Novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović na Pantovčaku, u Vili Prekrižje, primio je predsjednika Državnog izbornog povjerenstva Đuru Sessu. Sessa mu je, naime, donio izvještaj o konačnim rezultatima izbora. Pritom je istaknuo kako iza tog dokumenta, iza tog “malog papira” stoji predan rad sedamdeset tisuća ljudi te da je to dokaz kako se izbori mogu provesti u mirnoj i demokratskoj atmosferi. [Read more…]
Kolinda je sprdačina, kraljica kiča
Završila je cirkusantska turneja Kolinde Grabar-Kitarović po Dalmaciji, te bismo, s obzirom na to da se prekosutra navršava šest mjeseci otkako je stupila na položaj predsjednice Republike Hrvatske, mogli analizirati ne samo sadržaj njena paradiranja od 20. obljetnice ”Oluje” u Kninu do proslave Velike Gospe u Sinju već i saldo polugodišnjeg predsjedničkog mandata. [Read more…]
Predsjednice, prijetvorni ste!
Poštovana gospođo predsjednice Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović,
Iako opetovano deklarativno navodite da želite biti predsjednica svih hrvatskih građana, svakim danom svojega mandata Vi me uvjeravate da niste i ne možete biti moja predsjednica.
Doista, još u izbornoj kampanji za mjesto predsjednice RH ste se služili lažima i obmanama pokazujući pritom katastrofalno nepoznavanje Ustava RH i uopće principa moderne građanske i liberalne države. [Read more…]
To my dear Ustasha voters
Pohvalila se Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuima za uskrsne trobroje Jutarnjeg i Večernjeg lista imenima svojih novih savjetnika. Iako je po tko zna koji put ponovila kako ”svoju ulogu predsjednice Republike Hrvatske vidi upravo u prostoru postizanja ‘nacionalnog sporazuma’ oko odgovora na ključna pitanja gospodarskog oporavka”, ni u jednom ni u drugom listu nije otkrila tko će joj biti savjetnik za tu ključnu oblast gospodarstva, jer to vjerojatno još ni sama ne zna. [Read more…]
Laku noć i puno sreće
Riječima “laku noć i puno sreće” završavao je svoje emisije legendarni urednik američke radiotelevizijske mreže CBS, Edward (Ed) Murrow. Premda je svoje zvjezdane trenutke već doživio kao ratni reporter javljajući se u vrijeme Drugog svjetskog rata iz britanske prijestolnice u emisiji pod nazivom “Ovdje London”, Ed Murrow ostat će upamćen po onome što je uradio sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća, suprotstavivši se – vođen isključivo zakonima novinarske profesije – senatoru Joeu MacCharthyju, koji je tada u ulozi “lovca na komunističke vještice” žario i palio Amerikom.
Sve se to događa uz već ritualno dijeljenje na “nas” i “njih”, jer na jednoj su strani Hrvati i oni koji “vole Hrvatsku”, a na drugoj – treba li uopće spomenuti – četnici (da se ne bi reklo: Srbi), komunisti, Jugoslaveni (odnosno oni kojima se već “po izrazu lica vidi da ne vole Hrvatsku i branitelje”, kao što smo svojedobno na ovome mjestu ponovili riječi jednoga od “šatorskih lidera”)
Obojica su danas dio povijesti – MacCharthy one mračne, koje bi se Amerika trebala sramiti, a Murrow one najsvjetlije u koju bi se (pogotovo današnja) Amerika trebala ugledati. O slučaju čuvenog sraza (sve)moćnog senatora i (samo) novinara snimio je George Clooney, ima tome već dosta godina, odličan film, naslovljen upravo riječima kojima je Murrow odjavljivao svoje emisije “Laku noć i puno sreće” (Good night and good luck).
A zašto o svemu tome govorimo baš danas i ovdje? Pa zato što smo svjedoci, htjeli mi to vidjeti ili ne, priznavali to mi ili ne, svojevrsne makartizacije Hrvatske, s time što ovdje u tzv. mainstream-medijima (a CBS je to u pedesetim godinama 20. stoljeća u SAD-u nedvojbeno bio) nema nikoga sličnoga Edu Murrowu, nema nikoga tko bi se na osnovi činjenica i argumenata, bez imalo strasti, mirno, ali zato i neporecivo, suprotstavio zatiranju slobode što se širi pod izgovorom obrane domoljublja i “svega hrvatskoga”.
Najnoviji je primjer postupak što se vodi protiv urednice javne televizije zato što je navodno (tako su procijenile dvije uzdanice HDZ-a na HTV-u i još 69 njihovih istomišljenika) prenosila inauguraciju aktualne Predsjednice na (sebi svojstven) način koji “nije bio primjeren takvom događaju od nacionalnog značenja”.
Samo usput: zbog toga se uzbudila i Hrvatska biskupska konferencija, kao da je na nekim izborima dobila mandat govoriti na javnoj, odnosno političkoj sceni u ime građana ove zemlje (svjesno kažemo: građana, jer u Hrvatskoj osim Hrvata ima i još ponekoga, a televizijske programe – koliko znamo – prate svi, bez obzira na naciju, vjeru ili svjetonazor).
Koliko je obrazloženje otvaranja postupka protiv urednice glupo, ilustrirat ćemo samo s dvije činjenice (pazite: činjenice!). Ako je urednica prenosila inauguraciju na sebi svojstven način, to znači da su oni koji su joj taj zadatak povjerili znali kako će prenositi, pa nisu li onda primarno odgovorni oni, a ne ona?
I, drugo, o čemu se uglavnom gromoglasno šuti: urednica se u svojem spornom uvodnom obraćanju gledateljima poslužila elementima iz biografije sadašnje Predsjednice što ih je ona sama višekratno (i s očitim ponosom) javno iznosila. Pa tko je onda odgovoran za to što su te stvari ponovljene i u prijenosu? Predsjednica ili novinarka koja je ponovila njezine formulacije?
Svjedoci smo, htjeli mi to vidjeti ili ne, priznavali to mi ili ne, svojevrsne makartizacije Hrvatske, s time što ovdje u tzv. mainstream-medijima (a CBS je to u pedesetim godinama 20. stoljeća u SAD-u nedvojbeno bio) nema nikoga sličnoga Edu Murrowu, nema nikoga tko bi se na osnovi činjenica i argumenata, bez imalo strasti, mirno, ali zato i neporecivo, suprotstavio zatiranju slobode što se širi pod izgovorom obrane domoljublja i “svega hrvatskoga”
No, ostavimo to po strani. Ono što mora navesti na zabrinutost jest činjenica da se otvara postupak protiv jednog novinara zbog toga što je (uglavnom) profesionalno obavio(la) svoj posao.
Do kraja profesionalno obavljeni posao prijenosa inauguracije bilo bi navođenje, uz sliku koja ih je prikazivala, i “zanimljivih” pojedinosti iz biografija ne malog broja “živopisnih” uzvanika. Toga u prijenosu nije bilo, a nije teško zamisliti kako bi se urednica provela da se pokušala upustiti u tako nešto.
Kako bilo da bilo, nepobitno je da se provodi neka vrsta linča, kako unutar HTV-a, tako i javno – uz pomoć politike i Crkve, protiv novinarke koja je radila svoj posao, onako kako to i inače radi. Nitko joj nije predbacio iznošenje lažnih podataka, odnosno neistina, jer toga i nije bilo. Ali, prijenos nije valjda bio “dovoljno hrvatski”, ma što takva nebuloza značila, i to je uplašenom i očito neprofesionalnom, ali politički ovisnom vodstvu javne (!) radiotelevizijske kuće bilo dovoljno.
Baš kao što je i vodstvu Hrvatskog sabora taj iracionalni strah od siledžija i nasilnika koji se kunu u Hrvatsku i hrvatstvo, a nanijeli su Hrvatskoj štetu od koje će se oporavljati desetljećima, bio dovoljan da otrpi ulazak u zgradu tog najvišeg zakonodavnog tijela u državi čovjeka osuđenoga za ratne zločine koji najprije na internetu javno (i jasno) smrću prijeti svakome tko bi se usudio iskazati protiv njega, a onda saborskog zastupnika iz redova “nehrvatskog etniciteta” proziva kao “njušku” koja oličuje sve što mrzi Hrvatsku.
Baš kao što se iz pogrešno shvaćene demokratičnosti (koja je sve češće maska za prikrivanje oportunizma izraslog iz pitanja “a tko zna što će biti sutra”) i u samome Saboru pojedinim zastupnicima omogućava da jasnim govorom mržnje šire netrpeljivost prema svakome tko ne dijeli njihovo mišljenje.
I baš kao što se u što uplašenom, što neprofesionalnom, a što indoktriniranom hrvatskom sudstvu može dogoditi da sud odbaci prijavu zbog jasnih prijetnji (“vi ste trulež na hrvatskom nacionalnom tkivu i osuđeni ste na izumiranje”), povezanim s uvredama i nanošenjem povreda časti i ugleda (“karakter koji se hrani i živi na lažima”, “antihrvatska klika”), pozivajući se na “subjektivno tumačenje” podnositelja(ce) prijave i “znanstvene rasprave” nekolicine poznatih zastupnika sve prisutnije struje povijesnog revizionizma.
Najnoviji je primjer postupak što se vodi protiv urednice javne televizije zato što je navodno (tako su procijenile dvije uzdanice HDZ-a na HTV-u i još 69 njihovih istomišljenika) prenosila inauguraciju aktualne Predsjednice na (sebi svojstven) način koji “nije bio primjeren takvom događaju od nacionalnog značenja”
Isto tako, bez odgovarajućeg odjeka prolazi najava uvođenja “nacionalne kulturne politike” (predsjednik HDZ-a) ili pak pozivanje na “potrebu usklađenog djelovanja svih sastavnica državne vlasti” (Predsjednica RH). A i jedno i drugo miriše na – zna se što.
I, napokon, ali nikako ne i na posljednjem mjestu, bez ikakva odjeka na političkoj sceni (izuzmemo li bivšeg, onoga drugog po redu, Predsjednika) ostala je odluka o uklanjanju biste Josipa Broza Tita iz Ureda Predsjednice. Jer, nije riječ o uklanjanju jedne biste, riječ je – nemojmo se zavaravati – o otklonu od antifašizma kao jednoga od temelja današnje hrvatske države i otvaranju puta za uspostavljanje kontinuiteta između kvislinške tvorevine iz vremena Drugoga svjetskog rata (koja je na žalost nosila hrvatsko ime i koja je bila notorno zločinački projekt, ma koliko da se to pokušava negirati) i Republike Hrvatske. A to bi bilo sve prije nego bezazleno. To bi bilo pogubno.
A sve se to događa uz već ritualno dijeljenje na “nas” i “njih”, jer na jednoj su strani Hrvati i oni koji “vole Hrvatsku”, a na drugoj – treba li uopće spomenuti – četnici (da se ne bi reklo: Srbi), komunisti, Jugoslaveni (odnosno oni kojima se već “po izrazu lica vidi da ne vole Hrvatsku i branitelje”, kao što smo svojedobno na ovome mjestu ponovili riječi jednoga od “šatorskih lidera”).
U osnovi na isto takvoj matrici dijelio je svojedobno senator MacCharthy: na jednoj su strani bili domoljubi, “pravi” Amerikanci, a na drugoj – komunisti, izdajice i prodane duše.
Dok mu se nije stalo na kraj, zahvaljujući i medijskim ljudima poput Eda Murrowa (ali i vlasnika CBS-a, koji je, usprkos povlačenju oglašivača, stao iza njega), uništene su bezbrojne karijere, ne mali broj ljudi počinio je samoubojstvo, mnogi su još desetljećima morali raditi pod tuđim imenima (npr. filmski scenaristi).
Od priče o lustraciji do odbora koji će ispitivati “protuhrvatsko djelovanje” mali je korak. Od priče o slobodi javne riječi i iznošenja mišljenja do društvene izolacije (u najmanju ruku) neistomišljenika nismo daleko. Nastavi li se, dakle, u Hrvatskoj ovako kako je počelo, ostaje nam samo da čekamo nekoga tko će reći: “Laku noć i puno sreće, Hrvatska”
O svemu tome mladi u Hrvatskoj (čast izuzecima) pojma nemaju, o tome ih nitko ne uči, a za razliku od njemačke javne televizije (ARD), koja ga je proteklog tjedna prikazala dva puta, Clooneyjev film o Edu Murrowu teško se probija do malih ekrana u Hrvatskoj.
A trebalo bi ga (ponovo) vidjeti. I uvijek iznova gledati i učiti od čovjeka koji je još 1958. godine upozorio da “smo na putu da uništimo i radio i televiziju” bježeći od istina, ignorirajući činjenice, forsirajući jeftine sadržaje i zabavu. U međuvremenu, taj je posao, zahvaljujući amerikanizaciji većine ključnih medija, “uspješno” obavljen.
Od priče o lustraciji do odbora koji će ispitivati “protuhrvatsko djelovanje” mali je korak. Od priče o slobodi javne riječi i iznošenja mišljenja do društvene izolacije (u najmanju ruku) neistomišljenika nismo daleko. Nastavi li se, dakle, u Hrvatskoj ovako kako je počelo, ostaje nam samo da čekamo nekoga tko će reći: “Laku noć i puno sreće, Hrvatska”.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Mati kod Mutti
Hrvatsko novinarsko društvo ocijenilo je sredinom tjedna da je protiv novinarke i urednice Hrvatske televizije Elizabete Gojan pokrenuta hajka zbog političkih razloga i pozvalo vodstvo HRT-a da odmah obustavi disciplinski postupak. [Read more…]
Ugledni građanin Bujanec
Provokativan i britak žurnalista Velimir Bujanec javnosti je poznatiji kao voditelj talk showa ”Bujica” na Osječkoj televiziji, po fotografijama iz mlađih dana na kojima pozira u nacističkoj odori te pravomoćnoj presudi vezanoj uz droge. Upravo je on tokom jučerašnjeg prosvjeda protiv branitelja okupljenih u šatoru u Savskoj 66 isplivao u prvi plan.
”Idi tamo! Ti si s njima došo’, poručio je Velimir Bujanec novinaru ”Indexa” i rukom mu spriječio snimanje izjave Josipa Klemma, jednog od lidera prosvjednika u Savskoj. Ubrzo nakon toga novinaru Dariu Dalmaciji prilazi još nekoliko ljudi okupljenih oko Bujanca i Klemma, te mu poručuju da ”ne provocira” i da ”ne snima”, na što im ovaj odgovara kako je na javnoj površini dozvoljeno snimanje.
”Izgledaš ko da te voda donijela”, nastavlja Bujanec i novinara naziva ”pedofilom”. Klemm završava svoje izlaganje o braniteljima koji ”žele dobro za sve”, a Bujanec iz prvih redova poručuje prosvjednicima protiv ”terora šatoraša” s druge strane ”da se operu”
”Izgledaš ko da te voda donijela”, nastavlja Bujanec i novinara naziva ”pedofilom”. Klemm završava svoje izlaganje o braniteljima koji ”žele dobro za sve”, a Bujanec iz prvih redova poručuje prosvjednicima protiv ”terora šatoraša” s druge strane ”da se operu”.
Sada kada smo ukratko prepričali sadržaj videa objavljenog na portalu Index.hr, ne bi bilo uzgred podsjetiti na lik i djelo izvjesnog Bujanca koji se ovom prilikom samopromovirao u svojevrsnog glasnogovornika podstanara iz Savske 66.
Krajem 2013. u osobnom automobilu Velimira Bujanca pronađeno je nešto manje od grama kokaina, za što je i prekršajno gonjen. Bujanec je, međutim, odgovarao i kazneno za ”stavljanje u opticaj” te droge.
Konkretno, optužen je da je usluge prostitutke plaćao kokainom. Premda je na početku tvrdio kako mu je droga podmetnuta, ubrzo se nagodio s USKOK-om i priznao nedjelo, te je osuđen na deset mjeseci zatvora uvjetno uz rok kušnje od tri godine.
U brošuri Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske stoji kako kokain drastično povećava samopouzdanje i daje čovjeku lažnu sliku o sebi, privid osjećaja moći i vlastite superiornosti.
Ta droga, kažu stručnjaci, kod korisnika stvara paranoidno ponašanje. Bujanec, istini za volju, i nije neki atleta. No, gubi li ovaj ostrašćeni voditelj, omamljen mržnjom i rastućim nacionalizmom koji ga promovira u uglednika i daje mu na važnosti, svaki doticaj sa stvarnošću do te mjere da se upušta u komentiranje izgleda novinara i prosvjednika?
Ta droga, kažu stručnjaci, kod korisnika stvara paranoidno ponašanje. Bujanec, istini za volju, i nije neki atleta. No, gubi li ovaj ostrašćeni voditelj, omamljen mržnjom i rastućim nacionalizmom koji ga promovira u uglednika i daje mu na važnosti, svaki doticaj sa stvarnošću do te mjere da se upušta u komentiranje izgleda novinara i prosvjednika?
Optužbe o pedofiliji koje Bujanec vadi iz rukava također poprimaju sasvim drugu perspektivu kada u obzir uzmemo činjenicu da je upravo on osuđen zbog plaćanja seksualnih usluga kokainom. Obraćajući se novinaru ”Indexa”, prijeti li i vrijeđa Bujanec baš njega ili možda vodi neku unutarnju borbu obračunavajući se zapravo sa samim sobom?
Problem zaista nije u samom Velimiru Bujancu, već u činjenici da on spada u red ”uglednih građana”, da ima svoju emisiju i da je bio gost na inauguraciji šefice države. A sve to više govori o našem društvu nego li o samom Bujancu.
To je valjda model po kojem radikalna desnica vidi budućnost. Oni sa ”slabijom” optužnicom odredit će nepoćudne novinare, pa im zabraniti snimanje, a onda i pisanje i izvještavanje.
Za one kojima se nešto ozbiljnija nedjela stavljaju na teret, rezervirane su i više pozicije. I to po modelu reciprociteta. Istovremeno, između reda uvreda i reda nasilja, s desnice stižu pozivi na dijalog. Kakav točno dijalog, s kime i o čemu, pitanje je koje se nameće nama, nešto manje ”uglednim” građanima.
(Prenosimo s portala Novosti).
Platforma 112 piše Kolindi
Poštovana predsjednice Republike Hrvatske,
U ime organizacija civilnog društva koje čine Platformu 112 čestitamo Vam na izbornom uspjehu i preuzimanju dužnosti predsjednice Republike Hrvatske. Želimo Vam uspješan rad od prvog do posljednjeg dana obnašanja ove važne funkcije.
Nažalost, s pozicije zaštite ljudskih prava, moramo s Vama podijeliti svoju zabrinutost odabirom nekih od Vaših najbližih suradnika. Mudar odabir savjetnika/ca i najbližih suradnika/ca ključan je za osiguravanje kvalitete kreiranja i provedbe politika unutar ovlasti koje imate kao predsjednica Republike Hrvatske, pri čemu bi kriterij poštivanja i razumijevanja ljudskih prava trebao biti vrlo visoko
Nadamo se da će suradnja Platforme 112 i institucije koju predstavljate biti plodonosna i kvalitetna, a Vi djelovati kao zaštitnica demokratskih standarda koje kao društvo gradimo od osamostaljenja Hrvatske.
Svjesni smo pritom da je proces demokratizacije u post-konfliktnom društvu, kakvo je hrvatsko, složen i osjetljiv posao, ali moramo težiti osiguravanju optimalnih društvenih uvjeta u kojima će se sve skupine, ma kako malobrojne i ranjive bile, osjećati sigurno, zaštićeno i prihvaćeno.
Odmjerenom politikom jednakog pristupa prema svima, moguće je osigurati političku kulturu tolerancije i argumentirana dijaloga. Osvješćivanjem pogubnosti predrasuda i stereotipa, moramo zajedničkim snagama iznalaziti rješenja za sva otvorena pitanja i promicati kulturu poštivanja ljudskih prava marginaliziranih i ranjivih skupina.
Nažalost, s pozicije zaštite ljudskih prava, moramo s Vama podijeliti svoju zabrinutost odabirom nekih od Vaših najbližih suradnika. Mudar odabir savjetnika/ca i najbližih suradnika/ca ključan je za osiguravanje kvalitete kreiranja i provedbe politika unutar ovlasti koje imate kao predsjednica Republike Hrvatske, pri čemu bi kriterij poštivanja i razumijevanja ljudskih prava trebao biti vrlo visoko – u ovom području više ne smije biti prostora za nove propuste i greške kakvima smo u prošlosti prečesto svjedočili.
Žalimo što u inauguracijskom govoru niste niti jednom riječju spomenuli antifašizam premda je on jedna od izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske i jedan od neupitnih vrijednosti svih razvijenih demokracija kako unutar Europske unije tako i globalno
Žalimo i što su pri izboru uzvanika vaši suradnici dali prednost osobama koje se procesuiraju zbog ratnih zločina, korupcije i prijetnji a izostavili su ravnateljicu Spomen područja Jasenovac.
Žalimo što u inauguracijskom govoru niste niti jednom riječju spomenuli antifašizam premda je on jedna od izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske i jedan od neupitnih vrijednosti svih razvijenih demokracija kako unutar Europske unije tako i globalno.
Govor mržnje, necivilizirani ispadi, nepomirljiva retorika, produbljivanje jaza između različitih političkih opcija, odraz su niske razine političke kulture i posljedica neznanja te nespremnosti na slušanje i razumijevanje onih drugih i drugačijih.
Glasno negodovanje tijekom Vašeg inauguracijskog govora i spominjanja dvojice bivših predsjednika jedan su od primjera netolerancije i to u iznimno svečanom trenutku, kad Vi pozivate na zajedništvo. Nadamo se kako ćete svojim autoritetom i ugledom pronaći način da se ovakvi izrazi netrpeljivosti ne ponove. Svima nama zajednički bi cilj trebao biti održivi razvoj Hrvatske, uz obavezno poštivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda svakog građanina i građanke.
Uz ekonomski boljitak prema kojem nas želite voditi, nadamo da nećete zaboraviti promicati vrijednosti razvijene demokracije i mirotvorstva.
Ističemo kako je Platforma 112, unutar koje djeluje 60 organizacija civilnog društva, definirala pet temeljnih prioriteta nužnih za poboljšanje kvalitete života i razvoja demokracije:
Nadamo se da ćete nam svojim djelovanjem pomoći u ostvarenju postavljenih ciljeva i osigurati da Hrvatska postane uzorom i u regiji i svijetu. Suradnja s civilnim društvom, nacionalnim manjinama, posebna skrb o marginaliziranim skupinama i jasna opredijeljenost za bespoštednu borbu protiv korupcije vodit će nas sve do izgradnje kvalitetnijeg društva i odgovorne države
1) stabilne, odgovorne i demokratične institucije vlasti i jednak pristup pravdi, (2) kvaliteta demokracije, (3) borba protiv korupcije i javni interes, (4) ravnopravnost i dostojanstvo svih ljudi, (5) nasljeđe rata, suočavanje s prošlošću i izgradnja mira.
Nadamo se da ćete nam svojim djelovanjem pomoći u ostvarenju postavljenih ciljeva i osigurati da Hrvatska postane uzorom i u regiji i svijetu. Suradnja s civilnim društvom, nacionalnim manjinama, posebna skrb o marginaliziranim skupinama i jasna opredijeljenost za bespoštednu borbu protiv korupcije vodit će nas sve do izgradnje kvalitetnijeg društva i odgovorne države.
Vjerujemo da ćete svojim radom, inicijativama i svakom drugom vrstom djelovanja kročiti pravim putem te pozvati sve da ga slijede.
Nadamo se produktivnoj suradnji i spremne/i smo Vam izložiti cjelovito vlastiti rad, težnje i postignuća.
S uvažavanjem,
Platforma 112
Za Platformu 112, Marina Škrabalo, GONG
Aktivne članice Platforme 112:
B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran, Centar za mirovne studije, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, GONG, Kuća ljudskih prava Zagreb, Regionalni info-centar za mlade Rijeka – UMKI, Roditelji u akciji – RODA, Srpski demokratski forum, Udruga mladih “Mladi u Europskoj uniji”, Udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda CENZURA PLUS, Udruga za samozastupanje, Udruga za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda HOMO Pula, Udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta Protagora, Zagreb Pride, Zelena akcija, Ženska soba – Centar za seksualna prava
Podržavajuće članice Platforme 112:
Brodsko ekološko društvo, Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć Vukovar, Centar za podršku i razvoj civilnog društva DELFIN, DEŠA – Dubrovnik, Domino, Eko-Eko Komin, Eko Pan, Eko-Zadar, Ekološko turistička udruga Šolta, Ekološka udruga Krka Knin, Fade In – Fantastično dobra institucija, Forum za slobodu odgoja, Hrvatsko debatno društvo, Hrvatski savez gluhoslijepih osoba DODIR, Hrvatski savez slijepih, Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, Info zona, Informativno Pravni Centar (IPC), Iskorak – Centar za prava seksualnih i rodnih manjina, Koalicija udruga u zdravstvu, Koordinacija udruga za djecu, Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva, Lezbijska grupa Kontra, MIRamiDA, Mirovna grupa Oaza Beli Manastir, Mreža mladih Hrvatske, Multimedijalni institut, ODRAZ-Održivi razvoj zajednice, Organizacija za građanske inicijative, Pravo na grad, Projekt građanskih prava Sisak, Radio Mreža, Savez udruga stanara Hrvatske, Socijalna politika i uključivanje (SPUK), Udruga Delta, Udruga roditelja djece s posebnim potrebama Put u život – PUŽ, Udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama – Sjaj, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije, Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, Udruga za promicanje inkluzije, Udruga za promicanje istih mogućnosti, Udruga za razvoj civilnog društva SMART, Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka, Udruga za unapređenje kvalitete življenja LET, Udruga za zaštitu ljudskih prava i humanitarne aktivnosti Dalmatinski odbor solidarnosti-DOS, Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek, Volonterski centar Zagreb, Zaklada Slagalica, Zbor istraživačkih novinara, Zelena Istra.
Kolindina lakrdija
Kako sad – nije znala? Tko je znao? Tko je trebao znati? Kome je bilo povjereno da zna? Jer netko je znao, netko je sastavio popis uzvanika, netko ga je odobrio i poslao pozivnice i tako napunio Markov trg pri inauguraciji.
Povjerljivi izvor blizak predsjednici rekao je kako predsjednica Grabar Kitarović nije provjerila listu gostiju pozvanih na inauguraciju. Tek, tražila je da na popisu bude njena obitelj i nekoliko prijatelja iz NATO-a. O ostalima nije vodila računa.
Svi oni, koji sa svojim optužnicama i presudama predstavljaju sve ono što ova država deklarativno ne bi trebala podnositi, činili su lakrdiju od inauguracije. Ali su istodobno predstavljali Hrvatsku koja je Kolindi Grabar Kitarović donijela pobjedu i ponudila joj lentu. Ona predstavlja njihovu predsjednicu, a to je pokazala i time što ih se nije odrekla
To ima smisla i sasvim je budalasto. Ima smisla jer naravno da predsjednica neće određivati baš svako ime i osobu koju želi vidjeti na inauguraciji, ali je i jeftino da se na ovakav način trudi distancirati od Velimira Bujanca, Milana Bandića, Josipa Klemma, Tomislava Horvatinčića.
Prvi je osuđen zbog dilanja kokaina, drugi je optužen zbog korupcije, Klemm je priznao da je utajio porez od države, a Tomislavu Horvatinčiću se dugo već sudi jer je gliserom ubio dvoje talijanskih turista.
Ah, da, bio je i Tomislav Merčep. Njemu ova država koju predstavlja predsjednica Grabar Kitarović sudi zbog ratnih zločina. To bi značilo da ga ova država ne želi na slobodi, da postoje ubijeni ljudi, ali i svi ostali zbog kojih ga je država spremna strpati u zatvor na dugi niz godina.
Takve se osobe ne pojavljuju slučajno na velikim državnim svečanostima.
Naravno, svi oni, koji sa svojim optužnicama i presudama predstavljaju sve ono što ova država deklarativno ne bi trebala podnositi, činili su lakrdiju od inauguracije. Ali su istodobno predstavljali Hrvatsku koja je Kolindi Grabar Kitarović donijela pobjedu i ponudila joj lentu. Ona predstavlja njihovu predsjednicu, a to je pokazala i time što ih se nije odrekla.
Bilo je to istodobno nepristojno prema svima koji bi htjeli živjeti u poštenoj zemlji, gdje će se društveni ugled stjecati znanjem, radom i poštenjem, kvalitetama i koji bi htjeli da predsjednica bude osoba koja će štititi te vrijednosti.
Zato je budalasto, iako i beskrajno jeftino, praviti se da ih predsjednica Grabar Kitarović nije htjela na inauguraciji. Netko tko je imao moć odlučivati u njeno ime ih je pozvao, a to je isto kao da ih je sama pozvala, svakog ponaosob.
Njima je mahala, njima se osmjehivala i prvenstveno njima, na trgu, govorila o tome kako ona zamišlja Hrvatsku. I što god ona govorila, njima je njihova pozicija poručivala, ovdje ste sigurni, ovdje vas pravda neće dostići, ovdje vam zakon ništa ne može
Jer, koga vraga su se tamo slikali svojim mobitelima, zgražali javnost, ako ih se predsjednica sada, nakon inauguracije, odriče, šalje poruke javnosti da nije imala veze s uzvanicima.
Što da oni rade sa svojim fotkama, kome da ih pokažu, kako da se hvale ako su bili nepoželjni?
Naravno da je imala veze s njihovim pojavljivanjem. Bili su njeni gosti, svojim su prisustvom veličali svečanost priređenu njoj u čast.
Njima je mahala, njima se osmjehivala i prvenstveno njima, na trgu, govorila o tome kako ona zamišlja Hrvatsku. I što god ona govorila, njima je njihova pozicija poručivala, ovdje ste sigurni, ovdje vas pravda neće dostići, ovdje vam zakon ništa ne može.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Markov trg kao kaznionica
Tjednima smo pratili jeftinu meksičku sapunicu, klasični komad televizijske konfekcije o lijepoj, jednostavnoj ali plemenitoj djevojci sa sela koja odlazi potražiti sreću u bijelom svijetu, da bi se otamo – sve po kanonima žanra – trijumfalno vratila kao predsjednica države, i zločestoj sveučilišnoj profesorici, lukavoj i prepredenoj ministrici vanjskih poslova koja dvorskim spletkama spriječava svjetske vođe da uveličaju njenu predsjedničku inauguraciju.
Tolika je bila jagma za mjesto na Markovu trgu da je belgijska policija prošlog četvrtka uhapsila hrvatskog državljanina Z. M. (48), po zanimanju predsjednika vlade, trenutno nezaposlenog, koji je sudionicima sastanka šefova država i vlada Europske unije na uglu pred kompleksom Albert Hall u Bruxellesu na crno prodavao akreditacije za inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović
Nestrpljivo je tako, tjednima prije svečanog događaja, hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova zvao američki predsjednik, te hoće li inauguracija, te kad je točno inauguracija, te što da odjene za inauguraciju, jebala ga inauguracija, Putin je i potpisivanje primirja u Ukrajini namjestio da frau Merkel, monsieur Hollande i on stignu do nedjelje u Zagreb, a kineski predsjednik Xi Jinping u petak je panično zvao da mu ostave dvije-tri hiljade karata za prvi red.
Tolika je bila jagma za mjesto na Markovu trgu da je belgijska policija prošlog četvrtka uhapsila hrvatskog državljanina Z. M. (48), po zanimanju predsjednika vlade, trenutno nezaposlenog, koji je sudionicima sastanka šefova država i vlada Europske unije na uglu pred kompleksom Albert Hall u Bruxellesu na crno prodavao akreditacije za inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović.
Takav interes za neki javni događaj na ovim prostorima nije zabilježen još od sahrane Josipa Broza, pa ipak su na koncu zakletvi nove hrvatske predsjednice prisustvovali tek predsjednici bivših jugoslavenskih republika – osim, dakako, Srbije, koja je na inauguraciju poslala samo predsjednicu Kosova – pojačani za predsjednike Slovačke, Mađarske i Albanije.
Sva je sreća tako ispala da se Jugoslavija još dva puta raspala, pa da se Hrvatska ne crveni pred svijetom praznim stolicama na Markovu trgu, s papirima formata A4 i isprintanim imenima Baracka Obame, Vladimira Putina, Xi Jinpinga, kralja Salmana bin Abdulaziza Al Sauda, Njegove Svetosti Dalaj-lame i Svetog Oca Frane.
Dalje je bilo lako: trebalo je samo šefovima osiguranja Baracka Obame, Angele Merkel ili pape Frane poslati popis gostiju koji bi trebali sjediti u loži do njihove, pa sjesti i čekati diplomatsku poštu s ljubaznim otkazima, uz isprike zbog gripe, zubara ili rata u Ukrajini
Više šefova država okupi se, jebiga, na sjednici Predsjedništva BiH, nego što ih je bilo na svečanoj promociji nove hrvatske predsjednice, i zla ministrica vanjskih poslova zadovoljno je trljala ruke: plan je u potpunosti uspio. A bio je to genijalan plan. Samo demonski um mogao je smisliti tako nešto.
Samo demonskom umu moglo je, priznat ćete, pasti na pamet da na inauguraciju predsjednice Republike Hrvatske – u VIP-ložu preko puta visokih gostiju iz bijeloga svijeta – pozove takvo, hm, šareno društvo, da zbog skučenog prostora nabrojim samo neke.
Recimo, Tomislava Merčepa, kojemu se upravo sudi za ratne zločine u Pakracu i okolici, ili Đuru Glogoškog i Josipa Klemma, vođe veteranske pobune koji su samo par dana pred inauguraciju svečano dočekivali ratnog zločinca osuđenog zbog likvidacija Srba; recimo, Velimira Bujanca, opskurnog desničarskog pseudonovinara, ocvalog jugendašu pravomoćno osuđenog zbog plaćanja prostitutke kokainom, ili Tomislava Horvatinčića, beskrupuloznog tajkunskog fićfirića protiv kojega se vodi sudski proces zbog ubojstva dvoje talijanskih nautičara; recimo, Milana Bandića, bivšeg zagrebačkog diktatora kojemu se upravo sudi zbog korupcije, ili njegova drugara Zdravka Mamića, seoskog kabadahiju koji ni Očenaš ne zna izmoliti a da sedam puta nekoga ne pošalje u kurac; recimo, Marka Perkovića Thompsona, ikonu ustaške mladeži koja po Europi pjeva vesele deseterce o nacističkim logorima, ili njegova mentora Ivana Aralicu, Tuđmanovog privatnog arhitekta humanih preseljenja; recimo, Antu Đapića, slavonskog lolu što se svojedobno proslavio podignutom desnicom mjereći visinu kukuruza, ili Ljubu Ćesića Rojsa, još jednog heroja primordijalne Hrvatske osuđenog zbog pronevjere državnog novca.
Dalje je bilo lako: trebalo je samo šefovima osiguranja Baracka Obame, Angele Merkel ili pape Frane poslati popis gostiju koji bi trebali sjediti u loži do njihove, pa sjesti i čekati diplomatsku poštu s ljubaznim otkazima, uz isprike zbog gripe, zubara ili rata u Ukrajini.
Smješnijeg prizora svjetska politika nije vidjela još otkako tamo nema Silvija Berlusconija: danima pred inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović tisuće su specijalaca češljale i pretraživale Gornji grad, vrhunski dresirani policijski psi zavlačili su njuške u svaki parkirani automobil i kantu za smeće, snajperisti s krovova držali su na nišanu sva sumnjiva lica u krugu od kilometra, majstori u pratnji interventne policije zavarili su sve šahte u širem središtu Zagreba, mrgudi u crnim odijelima sa sićušnim slušalicama u uhu pazili na bakice u špaliru, a pred nosom im – u samom srcu Markova trga, svega koji metar od visokih gostiju – VIP-loža puna ratnih zločinaca, ubojica, kriminalaca, lopova, kvartovskih siledžija, desničarskih fanatika i švercera kokainom!
Neupućenom nekom visokom gostu, da se slučajno i zatekao tamo, morao bi stoga Markov trg ove nedjelje izgledati poput dvorišta kaznionice u Lepoglavi za vrijeme podnevne šetnje. Kao odgovorni roditelj, ja tamo vlastito dijete ne bih pustio, a HDZ je očekivao da mu svjetske sile pošalju svoje predsjednike!
Poubijali se od posla nesretnici u Ministarstvu unutarnjih poslova i obavještajnim službama, sedam puta provjeravajući svaki zahtjev za akreditaciju, a zapovjednik pakračkih eskadrona smrti svoju VIP-pozivnicu dobio na kućnu adresu!
Neupućenom nekom visokom gostu, da se slučajno i zatekao tamo, morao bi stoga Markov trg ove nedjelje izgledati poput dvorišta kaznionice u Lepoglavi za vrijeme podnevne šetnje. Kao odgovorni roditelj, ja tamo vlastito dijete ne bih pustio, a HDZ je očekivao da mu svjetske sile pošalju svoje predsjednike!
Tko god da je smislio takav genijalan plan za popravak poljuljanog ugleda Republike Hrvatske, valja mu skinuti kapu. Rekao bi jedan nesuđeni visoki gost iz susjedne države, znat ćete ga možda, Laki Topalović se zove čovek: “Al ga je opravio, svaka mu čast!”
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).