Dragan Zelić, član zagovaračkog tima GONG-a, rođen je u Bugojnu u Bosni i Hercegovini, a tijekom rata, kao izbjeglica, završava osnovu školu u Brelima i srednju u Makarskoj. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Njegova su područja interesa izborni procesi uključujući popise birača i izborni menadžment, transparentnost rada tijela javne vlasti i borba protiv korupcije s naglaskom na transparentnosti financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja te područje sukoba interesa. [Read more…]
Godina skakavaca: zašto nam trebaju izbori u srpnju?
Aktualnu političku krizu nije, načelno, teško razriješiti. U ovome trenutku, ponedjeljak poslijepodne, izvjesno je da predsjednik HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade politički ne može preživjeti glasanje o povjerenju. Čak već i Vladimir Šeks govori o 77 sigurnih glasova protiv Karamarka, što znači da bi prvi čovjek HDZ-a bio smijenjen s dužnosti u Vladi i politički ponižen. [Read more…]
Kulturführer Zlatko Hasanbegović skače nad Drvarom
Četvrtak je bio, rano ujutro, kad je tihu pučinu neba nad Osječenicom i Klekovačom namreškala zla neka, daleka tutnjava.
Rano jutro je bilo, šest sati i trideset minuta, kad su se na zapadnoj polovici neba pojavili avioni. Šest sati i trideset pet minuta brojilo je jutro kad je pet eskadrila Luftwaffea s moćnim lovcima-bombarderima Junkers JU-87 [Read more…]
Samozatajni mirotvorac
Krunoslav Sukić, iako autentični humanist i svojevrsna legenda mirotvorstva, zbog svoje je skromnosti i samozatajnosti za života bio premalo poznat, a još manje priznat u hrvatskoj javnosti. Danas se njegovo ime uglavnom spominje po nagradi koju je u njegovu čast prije pet godina osnovao Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku. Na taj način Centar dodjelom priznanja pojedincima istaknutim u promicanju mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava istovremeno odaje priznanje jednom od svojih najzaslužnijih utemeljitelja i mirovnih aktivista, nažalost tragično i prerano preminulom 2008. godine.
Ovogodišnji dobitnici Nagrade za promicanje nenasilja, mirotvorstva i ljudskih prava “Krunoslav Sukić” su engleski metodistički pastor Clive Richard Fowel, Staša Zajović i njezine Žene u crnom iz Beograda te u javnosti sve prepoznatljivi Bojan Glavašević, mladi hrvatski lider mudrih izbora i plemenitih stavova. O svakome od njih, o njihovim zaslugama na području mirotvorstva i nenasilja i njihovim porukama prigodom primanja ove nagrade mogli smo ponešto saznati iz prošlotjednog tiska.
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku je službeno osnovan 1992. godine, iako su njegovi utemeljitelji otpočeli mirotvornim inicijativama godinu dana ranije kada su se međuetničke tenzije u gradu na Dravi počele sve češće i žešće manifestirati u gaženju ljudskih prava manjina i erupciji nekontroliranog nasilja kao uvoda u sveobuhvatni rat s tragičnim posljedicama po grad i većinu njegovih stanovnika.
Krunoslav Sukić, iako autentični humanist i svojevrsna legenda mirotvorstva, zbog svoje je skromnosti i samozatajnosti za života bio premalo poznat, a još manje priznat u hrvatskoj javnosti. Danas se njegovo ime uglavnom spominje po nagradi koju je u njegovu čast prije pet godina osnovao Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku
Među najznačajnije vizionare i utemeljitelje Centra svakako spada Katarina Kruhonja, njegova hrabra i međunarodno afirmirana liderica, liječnica specijalist nuklearne medicine koja je prekinula svoju uspješnu profesionalnu karijeru kako bi se mogla puno vrijeme posvetiti pitanjima mirotvorstva i zaštiti ljudskih prava. Za svoj rad u kontekstu koji im nije bio sklon su Centar i njegova dugogodišnja ravnateljica Katarina Kruhonja primili ugledna nacionalna i međunarodna priznanja.
Utemeljitelji i njihovi suradnici su od početka jasno definirali svoju misiju kao izgradnju društva utemeljenog na kulturi mira. Osim hrabrog i proročki obilježenog aktivističkog angažmana u mnogim konkretnim situacijama Centar je svoju misiju provodio obrazovnim pothvatima osnaživanja pojedinaca, inicijativama pravednosti i pomirenja te promicanjem razvoja i suradnje udruga civilnog društva za odgovorno sudjelovanje u pozitivnim društvenim promjenama.
Temeljne vrijednosti za koje se Centar preko svojih članova i mnogobrojnih suradnika iz zemlje i inozemstva svestrano i intenzivno zalagao su ljudska prava, uvažavanje različitosti, humanost, tolerancija, pluralizam, osobna odgovornost, pacifizam, ravnopravnost spolova i nenasilje. Posebno treba pohvaliti promicanje i primjenu kreativnih metoda rješavanja problema, sukoba i nepravdi na individualnoj, grupnoj i političkoj razini.
Dalekosežna vizija postizanja održivog mira i stalnog unapređenja civilnog društva je od samih početaka fokusirana i na zalaganje za uključivanje u izgradnju Europske unije kao kontinentalnog mirovnog projekta i za preuzimanje odgovornosti za zajedničku sudbinu čovječanstva i planeta Zemlja.
Krunoslava Sukića sam osobno upoznao u njegovim predratnim disidentskim godinama (isključen iz Partije s gubitkom radnog mjesta srednjoškolskog nastavnika), kada je intenzivno tragao za smislom i skladom života. Posebno ga je zainteresirala jedna moja propovijed o emancipatorskoj moći istine na tragu Isusovog poznatog načela: ”Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ev. po Ivanu, 8).
Sukić je bio inicijator i aktivna podrška nastajanju i razvoju različitih građanskih inicijativa u gradu i regiji. Sudjelovao je i u osnivanju GONG-a, a gradom još i danas kruže simpatične anegdote o tome kako je biciklom odlazio u Baranju na nadgledanje prvih lokalnih demokratskih izbora u Podunavlju
Počeo je čitati evanđelja te u njima otkrio još jednu isusovsku tajnu života – radost. U kontekstu tog njegova traganja i naših razgovora formulirao je svoj često citirani moto života: ”Nastojim otkriti istinu i živjeti je u radosti”.
Sukić je po svom obrazovanju bio filozof kojeg su kontemplativno-nemirni um, probuđena savjest i turbulentni kontekst prisilili na to da se počne ozbiljno baviti politološkim temama. Bio je jedan od prvih osječkih intelektualaca koji je shvatio društvenu pogubnost oskudnog znanja i nedostatka iskustva civilnoga društva.
Rijetko je bio sasvim zadovoljan inače zavidnim teoretskim uvidima do kojih je dolazio na putu traganja za političkim alternativama i optimalnim rješenjima za miran suživot u pravednoj i solidarnoj ljudskoj zajednici. Neprestance je težio dubljem razumijevanju, jasnijoj spoznaji i uvjerljivijoj formulaciji istine.
Krunin cilj je uvijek bio odgovoran pojedinac, svjestan svojih potencijala i prava, ali i konstruktivno i nesebično angažiran u promicanju nenasilja i pozitivnih društvenih promjena koje će afirmirati slobodu, jednakost i dostojanstvo svih građana bez obzira na nacionalnost, vjeru i spol, kao i očuvanje svih stvorenja. Zajednica za koju se zalagao se mora temeljiti na kulturi uvažavanja života, odricanja od svake vrste nasilja, ljudskoj sposobnosti slušanja drugih i prepoznavanja njihovih potreba, ideja i kreativnosti te na solidarnoj ljubavi kao spontanom i prirodnom izrazu naše ljudskosti.
Uvijek smiren, ali nikada ravnodušan, Kruno Sukić je bio čovjek izuzetne širine i tolerancije, otvorena uma i srca, uvijek spreman naučiti nešto novo i srdačno prihvatiti svakoga s kim je dolazio u susret. Kao takav je bio magnet koji je u Centar za mir, ljudska prava i nenasilje u Osijeku privukao mnoge mirovnjake, idealiste i dobrohotnike.
Svi poznavatelji osječkog Centra za mir će vam potvrditi da je Kruno Sukić bio dio svih ključnih akcija i aktivnosti koje su postupno prerastale u programe, nacionalne i regionalne mreže organizacija civilnoga društva prepoznatljive u Hrvatskoj, regiji i u svijetu. Stoga svi dosadašnji i ovogodišnji laureati mogu biti ponosni na nagradu koja nosi ime hrabrog mirotvorca i velikog humanista Krunoslava Sukića
Živio je ozbiljno i odgovorno, ali istovremeno nenametljivo i samo naizgled ležerno. Njegova samozatajna narav, praćena staloženošću i principijelnim uvjerenjima, je uvijek stvarala prostor za promišljanje i kreativan angažman drugih.
Kruno nije bio samo mislilac nego i aktivistički angažiran u nenasilnom otporu kršenju ljudskih prava, posebice istjerivanju ljudi iz stanova. Takve akcije su u tim opasnim vremenima pretpostavljale izuzetnu hrabrost i svijest o ozbiljnom riziku. Djelatnici Centra su mnogim svojim akcijama i javno izraženim stavovima plivali protiv dominantne struje.
Kao tajnik Centra za mir Kruno Sukić je koordinirao brojne posjete mirovnih organizacija iz cijeloga svijeta. Aktivno je sudjelovao u provedbi jednog od prvih projekata povezivanja Hrvatske i Europe 1993. godine kada je, u suradnji s poglavarstvima grada Osijeka i nizozemskog Wageningena, osnovana prva Agencija lokalne demokracije Vijeća Europe u ratnom Osijeku.
Kruno se iskazao kao uspješan operativac kada je u zapadnoj Slavoniji neposredno nakon vojne akcije ”Bljesak” upravljao Koordinacijom desetak organizacija za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj uz terensku suradnju sa civilnom policijom te pružanjem pravne i ine pomoći preostalom ranjivom civilnom stanovništvu.
Bio je on i inicijator i aktivna podrška nastajanju i razvoju različitih građanskih inicijativa u gradu i regiji. Sudjelovao je i u osnivanju GONG-a, a gradom još i danas kruže simpatične anegdote o tome kako je biciklom odlazio u Baranju na nadgledanje prvih lokalnih demokratskih izbora u Podunavlju.
Svi poznavatelji osječkog Centra za mir će vam potvrditi da je Kruno Sukić bio dio svih ključnih akcija i aktivnosti koje su postupno prerastale u programe, nacionalne i regionalne mreže organizacija civilnoga društva prepoznatljive u Hrvatskoj, regiji i u svijetu. Stoga svi dosadašnji i ovogodišnji laureati mogu biti ponosni na nagradu koja nosi ime hrabrog mirotvorca i velikog humanista Krunoslava Sukića.
Neće političari na tržište
Samo dvadeset i devet (29) od stotinu pedeset i jednog (151) saborskog zastupnika izjasnilo se za uvođenje preferencijskoga glasanja u hrvatski izborni sustav.
Manje od 20 posto članova hrvatskoga parlamenta opredijelilo se za pojedinačno dokazivanje političara na slobodnome tržištu – na koje se već godinama s većine političkih govornica ultimativno usmjerava marangune, piture, škverane, novinare, programere i sve druge hrvatske građane – dok bi skromni ostatak njihovih kolega i dalje radije ostao zaštićen od svih blagodati modernoga vremena vrhovnom voljom partijskoga šefa u ulozi sudbinskoga krojača izborne liste.
Niti jedan od 29 hrabrih vitezova s Markova trga koji su poduprli preferencijsko glasanje nije, naime, iz redova najdržavotvornije stranke. Iako se jako trude ispasti odgovorni pučani i zakleti antitotalitaristi, izgleda da hadezeovci ipak potiho cijene dobro staro komitetsko odlučivanje
Ovakva bilanca i nije naročito iznenađenje s obzirom na ljudske potencijale Hrvatskoga sabora, ali svejedno iziskuje barem ad-hoc analizu. Vidi, Boga ti: nama trajna neizvjesnost i neprekidno dokazivanje do sve udaljenije penzije, a njima siguran hlad Markova trga makar tamo i ne navraćali? Socijalizam svima, a ne samo njima!
Zbog čega je pozadina stranačkoga vođe mnogima poželjniji karijerni orijentir od prevrtljive naravi iznevjerenog puka, neobjašnjivo sklonog igrače ocjenjivati i po osobnom doprinosu utakmici, a ne isključivo po rasporedu na terenu i boji dresa?
Odgovor zacijelo ne leži u čvrstoj i nepokolebljivoj vjeri u vlastite kreativne potencijale, kao ni masovnoj zastupničkoj želji da ubuduće više vremena provode u sabornici, u puno kvalitetnijoj borbi za rejting i simpatije birača.
Kušnja je to pred kojom padaju i najveći zagovornici slobodnog tržišnog natjecanja i najgrlatije deklarirani europejci: HDZ, na primjer, od novoga šefa Europske komisije traži funkciju povjerenika za totalitarizam s koje bi se mogli nesmetano obračunavati s neželjenom prošlošću, ali baš nikome iz te stranke ne pada na pamet obračunati s neželjenom sadašnjošću pa i kod nas implementirati europsku praksu po kojoj građani na izborima slobodno daruju opredjeljenje svakom pojedinom kandidatu.
Razloga za busanje u demokratska prsa nema, doduše, ni vladajući SDP, stidljivi baštinik mnogih dogmatskih ideja: samo dvojica zastupnika iz njihovih redova – Gvozden Flego i Darko Ledinski, zapamtimo im imena – usudila su se javno poduprijeti misao da im raspored ulazaka u Sabor ubuduće ne određuje isključivo Zoran Milanović
Znamo, takvo ponašanje elektorata potencijalno je iznimno opasno, moglo bi iznjedriti istinsku tržišnu kvalitetu ili nepatvorene pučke tribune. Niti jedan od 29 hrabrih vitezova s Markova trga koji su poduprli preferencijsko glasanje nije, naime, iz redova najdržavotvornije stranke. Iako se jako trude ispasti odgovorni pučani i zakleti antitotalitaristi, izgleda da hadezeovci ipak potiho cijene dobro staro komitetsko odlučivanje.
Razloga za busanje u demokratska prsa nema, doduše, ni vladajući SDP, stidljivi baštinik mnogih dogmatskih ideja: samo dvojica zastupnika iz njihovih redova – Gvozden Flego i Darko Ledinski, zapamtimo im imena – usudila su se javno poduprijeti misao da im raspored ulazaka u Sabor ubuduće ne određuje isključivo Zoran Milanović.
U redovima simpatizera GONG-ova prijedloga izborne reforme je, sasvim logično, puno više bivših esdepeovaca: od Mirele Holy preko Slavka Linića pa do Josipa Kregara. Oni su dosegli punu spoznaju o slobodi prema definiciji iz stare pjesme Chrisa Christoffersona: to je samo druga riječ za situaciju u kojoj više ne možeš izgubiti nijedan partijski privilegij.
Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan ovih dana pitijski tvrdi da on i njegovi stranački kolege zapravo ne bježe od preferencijskoga glasanja, nego sve svoje raspoložive snage usmjeravaju na saniranje gospodarstva. Da ta verbalna figura u kontekstu aktualnih ekonomskih pokazatelja nije tragična, bila bi još i zabavna.
Koliko god se politički fantasti iz HDZ-a i SDP-a zanosili idejama o svojemu vječnom trajanju (…) ono što je uspostavljeno kao europski politički standard i civilizacijski doseg kad-tad će im se popeti do vrata, kao plima. Što prije shvate da vrijeme preferencijskoga glasanja neminovno dolazi, to su im veće šanse da na tom valu zajedre i nekako pokušaju preživjeti
Pokušaj da se sva politička moć u zemlji zadrži u rukama nepopularnih i nesposobnih partijskih voždova – što je temeljna intencija svakog despotizma – naročito je licemjeran u kontekstu SDP-ova doprinosa kvaliteti radničkih prava. Iz perspektive društveno-političke snage koja je radnom pučanstvu kroz nedavne izmjene ZOR-a uvela dulji radni tjedan i lakše uvjete otpuštanja bilo bi moralno i vjerodostojno da barem približnu fleksibilizaciju naugodnijega radnoga mjesta u državi istodobno osiguraju i sebi.
Zašto bi njihov poslodavac – građani – i dalje morao financirati i okorjele neradnike i lezileboviće, a ovi iz Hrvatske udruge poslodavaca to odavno ne moraju? Jesu li možda poslodavci obnoć postali hrvatska ustavna kategorija, a narod izgubio deklarirano pravo na neposredno odlučivanje o svojoj vlasti?
Koliko god se politički fantasti iz HDZ-a i SDP-a zanosili idejama o svojemu vječnom trajanju, i koliko god im stranački šefovi umirali od straha pred neposrednom biračkom voljom, ono što je uspostavljeno kao europski politički standard i civilizacijski doseg kad-tad će im se popeti do vrata, kao plima. Što prije shvate da vrijeme preferencijskoga glasanja neminovno dolazi, to su im veće šanse da na tom valu zajedre i nekako pokušaju preživjeti.
Ne omoguće li velike stranke uskoro ovakvu izbornu reformu, nametnut će im je građani sami, referendumom. No u tom slučaju kao omču, a ne kao lovorov vijenac.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
GONG: Saborski Odbor za Ustav otvara put ustavnoj krizi
Odbor za Ustav predložio je Saboru da se 1. prosinca raspiše državni referendum radi donošenja odluke o pitanju građanske inicijative ”U ime obitelji” da se pristupi izmjenama Ustava tako da u njega uđe definicija braka kao životne zajednice muškarca i žene.
Nestranačka udruga građana GONG ustvrdila je jučer na konferenciji za novinare kako odluka o referendumu koju je Odbor za Ustav predložio Saboru na izglasavanje otvara put za ignoriranje obvezatnosti rezultata referenduma i grubo je kršenje ustavnopravnoga poretka te je pozvala Sabor da zatraži ocjenu ustavnosti referendumskoga pitanja.
“Ako se ta odluka prihvati na plenarnoj sjednici, otvara se prostor za potencijalnu ustavnu krizu jer nosi sa sobom to da parlament ne poštuje Ustav te moguće nepriznavanje volje glasača na referendumu”, upozorio je izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić.
Ustvrdio je kako ta odluka omogućuje da Sabor izigra volju birača budući da se tek nakon odluke o referendumu pristupa promjeni Ustava. Pri tome ishod glasovanja može biti protiv odluke na referendumu.
“Unatoč svjetonazorskomu neslaganju s namjerama ove referendumske inicijative, GONG oštro prosvjeduje protiv ovakva postupka Odbora za Ustav, koji je grubo kršenje ustavnopravnoga poretka”, kazao je Zelić. Ustvrdio je da je odluka o promjeni Ustava donesena na referendumu obvezujuća te je ne treba potvrđivati nijedna institucija, pa ni Sabor.
GONG poziva zastupnike da ne glasaju za prijedlog ovakve odluke te traži da Sabor pošalje referendumsko pitanje Ustavnomu sudu na ocjenu. Time će, ustvrdio je Zelić, ”Sabor pokazati da mu je stalo do jačanja parlamentarizma”. Ako se to ne dogodi, GONG apelira na Vladu da preispita ovako “nedovoljno mudru odluku” te zatraži da se ide na Ustavni sud i promijeni tekst sadržaja odluke o raspisivanju referenduma.
Član Vijeća GONG-a i pučki pravobranitelj Jurica Malčić ustvrdio je: “Ako Sabor donese odluku o raspisivanju referenduma, znači da je odustao od prava da preispituje sadržaje referendumskoga pitanja sa stajališta Ustava”, što smatra pravom i dužnosti Sabora.
“Odluka da se raspiše referendum višestruko je pogrešna jer Sabor poslije nema legitimacije da postavi pitanje ustavnosti”, naglasio je.
Malčić smatra da bi Sabor trebao poslati referendumsko pitanje Ustavnomu sudu na ocjenu ustavnosti, a položaj Sabora, istaknuo je, ne bi bio lošiji čak i ako Ustavni sud odluči da je to pitanje u skladu s Ustavom. Vezano za samo referendumsko pitanje, osobno smatra da ono nije u redu jer dira temeljna ljudska prava i načelo sekularnosti.
HINA