autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ulica otpisanih umirovljenika

Autor: Tatjana Gromača / 21.10.2022.

Tatjana Gromača

Ima jedan čovjek, u dijelu grada u kojemu stanujem, kojega, kao i većinu stanovnika koje srećem na ulici, ne poznajem, ali s kojim se uvijek lijepo, prijazno pozdravim kada se sretnemo.

Ne, nije to nikakvo staleško niti dodvorničko pozdravljanje nekih naočitih, ili k nekoj uglednoj društvenoj razini stremećih lica, to je, prije, ono Tinovo, prepoznavanje ”pobratimstva lica u Svemiru”, prijazno osmjehivanje i ”blagodarenje” ovoga zajedničkog ljudskog dana kojega proživljavamo, sudjelovanja u njemu. [Read more…]

Filed Under: ZONA SUMRAKA Tagged With: Ivana Brlić Mažuranić, Schiller, Shakespeare, Tatjana Gromača, Tin Ujević, umirovljenici, Zona sumraka

Zlostavljani čvorak Đuro, koji se plaši visine

Autor: Miljenko Jergović / 31.10.2021.

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Dugo bih morao objašnjavati zašto sam pomislio da je loša ideja da piše knjigu za djecu. Pokušao sam ga odvratiti pogledom, izrazom lica, možda sam mu nešto u tom smislu i rekao, ali svakako sam se ponadao da od toga ništa neće biti. Ante, crni Ante, književnost za djecu je ozbiljna stvar, nije to šala! [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Ante Tomić, Branko Čopić, Đuro hodalica, Ivana Brlić Mažuranić, Miljenko Jergović, Tomislav Torjanac

Lustracija pljačkaša i kulaka je jedina prava lustracija

Autor: Jacqueline Bat / 19.02.2021. Leave a Comment

Jacqueline Bat

Jacqueline Bat

Na samo Valentinovo, u emisiji ”Nedjeljom u 2” kod Aleksandra Stankovića gostovao je HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, doc. dr. sc. Davor Filipović.

Naravno, ne smatram premijerovog krpenog lutka u gradonačelničkoj utrci temom vrijednom kolumne po sebi, jer on to uistinu jest, krpeni lutak, nepoznat široj javnosti, koji ima za cilj prikupljanje onih glasova koji neće otići Bandiću, ujedno i njihovo rasipanje kako bi se smanjile šanse ozbiljnom protukandidatu koji će s njim završiti u drugom krugu, ma tko to bio. [Read more…]

Filed Under: NADA I ODGOVORNOST Tagged With: Davor Filipović, Hrvatske šume, Ivana Brlić Mažuranić, Jacqueline Bat, lustracija, Nada i odgovornost, Nedjeljom u dva, Valentinovo

Zar je ovo kraj? Nemamo sretan kraj

Autor: Josip Kregar / 29.08.2019. Leave a Comment

josip-kregarNaravno da vjerujem u bajke. Ljudi vole bajke ne samo kad su djeca. Možda i više kad su stariji. Neki se rado izoliraju od neugodne stvarnosti, prakticiraju jogu, fanatično navijaju za objektivno prosječan klub, idu na duhovne vježbe i usrdno mole. Ne treba ih prezirati; mnogima je život, objektivno ili ne, prazan, tužan i usamljenički. Uopće nije loše živjeti u svojoj bajkovitoj konstrukciji svijeta. [Read more…]

Filed Under: POROK PRAVDE Tagged With: bajka, Ivana Brlić Mažuranić, Josip Kregar, Kolinda, Milanović, Porok Pravde, Škoro

Priča iz blizine: KGK bi novi Mercedes

Autor: Kolinda Grabar-Kitarović / 30.03.2018. 1 Comment

Branko Mijić

Branko Mijić

I ja bih novi ”Mercedes”, ali onda neću imati za hranu, pokušala je u Karlovcu mudrosloviti o borbenim zrakoplovima predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i potom sjela u – ”Mercedes”! [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Andrej Plenković, Branko Mijić, Ivana Brlić Mažuranić, Kolinda Grabar Kitarović, mercedes, mup

Sretna gora godina svima, a ne samo njima

Autor: Branko Mijić / 04.01.2018. Leave a Comment

Branko Mijić

Branko Mijić

Osoba godine, prijelomni i presudni događaji, pozitivci i negativci koji su obilježili proteklih 12 mjeseci, izbori i proglašenja naj ovoga i naj onoga, vječne su medijske teme dok se kalendar približava kraju, uz nezaobilazno pitanje: Što očekujete od nove? [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Abu Bakr al-Bagdadi, Agrokor, Andrej Plenković, Blaženka Divjak, Bob Dylan, Branko Mijić, Dalić, Davor Bernardić, Donald Trump, HAZU, ISIL, Ivan Vrdoljak, Ivana Brlić Mažuranić, Ivica Todorić, Josip Bozanić, Kolinda Grabar Kitarović, Marko Perković Thompson, Miko Tripalo, Milorad Šikanjić, Monsanto, Parmalat, Putin, rat, SDP, Tomislav Horvatinčić, Vlado Košić, Zlatko Dizdarević

Lingvistička inkvizicija na HRT-u

Autor: Snježana Kordić / 28.10.2017. Leave a Comment

Snježana Kordić Foto: Novi list

Snježana Kordić
Foto: Novi list

Prije nekoliko dana, 24.10., objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji intervju u kojem jezikoslovka Nives Opačić opisuje kako s još dvojicom jezikoslovaca, Markom Alerićem i Željkom Jozićem, sudjeluje na vrlo specifičan način u emisiji “Dobar dan, Hrvatska” na HRT-u. Naime, dok u emisiji voditelji, novinari, reporteri, gosti u studiju i na terenu uživo komentiraju aktualna zbivanja, sve što oni kažu prate u tonskom studiju navedeni jezikoslovci i onda na kraju emisije dolaze s popisom “grešaka” koje su uočili kod voditelja, novinara i gostiju. [Read more…]

Filed Under: ODJECI Tagged With: Broz, Dobar dan Hrvatska, HRT, Hrvatska, Ivan Aralica, Ivan Kušan, Ivana Brlić Mažuranić, Iveković, Jean Aitchison, Jezik, Jila Ghomeshi, Nives Opačić, Odjeci, Snježana Kordić

Nasljeđe kiča “Šegrta Hlapića”

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 17.11.2013. Leave a Comment

Kao dijete znao sam dvije stvari: da osjećam kad me neki pripovjedač pokušava prevariti i u meni izazvati osjećaje koje pričom nije zaslužio i da su mi Čudnovate zgode Šegrta Hlapića najdraža knjiga jer me Ivana Brlić-Mažuranić nijednom nije prevarila, a u meni je izazivala bujice osjećaja.

 

Knjigu sam zavolio dok su mi je čitali roditelji, a nisam mogao biti stariji od sedam godina kada sam je napokon primio u ruke i pročitao od korica do korica u jednom danu. Bio sam strahovito ponosan na sebe kada sam te večeri napokon zaklopio knjigu, sav u suzama zbog iznova proživljenog slasnog otkrića prave istine o vezi Gite, Majstora Mrkonje, Majstorice i Hlapića, istine naslućene već na prvoj stranici knjige. Hlapićev svijet, tek skiciran pokojim vještim sklopom riječi dobre stare I. B. M., djelovao mi je stvarno, onoliko stvarno koliko svijet jedne priče uopće stvaran može biti jer je sve ljudsko u njemu bilo istinito, bitno.

 

Nikad se nisam potrudio pogledati istoimeni dugometražni crtić, premda i dandanas slovi kao jedan od najvećih uspjeha hrvatske samostalne kinematografije. Čemu? Nisam više dijete, a djece nemam, pa si nisam htio kvariti uspomenu nečim što je bjelodano bilo smišljeno kao komercijalna eksploatacija dobre dječje vjere u tu knjigu. No sada, kada je u kina došla igrana adaptacija knjige nazvana samo Šegrt Hlapić, znatiželjno sam je otišao pogledati. Napokon, riječ je o prvom igranom filmu zasnovanom na nekom djelu meni i dalje najdraže hrvatske književnice, a to je velika stvar.

 

Sve je na svome mjestu, od raspona dijalekata kojima likovi u tako postavljenom prostoru i vremenu govore, do artikulacije kostima i rekvizita (s tek malom iznimkom glazbenog sastava u jednoj zagrebačkoj taverni, koji načas zasmeta glazbenom i vizualnom anakronošću). I sve to zalijeva sirupasta partitura Anite Andreis, uvelike odgovorna za dojam cjelovitosti i tečnosti koji film ostavlja – premda i zbog nje taj dojam nerijetko graniči s kičem

Ne mogu baš reći da sam te večeri u suzama izišao iz kina, doduše. I to ne zato što mi više nije šest godina, nego zato što i dalje dobro znam kad me neki pripovjedač pokušava prevariti. Doduše, zato što mi je danas ovoliko godina koliko jest, znao sam da me Silvije Petranović, pripovjedač ovog filma, nije nastojao prevariti hotimice.

S jedne strane, ne mogu ne cijeniti veliki trud koji je očito uložen u film. Za rekonstruiranje danas stogodišnjega svijeta knjige trebala bi mnogo veća sredstva od milijunčića dolara, koliko mu je dodijelio HAVC, taj car i bog svega filmskog financiranja u nas, sad kad smo zatrli bilo kakav oblik ozbiljnih i samostalnih studija. Mala produkcijska tvrtka Maydi Film iz tog je stvarno škrtog proračuna uspjela oblikovati svijet koji valjda barem donekle odgovara Petranovićevoj viziji priče, viziji koja inače vrlo vjerno prati književni predložak; ako joj se išta može spočitnuti, onda je to samo pretjerana doslovnost, a to nije osobit grijeh.

 

Neimenovani grad iz knjige sada je Zagreb – idilično prikazan u prvome kadru filma s cijelom katedralom lišenom skela, što je prizor koji već naraštaji djece nisu uživo vidjeli – a Hlapićeva sedmodnevna lutanja locirana su uvjerljivo u ono malo ambijenata hrvatske unutrašnjosti koje divlja gradnja još nije izjela. Pozni austrougarski svijet knjige ipak ne bi bilo moguće rekonstruirati ni s uvelike izdašnijim sredstvima pa Petranović domišljato premješta radnju svoga filma desetljeće-dva kasnije – u Kraljevinu Jugoslaviju, ni više ni manje, s dinarima i brkatim žandarima te svime što ide uz to.

Sve to izgleda poput slikovnice, pune osnovnih boja, s klasično komponiranim kadrovima svestranoga Mirka Pivčevića – jer tako je Petranović očito odlučio predočiti nam knjigu. Sve je na svome mjestu, od raspona dijalekata kojima likovi u tako postavljenom prostoru i vremenu govore, do artikulacije kostima i rekvizita (s tek malom iznimkom glazbenoga sastava u jednoj zagrebačkoj taverni, koji načas zasmeta glazbenom i vizualnom anakronošću). I sve to zalijeva sirupasta partitura Anite Andreis, uvelike odgovorna za dojam cjelovitosti i tečnosti koji film ostavlja – premda i zbog nje taj dojam nerijetko graniči s kičem.

Kažem, nisam siguran da je kič hotimičan, kao što je bio u slučaju animirane adaptacije, s miševima i songovima i svim nesmiljenim merchandisingom koji uz to ide. Vjerojatno je proizišao iz spoja ovako uvjetovane produkcije i onoga što u našoj kinematografiji nipošto nije jedino Petranovićeva boljka – izostanka stvarne vještine vizualnog pripovijedanja, i manjka sposobnosti karakteriziranja likova kroz rad s glumcima.

 

Kažem, nisam siguran da je kič hotimičan, kao što je bio u slučaju animirane adaptacije, s miševima i songovima te svim nesmiljenim merchandisingom koji uz to ide. Vjerojatno je proizišao iz spoja ovako uvjetovane produkcije i onoga što u našoj kinematografiji nipošto nije jedino Petranovićeva boljka – izostanka stvarne vještine vizualnog pripovijedanja, i manjka sposobnosti karakteriziranja likova kroz rad s glumcima

 

U sredini u kojoj jedina filmska škola već desetljećima ne dopušta studentima režije učiti kako se glumcu pristupa, a ne predaje se ni scenaristika (već samo dramaturgija, što je nešto sasvim drugo), problem nije toliko u samom redatelju, nego je sustavan. A znajući s kolikom se neumoljivošću ADU cijelo vrijeme uspijeva othrvati svim pokušajima da preraste u suvremenu europsku akademiju dramske umjetnosti, taj će sustavni problem trajati bar još toliko koliko i skele na katedrali.

 

Dječji je film, naravno, mjesto na kojemu će se ta manjkavost najočitije vidjeti. I to vrijedi za sve hrvatske dječje filmove, od Duha u močvari do danas: redateljsko nepoznavanje načina na koje se iz darovite djece može dobiti uvjerljiva izvedba presudno poništava dosege svih njih. Dok mali Mile Biljanović i Ena Lulić, kao inače posve simpatični Hlapić i Gita, ovdje izgovaraju neku od replika koje u knjizi potpuno razgale čitatelja, njihova lica i tijela govore nešto posve nevezano pa zbune gledatelja – vjerojatno samo zato što im za uživljavanje u situaciju s redateljske strane nije bilo rečeno mnogo više od “stani tu i tu i reci to i to”.

Nije lako raditi film s djecom i životinjama, a Šegrt Hlapić i jednoga i drugoga ima napretek; ali manjak umijeća u radu s glumcima osjeća se čak i u epizodnim nastupima velikih majstora. Kad je čak i jedan Mustafa Nadarević prisiljen na bezočno preglumljavanje u ulozi dobroga košarača, onda je očito da Petranović tu ima ozbiljnih problema. A kad se tomu doda i razmjerna nevještost u insceniranju ključnih momenata u radnji, onda se nije moguće oteti dojmu da ovdje imamo tek simulakrum priče, a ne priču samu.

 

I za kraj: dobro jutro, HAVC. Otkrili smo u posljednjih nekoliko godina da će domaća publika hrliti na dječji film i sad se busamo time u prsa. (Kad sam prije desetak godina na jednim Danima hrvatskog filma vodio predstavljanje ekvivalentnoga danskog filmskog centra, na kojem je gošća iz DFI-ja kazala kako sustavno ulažu u dječje naslove zato što su komercijalno isplativi, a i zato da održe generacijsku povezanost publike s domaćim filmom, na predstavljanje jedva da je itko došao.

 

Nije lako raditi film s djecom i životinjama, a Šegrt Hlapić i jednoga i drugoga ima napretek; ali manjak umijeća u radu s glumcima osjeća se čak i u epizodnim nastupima velikih majstora. Kad je čak i jedan Mustafa Nadarević prisiljen na bezočno preglumljavanje u ulozi dobroga košarača, onda je očito da Petranović tu ima ozbiljnih problema. A kad se tomu doda i razmjerna nevještost u insceniranju ključnih momenata u radnji, onda se nije moguće oteti dojmu da ovdje imamo tek simulakrum priče, a ne priču samu

Čemu se zamarati iskustvima drugih, veličinom podjednakih, a mnogo bolje organiziranih europskih zemalja?) Sada kad i Hlapić hara kinoblagajnama, možda bi bilo vrijeme da hrvatskom dječjem filmu priđemo sustavnije: da napokon shvatimo kako je to zaista nužan dio domaće filmske ponude, da ga počnemo proizvoditi ciljano i redovito te da ga – što je najvažnije – radimo dobro.

Svi suvremeni hrvatski dječji filmovi nisu zaista dobri. Dopadljivi su u većoj ili manjoj mjeri, ostvareni su u nezavidnim uvjetima i radili su ih ljudi kojima nedostaju ključne vještine da ih realiziraju na dostojan način. Bismo li onda mogli bar sada, kad prsti opet rade frit-frit s utrškom od Hlapića, dio novca staviti na stranu za dječje scenariste, glumačke pedagoge i sve ostalo što za ozbiljnu dječju kinematografiju zapravo treba?

Ne kažem da je to nužno. Hrvatska publika žedna je domaćega dječjeg filma pa će odlaziti na svaki iole primamljiv koji joj se dade. Samo, u ime svih onih šestogodišnjaka koji danas izlaze s projekcije Hlapića s gorkim okusom u grlu, stvarno bi bio red da se potrudimo dati im nešto mnogo bolje od onoga što smo dosad uspijevali.

 

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: Gita, Ivana Brlić Mažuranić, Mrkonja, Šegrt Hlapić, Vladimir Cvetković-Sever

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT