Već je samo ishodište naopako. Rasprava se svela na to koja strana ima više moralnog prava, čija je pozicija vrijednosno ispravna ili ispravnija, čiji su postupci pravedni ili pravedniji, tko brani ljudskost, tko je više na strani humanosti, tko ima više prava na onaj komad zemlje koji danas čini Državu Izrael ili tko ima jedino pravo na taj komad zemlje, na koncu, što je najopasnije – tko je čovjek, a tko nije? I svim ljudima na planeti ostavljeno je, zadano, gotovo naređeno da se opredijele – Palestina ili Izrael? [Read more…]
Zajednička izraelsko-palestinska izjava za mir
Mi – pokreti, organizacije, aktivistice i aktivisti, Židovi i Židovke, Arapi i Arapkinje – pišemo ove riječi u dubokoj boli za tisuće ljudi, koji su ubijeni prošlih tjedana, i u strašnoj brizi za sigurnost otetih i onih koji u Izraelu, u Gazi i na Zapadnoj obali još mogu biti ugroženi. [Read more…]
Zašto se Žižek bori za obje strane
Najvažnija rečenica tog Žižekovog frankfurtskog govora glasi: “Znači, trenutak u kojem prihvatite da je nemoguće boriti se za obje strane istovremeno, izgubili ste dušu!” Boriti se, naravno, u svom slučaju ne znači ratovati, ginuti, umirati. Ni stvarno, ni metaforično. Premda, recimo, znači izgubiti sve beneficije koje proizlaze iz angažmana u tom ratu, svejedno angažirate li se u javnosti i u novinama, ili se angažirate u blebetanjima i nadglasavanjima po kavanama i stadionima.
Ako ste na strani Palestinaca, koje izraelske vojne snage ubijaju po Gazi, ruše im domove i nastoje ih trajno protjerati, i na strani Izraelaca, koje palestinske vojne snage ubijaju po Izraelu i nastoje ih trajno protjerati, nema nikakve sumnje da ćete biti dočekati istim prijezirom vatrenih zastupnika obje strane.
Ako je vođa partije Židovska moć Itamar Ben Gvir, ministar sigurnosti Izraela, kojeg je izraelski sud prethodno osudio zbog terorizma i rasizma, koji se otvoreno zalaže za fizičko istrebljenje Palestinaca iz svoje zemlje, za vas, ipak, najsličniji Ismailu Haniji, vođi Hamasa i bivšem premijeru Palestinske samouprave, današnjem rezidentu Katara, koji se isto tako otvoreno zalaže za istrebljenje Izraelaca iz svoje zemlje, s posve jednakim antipatijama ćete se sresti i među onima koji smatraju da je Izrael civilizirana demokratska zemlja čiji građanski sklad i procedure remete palestinski teroristi, i među onima koji smatraju da je riječ o arapskom teritoriju koji su uzurpirali Židovi.
Naravno da je Slavoj Žižek, dok pred vrlo nemirnim frankfurtskim skupom govori u ulozi slovenskog pisca, sasvim u pravu: ako se u ovoj stvari ne izložite potpunom prijeziru i nerazumijevanju, izgubili ste dušu.
Žižek više ne govori kao filozof, premda mu je to zvanje. Ne govori ni kao klaun i zabavljač, premda mu je to već godinama zanimanje, od kojega izvanredno dobro živi, nastupajući po hotelskim risortima i na priredbama bogatih i mondenih.
Dok govori o duši, on govori s one pozicije s koje je u povijesti slovenske književnosti posljednji govorio Edvard Kocbek. Taj je u jednoj puno intimnijoj, ali s povijesnog i s dušinog stanovišta jednako važnoj i gotovo jednako krvavoj raspri imao birati između partizanstva i kršćanstva, pa mu je, doista, bilo od volje da po duši izabere jedno ili drugo. On je, međutim, znao da bi izabravši izgubio dušu.
Nekakav Uwe Becker, njemački državni tajnik za europske poslove i povjerenik za antisemitizam, vikao je na Žižeka, ometao ga u njegovim nastojanjima da govori i da govorom sačuva dušu, izlazio je pa opet ulazio, dobro svjestan da je pobjeda na njegovoj strani.
Ovo je, doista, jedinstvena prilika u kojoj Žižek gubi.
Već sutra, kada opet negdje bude nastupao s desnim selfhelp debilom Jordanom Petersonom, Žižek će, kao i taj Peterson, biti nepobjediv. I bit će globalni fenomen, kao coca-cola, a ne mali iritantni Slovenac, kao što je sad, za njemačkoga državnog tajnika. Stjenica koju, ostalom, treba zgaziti.
Uwe Becker će tu stjenicu gaziti kao antisemita, dok bi je, recimo, manje značajni sarajevski arabist i akademik Esad Duraković gazio kao cionista. Taj Duraković, kako kaže, “ne odobrava” Hamasov masakr izraelskih civila po Izraelu, “ali ga razumije”. Kao i Becker što razumije izraelski odgovor. Ravnoteža svijeta trenutno je u tom posvemašnjem bezdušnom razumijevanju.
Oni kažu da su strane u ovom sukobu apsolutno neusporedive. Žižek se, naravno, slaže. Općenito, nitko ni sa kim i ništa ni sa čim usporedivo nije. I obično onda dođe riječ kako je i kada sve ovo počelo. I dođe riječ o tome čija je to zemlja. Čitajte Bibliju, veli veleposlanik države Izrael u Zagrebu, na proslavi 75. godišnjice države Izrael, održanoj u Dvorani Vatroslava Lisinskog, u Bibliji piše čija je to zemlja. A gradonačelnica Sarajeva mu onda iz daljine govori da je sve i počelo prije 75 godine, progonom Palestinaca s njihove zemlje.
Obje strane imaju svoju publiku i svoje vjerne poklonike, koji nimalo ne sumnjaju u ono u što vjeruju. Je li sve bilo onako kao što piše u Bibliji; ako jest, čemu služi historiografija i koja je razlika između vas i vjerskih fanatika s one druge strane?
Zašto je baš 1948. početak svega i je li, možda, postojalo nešto prije 1948? Na primjer, postojao je Muhamed Amin el Huseini, jeruzalemski muftija i palestinski nacionalist, koji je u Hitleru našao saveznika za svoj projekt, dok je Hitler u njemu vidio svog najmilijeg duhovnika među vjerskim monoteističkim vođama. Zašto vremena Drugog svjetskog rata, po potrebama, malo ima, a malo nema?
Slavoj Žižek u svom je govoru triput osudio Hamasov napad na Izrael i triput je ponovio svoje pristajanje uz pravo Izraela da se brani. “Istina, Izrael ima puno pravo na protunapad”, rekao je. I nije tu bilo: ali ovo, ali ono… On, međutim, misli da je njegovo pravo, i da je pravo svakog građanina koji se usuđuje išta o svemu tome reći, da ulazi u način na koji se Izrael brani.
“Mnogi moji prijatelji kažu: ‘Da, Palestinci imaju pravo biti pomalo antisemiti jer, vidiš što im rade Izraelci’. Ili, s druge strane: ‘Izraelci imaju pravo biti malo nasilni jer, vidi što smo mi njima radili u holokaustu…’ Mislim da se tu nema što razumjeti. Treba ići do kraja u oba smjera. Stati u obranu palestinskih prava, kao i u borbi protiv antisemitizma.”
Stvar koju Žižek zastupa jednostavna je, ali je i iritantna u svojoj jednostavnosti. Toliko iritantna da je gotovo nitko više ne zastupa. Pritom, čak će se i naći onih koji će pristati na konstataciju da odustajanje od “borbe za obje strane istovremeno” donosi gubitak čovjekove duše.
Ali što je duša i kolika je, zapravo, njezina vrijednost? Na sveopćem tržištu vrijednosnica, duša nešto vrijedi samo u pjesništvu i u lijepoj književnosti, u zastarjeloj metafizici, do koje ni sam Žižek ne drži kada se bavi strukom, i u Jungovoj psihologiji. Jung, pak, kaže da duša u sebi sadrži “nešto sukladno Božjem biću”. Bez duše, po njemu, nema ni kontakta s Bogom. Interesantno je da se rat na Bliskom istoku uvijek vodio, pa se i sad vodi, oko Boga, a da o duši nekog računa vodi ateist Žižek.
Za svog junaka Slavoj Žižek izabrat će Mareka Edelmana, posljednjeg preživjelog među vođama ustanka u Varšavskom getu i sudionika u Varšavskom ustanku. Po zanimanju liječnik, kardiolog – naravno, vazda je riječ o srcu, jer srce je drugo ime za dušu! – Edelman rodio se 1919. u Homelju, u Bjelorusiji, ili 1922. u Varšavi. Prešao je dug put, od židovskog aktivista do aktivista sindikata Solidarnost, kojeg je internirao i režim generala Jaruzelskog. Godine 1993. pratio je humanitarni konvoj u opsađeno Sarajevo. U ratu u Bosni, Marek Edelman vidio je “odgođenu Hitlerovu pobjedu – pobjedu iz groba”. Borio se protiv antisemitizma, za palestinsku stvar.
Kada su 1968. njegovi žena i djeca iz Poljske emigrirali u Izrael, pred jednom od finalnih antisemitskih kampanja u ovoj zemlji, koju je bio poveo ministar unutarnjih poslova Mieczysław Moczar, nakon izraelske pobjede u Šestodnevnom ratu, Marek Edelman ostao je u Poljskoj, izgovarajući rečenicu: “Netko treba ostati sa svima onima koji su ovdje nestali.”
To je rečenica o duši, i o postupanjima da bi se spasila duša. Čim pristane uz argumente duše, čovjek pristaje na vlastiti potpuni poraz. I na to da će on i njegov slučaj uskoro biti zaboravljeni, ili da će ga se u budućnosti sa suzama ganuća prisjećati upravo oni koji o duši nikada nisu vodili računa.
Doista, ali doista, između Mieczysława Moczara, koji je 1968. vodio kampanju pod sloganom “Cioniste u Sion”, Itamara Ben Gvira, izraelskog rasista i terorista, i Ismaila Hanije, vođe palestinskih terorista i antisemita, ne postoji nikakav suštinski nesporazum. Marek Edelman sa svom je trojicom u stanju trajnoga nesporazuma, koji ne može ni smrt pomiriti.
Slavoj Žižek je, koliko jučer, prekjučer, bio ikonična figura hrvatskih fanzin-ljevičara i lijevih aktivista. Bio je to još u vrijeme kada su se Senf i ekipa valjali po Varšavskoj, tobož da Horvatinčić i Karamarko ne bi gradili podzemnu garažu na javnoj površini, pri privatnom trgovačkom centru.
Kasnije se, međutim, Žižek odao zabavljačkom biznisu, a oni su se etablirali kao mainstream političari, menadžeri i savjetnici za kolektivnu samopomoć. Plitki u duši, slabe ili nikakve imaginacije, lako su se stopili s okolinom i s nacionalističkim elitama.
Ali prema Žižeku stvorili su otpor. Dojučerašnji idol najednom im je postao šarlatan. Njega, pak, nije bilo briga. Ionako je Hrvatska manja od Slovenije. Naravno, ako govorimo o poslovima u kojima je Žižek stručan i vješt, te ako govorimo o kulturi i književnosti.
Ove je godine Slovenija bila zemlja gost na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Hrvatska to, srećom, nikada neće biti, jer zamislimo tu nevolju: tko bi to bio svijetu dovoljno poznat da u hrvatsko ime govori o gubitku duše u Frankfurtu?
(Nije dozvoljeno preuzeti ovaj sadržaj bez autorova odobrenja. Prenosimo s autorova portala gdje je kolumna naslovljena: Slavoj Žižek i bjesovi onih koji umiju proslaviti baš svaku odgođenu Hitlerovu pobjedu, pobjedu iz groba) [Read more…]
Tko je primatelj vaših apela? Bolje ideje za ophođenje s teroristima, molim!
Isprve sam i ja ostala šokirana: UN-ova rezolucija o miru u Pojasu Gaze, dana 26. listopada 2023. – Hrvatska je glasala protiv! Odmah su pljuštale osude: ”Sramota!”.
Pomno čitanje integralnog teksta rezolucije, kao i izjave Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP RH), stvar izgleda bitno, posve drukčija. Hvala Bogu! Ministarstvo je suvislo obrazložilo razlog protivljenja hrvatske strane da tekst rezolucije nije bio usuglašen među ustavno nadležnim dužnosnicima i ustanovama, što je mrlja, ali koja samoj odluci ne oduzima ni malo njezine vrijednosti i značenja. [Read more…]
Ko i kad će vratiti osmijeh i nadu djevojčici Mini iz Gaze?
Kao francuski stipendist i postdiplomac, od 1992. do 1995. godine, stanovao sam u Međunarodnom studentskom naselju u Parizu. U našem paviljonu bilo je dosta arapskih postdiplomaca, ne samo iz Magreba, odakle je dolazila većina, već i s Bliskog istoka. [Read more…]
Što su nama nacionalne manjine (1)
Krvavi napad Hamasa na Izrael, uzvrat Izraelaca, čiji se krešendo odmazde s napetošću očekuje, bacio je na trenutak u drugi plan rat u Ukrajini. Valjda zato jer nakon godinu i pol dana malo tko više očekuje da će invazija Rusije na južnog susjeda eskalirati u svjetski sukob, dočim su svi ustrašeni u kom smjeru i obimu će eskalirati najnoviji rat na Bliskom istoku. [Read more…]
U čemu griješe Zoran Pusić i Antifašistička Liga RH
Izjava Antifašističke lige Republike Hrvatske u vezi događanja u Gazi / Zoran Pusić: ”Dok djelujemo nemojmo postati zlo koje osuđujemo!” u skraćenoj i nelektoriranoj verziji objavljenoj na FB stranici Eugena Jakovčića u srijedu 25. listopada (ne i na FB stranici Antifašističke lige u RH!!), a u proširenoj verziji kao autorski članak Zorana Pusića, građanina RH, na portalu tjednika Novosti SNV-a u Zagrebu i na portalu Tačno iz Mostara istoga dana nagnali su 25. listopada vodstvo Židovske općine Zagreb da istupi iz Antifašističke lige. [Read more…]
Vidjeti tragediju i na strani Izraela i na strani Gaze
Jeruzalemski latinski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa u pastirskom pismu u utorak, 24. listopada suprotstavio se predodžbi o tome da nasilje može dovesti do mira, objavila je KNA.
“Neprestano teško bombardiranje koje potresa Gazu samo će izazvati još više smrti i razaranja i samo će pojačati mržnju i bijes”, napisao je najviši crkveni dužnosnik u Svetoj zemlji u pastirskom pismu. [Read more…]
Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
U nemoći pred nagomilavanjem nasilja borimo se da ne ostanemo bez riječi.
Dižemo svoj glas i preklinjemo: Pokrenite se za mir, učite prezirati rat!
Zgroženi smo nad otvorenom podrškom ratu od strane naših predstavnika vlasti u Evropi i SAD-u. [Read more…]
Prestanite za ime Boga! TREĆI PUT POSTOJI!
Vjerujem da mnogima, kao i meni, strahota u Izraelu i Gazi jasnije nego ikada govori da nasilje vodi u smrt, a ne u sigurnost i mir. Zabluda je da mirovnog rješenja nema, da ga nije moguće niti pokrenuti niti postići. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- …
- 13
- Next Page »