No, pozitivan doprinos domaće potražnje nije na vidiku, s obzirom na rast nezaposlenosti, a pad zaposlenosti i raspoloživa dohotka”, navodi se u anketi.

 

I dok bi potrošnja u trećem tromjesečju, kao i u drugom, mogla pozitivno utjecati na BDP, negativan se utjecaj očekuje od industrijske proizvodnje, koja je u tri ljetna mjeseca potonula 3,8 posto na godišnjoj razini. To predstavlja ubrzanje pada proizvodnje, s obzirom na to da je u drugom tromjesečju skliznula za 2,5 posto.

 

”Trendovi u industrijskoj proizvodnji ostaju nepovoljni i predstavljaju uteg oporavku”, navodi jedan od makroekonomista. Uteg gospodarstvu predstavlja i pad građevinskih radova u proteklom tromjesečju za 5,7 posto na godišnjoj razini.

 

”Padu BDP-a pridonio je i pad investicija, ponajviše u građevinskom sektoru nakon lokalnih izbora”, navodi se u anketi. Negativno će na BDP utjecati i pad robnog izvoza. U prvih osam mjeseci izvoz je, izražen u eurima, smanjen za 6,6 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, dok je uvoz oslabio za 1,4 posto.

 

Stručnjaci očekuju negativan saldo neto izvoza zbog pogoršanja u robnoj razmjeni, predvođenog padom izvoza nakon izlaska iz CEFTA-e.

 

Premda se nepovoljni trendovi nastavljaju, pojedini makroekonomisti te neke domaće i strane institucije smanjili su posljednjih mjeseci procjene pada hrvatskoga gospodarstva u ovoj godini. Tako sedam makroekonomista procjenjuje u prosjeku da će BDP u 2013. oslabiti za 0,9 posto, dok su prije tri mjeseca očekivali pad od 1 posto. Pritom svi očekuju pad gospodarstva, i to u rasponu od 0,6 do 1,25 posto.

 

Nedavno je i Ekonomski institut Zagreb smanjio svoju prognozu pada gospodarstva u ovoj godini s 0,9 na 0,7 posto. Toliki pad očekuje i Europska komisija, koja je u jesenskim prognozama snizila procjenu pada s prethodnih 1 posto. I Hrvatska narodna banka očekivala je u ovoj godini pad od 1 posto, da bi nedavno poručila kako bi, ipak, mogao biti nešto manji. Misija Međunarodnoga monetarnog fonda procjenjuje da će BDP ove godine skliznuti 0,75 posto, dok Europska banka za obnovu i razvitak (EBRD) očekuje pad od 0,8 posto.

 

Vlada tako ostaje usamljena u svojoj optimističnoj procjeni o rastu gospodarstva u ovoj godini za 0,2 posto. I dok se u trećem tromjesečju očekuje usporavanje pada, u posljednjem ovogodišnjem kvartalu klizanje BDP-a ponovno bi se moglo ubrzati.

 

”Tijekom četvrtog tromjesečja možemo ponovno očekivati nešto snažniji pad BDP-a, s obzirom na to da je na kraju i početku godine dominantan utjecaj domaćih generatora rasta. A potrošnja kućanstava i dalje je pod negativnim utjecajem rasta nezaposlenosti i stagnacije realnih dohodaka. Stoga će u 2013. BDP zabilježiti pad petu godinu zaredom. Od 2008. Hrvatska je izgubila više od 11 posto realnoga BDP-a”, zaključuje jedan od makroekonomista u Hininoj anketi.

 

(Hina)

Filed Under: Ekonomija, Financije, Gospodarstvo Tagged With: autograf.hr, BDP, Državni zavod za statistiku, fiskalizacija, Hrvatska, makroekonomisti, pad, promet na malo, turistička sezona

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT