Otac me je ispratio na autobus za Beograd. Imala sam dvadesetak godina i strah od odvajanja u vrtlogu rata. Autobus je krenuo, a ja sam, skupljena na sjedištu, sada izvan očevog vidokruga, plakala.
Dvije žene, meni nepoznate, pokrenule su, pored tema iz geopolitike, ratne strategije i priče o popovima. Inspiracija im je bio moj otac kojeg su to jutro vidjele na stanici. Pričale su, a ja sam tihovala u plaču. Sada ne zbog odvajanja od mojih nego zbog njihovih, olako izgovorenih neistina. [Read more…]