Tog ljeta 2000. godine intenzivno smo se družili sa čuvenom profesorkom Anikom Skovran koja je sa svojim timom restaurirala ikone iz riznice Stare crkve na Baščaršiji. Uživali smo slušajući anegdote žene zaljubljene u umjetnost. Vanja i ona su se razumjeli i sa stručne strane, a ja sam čekala priče o neobičnim situacijama u kojima je Anika često, prirodom svoga posla, bila. [Read more…]
Sarajevska crkva živih i mrtvih
U kući Cekovića, na Baščaršiji, u našem podstanarskom sobičku, Vanja i ja smo čistili srebrna kandila iz Saborne crkve. Vanja bi ih donio, a onda bismo zaronili u čaroliju davnih vremena. Pažljivo smo skidali predratnu čađ i patinu ispod koje se pojavilo, ugravirano u srebru, ime priložnika – G. M. J. – Gligorije Manojla Jeftanović. [Read more…]
Ljekoviti piloti helikopterskog servisa Republike Srpske
”Vi, prekrasni ljudi”, pjeva Jura Stublić. Čini mi se da rokeri s nekoliko riječi uvijek ubodu u srž, a ovaj Jurin stih je light motiv za mnoge životne situacije gdje se nisam mogla oteti utisku koliko je dobrota zarazna. Prosto izmami još jednu pa još jednu i tako… Ljepota u dobroti spašava svijet. [Read more…]
Naš CV mora biti otvorena knjiga u koju svakoga primamo
Proslavili smo Pesah, Uskrs, Vaskrs i Bajram. Bliži se i Đurđevdan. Zbili se praznici jedan uz drugi kao da nam Bog pokušava nešto da kaže, da nas podsjeti da se i mi slavljenici zbijemo jedni uz druge kako bismo pokazali da ono što slavimo treba i da živimo.
Najljepše želje i pozdravi stizali su sa svih strana i sve strane su uzvraćale najljepšim željama i pozdravima. Svi smo poželjeli mir, zdravlje i sreću svima. Ja obavezno dodam i da to sve bude na mnoga i blaga ljeta. Da sve traje. Kao da želim odložiti dan posle kada više ne lete šarene konfete. [Read more…]
Miss Irbi je znala da hrišćanin ima samo ono što daje drugome
Te 2000. godine Vanja i ja smo upoznali oca Filipa, anglikanskog sveštenika koji je za bogoslužbene potrebe britanskog diplomatskog kora pokrivao region Balkana.
Jednom godišnje je dolazio iz Beograda u Sarajevo da u molitvenom jedinstvu sa ovdašnjim britanskim diplomatama proslavi nekad Božić, a nekada Uskrs. Mitropolit Nikolaj je blagoslovio da se anglikanska liturgija služi u Staroj crkvi u Sarajevu i mi smo vrlo rado prisustvovali istoj. [Read more…]
Sveštenici, župnici i imami recite: Braćo, ne tucite žene!
Iako se u svakodnevici često začuje: ”Eh, da sam ja neko”, u antologijskim stihovima čuvene sarajevske grupe Indexi se ipak poentira nešto što bi svojim ispunjenjem zaista uljepšalo svijet: ”Da sam ja netko, svim majkama bih izbrisao bore, učinio da očevi ih vole…” Veoma topao i predivan stih. Pjevamo to svi jer volimo Indexe. [Read more…]
Neoprostivo nepostojanje želje da se nešto nauči o SPC
Otac me je ispratio na autobus za Beograd. Imala sam dvadesetak godina i strah od odvajanja u vrtlogu rata. Autobus je krenuo, a ja sam, skupljena na sjedištu, sada izvan očevog vidokruga, plakala.
Dvije žene, meni nepoznate, pokrenule su, pored tema iz geopolitike, ratne strategije i priče o popovima. Inspiracija im je bio moj otac kojeg su to jutro vidjele na stanici. Pričale su, a ja sam tihovala u plaču. Sada ne zbog odvajanja od mojih nego zbog njihovih, olako izgovorenih neistina. [Read more…]
Sarajevski kanon svetog Save
”Mama, dolazio je neki sveštenik na vrata… Mislim da se zove Sava…”
”Aaaaa, Vasilije, kako misliš da se zove Sava… ”
”Jeste Sava jer čim čujem Sava, odmah se sjetim kako si me štipala da prestanem recitovati u prodavnici: Sveti Sava Srbe voli… “ [Read more…]
Ja, četnikuša!
Crni humor nisam nikada voljela iako sam u odijevanju bila sklona, kako bi Vanjina nana Ankica rekla, elegantnim bojama: crna, siva, teget plava…
Vanja me je, pak, uspio skrenuti s elegantnih na boje proljeća i ljeta: ”Olivera, u bojama proljeća izgledaš mlađe”. Kako je Ankica bila nana, a ne baka jer, po njenoj verbalnoj estetici, nana ljepše zvuči, tako sam se i ja zbog mladosti denula u jarke boje. [Read more…]
Naše hrišćanstvo: mi smo naše, vaše i njihove
Na jednoj konferenciji u Rimu, Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske, čuvši da govorim jezikom njemu razumljivim konstatovao je da sam ”naša”, a ja sam mu odgovorila da nisam, ali da jeste ”njihova iz Hrvatske” moja svekrva. ”Zaista? Odakle je?” Na moje iz Knina slijedilo je Stjepanovo s osmijehom ”UPS!” [Read more…]