Sudeći po komentarima u elektroničkim porukama čitatelja, presuda Vrhovnog suda u slučaju Franak očito je i dalje vodeća tema. Zanimljivo je da ima i čitatelja koji, kao i suci Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Hrvatske, zaokupljeni socijalnim kontekstom ovog spora, smatraju da su korisnici kredita morali biti svjesni kakav ugovor potpisuju i da sada moraju vratiti dug. [Read more…]
Franak – odgovornost sudaca
Pokazalo se da i nakon presude Vrhovnog suda u postupku revizije spora zbog kreditnih ugovora s tzv. valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatom hrvatsko sudstvo (žrtvujući i svoj kredibilitet) ne može samostalno odustati od kompromisnih odluka i nepristrano suditi u postupcima protiv najvećih banaka u Hrvatskoj. [Read more…]
Čekajući glavno jelo
Restoran na petom katu Hrvatske narodne banke gotovo je prazan. Tek s dva ili tri strateška položaja čuje se diskretno zveckanje pribora za jelo. Guverner će danas ručati sam. Držeći raširene novine u rukama, sjedi za stolom uz prozor, na svome uobičajenom mjestu, odakle se pruža zanimljiv pogled na zagrebački Trg burze. Vodoskok u kombinaciji s tramvajskom prugom. Ljudi u kombinaciji s golubovima. Konobar donosi čašu rashlađenog pjenušca. ”Ayala Brut Majeur Champagne“, berba 1996. Znalački nakvasi nepca, fino je, podiže apetit.
Ne skrivajući dosadu, pogledom šara preko agresivno plasiranog članka na trećoj stranici: guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić u jeku recesije, dramatične ekonomske krize i bujanja siromaštva podigao sebi plaću za 34 posto. Sada ima najveća funkcionarska primanja u državi. Mjesečno dobiva 13.873 kune više od premijera, a 9390 kuna više od predsjednika Republike.
Ne skrivajući dosadu, pogledom šara preko agresivno plasiranog članka na trećoj stranici: guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić u jeku recesije, dramatične ekonomske krize i bujanja siromaštva podigao sebi plaću za 34 posto. Sada ima najveća funkcionarska primanja u državi. Mjesečno dobiva 13.873 kune više od premijera, a 9390 kuna više od predsjednika Republike
U okviru ispod članka, kao kuriozitet, leprša vijest da je Hrvatska narodna banka raspisala natječaj za ”majstora kuhara“ od kojeg se traže ”posebna gastronomska znanja i vještine“. Između ostaloga, ”autorstvo nad novim jelima i izrada normativa“, te ”organizacija i priprema svečanih ručkova i domjenaka prema protokolu s povezivanjem enologije s gastronomijom (sljubljivanje jela s pićem)“. Uz masterchefa natječajem se još traže kuhar specijalist, KV kuhar i konobar, koji će se pridružiti postojećem ugostiteljskom osoblju HNB. Hrvatska narodna banka postaje najelitniji restoran u gradu, konstatira novinar.
Žuta štampa. Provincija. Jad i bijeda. Guverner s indignacijom lista dalje. Traži nešto relevantnije, biznis i međunarodnu politiku ili u najgorem slučaju sport. Konobar donosi predjelo: namaz od tune s kaparama i crvenim biberom, pašteta od guščjih jetrica, mladi sir s vlascem, dimljeni losos s pjenicom od maslaca i slanih srdela, topli prepečenac, kifle od kukuruznog brašna posute sezamom, tek izvađene iz krušne peći.
Peta stranica, sedma, deveta… konačno pogled u svijet. Samo u New Yorku u prva tri mjeseca ove godine samoubojstva su počinila osmorica visokorangiranih bankara. Kada se tome dodaju pripadnici financijske kreme koji su sebi oduzeli živote u drugim svjetskim metropolama, brojka postaje zbunjujuća. U prosjeku, najviše je među njima zaposlenika multinacionalnog diva J.P. Morgan. Poslovni autoriteti s visokim prihodima i astronomskim godišnjim bonusima pokazuju neobičnu sklonost suicidu. Je li na stvari epidemija? Pogubna izloženost stresu? Utjecaj kolanja kapitala i tržišta dionica na mentalnu stabilnost? Tjeskoba kao pokretač revolucionarnih događanja?
Guverner odgrize umjereni komad prepečenca namazanog pola prsta debelim slojem guščje paštete. Nije li začudno da novine tako pedantno bilježe brojčano stanje bogatih i moćnih bankara? Imaju li u uredništvu nekakav pravilnik po kojem procjenjuju što su ljudske dragocjenosti, a što potrošni materijal? Koliko se, primjerice, u predmetnome razdoblju ubilo kovinotokara? Ili veterinara? Ili majstora kuhara? Ili naprosto onih kojima su banke oduzele imovinu jer nisu mogli otplaćivati hipotekarne kredite?
U okviru ispod članka, kao kuriozitet, leprša vijest da je Hrvatska narodna banka raspisala natječaj za ”majstora kuhara“ od kojeg se traže ”posebna gastronomska znanja i vještine“. Između ostaloga, ”autorstvo nad novim jelima i izrada normativa“, te ”organizacija i priprema svečanih ručkova i domjenaka prema protokolu s povezivanjem enologije s gastronomijom (sljubljivanje jela s pićem)“. Uz masterchefa natječajem se još traže kuhar specijalist, KV kuhar i konobar, koji će se pridružiti postojećem ugostiteljskom osoblju HNB. Hrvatska narodna banka postaje najelitniji restoran u gradu, konstatira novinar
Otpije gutljaj pjenušca i usna mu se šupljina ispuni skladom. Jest, ‘‘Ayala Brut Majeur Champagne“ krasno se sljubljuje s guščjom paštetom. To je nama naša berba dala, berba 1996. Toliko je bogatstvo okusa da najednom osjeti kako se i suhi novinski izvještaj sljubljuje s realnošću i njenim bezbrojnim nijansama.
William Broeksmit (58), bivši stariji menadžer Deutsche Banka, objesio se 26. januara u svom stanu u londonskom Južnom Kensingtonu. Supruga Alla čekala ga je duže od sat vremena u obližnjem kafeu gdje su se trebali naći, a kada se nije pojavio, zatekla ga je doma u neformalnoj pozi: visio je o baroknome lusteru, iskolačenih očiju, zastrašujuće bijelog lica, s ljubičastim jezikom prevaljenim preko pomodrjelih usana i skoro crnim krvnim žilama koje su mu premrežile čelo. Tri pedlja ispod prstiju desne noge mreškala se lokvica zelenkastosive tekućine, očito sline što mu se cijedila iz usta, oko koje je kružio vižljasti kućni ljubimac, irski seter King, njuškajući krajnje oprezno.
Gabriel Magee (39), potpredsjednik J.P. Morgana za tehnološke operacije, 28. januara je skočio s devetoga kata Chanari Wharf Towera u Londonu. Nije se stuštio direktno na pločnik, nego se nabio prsnim košem o parkirni sat uz rub kolnika i tako ublažio pad, ali je lubanja svejedno pukla na četiri mjesta, te su krhotine i sluzavi komadići mozga pošpricali pješački prijelaz, za koji svjedoci tvrde da je nalikovao platnima Jacksona Pollocka. Obje lakirane cipele ručne izrade pronađene su tridesetak metara daleko od tijela, samo u različitim smjerovima.
Mike Dueker (50), glavni ekonomist Russell Investmensa, pronađen je mrtav 31. januara uz rub autoceste u blizini Tacoma Narrows Bridgea u državi Washington, puna četiri sata nakon što se bacio pod jureći kamion, jer su vozači zacijelo mislili da se radi o uspavanom skitnici. Nedostajala mu je lijeva polovica glave, a patolozi su pobrojali sedamnaest fraktura kostiju, od toga pet na kičmi. Vozač kamiona tek je na benzinskoj stanici 130 kilometara dalje sa zaprepaštenjem otkrio ljudsko uho zakačeno uz prednji desni far njegova vozila, kao i rumenu mrlju na blatobranu obogaćenu stotinama zalijepljenih insekata. ‘‘Osjetio sam blagi udarac, ali mislio sam da je zec ili nešto slično“, rekao je reporteru Fox Newsa. ‘‘Mislio sam da je jebeni rakun.“
Peta stranica, sedma, deveta… konačno pogled u svijet. Samo u New Yorku u prva tri mjeseca ove godine samoubojstva su počinila osmorica visokorangiranih bankara. Kada se tome dodaju pripadnici financijske kreme koji su sebi oduzeli živote u drugim svjetskim metropolama, brojka postaje zbunjujuća. (…) Poslovni autoriteti s visokim prihodima i astronomskim godišnjim bonusima pokazuju neobičnu sklonost suicidu. Je li na stvari epidemija? Pogubna izloženost stresu? Utjecaj kolanja kapitala i tržišta dionica na mentalnu stabilnost? Tjeskoba kao pokretač revolucionarnih događanja?
Ryan Henry Crane (37), izvršni direktor J.P. Morgana u New Yorku, otkriven je mrtav u svome stanu 3. februara, a uzroci smrti nisu službeno objavljeni. Sudeći po izjavi kućne pomoćnice koja ga je pronašla, međutim, izgleda da je prilikom trovanja došlo do nepredviđene biokemijske reakcije. ‘‘Gospodinu je žuta pjena navirala iz usta, a stomak mu je bio toliko napuhan da sam mislila kako će se rasprsnuti poput lubenice u augustu.“ To se po svemu sudeći i dogodilo prilikom transporta preminulog, jer se kombi hitne pomoći zaustavio poslije svega stotinjak metara vožnje: tri člana posade panično su izjurila van obilno povraćajući, dok je samo vozilo kasnije uklonila vučna služba, skupa s pokojnikom.
Edmund Reilly (47), glavni broker Midtown’s Vertical Groupa, skočio je pod lokomotivu podzemne željeznice na stanici Syosset u New Yorku 11. ožujka, što je odmah zamijećeno, jer je otkinuta lijeva potkoljenica doletjela u košaru prodavačice cvijeća, oštetivši više desetaka svježih gladiola. Drugi ostaci unesrećenog prikupljani su tjedan dana, na teritoriju od nekoliko kilometara uzduž pruge, uz pomoć lopata, grablji i usisivača za lišće. Potraga za desnom šakom još traje, mole se pošteni nalaznici… itd.
Li Junjie (33), financijski ekspert J.P. Morgana, bacio se s krova trideset katova visokog nebodera banke u Hong Kongu, ali je u letu dokačio šiljak gvozdenog jarbola, postavljenog u razini sedmog kata, te je aterirao na pločnik ispred slastičarne s povećim kraterom na sljepoočnici, posve nalik onome kakvoga je načinio James Stuart Jr. (64), izvršni direktor National Bank of Commerce u Arizoni, upucavši se hicem iz revolvera. Jedan je dječak, zabavljen lizanjem sladoleda od manga, pokušao pred ulazom u slastičarnu pokupiti s poda nekoliko keramičkih klikera, ali ga je majka u tome odlučno spriječila, jer je bilo jasno da se radi o bankarevim zubima.
Eh, da, čovjek takve vijesti mora pratiti s dužnom tugom… Guverner Hrvatske narodne banke (50) sjetno je pogledao kroz prozor prema Trgu burze i ugledao konobara kako nosi glavno jelo. Začudo, servirao ga je na lijevoj tramvajskoj šini. Biftek na žaru, umjereno pečen, skoro sirov iznutra, rasječen točno po sredini. Izgleda jako dobro: fina tamnosmeđa korica, a iz mekane i sočne unutrašnjosti cijedi se krvavi potočić, crven kao zastava.
(Prenosimo s portala Peščanik.net)
4 milijarde kuna za gospodarstvo, ali bez optimizma
Iz HNB-a su nakon sastanka guvernera Borisa Vujčića s predsjednicima uprava osam vodećih domaćih banaka najavili dobre vijesti za gospodarstvenike: stopa obvezne rezerve za banke smanjuje se s 13,5 na 12 %, čime se oslobađa oko 3,9 milijardi kuna koje bi banke mogle plasirati u kredite gospodarstvu. Do kraja tjedna bit će poznato i hoće li sredstva biti plasirana u suradnji s HBOR-om, ili kroz kredite banaka, a procjenjuje se da bi to mogli biti krediti s vrlo povoljnom kamatom. Ona se i sada, naime, za gospodarstvo kreće oko 6 %, a prema predviđanjima povezanima s novom tranšom mogla bi se spustiti i do 4 %, što bi mogla biti dobra prilika za gospodarstvenike koji planiraju širiti ili pokrenuti proizvodnju.
No nitko ne želi kalkulirati kakvi bi mogli biti rezultati jer je od početka krize interes gospodarstvenika za nove kredite padao. Tako je i pri zadnjem smanjenju obveznih bankovnih rezervi, kad se također oslobodio kapital za gospodarstvo, izostao interes poduzetnika. Većina ekonomista i ne sumnja da će i ovaj put izostati veći interes, moguće je da se javi tek dio poslodavaca koji će novim kreditima željeti refinancirati dosadašnje ugovorene uz veću kamatu, mnogo je manje onih koji će se odlučiti za konkretna ulaganja, kažu. Statistika pokazuje da su se ukupne investicije poduzetnika od početka krize do danas smanjile oko 40 %, a procjene samih poduzetnika, odnosno Davora Majetića, glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), za autograf.hr nisu nimalo optimistične.
”Sigurno je dobro da se otvara izvor novoga kapitala jer nam za izlazak iz krize svakako treba jeftin kapital. Najava da bi se kamatna stopa na kredite mogla spustiti na 4 % dobra je vijest. Ako se država zadužila po stopi iznad 6 %, ovo jest kamata koja je prihvatljiva za gospodarstvo. No to nije dovoljno samo po sebi – trebamo okruženje u kojem se taj kapital može oploditi. Tek trebamo vidjeti što će se dogoditi kada nam Europska komisija odredi konkretne mjere te kada se definira proračun za iduću godinu. Za sada, s obzirom na dosadašnju komunikaciju Vlade s nama, ne treba očekivati pretjeran optimizam investitora”, kazao je Majetić. Istaknuo je kako je jedan od razloga nesigurnosti opetovana najava poreza na nekretnine, koji bi se, po zadnjim najavama iz Ministarstva financija, mogao uvesti već iduće godine, kao i povećanje međustope PDV-a samo nekoliko mjeseci pošto je turizmu, na primjer, stopa PDV-a smanjena na 10 %.
”Bilo bi presudno da Vlada napokon izađe s jasnim informacijama o tome što će raditi u iduće dvije godine kako bi se znali svi parametri potrebni za stvaranje dobre poduzetničke atmosfere”, smatra naš sugovornik.
”Za sada ne vidimo promjene koje bi bile potrebne da se to dogodi, kao ni političku odlučnost da se neke stvari promijene, a bez toga ne možete očekivati interes gospodarstvenika za ulaganje”, upozorio je Majetić te dodao kako nije problem samo u prijedlogu Zakona o radu, koji, kako su nedavno ocijenila HUP-ova tijela, ne donosi dovoljne promjene da bi se smanjili troškovi poslovanja, nego u tome što se danas, na primjer, ”više uopće nije razgovaralo o potrebi smanjenja parafiskalnih nameta ili nekih sličnih nepotrebnih troškova koji opterećuju gospodarstvenike”. Nitko više ne govori ni o pravnoj nesigurnosti, odnosno činjenici da se svako malo mijenjaju ključni zakoni ili najave o tome kako će izgledati poslovno okruženje, dodao je.
Majetić ”pomalo čudnima” smatra izjavu potpredsjednika Vlade Branka Grčića u intervjuu za autograf.hr da se poduzetnici okrenu sami sebi i vide kako mogu pokrenuti poslovne aktivnosti pa tek onda kritiziraju Vladu, a i izjavu ministra financija Slavka Linića da je ”sada red na poduzetnicima” koju je ovih dana dao medijima. ”Poslodavcima je cilj rasti i razvijati posao i nitko nas na to ne mora tjerati, no ne možete očekivati da se ulaže u okruženju u kojem nema optimizma i niste sigurni da ćete za uloženih 100 jedinica vratiti barem 105, odnosno zaraditi tih pet. A situacija je takva da imate profit od 0,8 %, i kad maknete grane koje su inače profitne, većina poslodavaca posluje s gubitkom, a u takvoj situaciji ne samo da nisu skloni ulaganjima nego im je puno teže doći do kredita jer ih banke ocjenjuju rizičnima i vrlo su rigidne”, kazao je naš sugovornik.
”Dakle, Vlada mora prednjačiti u tome da stvori pozitivno poslovno okruženje, a sada u njemu ne vlada optimizam”, zaključio je Majetić.
Bankari zaboravili da posluju s – rizikom
Malo je koji zakon izazvao takve reakcije bankara kao najavljene izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojima Ministarstvo financija želi ograničiti rast kamata na stambene kredite te smanjiti kamatu na kredite u švicarskim francima u slučaju kad je ta valuta porasla za 20 posto od trenutka podizanja kredita. U redovitoj publikaciji, u okviru koje se objavljuju ocjene gospodarskih kretanja, i HNB je stao na stranu banaka s procjenom da bi takve izmjene zakona mogle izazvati višegodišnji negativan učinak na njihove prihode. To bi moglo utjecati na njihov potencijal da odobravaju nove kredite, kao i sposobnost apsorpcije nepovoljnih šokova iz okružja te bi moglo potaknuti snažnije razduživanje banaka, smatraju u HNB-u.
Procjene pokazuju da bi zakon mogao biti manjkav u nekim detaljima, odnosno da neće imati gotovo nikakav učinak za dio korisnika, dok bi drugima mogao bitno olakšati muke. Naime, pretpostavlja se da bi oni koji su kredite ugovorili na samom početku 2003. mogli ostati bez značajnijih olakšica (zbog manje razlike u tečaju), dok bi već oni koji su kredite podizali sredinom godine, mogli doživjeti bitno olakšanje. Računice pokazuju da bi njihove kamate mogle pasti i na jedan posto, dok bi se ostalim dužnicima spustile na četiri do pet posto. Problem je u tome što je razlika u tečaju po kojemu su korisnici podizali kredite u 2003. minimalna, slijedom čega bi se moglo otvoriti pitanje ustavnosti zakona. Zakon bi mogao donijeti i probleme u provedbi jer bi se eventualnim rastom ili padom tečaja u kratkom razdoblju kamata razlikovala iz mjeseca u mjesec. Ukratko – ima još dovoljno prostora za eventualne izmjene izmjena zakona, kako bi se primjena odredbe kojom se ljudima nastoji olakšati otplata kredita mogla uravnotežiti, no nema sumnje da je Ministarstvo financija ovaj put na dobrome tragu.
Naime, banke su privatne institucije koje preuzimaju određeni rizik, što je svatko od nas najbolje mogao osjetiti kroz ponudu brzih ili ekspresnih kredita, kojima su nas u berićetnijim godinama doslovce zatrpavale. Naravno, svatko si je sam kriv ako je s letkićem koji mu je stigao na kućnu adresu odjurio u banku i iskoristio “kredit za samo pet minuta”, no nesumnjivo je da je rizik u toj priči bitno podcijenjen. Jednako kao i kod procjene da se dužnicima koji nisu kreditno sposobni u eurima može i treba automatski ponuditi onaj u švicarcima, što je, po svjedočenju mnogih uništenih klijenata, zapravo bio slučaj. Ne ide kroz iglenu ušicu? Protjerali su ih kroz onu na još manjoj igli, samo da odobre kredit, što se ljudima vratilo izrazito negativno.
Sve više njih ne uspijeva disati pod teretom kredita čija je rata u kunama u nekim slučajevima gotovo dvostruka u odnosu na vrijeme kad su ih podigli, što je i banke – kao realne vlasnike njihovih stanova do otplate – stavilo u nesigurnu situaciju. Eventualne ovrhe i preuzimanje njihovih stanova za banke realno nema nikakva smisla jer već sada postoji oko 5500 neprodanih stanova koje bi trebali preuzeti od građevinara od kojih ne mogu naplatiti kredite, a s kojima jednostavno nemaju što. No, sada kada bi trebalo smanjiti bankarsku maržu, odnosno kamate, da bi se kako-tako olakšala pozicija građana i osiguralo da što veći dio njih nekako progura 30-godišnju kreditnu agoniju, sad je pitanje dana kolika će to šteta biti za banke.
Procjene HNB-a kažu da bi spomenute izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju mogle stajati banke oko 760 milijuna kuna godišnje, odnosno oko 40 posto procijenjene dobiti banaka za 2013. godinu, pri čemu bi gotovo 90 posto toga otpadalo upravo na promjenu kamatne stope na “švicarce”. Nažalost, nitko te brojke još nije usporedio s dobiti koju su domaće banke svojim inozemnim “majkama” osigurale u vrijeme kada su podružnice u drugim zemljama već bilježile minuse u poslovanju zbog svjetske gospodarske krize niti se razgovara o tome što bi bankama mogla značiti najava države da će ih rasteretiti neprodanih stanova. I nitko ne spominje činjenicu kako su sve banke u posljednje vrijeme bitno smanjile kamate na štednju, pa ona ugovorena po četiri posto, uz bonus za dulji rok, danas jedva dosiže dva i pol do tri posto. To što štednje u “švicarcima” u Hrvatskoj gotovo i nema, opet je rizik koji su banke svjesno preuzele, pa se sad trebaju i nositi s njime. I sada bi trebali razgovarati o – prilagodbi.