Nekoliko bosanskohercegovačkih medija objavilo je ekskluzivnu vijest staru skoro pune četiri godine. A ona glasi: Darko Šarić, svježe uhapšeni balkanski kralj kokaina, krio se 2010. godine u Sarajevu i okolini, pored ostalih mjesta i u hotelu “Radon Plaza”, čiji su vlasnici bili Fahrudin Radončić i Naser Keljmendi. O svemu tome je Mirko Lujić, direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), uredno izvijestio Tužilaštvo BiH 29. travnja 2010. godine.

 

Tamo negdje, na onim mjestima na koja mislimo kada kažemo da je neka država normalna, bio bi to prvorazredni skandal. Treslo bi se što se tresti ima: od Tužilaštva, gdje su se, očito, pravili blesavi ako već nisu bili korumpirani, pa nadalje. Nešto bliže Bosni, na onim mjestima na koja neupućeni misle kada kažu da je neka država normalna, policija bi u roku odmah barem saslušala Fahrudina Radončića i zatražila od kosovskih kolega razgovor sa Naserom Keljmendijem, veletrgovcem heroinom, zatvorenim u Peći nakon nestanka iz Sarajeva i višegodišnjeg bijega.

U Bosni i Hercegovini, međutim, postoji problem sa bilo kakvom ozbiljnijom akcijom iniciranom starom, tajnom informacijom o sarajevskom proljeću Darka Šarića i njegovih suradnika, 2010. viđanih na Jahorini, pa u Sarajevu, na, je li, poslovnim sastancima. Kokain, naime, ne može da trpi zbog policijske potjere koja, svakako, i nije bila nešto efikasna. Fahrudin Radončić je, da podsjetimo, još uvijek ministar sigurnosti BiH

 

U Bosni i Hercegovini, međutim, postoji problem sa bilo kakvom ozbiljnijom akcijom iniciranom starom, tajnom informacijom o sarajevskom proljeću Darka Šarića i njegovih suradnika, 2010. viđanih na Jahorini, pa u Sarajevu, na, je li, poslovnim sastancima. Kokain, naime, ne može da trpi zbog policijske potjere koja, svakako, i nije bila nešto efikasna.

 

Fahrudin Radončić je, da podsjetimo, još uvijek ministar sigurnosti BiH, jer odluka Parlamentarne skupštine BiH o njegovoj smjeni nije potvrđena u Domu naroda! Naravno, jedini razlog zbog kojeg nije, recimo tako, djelimično smijenjen taj je što je bio domaćin Darku Šariću i pratnji. Skandalozno? Ni najmanje…

 

Kada je prije nekih godinu i pol Fahrudin Radončić imenovan za ministra sigurnosti, Naser Keljmendi je, navodno, bio pod nadzorom američke DEA-e, Darko Šarić je, kažu, lutao Latinskom Amerikom, a SIPA i Tužilaštvo su, vidimo, imali informaciju o vezi čelnika Saveza za bolju budućnost i crnogorsko-kosovskog dvojca. Zapravo, znali su daleko više nego se pretpostavljalo i o čemu se u rijetkim, neovisnim bosanskim medijima govorilo. Izvan obavještajnog svijeta je tek bilo poznato kako je Keljmendi sina oženio upravo u “Radon Plazi”, ali i da je Dnevnom avazu, odnosno njegovom vlasniku Radončiću, prodao blindirani automobil.

 

Novi ministar se od optužbi branio tako da je bilo jasno kako ga živo zaboli međunožje za njih. Rekao je tek nešto o tome kako kupovinu automobila nije vodio on, već direktor jedne od tvrtki u njegovoj imperiji, dok Šarića ni riječju spomenuo nije.

 

Krajem 2012. godine Radončić je bio poželjan politički partner, dakle neko ko se ne pita ništa što bi ga moglo naljutiti, pa je onaj dopis iz SIPA-e sklonjen iz vidnog polja rijetkih kojima bi, možda, palo na pamet da ga pročitaju i postupe po pravilima službe.

Nesreća očajnika koji doživljavaju orgazmičke trenutke prateći vijesti o vezi Radončić – Šarić – Keljmendi, uzdajući se u pamet birača i vjerujući kako, eto, oni neće glasati za nekoga ko Šarića nije viđao samo na potjernici, a Keljmendija u prolazu kroz Ilidžu (gdje je imao hotel talijanskog imena), u tome je što su ili stvorili moćnog Fahrudina Radončića ili izveli završne radove na izgradnji njegovog puta do vrha piramide moći

 

“Prema izvoru informacija, Darko Šarić je boravio i u hotelu Radon Plaza u Sarajevu, suvlasništva Nasera Keljmendija i njegovog sina Elvisa Keljmendija. Prema trenutno raspoloživim operativnim saznanjima, Darko Šarić se i dalje nalazi u BiH, te se s njemu poznatim licima nastavio baviti neovlaštenom nabavkom i transportom opojnih droga do krajnje destinacije, radi međunarodne prodaje”, pisalo je u dokumentu koji je Tužilaštvu poslao bivši direktor SIPA-e Mirko Lujić.

 

Isto, vidimo, piše i danas, samo što se na više adresa naglo probudila čitateljska strast, praćena kopiranjem i distribuiranjem podataka na koje se žilavi ministar i ne osvrće. Fahrudin Radončić je, naime, jači nego ikada i vrlo utemeljeno čeka da postane novi bošnjački lider nakon izbora najavljenih za jesen ove godine.

 

Nesreća očajnika koji doživljavaju orgazmičke trenutke prateći vijesti o vezi Radončić – Šarić – Keljmendi, uzdajući se u pamet birača i vjerujući kako, eto, oni neće glasati za nekoga ko Šarića nije viđao samo na potjernici, a Keljmendija u prolazu kroz Ilidžu (gdje je imao hotel talijanskog imena), u tome je što su ili stvorili moćnog Fahrudina Radončića ili izveli završne radove na izgradnji njegovog puta do vrha piramide moći.

 

Lista njegovih današnjih neprijatelja – ne političkih protivnika, već baš neprijatelja – ujedno je i who is who u stvaranju bošnjačkog Berlusconija kojem je inicijalni kapital i stotinu i jednu privilegiju za Dnevni avaz dala Stranka demokratske akcije, da bi ga Socijaldemokratska partija montirala za ministra sigurnosti, očekujući ko zna šta, a dobivši državnog službenika kojem ministarstvo služi isključivo za samopromociju.

Kako drugi nisu htjeli učiti od prvih, tako su na poprilično bolan način shvatili da ih je Radončić napravio megabudalama, pa im i nije ostalo ništa drugo nego da dilaju službene spise i nadaju se da će od toga biti neke koristi. To što je šteta koja je učinjena igrama moći sa Radončićem tolika da se ne može značajno umanjiti, nije nešto o čemu imaju volje, želje i snage razmišljati

 

Kako drugi nisu htjeli učiti od prvih, tako su na poprilično bolan način shvatili da ih je Radončić napravio megabudalama, pa im i nije ostalo ništa drugo nego da dilaju službene spise i nadaju se da će od toga biti neke koristi. To što je šteta koja je učinjena igrama moći sa Radončićem tolika da se ne može značajno umanjiti, nije nešto o čemu imaju volje, želje i snage razmišljati.

 

Nije nemoguće, sasvim suprotno, kako je Zlatko Lagumdžija, kada je ono proizvodio novog ministra sigurnosti, znao šta je SIPA pisala Tužilaštvu, ali je, valjda, računao kako su mu se konačno zvijezde poklopile: da će dobiti pouzdanog partnera kojeg će, kada ovaj poželi da zamijene mjesta u vlasti, primiriti licitiranjem imena sa crne liste State Departmenta, na kojoj je, uz ostale, Keljmendi bio izuzetno dobro plasiran. U pričuvi je pak trebao biti i Darko Šarić, tadašnji bjegunac, čije sarajevsko proljeće kompromitira svakog ko ga je na putu sreo one 2010. godine. Samo…

 

Samo što je mjesto radnje trilera bez pozitivnih karaktera Bosna i Hercegovina, dok je jedan od glavnih junaka čovjek koji je za četvrt stoljeća prešao dug put od izdavača sandžačkih narodnih priča do najozbiljnijeg kandidata za lidera najbrojnijeg naroda u BiH.

 

Nakon što ga je stvorio Izetbegović stariji, Radončiću je dosadilo da proizvodi njegove nasljednike kada već u ogledalu, dok se brije svakog jutra, vidi idealnog kandidata, a nije da nema kako i čime doći do cilja. Pokušaj da mu se on, taj put, barem učini težim, kasni skoro četiri godine. Dovoljno da informacije koje, inače i drugdje, vode u pritvor, ostanu tek posljednja nada sigurnim gubitnicima.

 

(Zbog spriječenosti autora tekst prenosimo s portala tjednika Novosti).