autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Nekorektan napad fra Drage Bojića na patrijarha Porfirija

Autor: Drago Pilsel / 28.06.2021. Leave a Comment

Drago Pilsel

Drago Pilsel

Na današnji je dan prije dvadeset godina, 28. lipnja 2001., Slobodan Milošević izručen Haškom tribunalu.

Na isti dan, 1989., Milošević je, kao predsjednik Predsjedništva SR Srbije u svom poznatom govoru na Gazimestanu na Kosovu, povodom obilježavanja 600 godina Kosovske bitke koju su izgubile snage Srba, Bosanaca i Albanaca pod komandom srpskog kneza Lazara Hrebeljanovića, između ostalog rekao (pred dva milijuna okupljenih koje je Reuters spustio na realnih 300.000) da smo ”Opet pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene”. [Read more…]

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Democroacia, Drago Pilsel, Gazimestan, grijeh, Haški tribunal, Jasenovac, Jovan Ćulibrk, Kosovo, Mirko Đorđević, patrijarh Porfirije, semantički logori, Slobodan Milošević, Srebrenica

Piramida umjesto šatora

Autor: Nada Beroš / 13.12.2017. Leave a Comment

Nada Beroš

Nada Beroš

Ponovo ovih dana svjedočimo kako je lako mobilizirati naciju zastrašivanjem fantomima. Jedan od najjačih i nadalje je onaj Jugoslavije, te državno-pravne tvorbe čije ime velika većina govornika u Hrvatskoj ne izgovara. Ili se služi eufemizmom ”bivša država”. Ili ga izgovara s gnušanjem. [Read more…]

Filed Under: PRODUŽECI Tagged With: Dejan Jović, etnototalitarizam, Haški tribunal, HDZ, HRT, kastinsko društvo, mit, rat, Slobodan Praljak, Slobodan Prosperov Novak

Kako je Franjo Tuđman komadao Bosnu i Hercegovinu

Autor: Milorad Krstulović / 10.04.2017. Leave a Comment

Franjo Tuđman

Franjo Tuđman

Kada bi se sastavljala top-lista neopravdano zapostavljenih knjiga otisnutih na hrvatskom jeziku, dvotomni ”Stenogrami o podjeli Bosne”, objavljeni 2005. godine, ušli bi među prvih deset. [Read more…]

Filed Under: ORBI ET POPULIS Tagged With: Berislav Pušić, BiH, Bruno Stojić, Bugojno, Dario Kordić, Franjo Tuđman, Haški tribunal, Heinrich Böll, Herceg-Bosna, Hrvatska, Ivan Lovrenović, Ivo Lucić, Jadranko Prlić, Jugoslavija, Mate Boban, Milivoj Petković, Milorad Krstulović, Orbi et populis, Predrag Lucić, Slobodan Praljak, Vakuf, Valentin Ćorić

Mirko Klarin: ”Miloševićeva je smrt spasila Gotovinu”

Autor: Dragan Grozdanić / 22.08.2015. Leave a Comment

Mirko Klarin Foto: Tagesspiegel

Mirko Klarin
Foto: Tagesspiegel

S Mirkom Klarinom, bivšim novinarom i osnivačem novinske agencije SENSE koja od 1998. izvještava i prati sva suđenja pred Haškim tribunalom, razgovarali smo u Puli, gdje bi se u dogledno vrijeme trebao otvoriti Centar za tranzicijsku pravdu u kojem će biti pohranjena kompletna arhivska građa proizašla sa suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. [Read more…]

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Ante Gotovina, arhiv, Atlanta, Carla del Ponte, Centar za tranzicijsku pravdu, Dokumentacijski centar, Faust Pocar, Florence Hartmann, Geoffrey Nice, Goran Hadžić, Haški tribunal, intervju tjedna, Laurie Blank, Mirko Klarin, Mišetić, Oluja, Outreach, Perišić, Pula, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, SENSE, Slobodan Milošević, Srebrenica, Stanišić, Theodor Meron, Tihomir Blaškić, Vojislav Šešelj

Dvadeset i jednu godinu posle

Autor: Filip David / 21.12.2014. Leave a Comment

Dvadeset i sedmog februara 1993. izvršen je jedan od najmonstruoznijih zločina. Pripadnici srpskih paravojnih formacija oteli su grupu putnika na železničkoj stanici Štrpci, opljačkali ih, mučili i potom streljali, a tela su bacili u jezero Perućac. Jedina krivica otetih putnika bila je njihovo etničko poreklo, osamnaestorica su bili Bošnjaci, a jedan Hrvat. Po svemu što se zna i onome što je u međuvremenu dokazano otmica je izvršena uz logističku podršku Železnica Srbije, MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije.

 

Dvadeset i jednu godinu posle zločina po naredbama Tužilaštva Bosne i Hercegovine i srpskog Tužilaštva za ratne zločine na području ove dve države sprovedena je policijska akcija u kojoj je uhapšeno petnaest osoba osumnjičenih za otmicu putnika iz voza u Štrpcima.

 

Šta se i kako dogodilo pa je došlo, istina sa velikim zakašnjenjem, do ovakvog obrta, onda kada su mnogi već poverovali da će ostati nekažnjeni izvršioci i saučesnici ovog zločina? U međuvremenu ubice i zločinci postali su poznati biznismeni i ugledni ljudi u svojim sredinama.

Dvadeset i jednu godinu posle zločina po naredbama Tužilaštva Bosne i Hercegovine i srpskog Tužilaštva za ratne zločine na području ove dve države sprovedena je policijska akcija u kojoj je uhapšeno petnaest osoba osumnjičenih za otmicu putnika iz voza u Štrpcima. Šta se i kako dogodilo pa je došlo, istina sa velikim zakašnjenjem, do ovakvog obrta, onda kada su mnogi već poverovali da će ostati nekažnjeni izvršioci i saučesnici ovog zločina? U međuvremenu, ubice i zločinci postali su poznati biznismeni i ugledni ljudi u svojim sredinama

 

Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević u intervjuu za Novi magazin izjavljuje: ”Istraga je dugo trajala zato što su, očigledno, odmah nakon izvršenog zločina počele opstrukcije… lično sam bio začuđen do kog nivoa idu.”

 

Naravno, postavlja  se pitanje zašto je tužilac svih ovih godina ćutao o tim opstrukcijama i koliko se može govoriti i o njegovom  udelu i njegovoj krivici zbog dugogodišnjeg prećutkivanja da opstrukcije ima. Ali je još važnije ko je, kako i zašto učestvovao u toj opstrukciji.

 

Odgovori se mogu lako pronaći i nisu tako skriveni kao što se nekome može učiniti. U tome i jeste apsurdnost čitave situacije, to što se mnogo toga već dugo pretpostavljalo ili znalo, ali nije bilo dovoljno građanske hrabrosti, odlučnosti javnog mnjenja, niti snažnih institucija da se zločinci pohapse i kazne. Država nije mogla da to učini jer je i sama bila kriminalizovana, štitila je i ohrabrivala ovakva i slična zlodela. Vlast je nastupala kao zaštitnik kriminala i zločina, a ne kao produžena ruka pravne države.

 

Na zakasnelu primedbu tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića kako je ”nedopustivo što Milan Lukić i drugi izvršitelji ovog gnusnog čina nisu bili osumnjičeni za ratni zločin” Milena Inić-Drecun, nekadašnja tužiteljka Okružnog tužilaštva u Beogradu, izjavila je da je ”nedopustivo da bilo ko bude optužen za ratni zločin kao ni za drugi zločin, bez dokaza”. Tužilac Vukčević odgovara da je itekako bilo dokaza da je u pitanju ratni zločin.

 

Ova zakasnela polemika deluje apsurdno: nasilnom izdvajanju i odvođenju putnika bošnjačke nacionalnosti iz voza Beograd –Bar. 27 februara 1993. prisustvovali su brojni putnici srpske nacionalnosti, službenici železnice i zvanična lica. Po pisanju Politike neki od putnika komentarisali su izvođenje muslimana iz voza rečima: ”Vodite balije, streljajte ih”. Jedini koji se suprotstavio bio je Hrvat Tomo Buzov, koji je takvom svojom reakcijom potpisao sebi smrtnu presudu.

 

Jasno je da za pravu istragu i hapšenje počinilaca nije postojala ”politička volja”, čime se može objasniti i nemar policije, tužilaštva, nesprovođenje prave i temeljne istrage. A postoje i ozbiljne indicije koje za direktno ili indirektno učešće u otmici optužuju sam vrh tadašnje vlasti. Za istragu je svakako i ponašanje Milene Inić – Drecun koja bi o tome mogla mnogo više da kaže od onoga što je dosada rekla.

Advokat Todorović zaključuje kako Dobrica Ćosić nije učinio ništa da spreči ovaj zločin nad civilima, građanima svoje zemlje, i da je ova akcija izvedena ”uz njegovu potpunu saglasnost i odobrenje”, te da zato ima puno osnova da odgovara pred Haškim tribunalom. Ovi podaci govore o stvarnoj i kriminalnoj opstrukciji pre i posle počinjenog zločina koji zauzima sramno ”počasno” mesto u istoriji beščašća počinjenih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije. Takva istorija, verujemo, jednom će biti napisana, a još uvek se ne piše jer za to nema ”političke volje”

 

Predsednik Helsinškog odbora za ljudska prava Sandžaka Šefko Alomerović podneo je tužilaštvu Haškog tribunala prijavu da je u kabinetu Dobrice Ćosića isplanirana i organizovana otmica u Štrpcima. Ćosić ga je tužio sudu, ali je kasnije odustao od tužbe.

 

Godine 2002. advokat Dragoljub Todorović u tekstu o odgovornosti tadašnje srpske vlade, pošto je proučio postojeću dokumentaciju, takođe tvrdi da su u otmicu na stanici Štrpci ”nesumnjivo bili upleteni prsti Dobrice Ćosića”.

 

Karakterističan je podatak da je 1. februara 1993. visoki funkcioner železnice obavestio generalnog direktora ŽTP Beograd kako postoji saznanje ”da će pripadnici Srpske vojske opštine Rudo izvršiti zaustavljanje voza i odvođenje putnika. Čitava akcija odvijala bi se na delu pruge Beograd-Bar koja prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu. Verovatno u ukrsnici Štrpci ili stajalištu Goleš”.

 

Predsednik Savezne Republike Jugoslavije Dobrica Ćosić nalazio se istovremeno na položaju Vrhovnog komandanta Vojske Jugoslavije i o najavi ove otmice bio je obavešten mesec dana pre nego što se ona dogodila.

 

Advokat Todorović zaključuje kako Dobrica Ćosić nije učinio ništa da spreči ovaj zločin nad civilima, građanima svoje zemlje, i da je ova akcija izvedena ”uz njegovu potpunu saglasnost i odobrenje”, te da zato ima puno osnova da odgovara pred Haškim tribunalom.

 

Ovi podaci govore o stvarnoj i kriminalnoj opstrukciji pre i posle počinjenog zločina koji zauzima sramno ”počasno” mesto u istoriji beščašća počinjenih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije. Takva istorija, verujemo, jednom će biti napisana, a još uvek se ne piše jer za to nema ”političke volje”.

Filed Under: BELEŽNICA Tagged With: advokat, autograf.hr, Beležnica, biznismen, Bosna, Dobrica Ćosić, Filip David, Haški tribunal, Hercegovina, istorija, Jugoslavija, kolumna, politika, Srbija, Todorović, Tužilaštvo, železnička stanica, zločin

Još nam samo Šešelj fali

Autor: Filip David / 06.07.2014. Leave a Comment

U poslednje vreme zadesila nas je nova epidemija bahatosti, prostakluka, nekulture, primitivizma. Javna scena prepuna je dokaza o tom vladajućem modelu ponašanja kojem doprinose jednako vlast kao i opozicija, mediji i široke narodne mase. Nije to ništa posebno iznenađujuće, takvi talasi obezvređivanja javnog govora i snižavanja nivoa političke kulture događali su se i ranije.

 

Ovoga puta sve se događa u očekivanju eventualnog povratka iz Haga na privremenu slobodu Vojislava Šešelja koji već u nekoliko navrata lično ili preko svojih najbližih saradnika preti da će njegov povratak značiti i direktan obračun ne samo sa svojim bivšim istomišljenicima, sada političkim protivnicima – predsednikom i premijerom Srbije – nego i sa njihovim porodicama.

 

Na mitingu Šešeljovih pristalica održanom u centru Beograda čule su se poruke od glavnih govornika da se vodećim političkim ličnostima Srbije priprema sudbina Tita i Zorana Đinđića. Mržnja nekada usmerena prema spolja, prema susedima, sada se okreće prema ”unutrašnjim neprijateljima Srbije”. Sada se izdajnicima proglašavaju oni koji su se nekada služili istim opakim i opasnim rečnikom.

Na mitingu Šešeljovih pristalica održanom u centru Beograda čule su se poruke od glavnih govornika da se vodećim političkim ličnostima Srbije priprema sudbina Tita i Zorana Đinđića. Mržnja nekada usmerena prema spolja, prema susedima, sada se okreće prema ”unutrašnjim neprijateljima Srbije”

 

Ovom porastu primitivizma i agresivnosti svoj redovan prilog pružaju i brojni tabloidi. Sa naslovnih stranica, bez ikakve odgovornosti, iznose se mnoge neistine i poluistine plasirane iz političkog i kriminalnog podzemlja sa jedinim ciljem da se omalovaže i uprljaju politički protivnici. Više nije nikakva tajna da se to radi po instrukcijama određenih političkih i interesnih grupacija uz učešće tajnih obaveštajnih službi.

 

Tužilaštvo i sudstvo ne reaguju. Privatnost i dostojanstvo ličnosti uopšte se ne uvažavaju. Pitanje je samo da li se u novinarskom profesionalizmu stiglo do samoga dna ili dno u toj profesiji, da je ipak nazovemo profesijom, više uopšte ne postoji.

 

Bahatost koja ide pod ruku sa bezobrazlukom kada je u pitanju obrazovanje i sticanje diploma i doktorata, nastavlja se i dobija sve veće razmere. Skoro da se zaboravilo na problematične doktorate Predsednika Srbije i ministra pravde, a otkrivaju se novi slučajevi, i to masovno. Posmatrajući sa strane, dobija se utisak kako u Srbiji zapravo nema diplome i doktorata koji nije pod sumnjom. Tako direktor  Beogradske poslovne škole izjavljuje u Politici: ”Kod nas diplomira dve-tri hiljade ljudi godišnje.

 

Možete misliti onda koliko su para uzeli privatni fakulteti, a šta oni tamo rade, to sam bog zna. Naša ciljna grupa je uglavnom išla kod Miće Jovanovića koji je upravo iz ove škole isteran pre 25 godina. Ubeđen sam da će ova afera dobro protresti Srbiju, jer ovo nije jedini lažni rektor, ima i drugih koji imaju sve dokumente da su magistrirali i doktorirali, a ja vam tvrdim da nisu završili ništa više od osam razreda osnovne škole.”

Metaforički gledano, Srbija liči na isluženi brod koji na mnogo mesta propušta vodu, a plovi bez goriva, onako kako vetar duva. Takva plovidba ne uliva poverenje, naprotiv, poziva na uzbunu: obala se udaljuje umesto da se približava

 

Upravo kao potvrda ovih reči stiže i najnovija informacija kako Jugoslav Stajkovac, predsednik opštine Aleksandrovac nikada nije bio upisan na doktorske studije Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, a hvališe se titulom doktora. Ništa manje nije skandalozna ni informacija da je Oliver Antić, savetnik Predsednika Srbije, profesor Pravnog fakulteta, svojevremeno prijavljen da je od svojih kolega ”pozajmljivao” naučne radove, što je samo lepša reč za intelektualnu krađu.

 

Inače, na Pravnom fakultetu sačuvan je dokumenat kojim se potvrđuje da je Antić primljen za asistenta i pored nedovoljne ocene, iako ne ispunjava uslove, ali uz preporuku da je istaknuti član Komunističke partije.

 

Ako se ima u vidu da je profesor više puta optuživan za uznemiravanje studentkinja i da je već dugo, od vremena raspada Saveza komunista, tipični predstavnik najradikalnijeg krila srpske desnice, a sada savetnik predsednika Nikolića, onda se donekle može razumeti u kakvom moralnom rasulu žive građani Srbije i da mnogi predstavnici vlasti ni u čemu ne mogu biti uzor, a još manje razlog verovanja da će Srbiju izvući iz teške krize u kojoj se nalazi.

 

Da bi se uopšte ozbiljno govorilo o izlasku iz krize, pre mnogih materijalnih, ekonomskih problema valja imati na umu gde je i koja je ona tačka oslonca, ono uporište koje predstavlja temelj za sve promene, bilo one političke, etičke ili ekonomske.

Nema mnogo izgleda da Vojislav Šešelj prihvati uslove Haškog tribunala za uslovno puštanje na slobodu. Niti je srpska Vlada spremna da u takvim okolnostima garantuje da će Šešelj poštovati te uslove. Ali Šešeljeva senka lebdi nad Srbijom

 

Srbija je, jednostavno, to uporište izgubila. Metaforički gledano, Srbija liči na isluženi brod koji na mnogo mesta propušta vodu, a plovi bez goriva, onako kako vetar duva. Takva plovidba ne uliva poverenje, naprotiv, poziva na uzbunu: obala se udaljuje umesto da se približava.

 

U sredini u kojoj se problemi svakim danom samo uvećavaju netolerancija između različitih interesa raste, nemogućnost dijaloga postaje sve očevidnija, raste i opasnost od otvorenog nasilja, svakog sa svakim.

 

Vojislav Šešelj je idealna osoba za proizvodnju nasilja na ulicama. Poznata je njegova retorika, njegova energija netolerancije, doslednost u izazivaju i stvaranju problema i nevolja. Gde god se pojavio, stizale su nevolje. Njegov desetogodišnji boravak u haškoj zatvorskoj jedinici daje mu i oreol mučenika, a među srpskim  nazovi patriotama i neuništivog borca za srpsku pravdu.

 

Nema mnogo izgleda da Vojislav Šešelj prihvati uslove Haškog tribunala za uslovno puštanje na slobodu. Niti je srpska vlada spremna da u takvim okolnostima garantuje da će Šešelj poštovati te uslove.

 

Ali Šešeljeva senka lebdi nad Srbijom. Što je ukupna srpska situacija gora, njegov povratak postaje opasniji. A na neki način i izvesniji.

Filed Under: BELEŽNICA Tagged With: autograf.hr, Beležnica, Beograd, Filip David, Haški tribunal, kolumna, kriminal, Mića Jovanović, politika, sloboda, Srbija, Sudac, Tito, Vlada, Vojislav Šešelj, zatvor, Zoran Đinđić

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT