novinarstvo s potpisom
Olivera Jovanović
Kada smo sedamdesetih godina prošlog vijeka gledali ekranizovanu ”Ljubavnu priču” (Love Story) svi smo plakali. Mi u kući, komšije, mi djeca u školi, oni odrasli na poslu.
Osjećali smo tugu s ekrana i patili. Pravili smo konstrukcije šta bi bilo kad bi bilo i pitali se da li se tužni kraj romantične drame mogao izbjeći. Tuđa patnja pa makar ekranizovana, budila je u nama saosjećanje, ali i želju da pomognemo. Čak i onima sa ekrana. [Read more…]
Olivera Jovanović
Uoči praznika Svete Tekle, svetiteljke koju slave svi hrišćani, a koji se u Pravoslavnoj Crkvi proslavlja 7. oktobra, patrijarh Porfirije je glasno i jasno ustao protiv nasilja nad ženama.
Mislim da nije slučajno da poruku, a prije bih rekla patrijarhovu istorijsku poslanicu protiv nasilja nad ženama čujemo uoči praznika Svete Tekle, ravnospostolne svetiteljke koju slavi cijela krštena vaseljena. Simbolika je velika između riječi koje je uputio patrijarh i života svete Tekle, ali i jedne freske. [Read more…]
Olivera Jovanović
Tog ljeta Gospodnjeg 2018. godine na dubrovački aerodrom sletila je mati Makarija, igumanija manastira Sokolica na Kosovu i Metohiji.
Mati Makariju sam upoznala 2005. godine u Osijeku na ekumenskom susretu pri Visokom evanđeoskom teološkom učilištu. Trinaest godina kasnije, čudesnim putevima Gospodnjim, naš je susret opet bio vezan za Hrvatsku. Možda to nije bilo slučajno jer je porodičnim korijenima mati Makarija bila spojena sa Slavonijom i Likom. [Read more…]
Olivera Jovanović
Tog ljeta 2000. godine intenzivno smo se družili sa čuvenom profesorkom Anikom Skovran koja je sa svojim timom restaurirala ikone iz riznice Stare crkve na Baščaršiji. Uživali smo slušajući anegdote žene zaljubljene u umjetnost. Vanja i ona su se razumjeli i sa stručne strane, a ja sam čekala priče o neobičnim situacijama u kojima je Anika često, prirodom svoga posla, bila. [Read more…]
Olivera Jovanović
U kući Cekovića, na Baščaršiji, u našem podstanarskom sobičku, Vanja i ja smo čistili srebrna kandila iz Saborne crkve. Vanja bi ih donio, a onda bismo zaronili u čaroliju davnih vremena. Pažljivo smo skidali predratnu čađ i patinu ispod koje se pojavilo, ugravirano u srebru, ime priložnika – G. M. J. – Gligorije Manojla Jeftanović. [Read more…]
Olivera Jovanović
”Vi, prekrasni ljudi”, pjeva Jura Stublić. Čini mi se da rokeri s nekoliko riječi uvijek ubodu u srž, a ovaj Jurin stih je light motiv za mnoge životne situacije gdje se nisam mogla oteti utisku koliko je dobrota zarazna. Prosto izmami još jednu pa još jednu i tako… Ljepota u dobroti spašava svijet. [Read more…]
Olivera Jovanović
Proslavili smo Pesah, Uskrs, Vaskrs i Bajram. Bliži se i Đurđevdan. Zbili se praznici jedan uz drugi kao da nam Bog pokušava nešto da kaže, da nas podsjeti da se i mi slavljenici zbijemo jedni uz druge kako bismo pokazali da ono što slavimo treba i da živimo.
Najljepše želje i pozdravi stizali su sa svih strana i sve strane su uzvraćale najljepšim željama i pozdravima. Svi smo poželjeli mir, zdravlje i sreću svima. Ja obavezno dodam i da to sve bude na mnoga i blaga ljeta. Da sve traje. Kao da želim odložiti dan posle kada više ne lete šarene konfete. [Read more…]
Olivera Jovanović
Te 2000. godine Vanja i ja smo upoznali oca Filipa, anglikanskog sveštenika koji je za bogoslužbene potrebe britanskog diplomatskog kora pokrivao region Balkana.
Jednom godišnje je dolazio iz Beograda u Sarajevo da u molitvenom jedinstvu sa ovdašnjim britanskim diplomatama proslavi nekad Božić, a nekada Uskrs. Mitropolit Nikolaj je blagoslovio da se anglikanska liturgija služi u Staroj crkvi u Sarajevu i mi smo vrlo rado prisustvovali istoj. [Read more…]
Olivera Jovanović
Iako se u svakodnevici često začuje: ”Eh, da sam ja neko”, u antologijskim stihovima čuvene sarajevske grupe Indexi se ipak poentira nešto što bi svojim ispunjenjem zaista uljepšalo svijet: ”Da sam ja netko, svim majkama bih izbrisao bore, učinio da očevi ih vole…” Veoma topao i predivan stih. Pjevamo to svi jer volimo Indexe. [Read more…]
Olivera Jovanović
Otac me je ispratio na autobus za Beograd. Imala sam dvadesetak godina i strah od odvajanja u vrtlogu rata. Autobus je krenuo, a ja sam, skupljena na sjedištu, sada izvan očevog vidokruga, plakala.
Dvije žene, meni nepoznate, pokrenule su, pored tema iz geopolitike, ratne strategije i priče o popovima. Inspiracija im je bio moj otac kojeg su to jutro vidjele na stanici. Pričale su, a ja sam tihovala u plaču. Sada ne zbog odvajanja od mojih nego zbog njihovih, olako izgovorenih neistina. [Read more…]
