Nakon ismijavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović zbog njezine izjave da (će) se zalagati za slobodu medija, pokazalo se da (većina) javnosti uopće nije upoznata sa činjenicom da se medijske slobode i neovisno novinarstvo u Hrvatskoj ograničavaju radi sprečavanja informiranja javnosti o podmićivanju i “rastrajbavanju“ javnog novca, a ne kao što se nastoji prikazati zbog ideoloških podjela. [Read more…]
Grabar-Kitarović poduprla islamističku dimenziju Erdoğanove politike
Posjet turskog predsjednika Erdoğana Hrvatskoj 26. i 27. travnja predstavljen je kao jedan od najvećih uspjeha hrvatske vanjske politike otkako su odgovornost za nju preuzeli nova predsjednica i nova vlada. No, on je u stvari – naročito zbog toga kako je organiziran i što je sadržavao – bio problematičan na više razina. [Read more…]
Ustašluk kao nestašluk krinka za lopovluk
Čelnik Mosta, drugi čovjek do premijera, Božo Petrov nedavno je “hrabro” izjavio kako interesne skupine žele destabilizirati Vladu. Nije ih imenovao, ali je uvjeren kako se mnogo toga vrti upravo oko Ine, pa je stoga javno, u mikrofon, obećao da će zakočiti rasprodaju nacionalnih interesa. [Read more…]
Zašto tako strasno i bešćutno žele vlast?
Pesimisti su dobro informirani optimisti. Nedavno sam čitao članak Toma Gardnera u kojem se pita zašto pesimizam izgleda pametnije (Why Does Pessimism Sound So Smart? (Especially When Things Are So Good).
Navodi dosta razloga protiv optimizma. Pesimizam djeluje promišljeno, pesimist mudro. Optimizam djeluje površno. [Read more…]
Europi idemo na živce
Europi idemo na živce. I ona nama kad se usudimo junačiti. Obično smo do zla Boga servilni ili šutimo, ali ponekad ne ide, pa se malo pravimo važni. Na kraju, pred silom popustimo, pa se prepustimo malo bijesu, a malo žalovanju. Plakanje je taktika koja se nekad koristi i u politici, obično za domaće potrebe. [Read more…]
I tudi i tukaj
Brzopotezne ostavke sa slovenske strane nakon objavljivanja obavještajno snimljenih telefonskih razgovora o tijeku arbitražnog postupka između Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaljeva iliti Savudrijske vale, trebale bi, umjesto euforije i isforsiranog otkazivanja arbitražnog sporazuma, u službenom Zagrebu biti poziv na oprez. [Read more…]
Strahovanja u Ini
Javilo se nekoliko čitatelja zaposlenika Ine (podaci poznati redakciji s obzirom na to da se u toj tvrtki stalno sastavljaju nove liste otkaza, premda je dosad već otpušteno više od 4000 ”inaša”).
Čitatelji su zabrinuti jer su, kako kažu, u dnevnom tisku izašli novinski članci o tome da Ina ubrzano (ras)prodaje svoje nekretnine (hotele, stanove, skladišta, zemljišta, itd). [Read more…]
Quod licet Iovi…
Na dvadeseti rođendan nacionalne valute – kune bivši ministar financija Republike Hrvatske, koji je isto toliko u SDP-u, Slavko Linić održao je dano obećanje. S javnošću je podijelio svoju istinu o razlozima “šutiranja” iz ministarske fotelje. Istinu koja se bitno razlikuje od lakonski iznesenog obrazloženja smjene još uvijek aktualnog premijera Zorana Milanovića.
Težak je zadatak svojim direktnim i oštrim istupom stavio Linić pred sve članove SDP-a. No, ne samo pred kolege iz svoje riječke organizacije već i pred javnost u cjelini. Novinari će zasigurno do sjednice Glavnog odbora SDP-a, zakazane za 7. lipnja, barem pokušati istražiti imaju li osnove tvrdnje bivšeg ministra da je medijskim spletkarenjima pokušana difamacija njega kao ministra i kao čovjeka ne bi li se zaštitio rodbinski i prijateljski krug oko premijera Zorana Milanovića… Nije se navodno prezalo ni od zloupotrebe službi, ali taj će dio, kao i mnogo puta dosad novinarima biti najteže dokazati.
Premijer je, veli Linić, sve preuzeo u svoje ruke i zabranio mi da u javnosti govorim o smjeni predstavnika radnika u Nadzornom odboru Ine, o izbjegavanju ulaganja u riječku i sisačku rafineriju, o pravoj provali Petrovićeva bijesa zbog naplate 230 milijuna kuna poreza. Premijer je uzeo to u svoje ruke i naravno nije zatražio odgovornost Siniše Petrovića, koji pitijskim SMS-ovima odgovara na pitanja novinara o Linićevom istupu, ali je zato smijenio ministra koji je dug državi naplatio
Je li Zoran Milanović u želji da se riješi neposlušnog i nepoćudnog ministra svjesno zanemario državne interese?
Mnogo je tu odgovora koje javnost, pa i ona politička, esdepeovska mora dobiti prije no što se odluči na čiju će stranu stati. Na stranu premijera bez rezultata o čijim krivim odlukama i prosudbama rječito svjedoči i broj glasova koji je dobio Tonino Picula na netom održanim izborima za EU parlament ili na stranu prekaljenog esdepeovca koji je i na pressici u četvrtak podsjetio da je Vlada, na čelu s Zoranom Milanovićem, prihvatila bez većih primjedbi Izvještaj o dvogodišnjem radu Ministarstva financija koje je on vodio. To je Ministarstvo, sviđalo se to nekima ili ne, realiziralo najveći dio Programa 21.
Linić je mnogo žestokih utakmica s političkim protivnicima vodio i dobio. Neke istina tek na sudu ali ova mu je, priznaje javno, pala najteže. Veteran socijaldemokracije optužbu da je kriminalac čuo je kroz telefonsku slušalicu od predsjednika svoje stranke, SDP-a, kojeg je strpljivo više od dva desetljeća gradio. Ne čudi stoga da je taj razgovor, on koji inače ne psuje, okončao psovkom. Mandat na raspolaganje premijeru dat je u pismenome obliku već tada.
Uslijedila je višemjesečna šutnja, koja je prekidana samo na sjednicama Vlade i potom nedavna smjena. Upućeni vele u najgorem trenutku, kada je supruga Slavka Linića pokapala majku. Stoga je, između ostaloga, vjerojatno predsjednik Gradske organizacije riječkog SDP-a, Vojko Obersnel onako na prvu, smjenu okarakterizirao kao vrlo brutalan i neljudski postupak premijera.
Pressicu premijer nije gledao, jer je bio na putu, u Čakovcu, ali je zato spremno odbacio svaku svoju odgovornost za aranžmane rodbine, brata, šogorice i prijatelja… Ministar je odgovoran za svoje prijatelje, ali premijer eto nije. Quod licet Iovi, non licet bovi, a tko je Jupiter u ovoj situaciji znali smo i prije pressice
Dio čelnika gradskih i županijskih organizacija požurio je, međutim, već u četvrtak poslijepodne stati na predsjednikovu stranu. Poučeni vjerojatno iskustvom s Linićem i Kolarićkom nisu željeli čekati Glavni odbor 7. lipnja da se razjasni na čijoj su strani činjenice. Jesu li na strani Milanovićeve ili Linićeve istine?
Požurio se i dio radijskih i novinara portala ovu, po svemu raritetnu pressicu koja je zbog implikacija koje može imati u trenu ispraznila saborske klupe, nazvati pomalo dosadnom. Očekivali su valjda da će dobiti sočne detalje o Milanovićevoj šogorici, bratu, rastavi što li, a podastrijeti su im podaci o zamjenama terena, kreditima HBOR-a i Ini. Očekivali su da će čovjek s kojim je tašti Milanović, koji teško podnosi uspjeh drugih, obrisao pod na premijerovu brutalnost odgovoriti uvredama i tračevima. Psovkama, a ne brojkama.
No, brojke su Linićev svijet. One oko Ine rječitije su od svih psovki ovoga svijeta. Napokon je javnost dobila jasan odgovor zašto je Slavko Linić koji je tolike godine proveo gradeći karijeru financijaša u Ini, i uz Čačića jedno vrijeme bio zadužen za tu tvrtku, u posljednje vrijeme šutio k’o riba i nije prozivao Sinišu Petrovića, navodnog premijerovog prijatelja, zbog neprovođenja politike Vlade…
”Premijer je”, veli Linić, ”sve preuzeo u svoje ruke i zabranio mi da u javnosti govorim o smjeni predstavnika radnika u Nadzornom odboru Ine, o izbjegavanju ulaganja u riječku i sisačku rafineriju, o pravoj provali Petrovićeva bijesa zbog naplate 230 milijuna kuna poreza”.
Sve u svemu težak je zadatak zadao Linić stranačkim kolegama. Stavio ih je pred dvojbu hoće li širiti područje ljudskih prava, individualnih sloboda i dozvoliti argumentiran dijalog, kao što im stoji u dokumentima ili će samo Jupiteru dozvoliti ono što su šuteći o smjeni, uskratili njemu – pravo da ne bude vol, odgovoran za aranžmane suradnika i prijatelja
Premijer je uzeo to u svoje ruke i naravno nije zatražio odgovornost Siniše Petrovića, koji pitijskim SMS-ovima odgovara na pitanja novinara o Linićevom istupu, ali je zato smijenio ministra koji je dug državi naplatio. Pressicu premijer nije gledao, jer je bio na putu, u Čakovcu, ali je zato spremno odbacio svaku svoju odgovornost za aranžmane rodbine, brata, šogorice i prijatelja…
Ministar je odgovoran za svoje prijatelje, ali premijer eto nije. Quod licet Iovi, non licet bovi, a tko je Jupiter u ovoj situaciji znali smo i prije pressice. Nema više izjava kakve je unatrag dva mjeseca davao iz australskog ateljea poreznog dužnika Charlesa Billicha o tome kako bi on prijatelja pogledao u oči i upitao o DORH-ovoj optužnici, kako bi se brata odrekao bla, bla, bla… Sad su to tek aranžmani koje rodbina i prijatelji sklapaju u svojim privatnim životima i za koje on nije i ne može biti odgovoran.
No, priznao on ili ne priznao, dio optužaba koje Linić stavlja njemu direktno na dušu (ako je ima), stranka i koalicijska Vlada proživljavaju najdublju krizu u svojoj dvoipolgodišnjoj povijesti. Može Milanović i društvo koje ga na “majke mi” podržava do besvijesti ignorirati ili minorizirati Linićev istup, nazivati svađalačkim, osvetničkim ili pak gestom očajnika, koji je nanio neprocjenjivu štetu SDP-u i Vladi problemi neće nestati. Zato Glavni odbor SDP-a Linićev istup mora promatrati kao točku na “i”, a ukoliko se bilo što od navedenog dokaže, a pogotovo navodi o Ini i službama premijer bi morao predsjednički mandat staviti odmah na raspolaganje. Nitko to neće doživjeti kao izdaju (premijer veli da je povlačenje za njega izdaja). Mnogi upravo u tom činu vide spas – i za stranku – i za Vladu.
Sve u svemu težak je zadatak zadao Linić stranačkim kolegama. Stavio ih je pred dvojbu hoće li širiti područje ljudskih prava, individualnih sloboda i dozvoliti argumentiran dijalog, kao što im stoji u dokumentima ili će samo Jupiteru dozvoliti ono što su šuteći o smjeni, uskratili njemu – pravo da ne bude vol odgovoran za aranžmane suradnika i prijatelja.
Deset godina od prodaje borba za nacionalni interes u Ini
”Vlasnička struktura Ine mora biti takva da se osigura nacionalni interes”, rekao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović jučer u Zadru. ”Ina je prevažna kompanija za Hrvatsku. Očito postoje razmimoilaženja između Vlade i MOL-a, no Vlada je na dobrom putu jer mora se uspostaviti zakonit način upravljanja Inom, koji je na korist kompanije, dioničara, ali i Hrvatske”, rekao je Josipović odgovarajući na pitanje novinara o jučerašnjoj MOL-ovoj najavi da se počinje pripremati za prodaju svog udjela u Ini. Dodao je da se Inu mora postaviti ”čvrsto na noge” i uspostaviti jasna pravila te da Ina mora biti organizirana sukladno zakonima RH.
MOL je u petak navečer objavio kako je ovlastio Odbor izvršnih direktora da počne pripreme za prodaju udjela u Ini ako se s hrvatskom Vladom ne postigne dogovor, i to samo nekoliko sati nakon završetka drugoga kruga pregovora s Vladom o međusobnim odnosima u Ini. Na to je Vlada poručila da MOL-ovom odlukom postaje izvjesna promjena pregovaračkih okvira koje je ona prihvatila u kolovozu te da će poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite interesa RH.
Već neko vrijeme traju napetosti između MOL-a, koji drži 49,1 posto Ininih dionica, i Vlade, koja ima udjel od 44,84 posto i želi veći utjecaj u upravljanju kompanijom. Vlada preispituje ugovore i optužuje MOL da ne ulaže dovoljno u Inu. Iz MOL-a odgovaraju da Hrvatska nije održala obećanje o preuzimanju plinskog biznisa koji Ini nanosi gubitke te upozoravaju da bi mogli tužiti Hrvatsku i tražiti najmanje 2 milijarde kuna odštete jer ga Hrvatska nije preuzela ili uvela tržišne cijene plina prema dogovoru iz 2009.
Mađarska vlada najavila je mogućnost prodaje dionica pošto je mađarska policija primila zahtjev za uhićenje MOL-ova direktora Zsolta Hernadija, kojega Hrvatska sumnjiči da je podmitio bivšeg premijera Ivu Sanadera kako bi mađarskoj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini.
Inače, od prodaje Inina udjela MOL-u do najave mađarske kompanije da priprema prodaju udjela u hrvatskoj kompaniji prošlo je točno deset godina.
U srpnju 2003. Vlada je 25 posto plus jednu dionicu Ine prodala MOL-u za 505 milijuna dolara. U studenome 2006. više od 44 000 hrvatskih građana u javnoj ponudi kupilo je Inine dionice po cijeni od 1690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica. U prodaji Ininih dionica vlastitim zaposlenicima godinu poslije oko 28 000 radnika s popustom je kupilo otprilike 628 000 dionica.
Krajem 2008. MOL je otkupio 22,15 posto dionica, po cijeni od 2800 kuna, pa je stekao ukupno 47,15 posto udjela u Ini. Time je MOL postao najveći Inin dioničar te je na temelju izmijenjenog Ugovora o međusobnim odnosima dioničara dobio većinu u Nadzornom odboru. Vlada i MOL potpisali su i Ugovor o plinskom poslovanju, kojim se razrađuje prodaja skladišta plina u Okolima državi te odvajanje tvrtke za trgovanje plinom u zasebnu tvrtku i poslije njezinu prodaju Vladi. U prosincu 2009. potpisan je dodatak ugovora kojim je Vladina obveza da otkupi plinski biznis odgođena do 1. prosinca 2010.
U lipnju 2011. Uskok je potvrdio kako je protiv bivšeg premijera Ive Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od predsjednika MOL-ove uprave Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Hrvatski sud utvrdio je da je Sanader primio 5 milijuna eura od MOL-ova čelnika te ostavio otvorenim potrebu da se o tome ispita i Hernadi, što mađarska strana odbija.
Nezadovoljna upravljanjem u Ini, Vlada u kolovozu ove godine imenuje pregovarački tim na čelu s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom i članom Mladenom Pejnovićem, ravnateljem Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Posebno zabrinjavajućim Vlada ocjenjuje prošlogodišnje rezultate poslovanja: 62 posto manju ukupnu dobit, 17 posto nižu realizaciju kapitalnih investicija, 35 posto nižu proizvodnju nafte i plina, 30 posto veći uvoz sirovina/naftnih derivata i 29 posto veći uvoz prirodnog plina. U rujnu su počeli pregovori te je dogovoren mjesečni ritam sastanaka, a u listopadu je protiv predsjednika MOL-ove uprave Zsolta Hernadija raspisana crvena Interpolova međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog.
Hina
- « Previous Page
- 1
- …
- 3
- 4
- 5