novinarstvo s potpisom
Kristijan Grđan
Posljednjih mjeseci sve više u žižu javnosti dolaze informacije o tzv. ”lažnim bolovanjima” i da kontrolori Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu HZZO) obustavljaju bolovanja za više od jedne trećine osiguranika. [Read more…]
Ivica Grčar
”Daruj” uplaćene doprinose u 2. stup obveznog mirovinskog osiguranja ako ne želiš mirovinu umanjenu za 27 posto! Usporedno Ministarstvo financija godišnje provede oko 4 tisuće nepravilnih ovrha i godinama odugovlači povrat novca radi obustavljenih ovrha. [Read more…]
Ivica Grčar
Nazvao je čitatelj iz Zagreba (podaci poznati redakciji). Odmah je rekao da ne koristi računalo i da nije redoviti čitatelj portala Autograf.hr, ali su mu rekli da se na tom portalu objavljuju novinarski prilozi o kršenju ljudskih prava i diskriminiranju građana Hrvatske. [Read more…]
Ivica Grčar
(Napomena Autografa: U međuvremenu su iz Financijske agencije (Fine) i iz PBZ-a dostavljeni bitno različiti odgovori na isto novinarsko pitanje o uskraćivanju doplatka za djecu. Ispod teksta kolege Grčara objavljujemo odgovore u cijelosti. Čitatelji mogu usporediti razlike u odgovorima i pročitati reagiranje Ivice Grčara na odgovor PBZ-a i FINE).
Javila su se dva čitatelja.
Prvi ne može riješiti probleme zbog toga što su mu ovrhovoditelji posredstvom PBZ-a, Fine i službe HZMO-a u Sisku nezakonito prigrabili dječji doplatak u ”u(ne)ređenom pravnom poretku” Republike Hrvatske u kojemu se bore za prava nerođene djece, a krše prava rođene djece”. [Read more…]
”Brojač nezaposlenih” na internetskoj stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u četvrtak je nastavio pokazivati vrlo negativne trendove na tržištu rada. U 11 sati pokazivao je da u evidenciji Zavoda imamo 352 924 nezaposlenih, a već u 14 sati u tome je neslavnom društvu bilo 465 osoba više. Istodobno na Zavodu je bilo ponuđeno 4711 slobodnih radnih mjesta, dakle posve zanemariv broj u usporedbi s brojem onih koji traže posao.
Ipak, to ne odražava stvarno stanje jer poslodavci već godinama nemaju obvezu prijaviti HZZ-u slobodna radna mjesta pa je ovo samo broj poslodavaca koji radnike traže baš preko Zavoda.
Zanimljivo je da se nastavlja trend povećanog odljeva nezaposlenih sa Zavoda zbog zaposlenja, što ipak nije dovoljno da ublaži velik priljev u evidenciju. Tako su od početka godine do početka studenoga iz evidencije zbog zaposlenja brisane 193 142 osobe, što je oko 7000 više zaposlenih u usporedbi s cijelom prošlom godinom, odnosno čak 70 300 više zaposlenih sa Zavoda u usporedbi, na primjer, s 2009. godinom, koju smo doživjeli kao prvu godinu u kojoj su se ozbiljnije osjetile posljedice velike globalne gospodarske krize. Od početka godine do kraja listopada Zavod je pak imao u ponudi ukupno 127 615 radnih mjesta.
No golema većina zapošljava se na određeno, što praktično znači da se za nekoliko mjeseci i vraćaju na Zavod, pokazuju podaci. Tako je ove godine od 193 000 zaposlenih posao na određeno dobilo 162 108 osoba, a samo 10 577 njih zaposleno je na neodređeno. Valja naglasiti da je prethodnih godina njihov udio ipak bio nešto veći, što upućuje na sve veći trend povremenog zapošljavanja. Ostali brisani iz evidencije zbog odlaska u svijet rada zaposleni su na neki drugi način, vjerojatno na temelju ugovora o djelu, slijedom kojega se plaćaju doprinosi i gubi status nezaposlene osobe.
Na negativne trendove upućuje i statistika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Naime, krajem listopada imali smo 1 475 496 osiguranika, što je oko 42 700 osiguranika više u odnosu prema kraju prošle godine. Ostane li do kraja godine tako, ovo bi mogla biti prva godina s pozitivnim saldom, nakon četiri godine kontinuiranog pada broja osiguranika. No trendovi na dnevnoj razini pokazuju da je upitno hoće li biti tako jer je već dulje vrijeme mnogo više onih koji se odjavljuju nego prijavljuju u evidenciju. Tako je Zavod prema podacima za srijedu 20. studenoga zaprimio prijavu u evidenciju 1902 radnika, no istodobno je bez posla ostala 2571 osoba. Ukratko, samo u jednom danu bez posla je ostalo 670 osoba.
Istodobno, cijelu ovu godinu lagano raste broj umirovljenika, u prosjeku 0,3 % mjesečno u usporedbi s prethodnim razdobljem. U listopadu smo tako imali 1 219 072 umirovljenika, što je 1870 više u odnosu prema prosincu prošle godine, a odnos između broja zaposlenih i umirovljenika ”zacementiran” je na neodrživih 1,21 prema 1 – nakon što smo u prvim mjesecima godine bilježili 0,03 zaposlenog više koji izdvaja za jednu mirovinu. Očito i taj odnos polako, ali sigurno klizi prema granicama koje neće biti održive.
“Čini nam se da Prijedlog zakona o mirovinskom osiguranju nije posve dobar i sigurno ćemo izaći sa svojim primjedbama tijekom prvog čitanja. Štoviše, nadam se da ćemo između dva čitanja održati i jedan koalicijski sastanak kako bismo još jednom raspravili neke detalje i bili u prilici osigurati bolja rješenja”, kazao je za autograf.hr Silvano Hrelja, saborski zastupnik i predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU-a).
Ništa čudno što se umirovljenici bune, rekli bismo, no ipak jest pomalo neobično, zbog činjenice da je riječ o predsjedniku stranke koja je dio vladajuće koalicije i dosad javno nije ozbiljnije izlazila iz koalicijskog dogovora. Niz primjedbi ukazuje na niz nedostataka u onome što Vlada u zadnje vrijeme naziva javnom raspravom o zakonima. Naime, općenita je praksa da ministri povremeno sudjeluju na okruglim stolovima i na njima predstave tek neke novine koje se predviđaju zakonom na kojem rade. Kad radionica u ministarstvu završi rad na prijedlogu, on se upućuje na javnu raspravu, no ona je, zapravo, izigravanje rasprave. Sve se svodi na to da se nacrt zakona objavi na internetskoj stranici ministarstva, na kojoj stoji doslovno 15-ak dana i puka je sreća hoće li stručnjaci primijetiti da je tekst objavljen i pisano – putem obrasca na stranici – dostaviti svoje prijedloge na vrijeme.
Kraj takve “rasprave” označava odgovor iz ministarstva na pristigle primjedbe, sa šturim obrazloženjem oko toga zašto se prijedlog prihvaća ili ne. U slučaju spomenutog zakona vrlo je malo primjedbi koje su uvažene, čak i onih koje su uvažene djelomično i Vlada ga je uputila u saborsku proceduru, a da nitko živ nije pitao poslodavce što misle o ideji da se potiče rad iza 65. godine. Jer, što nam vrijede poticaji ako danas gotovo ni jedan bolji poslodavac ne zapošljava radnika starijeg od 60, (kako je pokazala nedavna anketa među 10-ak većih kompanija u Hrvatskoj)?
Vrlo je zanimljiva glavna opaska na zakonski prijedlog koju ističe Hrelja: da je pomalo besmisleno što se danas donosi zakon kojim se povećava dobna granica za mirovinu u razdoblju od 2030. do 2038. godine. Dotad su još 4 mandata, što je razdoblje za koje se neki trendovi ipak ne mogu predvidjeti do te mjere da bismo danas bili sigurni u to je li to dobar tajming, smatra Hrelja. Zvuči realno, iako vjerojatno ne bismo pošli od istih osnova: dok Hrelja misli da se odluka o povećanju dobne granice može donijeti i 2025., nama se prije čini da bi bilo pametnije danas raditi na rješenjima i mjerama koje će omogućiti da se dobna granica uopće ne mijenja.
Utopija? Usudimo se reći da možda i ne bi bila utopija da vlade (redom!) nisu doslovno razorile Kapitalni fond, investicijski fond s imovinom koju je država u vrijeme privatizacije dodijelila Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, s ciljem da se stvori fond kvalitetne imovine iz čije bi se dobiti jednoga dana alimentirala isplata povećanja mirovina. Tko zna! – jednog dana možda i dijela mirovina koji se ne može namiriti doprinosima. Poslije smo osnivali fondove u drugom stupu, čiji je cilj upravo to, tako da je apsolutno neshvatljivo zašto je trebalo tu imovinu izuzeti iz HZMO-a i tretirati kao državnu imovinu, odnosno – nikako.
Povećanje dobne granice 2030. možda i ne bi bilo potrebno da vlade (HDZ-ove) nisu u potpunosti zaustavile razvoj drugog mirovinskog stupa i tako generaciju onih koja je trebala imati značajne koristi od obveznih mirovinskih fondova ostavile u situaciji da je upitno što će im taj sustav donijeti. Valja reći: teške štete neće biti, ali niti očekivane koristi, jer i danas vrijedi procjena s početka reforme: ako se stopa doprinosa za drugi stup ne poveća s 5 na 10 posto, dvostupanjske mirovine će 2030., sa svom štednjom u drugom stupu, biti otprilike na razini – današnjih. Mizerne. A nema govora o tome da se doprinosi s vremenom, u godinama solidnoga gospodarskog rasta, nisu mogli postupno povećavati, trebalo je možda samo malo manje krasti.
Povećanje dobne granice vjerojatno ne bi bilo potrebno da ijedna vlada na Hrvatsku gleda kao na nešto što bi trebalo usmjeriti i razvijati. Ni danas nikoga da odredi koji su strateški pravci razvoja zemlje – osim turizma, koji nam se događa sam po sebi. Kakva će za 30 godina biti ova zemlja – turistička meka, poljoprivredni raj, carstvo usluga ili spavaonica europske posluge? U koje industrije treba ulagati želimo li za 25 godina biti konkurentni? Postoji li koja niša u EU-u u koju se može uklopiti hrvatski proizvod ako ga počnemo razvijati na vrijeme? Postoje li možda poslovi za koje bismo mogli uvoziti mladu radnu snagu kako bismo do 2030. godine obnovili radni kontingent i bili u situaciji da ti mladi osiguraju novi pomladak?
Svakako previše pitanja za 14-dnevnu javnu raspravu o jednom važnom zakonu i jednom vrlo važnom detalju kao što je pitanje dobne granice za odlazak u mirovinu. Lakše ju je, naravno, odmah podići, bez pitanja na koja se politici odavno ne da tražiti odgovore, na temelju jednostavne matematike i demografskih projekcija.
Nadati se je, ipak, da će iz HSU-a dobiti kad su u pitanju neke druge opaske na zakon. Na primjer, na opasku da se njime uvodi previše novih instituta koji mijenjaju postojeće, a uglavnom nisu potrebni ili neki instituti koji nisu jasni (na primjer, puna starosna mirovina – jer se u starosnu mirovinu može već i s 15 godina staža, ako imate 65 godina, dok su sve ostale prijevremene).
I pogotovo na opasku da se novim načinom usklađivanja mirovina – kojim su tzv. povlaštene mirovine isključene iz redovitog usklađivanja s plaćama i rastom cijena – dodatno može pogoršati položaj umirovljenika koji su mirovine ostvarili po posebnim propisima, ali su one izrazito male. Zastupnik umirovljenika, tako, tvrdi kako među njima ima i onih čije mirovine iznose 500 ili 700 kuna, koje će država staviti u nezgodnu situaciju samo zato što su povlašteni svi na koje se primjenjuju posebni propisi.
Nadati se, jednako tako, da će ova umirovljenička lasta najaviti demokratsko proljeće i da će jednoga dana postati normalnim da se zakoni ne donose bez suprotstavljanja mišljenja, dubljih analiza i sveobuhvatne rasprave koja na kraju mora završiti konsenzusom.
Ne može biti, jednostavno ne može biti da nam je svejedno kako ćemo živjeti do 2038. i hoćemo li u mirovinu tad… ili – nikad!
”Nikome se neće obustaviti mirovine ako nam se dostave traženi dokumenti, ponajprije osobni identifikacijski broj (OIB). Vlada Hrvatske uvodi red i zakonitost u sustav mirovina i ne provodi udar na umirovljenike, kako to neki tvrde. Ponajprije na 2800 hrvatskih umirovljenika i državljana koji nam još nisu dostavili traženu dokumentaciju, a rok za to istekao je 31. listopada. Ni 46 000 umirovljenika izvan Hrvatske nije nam proslijedilo tražene potvrde. Kada ih dobijemo, novac će im se isplatiti sa zaostatcima, ali bez kamata”, izjavio je to za autograf.hr dr. Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, komentirajući napade na uvođenje reda u mirovinski sustav.
To više jer je Blok umirovljenika zajedno (BUZ) poduzete mjere Ministarstva nazvao iživljavanjem vlasti nad umirovljenicima koji zbog nedostavljenog OIB-a neće dobiti mirovinu za studeni. BUZ smatra kako se traženi OIB mogao dostaviti automatski samo da se Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) obratio Poreznoj upravi, koja je i službeno građanima dodjeljivala OIB. Smatra da država trenira strogoću na najugroženijoj socijalnoj kategoriji.
Ministar Mrsić rekao nam je kako špekulacije u javnosti o tome nisu utemeljene, jednako kao i one na koji će način svoje mirovine dobiti stare, nemoćne, pa i nepismene osobe jer se neisplata mirovina odnosi na one koji ih primaju preko banke. Umirovljenike se opetovano podsjećalo i upozoravalo na pravodobnu dostavu dokumentacije, podsjetio je ministar, i izrazio sumnju kako je moguće da su mirovine primali i oni koji na to nisu imali pravo. Moguće je, kazao je, da je riječ i o ljudima kojima su se mirovine isplaćivale na račune u bankama, ali ih je nakon njihove smrti primao netko drugi.
Prema riječima Željka Šempera, saborskog zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), reda u mirovinskom sustavu treba biti, a umirovljenici koji su stalno i medijski pozivani da na vrijeme dostave OIB, to su trebali i učiniti. Ako iz nekog razloga to nisu mogli sami (bolest, nemoć), trebali su nekoga opunomoćiti. Način uvijek postoji, kazao je Šemper te istaknuo kako ”ljudi bez mirovine neće ostati usprkos ovoj krajnjoj i nepopularnoj mjeri”.
Inozemni su umirovljenici, a pitanje je i koliko ih je živih, trebali dostaviti potvrdu da su živi, koja u mirovinskom sustavu drugih zemalja nije ništa novo. Kada dostave potrebnu dokumentaciju, oni koji nisu dobili mirovinu trebaju se javiti Poreznoj upravi, koja će informacije proslijediti HZMO-u.
Hrvatska, koja ima 1 219 000 umirovljenika, od kojih 140 000 prima mirovinu prema međunarodnim ugovorima, uvodi red u mirovinski sustav, što svakako treba provesti, smatra Šemper.