
Marko Vučetić
Čovjek ne može utjecati na izvanjske okolnosti, one se nazivaju neosobnom srećom ili nesrećom, ali, zahvaljujući snazi prosudbe, svaki čovjek u okolnostima u kojima se nalazi može postići ono što je za njega najbolje. [Read more…]
novinarstvo s potpisom
Autor: Marko Vučetić /
Marko Vučetić
Čovjek ne može utjecati na izvanjske okolnosti, one se nazivaju neosobnom srećom ili nesrećom, ali, zahvaljujući snazi prosudbe, svaki čovjek u okolnostima u kojima se nalazi može postići ono što je za njega najbolje. [Read more…]
Autor: Marko Vučetić /
Marko Vučetić
Ako išta prezirem više od neodgovorne mase, to su oni koji služe masi i žele se njome okoristiti. Masa nikada nije racionalna, slobodna a, samim time, ni odgovorna. Ona ne spoznaje i ne odlučuje, nju pokreće histerija.
Naš svijet je ušao u novu epohu, a za taj ulazak bio je potreban događaj koji stvara tu epohu, daje joj početak i smisao sjećanjem na taj događaj. Budući da živimo u doba globalizacije i da se naš svijet zasitio samoga sebe, trebao nam je događaj koji zahvaća čitav svijet i ima snagu dokidanja, na simboličkoj i stvarnoj razini, onoga dosadašnjeg i započinjanja nečeg novog. [Read more…]
Autor: Željko Porobija / Leave a Comment
Željko Porobija
Bilo je dovoljno da se pojavi desetak tisuća migranata na granici s Hrvatskom, pa da po medijima i društvenim mrežama krene histerija, na kojoj svoje bodove prikupljaju političari raznih opcija, brojni mediji i tko zna koji sve ne bjelosvjetski smutljivci. [Read more…]
Autor: Drago Pilsel / 1 Comment
Dobro je rekao ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić da je proteklih dana u Hrvatskoj na djelu “stožer za histeriju” na čelu s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. ”On je došao na lice mjesta misleći vjerojatno da može i dalje podmetati nogu. Neka se obrati svojim prijateljima Orbanu, Vulinu, Miloševićevim pionirima s kojima zajedno produciraju ovakvu histeriju. To je ista ekipa. Ti bi silom, žicom i oružjem pokušali riješiti stvar”, ustvrdio je ministar. [Read more…]
Autor: Oliver Frljić / Leave a Comment
Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva Saši Lekoviću
Poštovani gospodine Leković,
5. kolovoza će u riječkom HNK pet žena različitih nacionalnosti ispričati svoje ratne priče. [Read more…]
Autor: Damir Petranović / Leave a Comment
Taman kad pomisliš da su klinički mrtvi i da se besmisao njihovog postojanja konačno realizirao, eto ih opet. HSLS, stranka koja je u dvadeset i kusur godina prevalila put od ozbiljne i uljuđene građanske opcije do trgovačkog pogona za uhljebljivanje najspretnijih, ovih dana ušla je u HDZ. Cijena – prava sitnica, u skladu s njenim nepostojećim rejtingom: tri saborska mjesta, a možda se nakon očekivane pobjede na izborima ušićari i kakvo ministarstvo ili državna tvrtka.
Samostalnost ”HSLS-a novog doba”, kako ga je znao krstiti Darinko Kosor u svojoj akciji distanciranja od dvije velike stranke i silnom trudu profiliranja u radikalnu liberalno-tehnomenadžersko-probiznis opciju, tako je potrajala manje od tri godine: dosta je bilo šale, sada je došlo vrijeme za ozbiljan posao. A u hrvatskoj politici ne postoji isplativiji deal nego osvojiti kakvu strančicu i potom s njom pametno trgovati.
Rejting je manje bitan od rasporeda na listama, pa makar to dugoročno vodilo prema samoubojstvu – kad si na dnu, treba samo preživjeti i dočekati novo preslagivanje karata. Jer u opoziciju se, jel’te, uvijek može otići, a onda prigodno vrištati o principima, moralu & programskim načelima.
Šlepanje velikima oduvijek je bio provjeren recept, iako je on u konačnici uvijek rezultirao brutalnom likvidacijom. Sjećate se HSS-a, stranke koja je po sličnom modelu tumarala lijevo-desno i u jednom trenutku čak uspjela isposlovati silnu važnost? Sjećate, vjerojatno, premda bi svako dodatno pitanje o njoj trebalo biti upućeno tek iskrenim mazohistima koji iz nekog neobjašnjivog poriva sasvim ozbiljno prate politička događanja u nas. HSS postoji, kažete? Zanimljivo. A gdje je, tko uopće vodi tu stranku?
Nije ni bitno, sve zajedno progutao ih je Tomislav Karamarko u svojoj paničnoj akciji kupljenja mrvica ispod stola. Nesretnik je vjerojatno svjestan da mu SDP po svom dobrom starom običaju nudi vlast na pladnju, ali barem je dovoljno pametan da sebi stvara osigurače i usput eliminira svako rasipanje, pa i ako se radi o promilima koji predstavljaju statističku grešku čak i za samu statističku grešku.
I tako je red došao na HSLS, nekad ponos građanskog centra, a danas blijedožutu nakupinu koja luta političkim bespućima bez ikakvog cilja i smisla. Sitne natruhe logike dale su se, istina, naslutiti uoči prošlih lokalnih izbora, kada je u Zagrebu iz šešira izvučen Vladimir Ferdelji na čijim se plećima nekako doguralo do Gradske skupštine. No, to je bilo to: uslijedilo je koaliranje s Milanom Bandićem i sve što neumitno dolazi nakon toga. Pitajte Tatjanu Holjevac.
Darinko Kosor je kao predsjednik Skupštine vjerojatno sam sebi silno važan i gotovo sigurno ne može zamisliti pogodniju osobu za funkciju koju obnaša, a novi lokalni izbori ionako su tek za nekih tri godine – sasvim dovoljno za solidnu dozu zaborava i novu rundu preslagivanja. Ako Bog da sreće, Kosor će se u međuvremenu ionako uvaliti negdje skuplje i unosnije, i nitko se više neće ni sjećati njegovog prošlogodišnjeg prosipanja žući u pravcu vječnog zagrebačkog gradonačelnika.
A vi, tukci, samo glasajte: protiv ”dvije velike stranke koje provode istu ekonomsku politiku” ili za ”radikalan gospodarski program”, svejedno: nema te mantre koju HSLS neće solidno zamisliti i traljavo izvesti. Jadnici, nesposobni su čak i za klasičnu političku obmanu, a pored toga imaju nesreću da ciljaju na tržište koje čine glasači s kvocijentom inteligencije nešto višim od broja cipela. Taman kad ih stidljivo krenu osvajati, sve prospu nekim suicidalnim saltom ili kombinatorikom koja uvrijedi zdrav razum.
Nisu čak dosegli ni razinu HNS-a, jednako marginalnog i besmislenog, koji se barem pomirio s činjenicom da ga nitko ne voli i da predstavlja tek interesnu organizaciju za uhljebljivanje i usputno promoviranje krupnog kapitala. Oni barem znaju gdje im je mjesto, pa svojih jedan ili dva posto glasova redovito donose u miraz SDP-u i tako godinama parazitiraju, klapajući o građanskim vrijednostima i hvaleći se neviđenim, ali nikad realiziranim gospodarskim genijima.
Ne, HSLS je odvijek bio drugačiji: histeričan k’o baba na speedu i predvidiv kao zvrk, sudarat će se s ogradama na lijevoj i desnoj strani i nekako kliziti niz stazu. Možda će do cilja doći zadnji, ali bitno je sudjelovati – a barem taj dio posla odrađuju majstorski. Jer, nema te hrvatske vlade u kojoj ova stranka nije sudjelovala, a opet nema te hrvatske vlasti koju HSLS nije kritizirao i dramatično pozivao građane da konačno otvore oči.
Nije šala, treba to znati.
Najnoviji brak s HDZ-om, naravno, nije nikakvo čudo neviđeno, kao ni Kosorova izjava da su liberali ”centar ili desni centar”. Kad trguješ, nešto moraš i dati – a političko preživljavanje vrijedi barem malo koketnog namigivanja i podizanja suknje.
Nije Darinko Kosor Vlado Gotovac, kojega je u ovom kontekstu gotovo neumjesno uopće spomenuti. On bi vjerojatno, kad bi shvatio da konačno ne ide, u HSLS-u jednostavno ugasio svjetlo i zaključao vrata.
Manja je sramota.
(Prenosimo s tportala).
Autor: Drago Pilsel / Leave a Comment
Pozivajući se na neslužbene izvore, Dnevnik HTV-a objavio je, a prenosi Tportal, da visoki izvor s Pantovčaka tvrdi kako nitko ne bi bio sretniji od predsjednika Ive Josipovića ako je Zoran Milanović u pravu i ako situaciju sa skidanjem dvojezičnih ploča Vlada zaista drži pod kontrolom.
Iz Vlade su odbili predsjednikov poziv da se sastanu na Pantovčaku zajedno s oporbom i braniteljima, smatrajući da takav susret nije potreban. Vlada će nastavljati vraćati dvojezične ploče, procjenjujući da se radi o pojedinačnim izgredima, smatrajući da je situacija pod kontrolom, izvijestio je Dnevnik HTV-a.
Pozivajući se na neslužbeni izvor s Pantovčaka, HTV javlja kako predsjednik Josipović smatra da ovo nije samo sukob Vlade i pojedinaca iz Stožera, nego da je narušena opća društvena klima.
”Zato je išla Josipovićeva inicijativa da se za istim stolom nađu pripadnici oporbe i vlasti, ozbiljne braniteljske udruge i srpska manjina. Banski dvori i Pantovčak u ovom trenutku potpuno različito procjenjuju stanje u Hrvatskoj”, izviješteno je u sinoćnjem središnjem Dnevniku javne televizije.
”Upotreba brutalne sile protiv ljudi koji nešto govore i prosvjeduju ne bi bila poželjna u demokraciji, ali dokle ćemo tako, ne znam. Nije ćirilica problem u Vukovaru, ona je samo izgovor da se maknu preostali Srbi. Na bilo koji način”, komentirao je skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru naš kolumnist Igor Mandić, za beogradske Večernje novosti.
”Ustaše su se probudile, nisu ni zaspale ni bile pokopane, kako smo mislili, i taj grozni element rovari u hrvatskom nacionalnom biću tako da će uništiti i samo to biće. To je kao rak koji jede svoga vlastitelja. Stare ustaše i neoustaše isti su rak-fenomen u Hrvatskoj i vode nas u letalno stanje, u smrtnost. Osobno, ćirilica je moje intimno pismo, jednako kao i latinica, znam ga od najmanjih nogu i uopće ne razlikujem što čitam na latinici, a što na ćirilici”, kazao je Mandić.
U razgovoru za Večernje novosti, koji prenosi Tportal, Mandić je kazao da su se oglasili neki odbori koji prijete da će oni na svaki način istjerati ćirilicu, unatoč prijedlozima i sugestijama hrvatske vlade, ”oni se inate i uporno vode vrč na vodu, dok se ne razbije, pa ćemo vidjeti hoće li se razbiti o našu glavu ili će se sam slupati”.
”Već je sredina listopada, a ta se manija, nažalost, i dalje razbuktava, a ja joj kraja ne vidim. Upotreba brutalne sile protiv ljudi koji nešto govore i prosvjeduju ne bi bila poželjna u demokraciji, ali dokle ćemo tako, ne znam”, dodao je naš kolega.
Na pitanje novinara bi li kao 90-ih i sada rekao ”zaustavite demokraciju”, Mandić je uzvratio da bi, ali uz nadopunu: ”uvedite totalitarizam”.