Čitam na nekom od portala kako će hrvatska predsjednica s Pantovčaka deložirati Tita. Usprkos najavama u kampanji, ali i nakon izbora, kako će boraviti u skromnijem, teškim ekonomskim prilikama primjerenijem prostoru, spremno se naša nova predsjednica uselila u Vilu Zagorje, no u prostoru ne želi nikakvo sjećanje na njezinog prvog stanara – druga Tita. [Read more…]
Kolindine nepoznanice
Oprost dugova, u koji se upustila vlada Zorana Milanovića, razveselio je ovih dana i političke suparnike u HDZ-u. Odluka SDP-ove vlade omogućila je zagrebačkoj podružnici HDZ-a da iskamči od gradske uprave oprost duga od 31.300 kuna. Dok se, s jedne strane, HDZ-u opraštaju dugovi, s druge strane ova se stranka isprsila plaćanjem 45.000 kuna za korištenje predsjedničkog apartmana Hotela Sheraton za tim Kolinde Grabar Kitarović u prijelaznom razdoblju, do selidbe na Pantovčak.
I dok mnogi zdvajaju nad tom politički nemoralnom matematikom, zapravo ne znamo je li HDZ jednom od svojih najvećih donatora Anđelku Leki uopće platio uslugu. Ne znamo ni kako je moguće koristiti i platiti samo dio predsjedničkog apartmana jer dosad nije zabilježen takav slučaj u hrvatskoj hotelijerskoj praksi.
Već i sam izbor najbližih suradnika u Uredu predsjednice RH pokazat će nam je li se Kolinda Grabar Kitarović, nakon što je svoju specifičnu političku težinu legitimirala na izborima, istrgnula iz čvrstog zagrljaja Tomislava Karamarka. To se odnosi, prije svega, na savjetnike koji će joj ”pokrivati” najvažnije ustavne ovlasti
Stranka je lukavo na sebe preuzela opravdavanje tog troška i tako poštedjela predsjednicu daljnjih propitivanja u slučaju Apartman. U odnosu na sve ono što su u ovoj stranci u prošlosti znali smuljati, cijena je u oba slučaja – korištenje dijela ili cijelog predsjedničkog apartmana – ”prava sitnica”, pa možemo samo konstatirati kako HDZ ostaje HDZ.
U svoj predsjednički mandat Kolinda Grabar Kitarović ulazi rasterećena stranačke iskaznice, iskaznice koja je odigrala važnu ulogu u njezinoj političkoj karijeri, ali čije joj nekadašnje posjedovanje na dužnosti koju je preuzela u nedjelju može predstavljati golemo opterećenje.
Prvo, od Kolinde Grabar Kitarović, kao i od ostalih predsjednika nakon Franje Tuđmana, očekuje se da bude glas građana, da nas časno predstavlja u zemlji i inozemstvu te da bude osigurač stabilnosti sustava.
U tome je predsjednik Stipe Mesić bio uspješniji od Ive Josipovića i to nesnalaženje u ulozi ”glasnogovornika” naroda i jest jedan od glavnih razloga zbog kojih je predsjednički tron morao prepustiti prvoj predsjednici. Iako se to u sadašnjem političkom trenutku može činiti primamljivim, pogrešno bi bilo ulogu predsjednice države zamijeniti ulogom kvazipredsjednice Vlade samo zato da se stranci iz koje je iznikla kratkoročno osigura pokoji bod.
Život političara je ples na žici. Kako će i koliko spretno te čulima i razumu ugodno Kolinda Grabar Kitarović balansirati na toj napetoj žici? Hoće li nepoznanice koje njezin mandat nosi sa sobom na koncu rezultirati za građane korisnim zaokretom, tek ćemo vidjeti
Kolinda Grabar Kitarović ima povijesnu priliku krenuti u borbu za ”novu pravednost” jer pravednost je ono što kronično nedostaje u ovom društvu. Je li dovoljno ambiciozna?
Drugo, dužnost predsjednice trebala bi podrazumijevati nadstranačku politiku, a predsjednica bi trebala djelovati politički samostalno, sadržajno oslobođena stranačkih okova (http://www.tportal.hr/vijesti/komentari/369444/Predsjednica-s-pet-nepoznanica.html).
Već i sam izbor najbližih suradnika u Uredu predsjednice RH pokazat će nam je li se Kolinda Grabar Kitarović, nakon što je svoju specifičnu političku težinu legitimirala na izborima, istrgnula iz čvrstog zagrljaja Tomislava Karamarka. To se odnosi, prije svega, na savjetnike koji će joj ”pokrivati” najvažnije ustavne ovlasti – sukreiranje politike nacionalne sigurnosti (http://www.tportal.hr/vijesti/komentari/367670/Predsjednice-razmislite-jos-jednom-o-Buljevicu.html) i vanjske politike te vođenje vojske, ali i savjetnicu/savjetnika koji će biti zaduženi za opća društvena pitanja, odnosno unutarnju politiku, jer njezine ovlasti i na tim područjima izviru iz Ustava.
Eventualni izbor Karamarkovih ljudi na tim dužnostima značit će da smo dobili nesamostalnu predsjednicu, a to dugoročno podriva i njezinu političku uvjerljivost i ugled. Je li dovoljno hrabra?
Treće, napeta kohabitacija s vladom Zorana Milanovića nije riskantna samo za Milanovića, kako to mnogi vole reći nakon što je Kolinda Grabar Kitarović osvojila naklonost birača; ona predstavlja i golem rizik za predsjednicu.
Biračko tijelo se podijelilo u dva suprotstavljena bloka, a ona na izborima nije uspjela osvojiti 50 posto birača i korpus koji je glasao za Josipovića očekuje da se prema njemu neće ponašati maćehinski. Bude li dovoljno mudra, u neku buduću borbu za drugi mandat mogla bi ući s podrškom mnogih koji su danas prema njoj izrazito skeptični.
Premda je osvojila dovoljan broj birača za izbornu pobjedu, činjenica je da se ona i Hrvatska zapravo jako loše poznaju, a očekivanja su, kao i uvijek na svakom početku, (nerazumno) velika
Kriza u Hrvatskoj je toliko duboka da nastavak taštog prepucavanja dvoje vodećih ljudi države, kakvom smo svjedočili u slučaju Visoka, može samo produbiti gnušanje koje većina osjeća prema pripadnicima političkih elita. Je li dovoljno mudra?
Četvrto, izborna obećanja su jedno, a realni život nešto sasvim drugo i predsjednica će morati naučiti paziti što obećava te priznati pogrešku. Obećanje o selidbi u Visoku bila je jedna od tih pogrešaka, ali i dalje nije presudna za njezinu vjerodostojnost jer je riječ o manje-više tehničkom pitanju.
Ali ukoliko pogriješi pri odabiru najbližih suradnika, ukoliko bude verbalno propagirala skromnost, a u stvarnosti bude inzistirala na raskoši, bit će to pogreške koje će zahtijevati više od obične isprike i dugoročno mogu potkopati predsjedničin autoritet. Je li dovoljno širokogrudna i samokritična?
Peto, Kolinda Grabar Kitarović morat će naučiti govoriti o regiji s manje prezira i shvatiti da su dobri odnosi sa susjednim zemljama i državama koje su nastale raspadom Jugoslavije – u onoj mjeri u kojoj ovise o Hrvatskoj – od životnog značenja za opstojnost ove države.
Uz izvoz na tržišta Italije i Austrije, posrnulo hrvatsko gospodarstvo doista ovisi o tržištu regije i budući da politika i dalje ovdje otvara i zatvara brojna vrata, Kolinda Grabar Kitarović ubuduće neće moći zanemarivati i tu vrstu predsjedničke odgovornosti. Najbolju lekciju o tome već je dobila – na njezinu inauguraciju, premda je ona drukčije snivala, odazvali su se mahom lideri regije.
Kolinda Grabar Kitarović morat će naučiti govoriti o regiji s manje prezira i shvatiti da su dobri odnosi sa susjednim zemljama i državama koje su nastale raspadom Jugoslavije
Snovi o Hrvatskoj koja je osobito važna na međunarodnoj sceni, u globalnim okvirima, tek su puste tlapnje. U Europskoj uniji Hrvatska je siromašna država deficitarne demokracije te i dalje treba štake da bi napravila najmanji iskorak. Kao takva i dalje je, pored Slovenije, za države regije uzorna zemlja, a EU i NATO žele se širiti na istok i treba im manje-više stabilna i suradljiva mediteranska Hrvatska, što je okvir u kojem je bitna naša uloga. Ni manje ni više od toga. Je li Kolinda dovoljno lukava?
Život političara je ples na žici. Kako će i koliko spretno te čulima i razumu ugodno Kolinda Grabar Kitarović balansirati na toj napetoj žici? Hoće li nepoznanice koje njezin mandat nosi sa sobom na koncu rezultirati za građane korisnim zaokretom, tek ćemo vidjeti.
Premda je osvojila dovoljan broj birača za izbornu pobjedu, činjenica je da se ona i Hrvatska zapravo jako loše poznaju, a očekivanja su, kao i uvijek na svakom početku, (nerazumno) velika.
(Prenosimo s tportala).
Parada kiča i mržnje
Inauguracija, zapravo prisega Kolinde Grabar Kitarović, jer predsjednicom sa svim ovlastima postaje tek u pola noći sa srijede na četvrtak, bila je kičasta, bila je znakom da se vraćamo u nacionalističku laž devedesetih. [Read more…]
Majka Tereza
Stranka novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović iskoristila je Vladinu mjeru kojom se željelo pomoći osiromašenim obrtnicima i prezaduženim sitnim poduzetnicima da bi ušparala 31.300 kuna.
Premda godišnje iz proračuna inkasira više od 415.000 kuna za rad svojih vijećnika u Skupštini, zagrebački HDZ zatražio je od gradskih vlasti otpis kamata na neplaćene najamnine za atraktivni poslovni prostor u kome se njihovo sjedište nalazi već više od 20 godina.
Premda godišnje iz proračuna inkasira više od 415.000 kuna za rad svojih vijećnika u Skupštini, zagrebački HDZ zatražio je od gradskih vlasti otpis kamata na neplaćene najamnine za atraktivni poslovni prostor u kome se njihovo sjedište nalazi već više od 20 godina. Zahtjev je usvojen i, na opće zgražanje, to im je dugovanje oprošteno
Zahtjev je usvojen i, na opće zgražanje, to im je dugovanje oprošteno.
Drugim riječima, spretni momci iz zagrebačke filijale HDZ-a, ne štedeći obraza, uspjeli su strpati u stranačku kasu oko četiri tisuće eura na koje moralno nemaju nikakvo pravo hladnokrvno se pozvavši na interventni propis namijenjen drugima.
A dok su HDZ-ovci danima zavirivali u poštanski sandučić čekajući hoće li im proći ta genijalna švercerska ideja da se provuku do kazana zajedno sa sirotinjom, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović elegantno je stolovala u blještećem luksuzu predsjedničkog apartmana hotela Sheraton, gdje samo tri dana koštaju kao i taj njihov predriblani dug Gradu Zagrebu.
Naime, za dan komocije u tih tri stotine kvadrata, prikladnih čak i za razmažene navike arapskih šeika, te svjetskih političkih i holivudskih zvijezda, treba izvaditi 1.500 eura iliti više od 10 tisuća kuna. Predsjednicima Mesiću i Josipoviću nije padalo na pamet takvo razbacivanje, pa su svoje ceremonije čekali jedan doma, a drugi u prostorijama SDP-a. No, njihova nasljednica nije se mogla strpjeti s tako prizemnim rješenjima, pa koliko košta, neka košta.
A to možda i nije toliko čudno. Od predsjednice koja se želi okruniti uz malograđansku scenografiju plotuna, izmišljenih uniformi Kravat pukovnije iz Stogodišnjeg rata, mamuza Trenkovih pandura i lente kao u vojnim režimima Latinske Amerike, sigurno ne očekujete da svoj inauguracijski govor piše pod štednom žaruljom u svojoj kuhinji.
I tako su, dok se u ponedjeljak nije preselila u Vilu Weiss na Pantovčaku, ona i njena svita napravili u Sharatonu ceh od oko 300.000 kuna.
Je li Kolinda Grabar-Kitarović mislila da će joj gostoprimstvo u apartmanu biti poklonjeno, ne zna se, no kad su novinari počeli postavljati pitanja, njen je tim brže bolje priopćio da će sve troškove podmiriti stranka.
Dok su HDZ-ovci danima zavirivali u poštanski sandučić čekajući hoće li im proći ta genijalna švercerska ideja da se provuku do kazana zajedno sa sirotinjom, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović elegantno je stolovala u blještećem luksuzu predsjedničkog apartmana hotela Sheraton, gdje samo tri dana koštaju kao i taj njihov predriblani dug Gradu Zagrebu
To znači da će HDZ, kome je bilo skupo platiti Gradu Zagrebu vlastiti dug, pa će im onih 31.300 kuna solidarno namiriti porezni obveznici, sada iskeširati deset puta više za razmažene hirove žene koja se hvalila svojim skromnim porijeklom.
Nema što, fino su se građanima narugali i Kolinda Grabar-Kitarović i stranka koja ju je poslala u predsjedničku kampanju. Ta ista HDZ-ova Majka Tereza koja se klela da će padati s nogu radeći za maloga čovjeka, ta nježna duša kojoj bi glas svaki put zadrhtao na spomen sirotinje koja grca u bijedi i dugovima, ta racionalna žena koja je propagirala preseljenje s Pantovčaka u ime za nju sakrosantne skromnosti – sada pokazuje drugo lice. Pišem vam pismo da rod više nismo.
Političarka koja je u kampanji pozivala ”ovu bešćutnu vlast da izađe iz crnih limuzina i Vladinih zrakoplova i vidi kako se u Hrvatskoj živi” te zdvajala nad djecom koja idu gladna u školu, mogla je samo za taj Sheraton spasiti 3.000 djece od gladi mjesečnom uplatom za školsku užinu. Ali gospođa je, umjesto toga, radije nahranila – svoju sujetu.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Prgomet protiv barbara
Jedan je blog prošlog tjedna postao prvorazredna politička činjenica i po medijskoj je atraktivnosti uspješno konkurirao godinama čekanoj odluci Međunarodnog suda pravde u Haagu o međusobnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid. Drago Prgomet, zanemareni zamjenik predsjednika HDZ-a, objavio je poziv pobunjenim braniteljima da raspuste svoj prosvjed i postao ne samo politička senzacija, nego i svojevrsni junak dana.
Cijenjeni liječnik dočekao je da se novinari oko njega otimaju, prvo, zato što se usudio da veteranskoj buni otvoreno, u lice, kaže popu pop, a bobu bob.
Drago Prgomet, zanemareni zamjenik predsjednika HDZ-a, objavio je poziv pobunjenim braniteljima da raspuste svoj prosvjed i postao ne samo politička senzacija, nego i svojevrsni junak dana. Cijenjeni liječnik dočekao je da se novinari oko njega otimaju, prvo, zato što se usudio da veteranskoj buni otvoreno, u lice, kaže popu pop, a bobu bob
Prgomet je i sam bio branitelj i zna što je ratno ranjavanje. Svojim, kako ih naziva, prijateljima pod šatorom u Savskoj poručio je da imaju pravo prosvjedovati, tražiti i smjenu ministra, ali ne mogu biti iznad zakona i države. Nemaju pravo kršiti zakone i ne poštovati institucije države. Ni podleći histeriziranim podjelama, još manje da i vlastitim protestom, kako konstatira, antagoniziraju hrvatsko društvo, pa ih zato poziva neka ga privedu kraju “prije nego što se dogodi nekakav incident koji nitko ne želi”.
Zamjenik predsjednika HDZ-a morao je biti svjestan da se takvim apelom odvaja od politike koju prema šatorskoj frakciji branitelja prakticira njegova stranka.
HDZ figurira kao politički pokrovitelj logorovanja usred Zagreba, premda više nije sigurno tko tu koga vodi: pumpaju li Karamarko i njegova sljedba pobunjene branitelje ili Klemm i Glogoški, kao kolovođe bune, sada diktiraju ritam HDZ-u.
No, ovaj poziv braniteljima da borbu za svoje ciljeve premjeste u institucije države može imati važnost svojedobnog poteza Stipe Mesića, kad je prijeteći puč grupe hrvatskih generala presjekao njihovim umirovljenjem. On je to učinio s pozicije šefa države, Prgomet nema moć funkcije, ali mu je snaga u javnosti, gdje je dobio veliku podršku. Premda se na njega odmah nasrnulo, stotine poruka potpore koje su mu zatrpale mobitel pokazuju da je dobro odjeknuo.
Drugo, Prgomet je postao politički događaj dana zbog svog protivljenja uznapredovalom militariziranju hrvatske stranačke i političke scene. Za njega je politika natjecanje ideja, a ne sudar ideoloških blokova u ratu do međusobnog istrebljenja.
Napominjući da je “politika sraz vizija, a ne samoproglašenih dobra i zla”, dižući glas protiv raspirivanja najnižih političkih strasti, protiv slijepe mržnje prema političkim rivalima, on ispisuje svoj politički credo: “Ne mogu prihvatiti da u ovoj zemlji mogu živjeti samo oni ili mi. Ne mogu prihvatiti da su hajdučija svi oni koji nisu za SDP. Ne mogu prihvati da nije domoljub onaj tko nije za HDZ. Ne mogu prihvatiti da su kriminalna zadruga svi oni koji nisu dio Kukuriku koalicije. Ne mogu prihvatiti da je ova vlast nenarodna”.
“Ne mogu prihvatiti da u ovoj zemlji mogu živjeti samo oni ili mi. Ne mogu prihvatiti da su hajdučija svi oni koji nisu za SDP. Ne mogu prihvati da nije domoljub onaj tko nije za HDZ. Ne mogu prihvatiti da su kriminalna zadruga svi oni koji nisu dio Kukuriku koalicije. Ne mogu prihvatiti da je ova vlast nenarodna”
Nije teško razumjeti da se autor ovih poruka distancira od politike verbalnog građanskog rata, borbe svjetla i tame, domoljuba i izdajica, koja se forsira s vrhova njegove stranke, baš kao i vladajućeg SDP-a.
Prgometov blog rukavica je bačena u lice i Tomislavu Karamarku i Zoranu Milanoviću, kao jahačima nepomirljivih podjela i unutarnacionalnih raskola.
Politika za njega očito nije svijet u crno-bijelim kategorijama. Na barbarski zakrvljenoj hrvatskoj političkoj sceni djeluje kao glas razuma i praktični promicatelj tolerancije te međusobnog uvažavanja svih nacionalnih sastavnica, cijele duge političkih opcija i svakog pojedinog građanina. Razlika koju Prgomet čini dolazi prije podjele na ljevicu i desnicu. To je razlika između civilizirane Hrvatske i one koja se ukopava u mržnju svih vrsta.
Treće, reagiranje javnosti pokazuje koliko je Hrvatska gladna pozitivnih političkih poruka i konstruktivnih političara. Na političku se klasu ovdje gotovo bez iznimke gleda negativno, s prezirom i gađenjem. Kao čovjek od ljudskog i političkog integriteta, Prgomet bi mogao djelovati na vraćanje povjerenja u politiku.
E sad, umjesto da ga u stranci drže kao malo vode na dlanu, jer im podiže rejting, formalno drugi čovjek HDZ-a ponovo je dobio status trouble makera kojega se jedva trpi.
Istina, ovaj ga put ne napadaju kao SDP-ova zeca iz šešira, kako se već znalo događati. Ali šef mu je stranke, notorno podesničareni Karamarko, odmah poručio da bi osobna stajališta trebao iznositi u stranci, a ne u javnosti. Premda mu je upravo on začepio usta. Na predsjedništvu HDZ-a omogućio je svojedobno napade na svog zamjenika, ali odgovor nije dopustio.
Činjenica da je zbog svojih političkih uvjerenja i petlje da se za njih javno zalaže postao junak dana Prgometa bi na neki način morala obavezivati. Ako njegova stajališta, koja je velik dio javnosti prihvatio s odobravanjem, zaista nemaju ništa s HDZ-om, to gore za HDZ
Usto je Prgometu javno održao lekciju i bivši ministar Jandroković, tvrdeći da su mu stajališta bliža nekom trećem putu nego politici HDZ-a, ali da sankcija neće biti.
Svašta, o kažnjavanju izravno izabranog zamjenika predsjednika stranke oglašava se figura iz drugog ili trećeg HDZ-ova ešalona.
Također je prilično skandalozno da podobnost političkih stajališta drugog čovjeka stranke ocjenjuje čovjek koji se čuvajući svoju poziciju dao pretvoriti u političku krpu.
Činjenica da je zbog svojih političkih uvjerenja i petlje da se za njih javno zalaže postao junak dana Prgometa bi na neki način morala obavezivati. Ako njegova stajališta, koja je velik dio javnosti prihvatio s odobravanjem, zaista nemaju ništa s HDZ-om, to gore za HDZ.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Politička bižuterija
Hladnoću četvrtka poslijepodne, ne samo onu stvarnu prouzročenu orkanskom burom i snijegom što se prosuo obroncima Učke i vrhovima naših najvećih otoka koje, eto, imam privilegij gledati kroz staklenu plohu mog petog kata, razbilo je pismo branitelja Trzebora Piekutowskog koje je s njegovog Facebook profila podigao Index. [Read more…]
Kerummarko
Društvenim mrežama proteklih tjedan dana kruži fotomontaža potpisana sa Kerummarko, “mitsko biće iz Sabora za koje svi vjeruju da postoji, ali ga još nitko nije vidio, jer u godinu dana odradi radnih sati kao običan radnik u sedam dana”. Predsjednik oporbenoga HDZ-a Tomislav Karamarko na fotografiji ima Kerumovu, već ćelavošću dobrano načetu afrofrizuru. [Read more…]
Ne budite kao zečevi
Većina poznaje to iskustvo i ono je uglavnom lijepo. Imate jedno sitno biće u pidžamici na pčelice koje boso tapka u mraku i budi vas s viješću da se nečega uplašilo, a vi pospano i bez riječi podižete pokrivač i izmičete se da legne kraj vas. Jutro dočekujete s uljezovim stopalom na obrazu i sve vas boli od njegovih bubotaka. A nije bolje ni ako se preselite u njegovu sobu. Odrasli muškarci, neobrijani i krupni poput veprova, ne bi zaista trebali spavati s medvjedićima i bebama, ispod postera s likovima iz filma “Priča o igračkama”, u posteljini Hello Kitty.
Želite li iza objeda nadoknaditi noćas izgubljeni san, znatna je vjerojatnost da će, baš kad vam je najljepše, kad počnete gubiti svijest, jedan tanki glasić iz klozeta zavikati: “Goootooov saaam!” i vi ćete onda zlovoljno ustati, mrzeći svoj ubogi život, i nešto gorko opsovati prije nego što nesnosnom mladunčetu pođete obrisati guzu.
Nadalje, jesti špinat koji je ostao iza vašeg djeteta jedan je od najužasnijih organoleptičkih doživljaja uopće, a strava koja vas prožme kad ga gledate kako se zatrčalo sa škarama u ruci veća je od ukupne strave koju su osjetili svi gledatelji svih poremećenih japanskih horrora ikad snimljenih.
Sve sam ovo dvaput prošao i, ne kažem, ta je pustolovina imala i još ima mnogo čarobnih trenutaka, ali, hvala lijepa, ne bih više. Papa Frane izjavio je nekidan kako mu se čini kako je tri dobar broj, ali da ih je u mene troje, svega mi, ja bih se ili propio ili emigrirao u Južnu Ameriku i skupljao sirovu gumu za dnevnicu od četiri reala
Sve sam ovo dvaput prošao i, ne kažem, ta je pustolovina imala i još ima mnogo čarobnih trenutaka, ali, hvala lijepa, ne bih više. Papa Frane izjavio je nekidan kako mu se čini kako je tri dobar broj, ali da ih je u mene troje, svega mi, ja bih se ili propio ili emigrirao u Južnu Ameriku i skupljao sirovu gumu za dnevnicu od četiri reala.
I ne mogu se pravo načuditi onima što ih imaju šestero, sedmero ili okruglo deset, žalost me ispuni zamišljajući te iscrpljene, beznadne, sijede i mršave žene i muškarce zatrpane kršem slomljenih igračaka, na kaučima punim izmrvljenog čipsa i mrlja od Nutelle.
“Darko je ponovno dobio jedinicu iz kemije”, kaže majka umorno, ne skidajući pogled s televizijskog ekrana.
“Podsjeti me, koji je Darko?” kaže otac.
Takav roditeljski podvig mogu zapravo samo katolici napraviti. Nije to za nekakve hipike što dijete doživljavaju kao osobu, briju na slobodouman odgoj, waldorfsku pedagogiju, nudizam i slične žvake. Tipovi koji čitaju Carlosa Castanedu i Hermana Hessea i peku kolače s hašišem nipošto ne bi smjeli imati veliko potomstvo.
Želite li desetoro djece, a da načisto ne siđete s uma od galame i strke, morate svoje leglo disciplinirati strahom od gnjeva Božjeg, ispuniti ga onom osobenom, zajebanom katoličkom krivnjom, urediti kućanstvo kao strogi redovnički samostan i krotke ovčice vazdan klepati po ušima sustane li koja sa zdravomarijama.
Želite li desetoro djece, a da načisto ne siđete s uma od galame i strke, morate svoje leglo disciplinirati strahom od gnjeva Božjeg, ispuniti ga onom osobenom, zajebanom katoličkom krivnjom, urediti kućanstvo kao strogi redovnički samostan i krotke ovčice vazdan klepati po ušima sustane li koja sa zdravomarijama
I zacijelo se i u tome zna naći nekakve ljepote, imati tucet mališana koja se drže one stare Mojsijeve “poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji”, odgojiti dječake koji će vam žustro četkati cipele i mijenjati ulje u automobilu i curice koje već sa četiri godine prave savršene švarcvald torte.
Zatekli ste se možda u gostima kod takve neke velike katoličke obitelji i poželjeli i sami imati takvu niskobudžetnu, skromnu, marljivu i poniznu nejač, umjesto onoga vašega vandalskog nekrsta koji barbikama otkida glave.
Ali, opet, ne. Ne bi išlo, shvatite naposljetku. Čast svakome, no nije to život za vas.
Međutim, nevolja je da katolici udarnici zbog nečega ne mogu pojmiti da se netko reproducirao tek u jedan ili dva primjerka naše vrste. “Krvi ti, ne bi za jedno dite zauzimala čovika”, kazala je napola posprdo, a napola optužujuće jedna ponosna majka njih šestero mojoj prijateljici koja nema nego, da oprostite, kćer.
Svakako ste i sami koji put susreli s nekime tko je jednako neodgojeno i indiskretno, sa samouvjerenošću kakvu poznaju samo vrlo glupi ljudi, istaknuo svoj život kao jedini ispravan. Vjernici u tome znaju biti baš napasni, iscrpljivati malo starozavjetnim poukama, a malo plašiti demografskim statistikama ne bi li nagovorili na izdašnije i obilnije rađanje.
Koje je dobro u logici “što nas je više, to smo brojniji”, kako je jednom jezgrovito definirao moj pokojni prijatelj Milorad Bibić. Iz moga iskustva, stvar je upravo suprotna. Super je da nas je manje. Jer, što više djece imate, razmjerno raste i vjerojatnost da ćete i vi i djeca glasati za HDZ
Onaj šašavi don Anto Baković nam je u posljednjih dvadeset pet godina krv popio tupeći tu budalaštinu i barem zbog njega je u ponedjeljak bilo nešto rasterećujuće od pape Bergoglia čuti kako katolici, unatoč savjetu iz Svetog pisma, ipak ne bi trebali biti poput zečeva. Premda zabranjuje kontracepciju, Crkva se zalaže za razumno i odgovorno roditeljstvo, kazao je taj mudri i dobri prelat.
Ako mene pitate, teško je odlučiti koji je od argumenata za više djece, onaj teološki ili onaj rodoljubni, bezvredniji. Kad upozoravaju kako domovina ima negativnu stopu nataliteta i svakim je danom sve manje Hrvata, moj je komentar neobično kratak:
“Da, i?”
Ne razumijem, zbog čega bih me ta prognoza morala zabrinuti? Koje je dobro u logici “što nas je više, to smo brojniji”, kako je jednom jezgrovito definirao moj pokojni prijatelj Milorad Bibić. Iz moga iskustva, stvar je upravo suprotna. Super je da nas je manje. Jer, što više djece imate, razmjerno raste i vjerojatnost da ćete i vi i djeca glasati za HDZ.
Vidio sam mnogo takvih. Upicanjeni nakon nedjeljne mise, dođu ti katolici sa svojih pet sinova i sedam kćeri na glasačko mjesto, a ja se gotovo onesvijestim od užasa.
Negativni natalitet, kažete? Bože sveti, da! Da! Dajte ga još niže.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Kolinda, građanin i koza
Jeste li ikada razmišljali o tome zašto djeca sa sela ne upisuju pravni fakultet? Medicinu da, dramaturgiju, metalurgiju i šumarstvo, čak se čestitih seljačkih sinova nađe i na studijima antropologije, elektrotehnike i likovnih umjetnosti, naročito književnosti i filozofije, tih omiljenih seoskih razbibriga u zimskim večerima kad nestane struje, ali kako smo čuli, u dvjesto trideset i devet godina koliko u ovom ili onom obliku postoji Pravni fakultet u Zagrebu, gotovo da se i nije našlo seljačkoga sina koji bi ne samo upisao studij, nego i pristupio prijemnom ispitu. Onda zašto?
Odgovor prost i jasan svima: Građansko pravo jedan i dva. S građanskim pravom jedan bi još i nekako: valja i seljačkom sinu znati kakve to pravne norme vladaju u gradu, šta se dogodi kada ne platiš kartu u tramvaju ili kada bez šešira izađeš na ulicu, ali čemu, to vas ja pitam, građansko pravo dva? Tomu, gospodo, da bi se naglasilo kako seljaci na Pravnome fakultetu u Zagrebu, te na svim ostalim pravim fakultetima u Hrvatskoj, Europi i Americi, gdje god se pravo i pravnost izučavaju na osnovu duboko diskriminatorskih zapadnih tradicija, nemaju što da rade i što da studiraju.
Hrvatska zemlja je seljačkih sinova i kćeri. Zato pravna država i ne funkcionira dobro. Zbog građanskoga prava jedan i dva. Između dva svjetska rata preko devedeset posto stanovništva živjelo je na selu. Ni kasnije se, pod srbokomunističkom strahovladom nije puno toga promijenilo, osim što je seljacima oduzeta njihova zemlja, pa su se naselili u gradove.
Hrvatska zemlja je seljačkih sinova i kćeri. Zato pravna država i ne funkcionira dobro. Zbog građanskoga prava jedan i dva. Između dva svjetska rata preko devedeset posto stanovništva živjelo je na selu. Ni kasnije se, pod srbokomunističkom strahovladom nije puno toga promijenilo, osim što je seljacima oduzeta njihova zemlja, pa su se naselili u gradove
Ali i dalje u njima je ostalo živo ono iskonsko seljačko. Ostala je živa spremnost da se bore za svoju pravicu i da zanavijek i do u deseto buduće koljeno ostanu uvrijeđeni teškom uvredom koja se zove građansko pravo jedan i dva. Zato neće Hrvati na zelenu granu, nema nam svima istinske reforme pravosuđa, sve dok umjesto građanskog prava dva ne bude uveden ispit iz seljačkog, seoskog ili selskog prava, o nazivu neka odluče eksperti s Instituta za hrvatski jezik.
Što mislite, dragi moji, što na hrvatskome jeziku znači riječ građanin? Ako ste ikada listali rječnik, onda ste zamijetili da svaka, ili skoro svaka riječ ima svoje primarno i sekundarno značenje. Eto, naprimjer riječ magarac. Magarac je, primarno, kopitar neparnoprstaš, dugouha domaća životinja za nošenje tereta. Ali magarac nije samo to. On je i onaj komu je upućen blaži prijekor zbog samovolje, neposlušnosti i drugog.
Sekundarno značenje je, u pravilu, metaforično, posredno, izvedeno. Ono sugerira stepen razvoja, književnost nekoga jezika, njegov inherentni humoristični potencijal. Ili, naprimjer, riječ koza. Koza je, pazite ovo, rod pravih preživača iz porodice šupljorožaca, kao domaća životinja raširena po cijelom svijetu. E, ali koza je, piše u rječniku, i živahna, ali glupa ženska osoba. I ne samo to, nego i: nogari za piljenje; jarac. Biva, ako se nekom iz rodno korektnih razloga ne sviđa narečene nogare imenovati jarcem, slobodan je da ih zove kozom. To vam je, vidite, jezik. Najmoćnije oružje svih obespravljenih.
Tako postoji i riječ građanin. Ako je magarac kopitar neparnoprstaš, a koza je šupljorožkinja raširena po cijelom svijetu, što je, pitam ja vas, onda građanin? Stanovnik grada? Ama jok, pogriješili ste, ne znate dobro hrvatski jezik. Primarno značenje riječi građanin, ono na koje prvo pomišlja izvorni govornik hrvatskoga jest: državljanin neke države ili skupine država koji uživa liberalnodemokratske slobode i prava.
Što mislite, dragi moji, što na hrvatskome jeziku znači riječ građanin? Ako ste ikada listali rječnik, onda ste zamijetili da svaka, ili skoro svaka riječ ima svoje primarno i sekundarno značenje. Eto, naprimjer riječ magarac. Magarac je, primarno, kopitar neparnoprstaš, dugouha domaća životinja za nošenje tereta. Ali magarac nije samo to. On je i onaj komu je upućen blaži prijekor zbog samovolje, neposlušnosti i drugog
Sekundarno značenje, naglasimo ga navodnicima, jest: “stanovnik grada prema stanovniku sela”. Dakle, čak i u prenesenom smislu, stanovnik grada može se u ovome jeziku nazvati građaninom samo ukoliko se u istoj ili u vezanoj rečenici konfrontira stanovniku sela, seljaku. Ima, međutim i dalje: građanin je, u povijesnom smislu, stanovnik grada čija su prava regulirana prema posjedničkom plemstvu, pripadnik polisa u antičkoj Grčkoj ili u Rimu. I na kraju, već vrlo udaljeno značenje, koje nalazi tradiciju u našoj tradicionalnoj kućnoj pedagogiji (kućnom odgoju, kaj ne?): građanin je osoba civiliziranog ponašanja.
Kada neki političar, naprimjer francuski predsjednik Hollande, svoj govor započinje s dragi građani i građanke, on nipošto ne kani uputiti prozvanima blagi prijekor zbog samovolje, neposlušnosti i drugog, niti ih označiti kao živahne ali glupe ženske osobe, nego im se obraća izravno, kao što bi se obratio kopitarima neparnoprstašima i šupljorošcima. To je nešto što se ama baš nikako ne može pogrešno shvatiti, jer jezik je nedvosmislen dok god je živ i dok god ga razumijemo.
Kada svakoga dana gospođa Luce u Konavlima odlazi da pomuze kozu, nitko od njenih ukućana, a ni povremenih gostiju iz Zagreba neće pomisliti da je naumila pomusti živahnu ali glupu žensku osobu. Jednako tako, kada se gospođi Luci obrate kao građanki, njoj neće ni na kraj pameti biti da demantira sugovornika konstatacijom da je ona seljanka ili seljakinja. Ona to, naime, jest, ali u nekoj drugoj priči, iz drugog ugla.
Iako nije studirala pravo, niti se bavila tekovinama Francuske revolucije, iako nikad nije čitala nikakvu teorijsku literaturu, gospođa Luce odnekle podrazumijeva pojam građanina. To je znanje dio njenoga kulturnog habitusa. Između Boga, Hrvatske i građana i građanki gospođa Luce vrlo jasno razabire stvari.
Kada svakoga dana gospođa Luce u Konavlima odlazi da pomuze kozu, nitko od njenih ukućana, a ni povremenih gostiju iz Zagreba neće pomisliti da je naumila pomusti živahnu ali glupu žensku osobu
Riječ građanin najširi je pojam kojim se mogu obuhvatiti svi pripadnici jedne formalizirane društvene zajednice, republike ili monarhije. Osim što nikoga ne isključuje, ovaj pojam podrazumijeva i kontingent pripadajućih prava i obaveza. Pritom, u tom pojmu nema ničega što bi nas odveć familijariziralo, ni što bi zajednicu opasno homogeniziralo.
Građani su uvijek pojedinci, nikad rulja. Da bi se postalo ruljom, traba pripadati nekoj partikularnoj ili partikularizirajućoj društvenoj skupini. To je razlog što se svi diktatori dvadesetoga stoljeća, tačnije svi diktatori nakon ere feudalizma, svojim podanicima tako rado obraćaju s: braćo i sestre. Toga se valja plašiti, od toga bježati. Isto tako, kada vam se političar ili političarka obraća po vašoj etnonacionalnoj pripadnosti, ona to čini da bi vas s nekim konfrontirala ili da bi nekoga iz svog obraćanja isključila.
Ali čak i ako nije tako, izbjegavajući pojam građana i građanki, ona izbjegava kontingent značenja koja taj pojam podrazumijeva. A to je sigurno gore od samog efekta isključivanja manjina ili pojedinaca koji se loše osjećaju kada im se obraćate kao pripadnicima većine.
No, da se vratimo na početak: kada ćete već jednom ukinuti građansko pravo dva i uvođenjem seljačkog prava jedan Hrvatice i Hrvate bez obzira na stališ i podrijetlo izjednačiti pred polaganjem prijamnog ispita na Pravnom fakultetu u Zagrebu?
(Prenosimo s autorova portala).
Horvat nedovoljno Hrvat?
Napomena uredništva: zbog bolesti autorice ponavljamo raniju kolumnu.
Horvat je jedno od najčešćih prezimena u Hrvata. Pripada grupi prezimena (poput Rus, Nemec, Slovak) nastaloj prema pripadnosti određenom narodu. Horvat je, nema spora, jedno od starohrvatskih prezimena. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 127
- 128
- 129
- 130
- 131
- …
- 149
- Next Page »