
Tatjana Gromača
Ima jedan čovjek, u dijelu grada u kojemu stanujem, kojega, kao i većinu stanovnika koje srećem na ulici, ne poznajem, ali s kojim se uvijek lijepo, prijazno pozdravim kada se sretnemo.
Ne, nije to nikakvo staleško niti dodvorničko pozdravljanje nekih naočitih, ili k nekoj uglednoj društvenoj razini stremećih lica, to je, prije, ono Tinovo, prepoznavanje ”pobratimstva lica u Svemiru”, prijazno osmjehivanje i ”blagodarenje” ovoga zajedničkog ljudskog dana kojega proživljavamo, sudjelovanja u njemu. [Read more…]