Paljenje “krnje” u Imotskome, lomača za gay par s udomljenim djetetom, naišla je na čitav niz osuda širom Hrvatske. Službenim priopćenjem oglasila se Vlada tvrdeći kako se moramo “oduprijeti svakoj vrsti govora mržnje i agresije – političke, ideološke, verbalne i fizičke, svakom činu koji vrijeđa osjećaje hrvatskoga naroda i pridonosi podjelama u društvu…”.

I predsjednik Sabora Gordan Jandroković iskazao je neslaganje objasnivši da: “Ne voli taj običaj spaljivanja jer i ti ljudi imaju svoju djecu, majke, očeve, sestre, braću”. Još može, kaže, razumjeti pusno spaljivanje onih na poziciji moći, jer razumije tradiciju i običaje, ali ne odobrava kad se to čini manjini u društvu.

Imoćani su “kaznili” one koji su u patrijarhalnome društvu, kakvo je naše, već kažnjeni, što nije ni duhovito ni posebno hrabro. Samo primitivno. Diljem zemlje odaslali su sliku (još se time neki ponose), da nije samo grad uglavljen u kamenu, već su okamenjena i njihova razmišljanja i postupci. Nigdje onog šeretskog Imotskog, koji se prije svega zna našaliti na vlastiti račun

No predsjednik Zoran Milanović bio je najdecidiraniji. Po njegovim riječima: “Organizatori koji su upriličili taj sramotan događaj zaslužuju najoštriju osudu javnosti, jer mržnja prema drugačijima, netolerancija i nehumanost nisu i neće biti hrvatska tradicija.” Zatražio je, stoga, javnu ispriku organizatora i reakciju nadležnih institucija jer su događaj pratila brojna djeca i tako svjedočila širenju mržnje i poticanju nasilja.

Predsjednik Republike Hrvatske u startu, dakle, ispunjava obećano. Pokušava svojim jasnim, nimalo kalkulantskim, stavom mijenjati klimu netrpeljivosti prema drugima i drugačijima – prema manjinama kao najosjetljivijem dijelu društva. Njegova osuda mržnje i agresije uperene protiv istospolnih parova, provocirala je i druge reakcije koje su uslijedile nakon njegove.

Brojnija su slaganja, ali ima i neslaganja s njegovim mišljenjem.

Kritika, po svemu sudeći, nije doprla do ušiju organizatora. Milivoj Đuka, predsjednik Udruge “Bakove svečanosti” zadužene za organizaciju karnevala u tom gradu, čovjek koji ponosno na svome Facebook profilu pozira uz kukasti križ, Imoćanin koji na svoj zid podiže crno-bijelu fotografiju nogometne reprezentacije kvislinške Nezavisne Države Hrvatske, misli kako je sve u redu. Smatra da su postupili potpuno ispravno?!

Zašto me to nimalo ne čudi.

Veli ovaj ljubitelj naci insignija: ”Daj dite materi, ostali smo konzervativni. Držimo se tradicije.” Čudna neka tradicija u kojoj se veličaju naci simboli i spaljuju najslabiji, najnemoćniji u društvu… Možda bi njega valjalo dat’ psihijatru!

Ni gradonačelnik Imotskoga, Ivan Budalić ne slaže se s osudama državnoga vrha. Pravda se kako nikad nije bio umiješan u odluke organizatora karnevala pa, evo ni sada neće to činiti. Razumije, kaže, kako su se neki mogli osjetiti povrijeđenima, ali je isto tako uvjeren da to nije bila namjera i zato Grad i dalje podržava organizatore.

S obzirom na fotografije objavljene na Facebooku organizatora Milivoja Đuke lako bi se moglo zaključiti nešto posve suprotno.

Nisam sigurna treba li “dite vratit’ materi”, ali pouzdano znam da Imotski treba vratiti iz 19. stoljeća u kojemu tako uporno ustrajava u 21. Stoljeću

Maškare, ili mačkare kako vele Imoćani, nisu poziv na pogrom, na linč onih koji se razlikuju od većine. Tradicija u svim krajevima Hrvatske nalaže u ovo vrijeme ludosti, cirkusiranja i kaosa, šašavog ponašanja da se pod krinkom i maskom naruga najmoćnijima i u realnosti često nedodirljivima. Imoćani su “kaznili” one koji su u patrijarhalnome društvu, kakvo je naše, već kažnjeni. To nije ni duhovito ni posebno hrabro. Samo primitivno.

Diljem zemlje odaslali su sliku (još se neki time ponose), da nije samo grad uglavljen u kamenu, već su okamenjena i njihova razmišljanja i postupci. Nigdje onog šeretskog Imotskog, koji se prije svega zna našaliti na vlastiti račun.

Dio se nakon svega brani rečenicom kako je “neozbiljno ozbiljno gledati na imotske mačkare”. Ja znam i volim neke sasvim drugačije Imoćane. One čija duhovitost i širina seže dalje od Facebook komentara tipa: “U Imotskome u tople braće, izgorile gaće” ili bapske kletve pod Milanovićevom promptnom osudom koja zaziva da mu “sin umjesto nevjeste u kuću dovede zeta!”

Nisam sigurna treba li “dite vratit’ materi”, ali pouzdano znam da Imotski treba vratiti iz 19. stoljeća u kojemu tako uporno ustrajava u 21. stoljeću. Ako se Imotski ne vrati u aktualnu stvarnost, sutra se ne bismo trebali čuditi ako “na lomači” završe stvarni ljudi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.