autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Mirni gosti Ćosićeva stola

Autor: Denis Derk / 18.09.2014. Leave a Comment

Bora Ćosić Mirni dani u RovinjuBora Ćosić klasik je srpske književnosti, ali i rođeni Zagrepčanin, hrvatski državljanin te dugogodišnji stanovnik Rovinja, istarskog grada koji je postao literarnim žarištem jugoistočne Europe.

 

U živopisnom Rovinju Ćosić boravi posljednjih pola stoljeća.

 

Plod tih boravaka netipična je putopisno-autobiografska knjiga “Mirni dani u Rovinju” koju je Ćosiću objavio zagrebački Profil, i to, razumljivo, u biblioteci Velimir Visković bira za vas. Naravno, riječ putopis ne bi vas trebala zbuniti niti usmjeriti na krivi put.

 

Ćosić u ovoj knjižici nije pisao o napuštenim i pospanim gradićima istarskog poluotoka, niti o njihovim srušenim palačama ili izbjeglim starosjediocima. Ćosić ne piše o istarskoj zemlji, istarskim vinogradima i maslinicima, niti o starim crkvicama posijanim po tom tartufima bogatom području.

Bora Ćosić klasik je srpske književnosti, ali i rođeni Zagrepčanin, hrvatski državljanin te dugogodišnji stanovnik Rovinja, istarskog grada koji je postao literarnim žarištem jugoistočne Europe. U živopisnom Rovinju Ćosić boravi posljednjih pola stoljeća

 

U knjizi “Mirni dani u Rovinju” ovaj ugledni autor kroji priču o svom vlastitom rovinjskom domu, udobno smještenom u stari dio tog nekadašnjeg otoka kojim dominira znameniti toranj crkve sv. Eufemije. I pritom raspoloženom Ćosiću nije bitno piše li o nekoj skulpturi Branka Ružića ili o starom hladnjaku crnogorske marke Obodin. O figuricama koje mu je poklonio neki jugoslavenski ambasador po afričkim zemljama ili o banalnim predmetima svakodnevne upotrebe.

 

Riječ je tu o punokrvnim esejima kojima autor daje snagu autentičnosti spominjući brojne prijatelje ili samo usputne prolaznike koji su se našli u njegovu rovinjskom mirnodopskom, ali i ratnom utočištu.

 

Među njima su iznimno zanimljivi napisi o nježnom slikaru Josipu Vaništi, o supruzi Milovana Đilasa Mitri ili pak o Kaći Samardžić, ženi srpskog filozofa Radomira Konstantinovića koji je također bio rovinjski sezonski stanovnik… Nabraja Ćosić imena kao što su Vlado Martek, Vlasta Delimar, ali i Milo Dor, Slavko Mihalić, Danilo Kiš, Mirko Kovač (još jedan uvjereni Rovinjež), Slavenka Drakulić, Borislav Mihajlović Mihiz, Daša Drndić, Richard Swartz, Irena Vrkljan i njen suprug Benno… Svi su oni blagovali za Ćosićevim velikim rovinjskim stolom pa su dobili i svoje mjesto u ovoj autobiografskoj zbirci sjećanja i podsjećanja.

 

Na mahove, ali vrlo rijetko, Ćosić je i kritičan prema negdašnjim (i bivšim) prijateljima i znancima, ali u ovom štivu nema ni traga nekim pozerskim ljutnjama, frustracijama i sitnim osvetama. Ima ova diskretna posveta jednoj jedinoj rovinjskoj kući i svoju globalističku dimenziju.

Ćosić je puno putovao, iznimno je prevođen, uostalom ima i berlinsku adresu, pa se u upućenim njemačkim literarnim krugovima spominjao i kao ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu. Ipak je to opus od pedesetak knjiga, od kojih je njih dvadesetak prevedeno na njemački jezik

 

Ćosić je puno putovao, iznimno je prevođen, uostalom ima i berlinsku adresu, pa se u upućenim njemačkim literarnim krugovima spominjao i kao ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu. Ipak je to opus od pedesetak knjiga, od kojih je njih dvadesetak prevedeno na njemački jezik.

 

Pišući o drugima, Ćosić je jako puno rekao i o sebi i o svojoj društvenoj izoliranosti i introvertiranosti. Tako se u jednom lepršavijem dijelu knjige čudi zagrebačkim intelektualcima koji nakon dobre hrane i pića vole lakonski zapjevati za stolom.

 

Ćosiću je takva vrsta zabave strana, čak i nerazumljiva, pa mu se vjerojatno ne sviđaju ni rovinjske bitinade, višeglasne i strastvene pjesme rovinjskih težaka i ribara.

 

Stoga knjiga “Mirni dani u Rovinju” nije običan putopis u kojem ćete saznati nešto više o tom istarskom gradiću, nego pogled u dušu jednog pisca koji je živio umjereno, premda mu proza ni približno nije ni pomirljiva ni spremna na bilo kakve kompromise.

 

(Prenosimo s portala Večernjeg lista).

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: autograf.hr, Berlin, biblioteka, Bora Ćosić, Borislav Mihajlović Mihiz, Crna Gora, Denis Derk, hladnjak, Hrvatska, izdavač, knjiga, lektira, marka, Obodin, pisac, profil, Rovinj, Slavenka Drakulić, stoljeće, tartuf, Velimir Visković, Zagreb

Proljetno čišćenje

Autor: Manca Košir / 25.03.2014. 1 Comment

Da je proljeće vrijeme kada treba obaviti temeljito čišćenje stana zna svaka dobra domaćica: sve treba usisati, iščetkati i prozračiti, ne samo sagove, već jogije i ostale madrace, ukrasne jastuke, presvlake i perine… Oprati prozore i vrata… očistiti ledenicu i hladnjak… Pospremiti podrum, smočnicu i ormare…

 

Proljetno je čišćenje obred stariji od hladnjaka. Pojedine su ga religije uvele kao pripremu za važnije vjerske praznike iako je obred stariji i od njih. Najvjerojatnije potječe još iz vremena pećinskih praljudi kada su iz svoje špilje izbacili oglodane kosti, natrulo meso, očistili ognjište i protegnuli sva četiri ekstremiteta, sretni što je prošla smrzavica, što je sunce utoplilo zemlju i njegove stanovnike. Da je noć prestala tlačiti dan, koji je ponovo postao svjetlošću obasjan. Što je vrijedno praznovanja. A prije praznovanja treba očistiti prebivalište i pripremiti prostor za darove koje donosi Svjetlo.

 

Većina religija, ne bih rekla sve, jer uopće ne znam koliko ih je bilo i koliko ih još postoji, slušale su glas prirode. U davnim je vremenima, dok čovjek još nije bio subjektom, a kamoli u sebe zagledani selfiš man ili woman, živeći u zajednici – jer bez nje nije mogao preživjeti, ukratko, u onim davnim vremenima dok prirodu nismo zloupotrebljavali i uništavali, već s njome bivali, ljudi su znali da prvo moraju očistiti sebe.

Radi se o proljetnom čišćenju. Čišćenju iznutra. Loših navika i razmaženosti, iskvarenih odnosa, nepotrebnih briga. Naime, nema ih onaj tko vjeruje; tko ima povjerenje u Boga da će sve biti dobro. Rekavši: ‘‘Danu je dovoljna njegova vlastita težina“ odgovorno se pobrine za današnji dan, a budućnost povjeri višoj instanci. Većina ljudi pod riječju post podrazumijeva patnju. Postimo kada smo predebeli, masni, nezadovoljni centimetrima izmjerenim oko pasa i stražnjice…

 

Ono stanište u kojem borave od rođenja pa do smrti. Odatle tisućljetna tradicija posta. U našoj je kulturi najpoznatiji onaj četrdesetodnevni, jer Isus je u pustinji postio četrdeset dana. A približno toliko (točnije trideset i šest dana) traje i post, od Pepelničke srijede pa do Velike subote, što bi nas trebalo pripremiti na tajne Uskrsa.

 

Radi se o proljetnom čišćenju. Čišćenju iznutra. Loših navika i razmaženosti, iskvarenih odnosa, nepotrebnih briga. Naime, nema ih onaj tko vjeruje; tko ima povjerenje u Boga da će sve biti dobro. Rekavši: ‘‘Danu je dovoljna njegova vlastita težina“ odgovorno se pobrine za današnji dan, a budućnost povjeri višoj instanci.

 

Većina ljudi pod riječju post podrazumijeva patnju. Postimo kada smo predebeli, masni, nezadovoljni centimetrima izmjerenim oko pasa i stražnjice… Vaša se kolumnistica još kao mladica zarekla da nikada neće postiti. A tko voli, neka izvoli! Nikada ne reci nikad, jer upravo se tada Bog najslađe smije.

 

No, ja sam se smijala upravo sebi kada sam se jednog dana, prije šest godina, odlučila da ću, usprkos svojoj ranijoj odluci, svejedno postiti. Naime, nakon što sam u časopisu pročitala intervju s poštovanom osobom, gdje kaže kako se nakon posta dobro osjeća, sinulo mi je da nešto takvoga ni meni ne bi štetilo. Tako je započela jedna od najzanimljivijih avantura mog života. Proljetno čišćene usred ljeta, pa i poneki vikend tijekom godine!

 

Započelo je u kolovozu, 2009. godine, kada sam prvi puta krenula s postom. Od tada to nanovo izvodim svake godine i tako namjeravam sve do kraja svojih dana. Ići na post s karizmatičnim motivatorom trajnog zdravog življenja, u harmoniji s prirodom i samom sobom, Marjanom Videnšekom, osnivačem ustanove Preporod (među njegovim je sljedbenicima svake godine sve više onih iz Hrvatske). Tada sam, kod kuće, najavila kako ne vjerujem da ću, bez prave hrane, izdržati više od deset dana: ‘‘Što ako neće ići? Ništa, ranije ću doći kući.“

 

Taj je post, usred planina na Jezerskom, završio tako da mi je na kraju bilo žao otići. Jer svakodnevno su mi se događala čuda: nisam bila gladna, ja – inače poznata po bezgraničnom uživanju u jelu. Nisam bila umorna, iako smo za prijepodneva i po tri sata plazili po bregovima, pa i poneki poslijepodnevni sat, a ja sam bila nenavikla na planinarske hodnje.

Knjige o milovanju tijela, duše i duha (…) jer se za posta i iscjeljujemo. Ako ikad, tada u doba posta postajem svjesna: da sam tijelo i da sam duša i duh, sve u jednom i jedno u svemu. Zbog toga je post za me nadasve čišćenje mene cijele. Čišćenje crijeva i mozga, čišćenje misli i duhovnih slika kojih je prepun moj duhovni tavan. Manje, manje, šapće mi moj unutrašnji glas, ne nasjedaj na površnost i zasićenost svijeta ništavilom. Manje, manje neka bude tvoja vodilja!

 

Najčudnije je bilo to što sam nadvladala strah. Kada mi je brat poginuo na Velikoj planini1) – pao je u 200 metara duboku provaliju – zaklela sam se kako nikada neću krenuti putem na kojem se treba hvatati za sajle, nikako, hodati ću samo sigurnim stazama. Koje ne prolaze iznad provalija, jer mi se, zbog dubine, rado zavrti u glavi. Kao što je već rečeno: nikada ne kaži nikad – i od tada stvarno to više ne govorim! – jer u životu se radi upravo o tome da učinimo ono za što smo mislili da nam je nedohvatno. Načinimo promjenu. Tako sam, s pola litre obične vode i prazna želuca, uz pomoć sućutnog Marjana, dopuzala do Češke kuće i zaurlala: ‘‘Huraaaa! Pobijedila sam!“ Uvjerila sam se da je sve u glavi. A što može u glavu može i iz nje van!

 

Nakon toga se u mom životu koješta promijenilo. Najveća je promjena to što od 2009. godine više ne idem na ljetni morski odmor. Tada sam ustanovila da se moje oči bolje odmore gledajući u zelenilo nego u blještavilo mora. A mislila sam kako mi bez mora nema života, ta po horoskopu sam riba, a one se – bez mora –umore, osuše. Više ne bih mijenjala hodanje po mekanim, smrekovim iglicama posutim šumskim putima, za izležavanje na vrelom suncu, na plažama prepunim ljudi!

 

Zeleno, kako te volim zeleno, postaje mojim vanjskim i unutrašnjim odmorištem, jer od tadašnjeg mi posta najviše odgovara i prehrana zelenim povrćem. Gomilom zelene salate, slasne juhe s blitvom, zeljem, špinatom, kelerabom, porilukom…i obiljem svježeg peršina. Mljac, mljac.

 

Mnogi smatraju da se posti zbog mršavljenja. Ne tvrdim da takvih, među preporodašima nema , ali svake nas je godine sve više koji ne dolazimo smršavjeti nego učiti i utvrđivati zdrav način življenja. Dolazimo po nadahnuće koje, na krilima očekivanja, donosi svaki učesnik posta. Kako zanimljivi ljudi dolaze, kako su fantastične životne priče koje pričamo! A kolika tek znanja razmijenimo uz stol s jušnicima, iz kojih se puši povrtni uvarak za ručak ili večeru!

 

Povezujemo se u snažne skupine podrške koje pomažu tamo gdje treba pomoći: uši smo za slušanje teškoća i usta koja, u pravom trenutku, znaju izreći pravu riječ, pa da mine glad, popusti glavobolja, da tijelo više ne osjeća toliku bol… Za posta ne trebamo psihologa ni psihoterapeuta, jer svi smo jedni drugima psihoterapeuti. Za ovih godina posta još nisam srela osobu kojoj se nije otvorilo srce i čija duša nije progovorila. Što je, za zdrav život, ionako najvažnije: osjetiti svoja čuvstva i ispovijedati ih.

Svake me godine poneka spoznaja posebno potrese, tako da poslije tog proljetnog čišćenja usred ljeta kući dođem s drukčijim viđenjem. Na kraju sam postala potpuno svjesna od kolike je važnosti JEDNOSTAVNOST. Ta me potresenost još nije napustila. Zbog toga u ove pred velikoposne dane uglavnom vježbam strpljivost i jednostavnost. Jednostavnost u svemu!

 

Oni koji dolaze smršavjeti uglavnom poste od obilja nezdrave hrane i prežderavanja. Dotle ljudi mojeg soja pokušavaju postiti od koječega drugoga. Tako moje oko nije ni okrznulo računalni zaslon, jer za vrijeme posta računala nemaju što tražiti. Televizor nijednom nisam upalila. Pa i mobilni mi telefon uglavnom šuti, tek ponekada pogledam neku poruku ako je baš nužno ili nazovem nekoga za koga mi srce kaže da ga nazovem. Čitam manje no obično, a i tada samo odabrane knjige.

 

Knjige o milovanju tijela, duše i duha (recimo knjige dragog mi angažiranog budiste, majstora zena, Thic Nhat Hanha2)) jer se za posta i iscjeljujemo. Ako ikad, tada u doba posta postajem svjesna: da sam tijelo, i da sam duša i duh, sve u jednom i jedno u svemu. Zbog toga je post za me nadasve čišćenje mene cijele. Čišćenje crijeva i mozga, čišćenje misli i duhovnih slika kojih je prepun moj duhovni tavan. Manje, manje, šapće mi moj unutrašnji glas, ne nasjedaj na površnost i zasićenost svijeta ništavilom. Manje, manje neka bude tvoja vodilja!

 

Svake me godine poneka spoznaja posebno potrese, tako da poslije tog proljetnog čišćenja kući dođem s drukčijim viđenjem. Na kraju sam postala potpuno svjesna od kolike je važnosti JEDNOSTAVNOST. Ta me potresenost još nije napustila. Zbog toga u ove predvelikoposne dane uglavnom vježbam strpljivost i jednostavnost. Jednostavnost u svemu!

 

Jednostavnost je tako nježno lijepa! Jednostavnost u odnosima, jednostavnost u riječima, uopće jednostavnost bivanja. Kada bih znala, napisala bih o jednostavnosti takvu pjesmu kakvu je napisao kineski pjesnik Yuan Mei3). Zapjevao je tako jednostavno, a tako duboko čuvstveno o tome kako je u magli vidio selo s tek nekoliko krovova i radosno mu se divio. Neka ta jednostavna pjesma bude poklon na kraju posnih dana i pozdrav životu koji simbolizira proljeće:

 

Tamo je potok, tamo je bambus,

tamo su murya i konoplja.

Tamo je, u magli skriveno, u oblake odjenuto selo,

mio, spokojan kraj.

Tek nešto obrađenih polja.

Samo nekoliko pokrivenih krovova.

Kolike bih živote

proživjeti morao, pa da postanem

tako jednostavan.*

 

____________________________________

 

1) Velika planina, visoka planinska zaravan u sklopu Kamniških Alpa, SSI od Kamnika, prosječne visine oko 1500 metara.

2) Thic Nhat Hanh (11. listopada 1926. u Thua Theien-u, u središnjem Vijetnamu) vijetnamski ekspatrijirani zen budistički monah, pisac, učitelj, pjesnik i mirovni aktivist.

3) Yuan Mei (1716.-1797., Qiantang, pokrajina Hangzhou, Kina), pisao poeziju, eseje i bavio se slikarstvom, naglašavao je važnost osobnih osjećaja.

* Slobodan prijevod

 

(Sa slovenskog preveo Dubravko Poletti Kopešić).

Filed Under: LJUBLJANSKI ZVON Tagged With: Alpe, autograf.hr, čišćenje, Dubravko Poletti Kopešić, duša, filotofija, hladnjak, Kamnik, kolumna, Ljubljanski zvon, Manca Košir, proljeće, religija, Thic Nhat Hanh, Vijetnam, vjera, Yuan Mei

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Mirko Graorac: Neću pomilovanje, nego obnovu postupka

    Mirko Graorac: Neću pomilovanje, nego obnovu...

    m-bacic
  2. Šeks & drugs

    Šeks & drugs

    viktor-ivancic
  3. Štepinčevo

    Štepinčevo

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    anja-kozul
  2. Čudo u Ogulinu

    Čudo u Ogulinu

    paulina-arbutina
  3. Ujedinjena Baranja za Baniju

    Ujedinjena Baranja za Baniju

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se