Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu. [Read more…]
Plenkovićevo i Milanovićevo zlo odredimo njuhom
Jedno od temeljnih obilježja suvremenog svijeta je da se sve što jest, kao i sve što je do sada bilo, dovodi u pitanje, pa tako i smrt. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, uspjeli smo i samu smrt dovesti u krizu. No krizom smrti ne nastaje život, on se samo gubi na smislenost. [Read more…]
Vladimir Pavlinić – prvi cjeloviti koncept za bolju Hrvatsku
U prvoj kolumni mislio sam se osvrnuti na reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja – teme koja je sada aktualna u našoj akademskoj zajednici. Ali odlazak Vladimira Pavlinića, kojega sam osobno poznavao, potaknuo me da napišem njemu posvećenu kolumnu. [Read more…]
Ivan Šarčević: Najzaštićenije se krade s riječima patriotizma
Poznati bosanski franjevac u intervju za Dnevni list upozorava kako ”u makijavelizmu Dragana Čovića” – pisao je davno Ivan Lovrenović upravo u kontekstu Čovićeve tobožnje brige za hrvatski narod – ”uvijek iznova zapanjuje surova beskrupuloznost i potpun nedostatak odgovornosti koja se pretpostavlja kod javnih osoba s demokratskim legitimitetom”. Zato uopće nisu nevažni ni Komšić ni Krišto, ali samo kad se zna tko je hrvatski car. I kad se zna tko se sve slijepo divi carevom starom ruhu! [Read more…]
Sjećate se valjda crnih, žutih i zelenih vragova
Kratko nakon što je u Oluji ostvario svoj životni san, Franjo Tuđman je s užasom shvatio da u hrvatskoj nezavisnosti vjerojatno neće dulje uživati.
U studenom devedeset šeste vratio se iz Amerike, iz bolnice Walter Reed u Washingtonu, gdje su ga otpustili sa zlosutnom dijagnozom koju se javnosti, a možda ni sebi samome, nije usudio priznati. “Zar ne može čovjek biti malo nahlađen”, odbrusio je novinarskim neotesancima koji su se usudili spomenuti imenicu karcinom. [Read more…]
Slušam Bozanića i boli me glava. 25 godina me skoro boli!
U subotu 4. listopada 1997. sam bio u zagrebačkoj katedrali na ceremoniji ustoličenja do tada krčkog biskupa Josipa Bozanića, nasljednika nadbiskupa Franje Kuharića (kojeg je papa Ivan Pavao II. ostavio čak tri godine da nastavi služiti kao nadpastir nakon ispunjenja dobi za umirovljenje, 75 godina), [Read more…]
Vladimir Pavlinić: ”Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj”
(Opaska uredništva: U povodu preminuća našeg kolumniste Vladimira Pavlinića, u Londonu u nedjelju 25. rujna u 93. godini života, ponavljamo intervju koji je dako kolegi Denisu Derku za Večernji list. Posebnim ćemo se tekstom oprostiti od dragog nam Vladimira. R.I.P.)
Hrvatski novinar, urednik i slikar Vladimir Pavlinić rođen je 5. studenog 1929. godine u Dubrovčanu nedaleko od Velikog Trgovišća u Hrvatskom zagorju. U Zagrebu je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju te Bogoslovni fakultet, a studirao je i slikarstvo. U enciklopedijama se navodi i podatak da je 1953. godine zaređen za svećenika. Bio je supokretač i prvi glavni i odgovorni urednik više nego utjecajnog Glasa Koncila, i to od 1963. pa do 1972. godine. U Glasu Koncila je obavljao i poslove lektora uporno ignorirajući Novosadski dogovor. [Read more…]
”Oluja” traži ispit savjesti i molitvu kao Porfirijevu
Preporučujem čitanje besede patrijarha Porfirija kazane u Novom Sadu 4. kolovoza na parastosu za žrtve ”Oluje” i nakon nje (naša rubrika ”Abrahamova djeca”).
Tamo stoji i ovo: ”U Srbiji ne pitamo: kako se ti krstiš ili kako se Bogu moliš? U Beogradu, u Novom Sadu, u Nišu, ne pitamo koje su ti vere ili narodnosti otac i majka. Takvu Srbiju volimo i za nju se molimo da takva bude i ostane, da uvek u njoj ima mesta i dobrote za sve, za svaku dušu, za svako ime. Uostalom, Bog ne pravi razliku među imenima. Svaki čovek je Bogu jednako vredan…”. [Read more…]
Kako su age Briselije Hrvatima podigle na Pelješcu ćupriju
Nakon što je zemlja ušla u Europsku Uniju, iz Bruxellesa javili su se glasom zlatne ribice, nudeći zemaljskim vlastima da će im ispuniti jednu želju. I umjesto da, kao u onoj pjesmi Duška Trifunovića, koju je otpjevao Seid Memić Vajta, odbiju age Briselije, jer ako je ribica stvarno zlatna, želje bi trebale biti tri, zemaljske vlasti poručile su: hoćemo most! [Read more…]
Halo, HDZ-ovci, Dubrovačka Republika nije bila dio Hrvatske
One u vječnoj potrebi da budu zadovoljeni od strane države sigurno je oduševila činjenica da je jug Hrvatske spojen s ostatkom zemlje. Kažu HDZ-ovci da je tako ostvaren višestoljetni san, što naprosto nije istina. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- …
- 29
- Next Page »