Profesore Jakovina: vi ništa ne znate! Pak vi, profesore Klasiću, živite u teškim zabludama! A tek vi, profesore Goldstein, s tom novom knjižurinom o Jasenovcu… tek vi, bolje da vas nema pred studentima… Svi ste vi zapravo sumnjivi! [Read more…]
Do kada ćemo podsjećati koliko nam je antifašizam važan?
Još jedna godišnjica Dana antifašističke borbe prolazi u bipolarnom ozračju. S jedne strane, izaslanici državnog vrha, kao i predstavnici lijevo-građanskog spektra, sudjeluju na skupu u Brezovici, gdje je 22. lipnja 1941. godine osnovan Prvi sisački partizanski odred, dok se na suprotnoj nalazi koloplet desnih stranaka, konzervativnih i vjerskih organizacija, koje bi, da mogu, rado izbrisale sjećanje da se zahvaljujući Narodnooslobodilačkom pokretu Hrvatska našla među pobjednicima na završetku Drugog svjetskog rata. [Read more…]
Hej, pa ne možete varati sve ljude cijelo vrijeme!
Iako je, statistički gledano, hrvatski narod uzorno katolički narod, stvarni život i običaji ne slijede crkveno učenje. Ne mislim na trivijalne grijehe za koje se lako dobije odrješenje, koji se priznaju ispovjedniku, na psovke koje se omaknu, na misli o tuđim ženama ili na jednostavne svjetovne dužnosti koje ponekad zanemarimo. [Read more…]
Partija štiti svoje
Nakon što je otkriveno da je njegovo ministarstvo dodijelilo subvencije tvrtki kojoj je suvlasnik, iako pritom nisu utvrđene nikakve formalne nezakonitosti, dužnosnik se nakon višednevnog pritiska javnosti ipak morao povući iz vlade.
Naravno, ovdje nije riječ o Branku Šegonu, niti se tako nešto uopće može dogoditi u Hrvatskoj, u kojoj je odlazak s funkcije za članove vladajuće nomenklature gotovo isto što i odlazak u pakao.
Navedeni slučaj dogodio se potkraj studenoga prošle godine u Sloveniji, kada je zbog sumnje u korupciju morao odstupiti slovenski ministar gospodarstva Stanko Stepišnik.
Zbog zastrašujućeg korupcijskog iskustva tijekom tranzicije u Hrvatskoj bi trebalo proglasiti nultu toleranciju na sukob interesa i političku korupciju. Već i onaj tko je pod ozbiljnom sumnjom da je zloupotrijebio položaj morao bi ga napustiti, a to ne treba brkati s ukidanjem presumpcije nevinosti
U Hrvatskoj partija još uvijek štiti svoje zabludjele ovčice po svaku cijenu, pa čak i onda kada su zatečene in flagranti, poput pomoćnika Šegona. Iako priča o Linićevu pomoćniku Šegonu i njegovu kreditu zapravo tek počinje, za vladajuću stranku ona je zaključena i prije no što je počela.
Premda međusobno posvađani, ministri u Nadzornom odboru HBOR-a – iako je krajnje odiozno kada presuđuju u vlastitoj stvari – odlučili su kako je sa Šegonovim kreditom sve u redu, da bi nakon toga najprije kriminalistička policija upala u HBOR, a potom je i Povjerenstvo za sukob interesa pokrenulo postupak protiv Šegona.
Dakle, možemo zaključiti da i jedni i drugi sumnjaju u zaključak ministarskog gremija.
Umjesto odlučnog sankcioniranja sukoba interesa, što bi bilo i u skladu s programom Kukuriku koalicije (poglavlje ”Društvo bez korupcije” Plana 21), vladajući su u ove dvije godine učinili sve kako bi sukob interesa relativizirali i razvodnili, kako bi ga gurnuli u – kako voli reći premijer Milanović – ”sivu zonu”, u kojoj je nemoguće odrediti gdje završava dopušteno i počinje nedopušteno.
Čak i onda kada se radilo o očitom sukobu interesa, kao što je bio slučaj ministra Jakovine, prvi čovjek Vlade uvjeravao je da on ”zna što je sukob interesa” i da Jakovina nije u sukobu interesa.
Kukuriku koalicija vlastitim je kukavičlukom pri sankcioniranju sukoba interesa u vlastitim redovima – što bi javnost sigurno honorirala – olako izgubila moralnu superiornost koju je imala u trenutku dolaska na vlast
Treba li se onda čuditi što je Hrvatska zemlja u kojoj politika više nema nikakvih skrupula, u kojoj gradovima vladaju osuđenici i optuženici, u kojoj su župani optuženi za najozbiljnija politička zlodjela i u kojoj zatvorenici iz zatvorskih ćelija bez ikakvih ograda snuju povratak na vlast?
Nepravedno je, dakako, u ovoj stvari izjednačavati sadašnju i HDZ-ovu vlast, koja je bila sinonim političke korupcije i sukoba interesa. Međutim, Kukuriku koalicija vlastitim je kukavičlukom pri sankcioniranju sukoba interesa u vlastitim redovima – što bi javnost sigurno honorirala – olako izgubila moralnu superiornost koju je imala u trenutku dolaska na vlast.
Zbog zastrašujućeg korupcijskog iskustva tijekom tranzicije u Hrvatskoj bi trebalo proglasiti nultu toleranciju na sukob interesa i političku korupciju. Već i onaj tko je pod ozbiljnom sumnjom da je zloupotrijebio položaj morao bi ga napustiti, a to ne treba brkati s ukidanjem presumpcije nevinosti.
Riječ je o političkoj, a ne o kaznenoj odgovornosti. Hrvatska politička elita, nažalost, nikad nije shvatila da je pitanje sukoba interesa zapravo pitanje integriteta politike. Stoga bi to pitanje trebalo biti iznad međustranačkih obračuna budući da favoriziranje privatnog na štetu javnog u politici delegitimira ukupnu političku kastu.
Sukob interesa nema ni lijevi ni desni predznak, niti je rezerviran samo za jednu političku opciju. Naprotiv, riječ je samo o još jednom pokazatelju disfunkcionalnosti hrvatske demokracije i mučnom dokazu kako je to, na našu nesreću, i dalje osnovni modus operandi po kojem funkcionira svaka vlast na ovim prostorima.
(Prenosimo s portala Novog lista)