autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Uzurpiranje revolucije

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 23.11.2015. Leave a Comment

Četvrtu godinu za redom gledamo nove nastavke “Igara gladi”, serijala uz koji je Jennifer Lawrence prešla iz statusa starlete koja obećava u današnji pojam najveće glumice na svijetu. Ovi filmovi obilježit će naraštaj, ali kako?

Četvrtu godinu za redom gledamo nove nastavke “Igara gladi”, serijala uz koji je Jennifer Lawrence prešla iz statusa starlete koja obećava u današnji pojam najveće glumice na svijetu. Ovi filmovi obilježit će naraštaj, ali kako?

Od skorašnjih dramskih franšiza koje tvore okosnicu poslovanja današnjih multipleksa samo su dvije nastale u ovom stoljeću. Obje su se temeljile na predlošcima spisateljica, obje su u žarištu radnje imale djevojku na pragu zrelosti koja prolazi polumitsku preobrazbu u junakinju, obje su stekle toliku popularnost da su im se posljednji nastavci mejozom raspolutili u dva filma, ne bi li igrali još jedno ljeto. [Read more…]

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: Bella Swan, CSI: Multiplex, Danny Strong, Domovinski rat, Donald Sutherland, Francis Lawrence, Harry Potter, Igre gladi, Jennifer Lawrence, Julianne Moore, Katniss Everdeen, Peter Craig, ratovi zvijezda, Šojka Rugalica Šušak, Stephenie Meyer, Sumrak, Suzanne Collins, Tuđman, Vladimir Cvetković-Sever

Revolucija ruganjem

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 24.11.2014. Leave a Comment

Mockingjay 1Dosadašnji nastavci serijala Igre gladi bili su komercijalno uspješni, razmjerno zanimljivi i podosta nepronični – barem što se tiče političkog svjetonazora koji promiču.

 

Radnja im je, pak, bila možda i odviše jasna. Prve Igre gladi i nastavak Plamen strukturalno su sličili kao jaje jajetu: mladi iz dvanaest okruga distopijskog Panema, nastalog raspadom SAD-a, bivali su odvođeni u gladijatorske igre međusobnog istrebljivanja.

 

One su se prenosile ostatku stanovništva putem sveprisutne televizije u vidu reality showa, uz opsežnu prethodnu pompu i pretvaranje tih zlosretnih Posvećenika u medijske zvijezde.

 Bilo da je Vatrena Djevojka u samozapaljivoj haljini, ili krilata Šojka Rugalica u dizajnerskom ratničkom kostimu, protagonistica propagande ne smije biti samo Katnis Everdeen. Ako nije figura na šahovskoj ploči, tko je ona, pita se Šojka Rugalica: 1. dio

 

A premda je očita poanta bila u manipulacijama koje time provode središnje vlasti Kapitola, nije bilo sasvim jasno na koji se stvarni fenomen tvorci filmova pritom referiraju – je li u pitanju način na koji onih 1% uspijeva ugnjetavati preostalih 99%, ili način na koji umjetni populizam pokreta Tea Party pokušava razoriti socijalnu državu. Kao najotvorenije politiziran filmski fenomen našeg vremena, Igre gladi bile su neobično ambivalentne oko određivanja predznaka svoje političnosti.

 

Šojka Rugalica: 1. dio u izvjesnoj mjeri pojašnjava stvari – ako se usložnjavanje može podvesti pod pojašnjavanje. Kako se ispostavlja, razaranje arene Igara na kraju Plamena doista je donijelo sveobuhvatne promjene, kako u Panem, tako i u svijet trilogije Suzanne Collins.

 

Nema više Igara gladi, za početak. Preživljavanje većeg broja Posvećenika u Kvartalnoj pokori – i njihov bijeg u Okrug 13, koji se dosad proglašavao uništenim, a zapravo je bio skriven – stvorilo je poveliku noćnu moru za kapitolski PR, dobrim dijelom i zato što se za glavnoga manipulatora Plutarcha Heavensbeeja ispostavilo da radi za revolucionare.

 

Caesar Flickermann više nije napirlitani voditelj izravnog prijenosa iz pakla, nego ozbiljni dušebrižnik glavnog Posvećenika zadržanog u vlasti Panema. A svi znaju da je taj momak, Peeta Mellark, partner protagonistice Katniss Everdeen. Kamere su podrobno prenosile sve stadije njihove veze, od zbližavanja na njihovim prvim Igrama gladi i prijetnje zajedničkim samoubojstvom, do objave da čekaju bebu neposredno prije početka njihovih drugih Igara.

Nužnim objektiviziranjem konteksta u kojem Katniss donosi svoje odluke – tako tipične za žanr Young Adult književnosti iz kojeg potječe – film uspostavlja odnos prema širem političkom kontekstu ovog svijeta koji je u knjigama oduvijek bio prezamršeno, čak nedokučivo upleten

 

Peeta je sve dosad bio trn u oku Kapitola. Sada mu je glavni adut u rukavu. Nema veze što govori pod očitom prisilom: Flickermann je tu da modulira emotivni dojam, a sadržaj riječi pamti se dulje od konteksta. S druge strane medijskog poprišta, Heavensbee odlučuje parirati bacanjem Katniss u protukampanju. Brending nadimka joj se mijenja: više nije Vatrena Djevojka u samozapaljivoj haljini, nego krilata Šojka Rugalica u dizajnerskom ratničkom kostimu.

 

Bilo da je figura na šahovskoj ploči negativaca u bijelom ili pozitivaca u crnom, ona ne smije biti Katniss Everdeen; njezin odnos prema Peeti mora biti uvjetovan onime što propagandisti žele da bude. Gdje tu ima mjesta za ne samo iskazivanje stvarnih osjećaja, nego čak i za samo shvaćanje što bi ti osjećaji trebali biti? To je vrlo zanimljiva pozicija za protagonisticu bilo koje drame, a pogotovo drame temeljene na trilogiji knjiga za mlade i namijenjene masovnoj publici.

 

Mockingjay 2Pritom je dodatna sretna okolnost to što je Katniss, naravno, Jennifer Lawrence, glumica koja je naporedo s radom na ovoj franšizi dobila jednog Oscara iz ukupno tri nominacije i promaknula se u uvjerljivo najveću filmsku zvijezdu naših dana. Iz medija znamo o njoj i više nego što bismo htjeli, pod nadimkom JLaw. Samo ne znamo razgraničenje nje i tog medijskog identiteta.

 

Ove paralele između filmske Katniss i glumice koja je utjelovljuje daju potpuno drugačiju i, u ovom slučaju, neočekivano primjerenu dimenziju tumačenju primarnog teksta. A primarni tekst ionako vapi za usložnjavanjem tumačenja.

 

Mockingjay 3Iako je Collins u knjizi naznačila sve teme filma, ondje one robuju kako formatu, tako i načinu njihova prikaza. Format je nesretni Young Adult, žanr pisanja za stariju tinejdžersku publiku koji je okupirao knjižare prije desetak godina nakon Sumraka Stephenie Meyer: format neizbježno uključuje mladu ženu koja prvi put biva primorana donositi sudbonosne životne odluke, a kontekst u kojima ih donosi uvijek je u isti mah za stupanj-dva povišen u odnosu na stvarnost, te suštinski ovisan o njezinim uvijek intimnim, uvijek posve subjektivnim i emotivnim odlukama.

 

Young Adult priče uvijek su zbog toga podosta sumnjive, te čak i uz najbolju volju ne mogu ne ostaviti pomalo ljigav dojam projiciranja najneosvještenijih potreba ciljane publike u kontekst fantastičkog samoostvarivanja. Katniss u ovom dijelu priče nije pošteđena takve karakterizacije: oko nje se, napokon, dižu revolucije i ruše svjetovi, tisuće ljudi gladuju i ginu, što ona uspijeva primijetiti tek kad i ako joj Heavensbeejeva PR ekipa stavi to pod nos.

 

Mockingjay 4Kao noseće lice revolucionarne propagande, Katniss Everdeen je potpuno neosviještena. To ima gotovo pogubno djelovanje na cjelinu u kontekstu knjige, gdje je način pripovijedanja stara dobra ich-forma. A to pak znači da smo osuđeni na njezinu ograničenost: Katniss je ipak jedva obrazovana cura iz rudarskog okruga, pa je Collins primorana štošta uplesti između redaka.

 

Filmovi nikad nisu imali taj problem, tako da su već od prvoga bili složenija i zanimljivija djela.

 

Ovaj treći dio, ma kako nezgrapno naslovljen bio, naročito se dobro koristi tim izmještanjem točke gledišta – u filmu sagledavamo Katniss kroz prizmu šireg svijeta, umjesto da je obrnuto.

 

Mockingjay 5Obrat je presudan, i to ne samo zato što ističe pijunsku narav nje kao Šojke Rugalice, nego i zbog toga što podcrtava one njezine vidove zbog kojih je ipak protagonistica – požrtvovnost, nesebičnost, rijetko zrnce integriteta u igrama moći koje je okružuju. Umjesto da sve to bude nerazmrsivo zapleteno u ograničenja njezina karaktera, na ekranu ono biva jasno istaknuto.

 

Isto vrijedi i za revoluciju kao takvu. Dok su joj povodi sada dovoljno jasni, nad cijelim filmom visi sjenka sumnje u ciljeve za koje se ona vodi. Okrug 13, središte otpora u kojem je smještena glavnina radnje, ne djeluje kao naročit bastion univerzalnih ljudskih prava: cijeli je pod zemljom i najviše podsjeća na katakombe radništva iz Langova Metropolisa. Kao i tamo, poanta priče je u klasnoj borbi, ali ispostavlja se da je Katniss zasad preslaba da je nadiđe, za razliku od Marije ondje. Njezina Šojka Rugalica tu je u isti mah i nesebični protagonist i manipulativni antagonist – ljudska i robotska Marija u istoj osobi.

 

Mockingjay 6Već je dovoljno čudno što se jedan blockbuster uopće bavi takvim temama – američka ih se kinematografija nije dotaknula još od, također dvodijelnog, Soderberghova Chea iz 2008. Još je čudnije što se, za razliku od praktički svih pretendenata na masovnu prodaju kinoulaznica (a prethodni je nastavak bio najgledaniji film 2013., barem u Sjevernoj Americi), Šojka Rugalica: 1. dio gotovo u potpunosti odriče akcijskih prizora kao okosnice svoje zanimljivosti. Znamo te likove, znamo te Igre, znamo koliki su ulozi i znamo što ne želimo. Film se sad pita što zapravo želimo. I zasad, barem, uspijeva dovesti sve odgovore na to pitanje pod poveliki upitnik.

 

A nije li to suštinski točno kad su svi ustanci i sve revolucije u pitanju?

Posve je čudno što se jedan film namijenjen masovnoj konzumaciji bavi temama koje američka kinematografija zapravo i ne dodiruje – ako izuzmemo naslove poput također dvodijelnog Soderberghova Chea iz 2008.

 

Unutar konteksta Young Adult filmova, razdvajanje posljednjeg nastavka franšize na dva dijela u zadnje je vrijeme postalo prije komercijalna praksa nego dramaturška nužnost. Svatko tko je posvjedočio glacijalnom tempu Darova Smrti svjestan je od toga.

 

Za razliku od Harryja Pottera, Bella Swan barem je imala dvije stubokom različite priče u razdvojenom Praskozorju. Čini se da će istim putem poći i Šojka Rugalica.

 

Katniss Everdeen očito čeka još sva sila iskušenja i obrata u drugom dijelu ovog filma, koji nam stiže tek za godinu dana. Dotad ostajemo uz nju na najnižoj, najdepresivnijoj i najneodređenijoj točki na kojoj se ijedan blockbuster suvremenog doba odlučio zaustaviti.

 

Već samo zato što se usudio doći dotle ovo postaje film vrijedan ozbiljnog razmatranja; zbog retroaktivnog isticanja intrigantnijih vidova prethodnika posredno poboljšava cjelinu Igara gladi. A ako postignutim uspjehom natjera voditelje ostalih franšiza da se počnu izlagati većim rizicima, mogao bi još i postati prijelomna točka u tumačenju zeitgeista unutar multipleksa.

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: autograf.hr, blockbuster, CSI, film, Fritz Lang, glumac, Igre gladi, Katniss, književnost, Metropolis, Multiplex, Panem, plamen, protagonist, recenzija, redatelj, SAD, Soderbergh, šojka, Suzanne Collins, Vladimir C. Sever, Young Adult

Kruha i ”Igara gladi”

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 01.12.2013. Leave a Comment

Prije samo godinu i pol Igre gladi bile su razmjerno uspješan serijal postapokaliptičnih romana za mlađu, ciljano žensku publiku, sâm po sebi ništa iznimno izvan uvriježenih parametara nakladništva. Ekranizacije takvih djela imaju svoju publiku, pa im se uspjeh mjeri desecima milijuna dolara (kad je riječ o filmovima) ili desecima milijuna gledatelja (kad su posrijedi televizijske serije). Zlatni je standard filmskih ekranizacija bestselera za mlade dosad bio serijal Sumrak: zarada od tristotinjak milijuna dolara po nastavku bila je dovoljna da tvrtka Summit od malog studija preraste u velikog igrača Hollywooda, te nakon spajanja s distributerom Lionsgateom počne pretendirati na remećenje uvriježenog poretka establišmenta.

 

Ništa u samome izvorniku nije davalo razloga za slutnju da bi Igre gladi mogle biti fenomen sumjerljiv cijeloj sagi Sumraka, ali Lionsgate se nije libio još jednom ponijeti krčag na isto vrelo. Napokon, poslovna strategija svih studija temelji se na franšizama, a Igre gladi bile su još razmjerno jednostavan predložak u usporedbi sa svjetovima kakvima vrve današnji književni serijali za mlade. Pod redateljskom palicom veterana Garyja Rossa i sa zvijezdom u usponu Jennifer Lawrence u glavnoj ulozi, Lionsgate je mogao računati barem na povrat uloženog novca kad su Igre gladi došle u kina u proljeće 2012., izvan uobičajene sezone blockbustera.

 

Kad je film samo na američkim blagajnama zaradio više od četiristo milijuna dolara – više od bilo koje ekranizacije bilo kojeg romana za mlade, više od bilo kojeg filma o Međuzemlju ili Harryju Potteru, više od praktički ijednog filma čiji se glavni lik ne zove Jack Sparrow ili Tony Stark – postalo je jasno da su tek na velikom ekranu Igre gladi postale fenomen.

Suštinska apolitičnost ove iznimno politizirane priče najvidljivija je u tome što u oba nastavka Igara gladi jednako mogu uživati pobornici i lijeve i desne opcije

 

Film je zveknuo o zeitgeist takvom silinom da se Jennifer Lawrence preko noći pretvorila u najsjajniju zvijezdu Hollywooda, a serijal u njegovu najčvršću franšizu. To je još šokantnije jer filmskom industrijom vladaju muške glumačke zvijezde. Za toliki uspjeh filmova s dominantnim ženskim likom jednostavno nema presedana – stoji tvrdnja da su Igre gladi učinile velik korak prema emancipaciji ženskoga filmskog pisma; ostaje otvoreno pitanje hoće li time pokrenuti trend, kao što je i dalje neizvjesno je li ovo zaista niz progresivnih i feminističkih priča.

 

Nedavno objavljeni nastavak, film Igre gladi: Plamen, uglavnom igra na sigurno. Struktura i osnovne odlike radnje gotovo su istovjetne prvom filmu, režija je povjerena danas već iskusnom bivšem redatelju spotova Francisu Lawrenceu (nije u rodu), a nove likove tumače poznatiji glumci nego prije, jer se sad za to imalo para. Sva je razlika u nijansama: sudeći po uspjehu, više od toga očito nije ni bilo potrebno.

 

Autorica knjiga Suzanne Collins jednom je izjavila da joj nadahnuće nije bio japanski film Battle Royale, također priča o mladima prisiljenima na međusobno ubijanje za razonodu gledatelja televizijskog reality showa. Ono što je prije desetljeća i pol u režiji Takashija Miikea bio kultni film, danas je masovni fenomen jer je zeitgeist očito sustigao nekadašnju subverzivnost. Collinsova tvrdi da je Igre gladi napisala nakon što je na televiziji jedno za drugim pogledala neki reality show i reportažu o ratu o Iraku, a nema razloga da joj se ne vjeruje: ovo je očito priča osobe koja o svijetu doznaje gledajući televiziju.

 

I većina likova Igara gladi cjelokupnu spoznaju svijeta prima jedino preko televizije: to su ugnjetavani stanovnici dvanaest okruga Panema, tvorevine nastale raspadom SAD-a u nekoj srednje udaljenoj budućnosti. Prije tričetvrt desetljeća potlačeni su se Panemljani, naime, drznuli ustati protiv središnje vlasti koja ih je podjarmila, i pobuna im je propala. Otada imućna manjina svake godine iz svakog okruga uzima danak u obliku dvoje mladih “posvećenika” i tjera ih na međusobnu borbu u visokotehnološkoj gladijatorskoj areni, sve dok na životu ne preostane samo jedno od njih. Stanovnici okruga prate to preko televizije, u isti mah zgroženi prikrivenom prijetnjom i očarani cijelom pompom koja prati PR samih Igara gladi – jer svi su posvećenici ujedno i modne ikone, manipuliranjem pretvorene u instant celebrityje čiji se svaki nastup pomno prati.

Iskustvo nas koji gledamo Igre gladi slično je iskustvu onih koji unutar samih filmova gledaju Igre gladi: ne moramo dignuti ni mali prst da dođe do promjene, pa i revolucije. Učinit će to netko drugi. Netko slavan

 

Iskustvo nas koji gledamo Igre gladi utoliko je slično iskustvu onih koji unutar samih filmova gledaju Igre gladi. Lako se poistovjetimo s ugnjetavanima i manipuliranima, a budući da se cijelo vrijeme osjećamo bespomoćnima promijeniti uvriježeni poredak establišmenta, još lakše projiciramo svoju potrebu za sustavnom promjenom u nekoga drugoga – u neku od već nam medijski poznatih ”slavnih” ličnosti. Ne moramo dignuti ni mali prst da dođe do promjene, pa i revolucije. Učinit će to netko drugi. Netko slavan. Zanimljivo je da film Igre gladi: Plamen potpuno zanemaruje same gledatelje unutar Panema nakon što sedamdeset pete Igre gladi u njima počnu.

 

Prvi je film pravio izlete izvan arene i pokazivao da junačka djela Katniss Everdeen, lika Jennifer Lawrence, izazivaju narodni bunt. U nastavku dijabolični predsjednik Snow – jasno postavljeni glavni negativac priče, besprijekorno utjelovljen u Donaldu Sutherlandu – odlučuje stati na kraj Katniss jer mu njezina novostečena slava mrsi tlačiteljske račune. Stoga za natjecatelje ne uzima nasumce odabrane mlade, već sve bivše pobjednike Igara, iako im je pobjeda trebala zajamčiti doživotnu egzistenciju na visokoj nozi. Tako je to u nimalo pravnoj državi: pravila piše onaj tko drži konce u rukama. U isti mah dok se ti pobjednici zatiru u areni, Snow u okruge uvodi politiku teških represalija pa nije jasno za koga se same Igre ovaj put snimaju: za njegovu osvetoljubivu nasladu, čini se.

 

Kad na kraju filma saznamo fatalni rezultat zbivanja izvan arene, dojam je dvojak: represija je s jedne strane prešla granicu koja neizbježno vodi u otvoreni rat, ali počela je i revolucija – podignuta iznutra, prije kao prevrat među moćnicima nego kao rušenje klasnog poretka. U svemu tome, Katniss Everdeen učinila je ravno jednu stvar koja će je od bespomoćne sudionice pretvoriti u protagonisticu: obukla je provokativnu haljinu. Ne, ne provokativnu u uobičajenom smislu: simbolično provokativnu. Riječ je o najboljem trenutku filma, kao i o čistoj fabrikaciji unutar njegova svijeta.

 

Što je u Igrama gladi – te u Igrama gladi – stvarno, a što lažno? Prikaz fabriciranja ne samo kruha i igara za mase nego i njihovih alternativa djeluje podrivački na sustav sve dok se ne prisjetimo da je i ovaj franšizni projekt djelo sustava. A kao takav, u stanju je biti svakome sve.

Postapokaliptični svijet Panema posve je nesvjestan ostatka zemaljske kugle, što zabrinjava kao projekcija izolacionističkog mentaliteta današnje američke desnice i njezine isključive slike svijeta

 

Nigdje to nije vidljivije nego u suštinskoj apolitičnosti njegove iznimno politizirane priče: u oba nastavka Igara gladi mogu jednako uživati kako pobornici lijeve opcije, koja želi okupirati Wall Street i riješiti se dekadentnih jedanpostotkaša, tako i desne opcije, koja pod krinkom oponašanja Bostonske čajanke želi oduzeti moć saveznim vlastima i vratiti je saveznim državama – i zapravo korporacijama koje se opiru svakoj deregulaciji. Cijeli pokret Tea Party, napokon, od samoga je početka neki nesveti spoj njihova PR-a i južnjačke kivnje zbog gubitka Građanskog rata, a svaka sličnost sa zbivanjima u Panemu baš i ne djeluje kao potpuna slučajnost.

 

Toliko o mogućem poimanju ovog filma u Americi: u bilo kojoj zemlji svijeta gdje ima nepravde (a to su sve osim Sjeverne Koreje, gdje su svi debeli i presretni) Igre gladi naći će nekoga tko u njima vidi projekciju vlastite frustracije. A svi bi oni mogli shvatiti da Ameriku suštinski nije briga za njih, jer Panem, kao i Suzanne Collins, o njima ne znaju više od onoga što im prenose mediji – odnosno, praktički ništa: postapokaliptični svijet Panema posve je nesvjestan ostatka zemaljske kugle. A to je jednako legitimno kao stvaranje pojednostavnjenog svijeta u nečemu što je počelo kao štivo za mlade, te posve zabrinjavajuće kao projekcija posve nesolidarnoga, izolacionističkog mentaliteta današnje američke desnice i njezine isključive slike svijeta.

 

Ključna je riječ pritom projekcija. Kao i prethodnik, film Igre gladi: Plamen utažuje našu žeđ za promjenom tako što nam srdačno objašnjava da će je odraditi netko drugi. Hoće li to biti pripadnik vladajućeg sloja čija je specijalnost manipuliranje zbivanjima, ili pak dična cura iz naroda koja se zna verati po drveću i muku muči oko odabira između dva samozatajna momka koji joj se sviđaju, manje je bitno, dokle god to nismo mi.

 

Nisam siguran kamo će sve sljedeća dva nastavka Igara gladi odvesti cijelu ovu priču, ali jedno mogu reći s priličnom sigurnošću sad kad je ovaj serijal postao golem medijski fenomen s presudnim utjecajem na zeitgeist. Premda su svoju publiku uspjeli nagnati da izađe iz udobnosti doma i pogleda film u kinima, tvorci ovog filma nisu nimalo uspjeli dokinuti suštinsku pasivnost među njezinim pripadnicima – što im i ne bi bio toliki grijeh kad im cijela premisa priče ne bi ovisila upravo o tome. Zbog toga i redatelju i glavnoj glumici moram dodijeliti jedino ovime zasluženo ex aequo priznanje: samo za njih uspostavljenu nagradu, prigodno nazvanu Lawrence od Televizije.

 

I neka izgledi uvijek budu na njihovoj strani!

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: autograf.hr, blockbuster, Donald Sutherland, film, Gary Ross, Harry Potter, Hollywood, Igre gladi, Jennifer Lawrence, Lionsgate, Sumrak saga, Vladimir Cvetković-Sever

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT