Hrvatskoj trebaju investicije, a one što vrijede više od 150 milijuna kuna ubuduće će se tretirati s posebnom pozornošću kako investitori više ne bi bili u situaciji da realizaciju projekta čekaju i do 27 mjeseci. Prema prijedlogu zakona o strateškim investicijama, taj bi postupak ubuduće trajao do 5 mjeseci, najavio je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak predstavljajući prijedlog u Saboru u srijedu.

 

I u prijašnjim raspravama jedna od najčešćih primjedbi bila je da će pojednostavnjivanje i skraćivanje postupka značiti i preskakanje volje i interesa lokalne uprave, no ministar tvrdi da to neće biti moguće jer ni jedan projekt niti može doći na listu strateških, niti može biti kandidiran na sjednici Vlade ako nije sukladan prostornom planu koji donosi lokalna uprava. U Ministarstvu gospodarstva vjeruju da bi to mogao biti dobar ”trening” za administraciju, koja će tako naučiti i kako se nositi i s manjim investicijskim projektima.

 

No u oporbi smatraju da će država moći zaobići lokalnu upravu zahvaljujući novom zakonu o prostornom planiranju, koji je nedavno prošao prvo čitanje i koji propisuje donošenje državnoga prostornog plana, što će omogućiti da Vlada utvrđuje projekte od strateškoga državnog interesa na području cijele Hrvatske, neovisno o prostornim planovima regionalne i lokalne samouprave. Ministar Vrdoljak tvrdi da se ta mogućnost može odnositi samo na infrastrukturne i slične objekte, a ne na gradnju tvornice suprotno prostornom planu lokalne uprave. Na primjeru golfskog igrališta koje se gradi na Srđu – projekta koji je zbog urbanističkog plana i plana detaljnog uređenja čekao oko dvije godine – upozorio je kako se regionalna uprava ne smije koristiti svojim političkim ambicijama ne bi li zaustavljala investitore. Logično, ovakvomu se zakonu o strateškim investicijama oštro protive nevladine udruge, koje su već više puta istaknule da ostavlja previše prostora za manipulacije i rasprodaju Hrvatske.

 

Oporba i dalje nije zadovoljna predloženim zakonom. Tako Goran Marić (HDZ) upozorava da unatoč tomu što se investitorima propisuju obveze da dokaže svoju solventnost, nema jamstva da to neće biti investitori koji radnicima duguju plaće.

 

Mogu li strateški investitori biti i oni koji su sudjelovali u predstečajnoj nagodbi, ili oni kojima su komercijalne banke otpisale kredite koje nisu vraćali, pitao je Marić. Također, smatra kako je upitan i kriterij kojim se djelatnost proglašava djelatnošću visoke dodane vrijednosti jer to danas nije jamstvo ni za što. Ujedno, Marić smatra kako nema potrebe donositi ovakav zakon budući da same najave povećanja PDV-a i uvođenja poreza na nekretnine imaju učinak kao da je Sabor izglasovao zakon o sprečavanju investicijske aktivnosti u Hrvatskoj.

 

I dok je Damir Kajin pokušao braniti vlast tvrdnjom da nam ovakav zakon o strateškim investicijama treba, jer čak ni u dobrostojećoj Istri od 1990. nije sagrađeno pet hotela, a broj zaposlenih smanjio se za 60 posto, Boro Grubišić (HDSSB) također smatra kako nesigurnost vezana za PDV smanjuje interes za investicije. Jednako kao i u HDZ-u, i u HDSSB-u smatraju da je sporan kriterij po kojemu su strateške investicije one koje vrijede više od 150 milijuna kuna. Tako, primjerice, projekti do 150 milijuna kuna, koji mogu biti vrlo važni za zajednicu, neće biti strateški, ali se za gradnju robne kuće ili trgovačkog centra može oduzeti šuma.