Svatko tko je ikad boravio u Beogradu barem je nakratko svratio na boemsku Skadarliju i pojeo nešto u jednome od najstarijih i najpopularnijih restorana – “Kod tri šešira”. Preko stotinu i pedeset godina staro okupljalište Beograđana ime je dobilo po zanatskoj radnji što se prije gostionice nalazila u istoj kući, a kao istaknuti logotip imala je tri limena šešira. [Read more…]
SDP-u treba diferencijacija
Robert Bajruši
Kada to nisu argumenti, tada je statistika najbolji saveznik protivnicima Davora Bernardića, koji ga mole da se makne s čela SDP-a, dok još nije kasno. [Read more…]
Bernardićev kraj
Tihana Tomičić
Ovoga puta, mogli bismo doista svjedočiti početku kraja Davora Bernardića na čelu SDP-a. Dosad ga se već više puta rušilo, uvijek neuspješno. Uvijek je to bila neka prazna puška od najava, uvijek bi se akteri u 5 do 12 prestrašili ili predomislili. [Read more…]
Smrdi, smrdi, užasno smrdi
Branko Mijić
U nas se to kaže kad malo dijete ne zna hoće li piškit ili kakit. Nema jasne poruke hrvatskim biračima koji je to program i tko će ga voditi, slikovito je prije točno deset godina bivši premijer Ivo Sanader ocrtao SDP otvarajući kanalizacijski sustav u Cavtatu. [Read more…]
Antifašizam osramoćen na Trgu žrtava fašizma
Marinko Jurasić
Takvo što nije zabilježeno ni na najradikalnijem desničarskom skupu, za čije ekscese barem kakvo-takvo objašnjenje nudi pozamašna količina popijenog alkohola. [Read more…]
Macolom po drugačijima
Kako mi je Gordan Maras u srijedu navečer u Togonalovom “Otvorenom” riješio sve dvojbe rekavši da će premijer biti Zoran Milanović, mogu se opustiti, odmaknuti od političke sapunice o tripartitnoj Vladi koja je, dobrim dijelom i zbog scenarista, dodijala i Bogu i vragu. Već dva-tri tjedna imam dojam da se u ovoj našoj zemljici ne zbiva ništa izvan Smičiklasove 19, središnjeg ureda Mosta nezavisnih lista. [Read more…]
Hoće li i 8. studenog pobijediti cinizam?
Davor Krile
Riječ cinizam vuče korijen iz starogrčkog termina kojim se opisuje lavež, glasanje psa. U hrvatskoj varijanti za ponašanje koje podrazumijeva bezočnost i krajnju drskost zato se uobičajio i izraz psina. Cinizam je obično simptom potpunoga razočaranja u život i tendencije ka inerciji: on je antipod svakom idealizmu i masovna je pojava u medijima modernoga doba. [Read more…]
Druže Franjo, mi ti se kunemo…
Najradije ne bih pisala o Zoranu Milanoviću i Tomislavu Karamarku, ali njih se dvojicu naprosto ne može izbjeći, i to samo zato što se besmisleno verbalno natezanje u koje su se upustili još krajem prošle godine zbilja razmahalo.
Između njih dvojice glavni je prijepor trebaju li zajedno sjesti za stol i raspravljati, treba li to biti sastanak zatvoren za javnost, TV sučeljavanje ili javno sjedničenje. To su toliko važna pitanja za život naše male zajednice da je pravo čudo kako smo još svi živi a da njih dvojica nisu ni kavu popili. Dosadili su i bogu i vragu. [Read more…]
SDP-ovi pijani milijunaši
Naš pokojni predsjednik Ivica Račan vozio se u Passatu, pa je ipak izgubio izbore – to je argument što ga je ovih dana potegao ministar Gordan Maras objašnjavajući kako recentni Audi-skandal neće bitno naškoditi SDP-u. Jer, umjesto šparnog Račana Hrvatska je 2003. izabrala razmetljivog Ivu Sanadera, koji će kasnije za sebe nabavljati blindirane automobile kakve koriste šefovi samo najbogatijih država.
Baš dobro da je neki od SDP-ovih ministara podsjetio na nekadašnjeg lidera stranke. I baš dobro da je to učinio uoči SDP-ove konvencije na kojoj će vladajuća stranka demonstrirati svoje viđenje druge polovice svog mandata vladanja državom. Ivica Račan mora da se danas prevrće u grobu zbog onoga što mu nasljednici rade.
Baš dobro da je to učinio uoči SDP-ove konvencije na kojoj će vladajuća stranka demonstrirati svoje viđenje druge polovice svog mandata vladanja državom. Ivica Račan mora da se danas prevrće u grobu zbog onoga što mu nasljednici rade
Pokojni SDP-ov šef nije bio čovjek bez mana, ali javnost ga pamti kao osobu velike skromnosti i normalnosti. Passat kojim se vozio bio je rezultat njegova političkog i ljudskog stila. Već u njegovu vremenu SDP je bio odstupio s pozicije avangarde “prezrenih na svijetu”, ali još je korespondirao sa socijalnom stvarnošću zemlje. Pitanje u čemu će se voziti za Račana je bilo pitanje ljevičarskog svjetonazora i socijalnog takta.
Za njegove nasljednike pitanje preskupog voznog parka – vidimo ovih dana iz serije presica na kojima premijer Zoran Milanović iz šupljeg u prazno pretače relativiziranje priče o bijesnim limuzinama – dakle, za aktualne šefove SDP-a to je eventualno tek pitanje rejtinga. Kako će se kontingent Audija A6 odraziti na imidž stranke, kako će im utjecati na izborne šanse. Ne brinu se oni o političkim konzekvencama svojih poteza, nego isključivo o njihovim izbornim reperkusijama.
Ivica Račan nije se vozio u neukusno skupim autima, nije hodao po ručkovima, u njegovu su se uredu redovito mogli zateći ostaci pizze; premda na premijerskoj funkciji, zadržao je gotovo asketske manire. Neki su njegovi ministri, ne samo prvih dana, nego cijeli mandat, koristili vlastita vozila.
Priča o tisuću i pol automobila, s kojima sada vlast ne zna što bi, neprilično skupih i nabavljenih u nevrijeme, metafora je SDP-a kao pogubljene socijaldemokracije
Današnji SDP-ovi asovi izgubili su svaku vezu s realnošću. Plutaju u nekom svom paralelnom svijetu. Ne dotiču ih podaci o 400 tisuća nezaposlenih, o trećini stanovništva ispod egzistencijalnog minimuma, o prenapregnutim javnim financijama i živcima građana.
Aktualni ministri kukaju da žive kao da su na minimalcu, a kad naručuju, gotovo bez iznimke, pola milijuna skupe limuzine, ponašaju se poput pijanih milijunaša. Javnost ih ne doživljava korumpiranima poput bivše vlasti, ali raznim povlasticama bogato su se počastili. Da je Sanader u trošenju bio mahnitiji, da je Tomislav Karamarko svojedobno naručio gotovo milijun kuna skupu “kočiju”, taj ih argument više ne opravdava. Hrvatska ih je izabrala da ne budu gramzivi, a ne da u tome budu tek nešto smanjenih apetita.
Milanovićeva Vlada čak je skinula restrikcije koje je u tom pogledu Jadranka Kosor kao premijerka bila postavila. Doministrima i ostalim dužnosnicima sličnog ranga vratila je pravo na službenog vozača 24 sata dnevno. Vratila je i pravo na kartice, pa portale ovih dana pune tekstovi o ministrima koji se sa svojom svitom redovito obžderavaju po najskupljim restoranima.
Državnu su upravu nakrcali svojim stranačkim ljudima kojima su odmah visoko podigli koeficijente… Da se o bahatim, pokondirenim, s mutnim poslovima povezanim gradonačelnicima i županicama ne govori. Neosjetljivost, indolencija, socijalni autizam!
Neovisno o tome hoće li ih kolona ispod čekića novih Audija odvesti u izborni poraz ili ne, stranka je na velikom gubitku. Čak ako i ne izgubi izbore, SDP je izgubio karakter
Zato je priča o tisuću i pol automobila, s kojima sada vlast ne zna što bi, neprilično skupih i nabavljenih u nevrijeme, metafora SDP-a kao pogubljene socijaldemokracije. Stranku je danas zaposjela generacija političkih yuppieja, modernizirana verzija ljevičarskih baruna kojima su od političkih uvjerenja važniji statusni simboli.
Istina, Račanu vožnja u Passatu nije pomogla da dobije izbore i zadrži vlast u Hrvatskoj. Hoće li nabildavanje oktanskih mrcina – kompleksi neiživljenih političkih klinaca na ministarskim pozicijama! – odmoći Milanovićevu SDP-u? Sigurno mu neće koristiti.
Neovisno o tome hoće li ih kolona ispod čekića novih Audija odvesti u izborni poraz ili ne, stranka je na velikom gubitku. Čak ako i ne izgubi izbore, SDP je izgubio karakter.
Račan nije sačuvao vlast, ali je sačuvao obraz. Svojim poštenjem i skromnošću zaslužio je poštovanje javnosti. Hrvatska ga se i danas sjeća s uvažavanjem. Njegovi nasljednici SDP konstituiraju kao crvenu oligarhiju, odvojenu i antagoniziranu od građana i turobnog socijalnog miljea Hrvatske.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista)
Bernardićeva pobjeda pljuska esdepeovaca Milanoviću
Davor Bernardić pobijedio je u prvome krugu izbora za predsjednika zagrebačke Gradske organizacije SDP-a održanih u nedjelju 20. listopada i tako ostao na čelu najvećega i najmoćnijeg SDP-ova ogranka u Hrvatskoj.
“Riješeno je u prvom krugu”, potvrdio je Bernardić dolazeći u stranačke prostorije u Praškoj, gdje je dočekan pljeskom i čestitkama. Neslužbeno se doznaje da je dobio oko 60 posto glasova, što mu je bilo dovoljno da u prvome krugu pobijedi protukandidate, ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa i ministra rada i mirovinskoga sustava Miranda Mrsića.
Za prvoga čovjeka Gradske organizacije SDP-a izabralo ga je oko 7000 članova zagrebačkog SDP-a. No poznavatelji političke scene u Zagrebu, a posebice u SDP-u, nimalo nisu iznenađeni Bernardićevom pobjedom, ali ni on sam jer je već u razgovorima objavljenima u nekoliko medija tvrdio da sigurno pobjeđuje.
Dapače, u razgovoru s autoricom ovog teksta, prije nekih 15-ak dana, Bernardić je potvrdio da se ”vodila prljava izborna kampanja” sljedećim riječima: ”Protiv mene krenula je prljava kampanja budući da su se u nekim medijima počele pojavljivati neutemeljene informacije i optužbe. To je prljavo.” Nije krio određeno razočaranje, ali istodobno i sigurnost da će u konačnici pobijediti Marasa i Mrsića.
Bernardićeva uvjerljiva pobjeda zapravo je zvučna pljuska šefu stranke, Zoranu Milanoviću, koji u svojim javnim istupima nije krio nesnošljivost prema ambicioznom Bernardiću, donedavno i predsjedniku Skupštine Grada Zagreba. Naime, podsjetimo kako je upravo Milanović javno osramotio Bernardića uoči svibanjskih lokalnih izbora, kada je Bernardić izabran za nositelja SDP-ove liste za zagrebačkoga gradonačelnika, a potom ga maknuo s te pozicije stavljajući na njegovo mjesto ministra zdravstva dr. Rajka Ostojića. Nije tajna da je Milanović pritom želio zavaditi Bernardića i Ostojića, koji su poznati kao dobri suradnici i prijatelji, a da je to točno, potvrdilo se upravo sada, u ovim izborima za šefa zagrebačkog SDP-a, kada je baš Ostojić bio jedan od ključnih ljudi u stožeru Davora Bernardića.
Funkcije nisu važne
”Zagrebački SDP je najveća SDP-ova organizacija i na terenu najbolje organizirana organizacija. Same po sebi funkcije nikada nisu važne, bitno je što radite kada vas na njih izaberu. Pod mojim vodstvom SDP će u Zagrebu ostati najveća SDP-ova organizacija, koja će biti još bolje organizirana na terenu. U životu političke stranke, da biste mogli zastupati stavove ljudi, potrebno je pridobiti njihovo povjerenje. A to možete postići samo ako ste u stalnom kontaktu s građanima, a naši članovi jesu. Članovi zagrebačkog SDP-a daju mi snažno povjerenje, a u njima je naša najveća snaga. Zagreb mora biti pokretač Hrvatske, a to može biti samo ako se okrene budućnosti. Grad Zagreb treba plan razvoja, koji smo mi u SDP-u ponudili u Strategiji Zagreb 2020., na kojoj je radilo 500 članica i članova zagrebačkog SDP-a, na što sam posebno ponosan. Samo u ovoj godini proračun je skoro pola milijarde manji u odnosu na plan i jedino su rješenje nove investicije koje smo ponudili u prijedlogu mape 100 gradskih projekata, potpuno komunalno, vlasnički i urbanistički riješenih; 5 do 10 tisuća novih hostelskih ležajeva, jer Zagreb mora postati nova turistička zvijezda Europe; i inzistiranje na korištenju milijardama iz strukturnih fondova EU-a u rješavanju gradskih problema poput pitanja otpada, mostova, prigradske željeznice, škola i vrtića”, kazao je Bernardić u našem razgovoru.
Možda je simpatije esdepeovaca zadobio i time što je često volio isticati kako razumije ljude koji se bore za preživljavanje u sadašnjoj katastrofalnoj situaciji u državi. ”Želim ipak istaknuti da sam odrastao tako što sam od 15. godine zarađivao kako bih pomogao prehranjivati svoju obitelj. Rano sam ostao bez oca i dugo uz bolesnu majku uzdržavao obitelj. To ne ističem kao neku svoju prednost, ljudi preživljavaju i veće tragedije, ali zahvaljujući tom iskustvu, ja znam kako se živi kada se teško živi i znam kako je ljudima koji danas u Hrvatskoj teško žive. Iz tog iskustva crpim motivaciju da kroz politiku mijenjam društvo”, nije se ustručavao govoriti o svom teškom obiteljskom nasljeđu.
Agresivni Mrsić, blijedi Maras
Nadalje, poznato je da je mnoštvo esdepeovaca doslovce bijesno na Milanovića i njegovu politiku kadroviranja, posebice jer je u ovoj kampanji neizravno gurao ministra rada Miranda Mrsića, koji je vodio agresivnu i nametljivu kampanju. Uostalom, nije li neprimjereno da čovjek koji je na čelu tako opsežnog i nezahvalnog ministarstva, s ključnim problemom nezaposlenosti, još ima snage i vremena baviti se zagrebačkom organizacijom, najvećom od svih?
Sam Gordan Maras, ministar poduzetništva, iako je nekoliko puta dao nekoliko konkretnih i otvorenih izjava, a u vezi s aferom u Hrvatskoj gospodarskoj komori sebe u određenom kontekstu nazvao i ”liderom”, misleći pritom na svoju ministarsku dužnost, nije očito ostavio dovoljno uvjerljiv dojam na SDP-ovo članstvo.
Bernardićevim izborom članovi stranke poručili su jasno Zoranu Milanoviću da neće trpjeti njegovu samovolju. Već se čuju glasovi kako bi bolji predsjednik stranke bio smireni Rajko Ostojić, no on je sam u problemima preko glave u svom zdravstvenom resoru.
Svakako, Milanovića će ova pljuska dugo boljeti, a ujedno mu je i jasan signal da autokracija više ne prolazi nigdje, a kamoli u stranci koja se pritom naziva socijaldemokratskom.
