Jedna stvar me muči već dugo vremena. Je li društveni razvoj i napredak nepovratan, ireverzibilan? Postoje li neke promjene koje, jednom učinjene, ništa i nitko ne može vratiti. Za neke pogreške i katastrofe to očito vrijedi: mrtvi ne ustaju, zagađena voda ne čisti se sama, vrijeme poluraspada radioaktivnog cezija je 30,1 godinu, izlov tune nepovratno je ugrozio obnovu vrste. Jesu li klimatske promjene konačne? [Read more…]
Ratko Čačić i tri majmuna
Turski redatelj Nuri Bilge Ceylan snimio je prije pet, šest godina film Tri majmuna, o siromašnoj tročlanoj turskoj obitelji: domaćici i restoranskoj radnici Hacer, njenom mužu Eyupu i sinu adolescentu Ismailu. Eyup radi kao vozač utjecajnog i perspektivnog istanbulskog političara, koji slučajno sudjeluje u prometnoj nesreći s, kako se to kaže, smrtnim posljedicama.
Svjestan da bi mu suđenje, bez obzira na okolnosti događaja u kojem je ubio nekoga, uništilo karijeru, on, taj političar, sklapa deal sa vozačem: Eyup policiji govori da je vozio službeni automobil, dobiva devet mjeseci zatvora i novčanu naknadu za uslugu šefu. ”Hoće li problemi nestati, ako se troje ljudi, kao tri majmuna, prave da ih ne vide, ne čuju i o njima ne govore?”, pita se Ceylan u ovoj obiteljskoj drami i pokazuje da, naravno, neće.
Prije tri godine i kusur dana, Radimir Čačić, tada predsjednik Hrvatske narodne stranke, sudjelovao je u prometnoj nesreći u Mađarskoj, nakon koje su od ozljeda preminuli jedna osamdesetogodišnjakinja i njen šezdesetogodišnji zet. Do prije neki dan, do sjednice Predsjedništva HNS-a, Radimir Čačić rijetko je pomišljao kako nesreća, bez obzira na okolnosti u kojima se dogodila, može utjecati na njegovu političku karijeru o kojoj odlučuje sam, a kamoli je uništiti.
Predsjedništvo Hrvatske narodne stranke nije Čačića isključilo zbog onoga što je bilo jednog maglovitog dana u Mađarskoj, već zbog onoga što bi moglo biti jednog dana u Hrvatskoj, nakon što bivši stranački predsjednik, a vladin potpredsjednik, izađe iz rekreativno-popravnog centra pored Pule, sa sve štapovima za golf, četkicom za zube, pjenom za brijanje u rukama i spremnošću da se, opet, stodvadesetosmi puta, zamijeni sa Vesnom Pusić na poziciji lidera liberalnih demokrata
Kao što, ako ćemo pravo, i nije: u Hrvatskoj njemu nije trebao nikakav Eyup da prihvati tuđu krivnju, pa za nešto novca odleži skoro godinu dana u zatvoru. Radimir Čačić je, prije nego je dokazano da je kriv – ali i da je nevin, jer kao što nitko nije kriv dok se ne dokaže suprotno, tako nitko nije nevin sve dok sumnju u krivnju ne obesmisle relevantni dokazi! – postao prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske!
Predsjedništvo HNS-a donijelo je, zapravo, jedinu moguću odluku, samo u krivo vrijeme i iz ništa manje krivih razloga. Radimir Čačić je, da ponovimo, sudjelovao u nesreći u kojoj je dvoje ljudi izgubilo živote i tu svetu činjenicu ne može promijeniti ništa, pa ni to što je bio trijezan ili što mađarski automobil nije imao propisna svjetla.
I onaj Eyupov šef je, prema sličnim kriterijima, bio jednako nevin. Tko god kaže kako se Čačiću desilo ono što se može dogoditi svakome, neka u Škodi u koju udara Chrysler registriran na HNS zamisli vlastitu mater ili muža.
Naravno, nekada najuspješnijeg Račanovog i najiritantnijeg Milanovićevog ministra, nije trebalo osuditi kako se sudi onima što pijani provjeravaju mogu li u naseljenom mjestu voziti brzinom svjetlosti i osjećaju kroničnu bol u međunožju zbog posljedica, ali ako dvoje mrtvih Mađara nije, krajnje uvjetno i sasvim odvratno rečeno, barem malo problematično za obnašanje jedne od najznačajnijih funkcija u izvršnoj vlasti, e onda ništa. Veliko – ništa.
Predsjedništvo Hrvatske narodne stranke, međutim, nije Čačića isključilo zbog onoga što je bilo jednog maglovitog dana u Mađarskoj, već zbog onoga što bi moglo biti jednog dana u Hrvatskoj, nakon što bivši stranački predsjednik, a vladin potpredsjednik, izađe iz rekreativno-popravnog centra pored Pule, sa sve štapovima za golf, četkicom za zube, pjenom za brijanje u rukama i spremnošću da se, opet, stodvadesetosmi puta, zamijeni sa Vesnom Pusić na poziciji lidera liberalnih demokrata.
Istina, ništa tu HNS nije drugačiji od ostalih hrvatskih stranaka u kojima principijelnost traje do prvog interesa, a odanost do prvog kadrovskog preslagivanja. Imala bi o tome – kako su stranačke kolege, kada im se ukaže zgodna prilika, daleko brutalnije od političkih protivnika – svašta za reći Jadranka Kosor, a imat će i Zoran Milanović, ako ne u bliskoj, svakako ne u onoj budućnosti koja bi se mogla nazvati jako dalekom
Naricati nad time što se Ratko Čačić, eto, nije mogao braniti pred strašnim sudom stranačkih kolega i kolegica, jednako je glupo kao u odluci Predsjedništva HNS-a vidjeti manifestaciju nekakve odgovornosti prema već nečemu. Moralno i normalno se, naime, u priči dugoj tri godine, još uvijek nije dogodilo.
A upravo tako, moralno i odgovorno, nije se ponašao prvo Čačić, kada, i to odmah poslije nesreće, nije podnio ostavku na sve stranačke funkcije, odustao od kandidature na izborima i mogućeg mjesta ministra; ušutio se javno – zadovoljavajući se utjecajem unutar stranke.
Jednako je, međutim, postupalo i Predsjedništvo HNS-a: umjesto da predsjednika, kada već neće otići sam, dovede pred izbor između dobrovoljnog povlačenja i nametnutog marginaliziranja, odabrano je strateško čekanje pogodnog trenutka za manifestiranje hrabrosti bez neželjenih posljedica.
Istina, ništa tu HNS nije drugačiji od ostalih hrvatskih stranaka u kojima principijelnost traje do prvog interesa, a odanost do prvog kadrovskog preslagivanja. Imala bi o tome – kako su stranačke kolege, kada im se ukaže zgodna prilika, daleko brutalnije od političkih protivnika – svašta za reći Jadranka Kosor, a imat će i Zoran Milanović, ako ne u bliskoj, svakako ne u onoj budućnosti koja bi se mogla nazvati jako dalekom.
I Radimir Čačić i HNS su se duge tri godine ponašali kao ono troje nesretnika iz nagrađivanog Ceylanovog filma. Na taj način on je, zapravo, svoje izbacivanje činio opravdanim, ali uzalud: kažnjen je, na kraju, iz onih razloga što sa suštinom problema imaju veze koliko i Vesna Pusić sa Željkom Markić. Dakle, niti malo.
(Prenosimo s partnertskog portala forum.tm a od idućeg tjedan kolega Imamović piše svježe kolumne za naš portal).
Zašto Čačić ne bi u zatvoru igrao golf?!
Dok izdržava kaznu u Valturi, bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić slobodno vrijeme krati igrajući golf, što neki smatraju bizarnim ili čak uživanjem privilegija, no u toj kaznionici otvorena tipa kažu da je sve u skladu sa zakonom, koji zatvorenicima omogućuje da se bave različitim sportskim aktivnostima.
“Golf možda jest upadljiv, ali sportska je aktivnost poput svih ostalih, koje su korisne zatvorenicima radi održavanja kondicije”, rekla je Hini pomoćnica upravitelja te kaznionice Ingrid Popovski Cukon.
Objasnila je da svaki zatvorenik koji se želi baviti nekom aktivnošću podnese molbu stručnom savjetu, koji potom procijeni slučaj i odluči hoće li je odobriti ili neće.
Najviše zatvorenika u tom poluotvorenom zatvoru u slobodno vrijeme igra nogomet, dakako, ako im to dopušta vrijeme, i teretana je vrlo posjećena, a za lijepa vremena igraju se boće, stolni tenis, šeta ili trči. Kad je na televiziji prijenos, većina gleda utakmicu, no neki čitaju knjigu.
Čačić nije jedini koji se bavi neobičnom aktivnošću, neki su primjerice u zatvoru nastavili trenirati boks ili se baviti borilačkim vještinama.
Takve su aktivnosti zatvorenicima dopuštene ako za to postoji mogućnost ili ako se time ne ugrožavaju drugi zatvorenici, kazala je I. Popovski Cukon.
Sport nije jedina aktivnost kojom se bave “gosti” kaznionice u Valturi, istarskom naselju 11 kilometara udaljenom od Pule, jer se zainteresirani mogu baviti i glazbom, sviranjem ili pjevanjem.
“Prije nekoliko godina zatvorenici su se odlučili za igrokaz, ali je čovjeku istekla kazna pa nije dovršio projekt”, kazala je I. Popovski Cukon.
Vrijeme odmora za zatvorenike u Valturi je od ručka do povečerja, i tada se, ako nemaju drugih obaveza, mogu baviti slobodnim aktivnostima o vlastitom trošku i po vlastitom afinitetu uz odobrenje uprave.
Čačić, koji u Valturi služi kaznu zato što je skrivio nesreću u kojoj je bilo poginulih, plijenio je u početku pozornost zatvorenika zbog svoje aktivnosti, ali sada je to svima postalo normalno.
I. Popovski Cukon kaže da Čačić ne uživa nikakve privilegije te da poštuje kućni red i normative kao i svi ostali. “To je možda malo neobično, ali sve je u skladu sa zakonom, protokolima i kućnim redom”, zaključila je pomoćnica upravitelja.
Bivši prvi potpredsjednik Vlade kaznu za prometnu nesreću u Mađarskoj u kojoj je poginulo dvoje ljudi počeo je služiti 17. lipnja u zatvoru u Remetincu, a u Valturu je premješten ovog ljeta nakon stručne opservacije.
Vrhovni je sud početkom svibnja Čačiću odbio žalbu na presudu zagrebačkoga Županijskoga suda, koji ga je osudio na 22 mjeseca zatvora, u skladu s presudom suda u Mađarskoj, gdje je skrivio prometnu nesreću.
Nakon isteka najmanje polovice kazne Čačić može tražiti prijevremeni otpust. Izrečena mu je i zabrana upravljanja vozilom na tri godine.
Čačić je jedan u nizu bivših visokih državnih dužnosnika koji je završio u zatvoru zbog nekoga kaznenog djela, no dok on služi kaznu zbog prometne nesreće u kojoj je bilo poginulih, ostali su u zatvoru ili im se još sudi zbog korupcije.
Valtura je doista zanimljiva kaznionica; prije biste pomislili da je riječ o velikom, šumovitom kampu, a ne o kaznionici. Primjerice, u njezinu je sastavu i stanica za tehnički pregled vozila pa mnogi Puljani kojima se ne da čekati u redu u stanicama po gradu, dođu u ovo seoce i u miru, ispijajući kavu iz automata postavljenoga vani, obave tehnički pregled vozila. Dakako, još i obveznu registraciju – ne bi čovjek nikada pomislio da je usred objekta u kojem osuđenici odslužuju svoje kazne. Pa tako i bivši svemoćni prvi potpredsjednik Vlade, čovjek čije je ime sinonim za bahatost, drskost i političku ambicioznost.
Već smo tisuću puta čuli i pročitali sve o ”slučaju Čačić”, pa i konstatirali da se takva strašna nesreća mogla dogoditi svakomu tko je vozač, kao i to da je strašno teško živjeti s činjenicom da si u grob otpravio dvoje nedužnih ljudi. Već odugovlačenje cijeloga slučaja, kao i uporno Čačićevo ustrajanje na tome da ostane na svim dužnostima sve dok ga sud napokon nije osudio, pokazao je vrlo zorno da se on vlasti odreći ne želi. I dalje je vozio, iako nije smio, barem ne s moralne točke cijeloga slučaja, putovao je, odbrusio bi svakomu tko mu nije bio po volji i ponašao se poput slona u staklani.
Čim je premješten u lijepu Valturu, pojavile su se špekulacije kako je već najavio povratak u visoku politiku, no samo da ”odradi” ovu kaznu, jer je u međuvremenu Vesna Pusić preuzela stranku. I opet se svijet hrvatski čudio njegovoj bezobzirnosti, kao da ona ne traje već gotovo dva desetljeća. U kaznionici je uglavnom u knjižnici, dopirali su glasovi o tome da se ponaša uzorno, potpuno normalno i poput ostalih, kao i to da se ne izdvaja ni po čemu od drugih zatvorenika.
I sada odjednom, bum, igra golf. Eto, osmo se svjetsko čudo dogodilo. Pa što ako igra golf? Jesu li građani možda očekivali da će saditi cvijeće ili se u zatvoru pripremati za buduću misionarsku ulogu? Ma dajte, ne budite smiješni; Čačić je ostao onakav kakav je i bio. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.