Nisam ja tako ”prekrstio” sisačkoga biskupa Vladu Košića, već je to učinio Predrag Lucić u Novome listu, ali nisam mogao odoljeti a da ne maznem tu novu titulu za naslov ovotjedne kolumne. Jer meni djeluje baš cool i sasvim pošteno: nazvati Košića ”monsinjorom laprdalom.” A zašto?

 

Sisački biskup Vlado Košić u subotu 1. ožujka je predvodio misno slavlje za Domovinu u sisačkoj katedrali. Već sam spomenuo tu zgodu u kolumni 3. ožujka, ali sada ću to učiniti nešto dublje. Košić, poznat po izjavama koje izazivaju podijeljene reakcije javnosti, ovom je prilikom između ostalog rekao kako su u Hrvatskoj “sinovi udbaša i najgorih zločinaca” i dalje na vlasti i da drmaju zemljom.

Sisački biskup Vlado Košić u subotu 1. ožujka je predvodio misno slavlje za Domovinu u sisačkoj katedrali. Već sam spomenuo tu zgodu u kolumni 3. ožujka, ali sada ću to učiniti nešto dublje. Košić, poznat po izjavama koje izazivaju podijeljene reakcije javnosti, ovom je prilikom između ostalog rekao kako su u Hrvatskoj “sinovi udbaša i najgorih zločinaca” i dalje na vlasti i da drmaju zemljom

 

Laprdao je tako Košić i rekao da su još veću duhovnu pustoš prouzročili političari koji nisu istinoljubivi, koji ne samo da ne vole ovu zemlju nego bezočno izvrću istinu: ”od pobjednika u Domovinskom ratu oni su se spremni ponižavati pred još uvijek prisutnom i nikad odbačenom politikom teritorijalne pretenzije i otimanja hrvatskih prostora, hrvatskih kulturnih i znanstvenih genija i postignuća. Naši se političari klanjaju onima koji su još pred 20 godina razarali ovu našu zemlju, obećavaju im velikodušno pomagati u napredovanju za članstvo u EU, ne tražeći nikakvu ni ratnu odštetu za silna razaranja u Domovinskom ratu, ni poštivanje granica, ni odricanje od totalitarne ideološke matrice.”

 

Halo? Je li ovaj lik čita nešto drugo osim portal govno.ndh? Pardon, dnevno.hr? Jesu li ga obavijestili da Hrvatska traži od Međunarodnog suda pravde (ICJ) da osudi Srbiju za genocid nad Hrvatima u Domovinskom ratu, a od Beograda da kazni počinitelje zločina i plati ratnu odštetu čiji bi iznos sud trebao naknadno utvrditi?

 

Informirajmo, onda, monsinjora laprdala: Hrvatska je 1999. tužila Srbiju za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1949. tako što je počinila genocid nad Hrvatima u ratu od 1991. do 1995. Beograd mora procesuirati i kazniti počinitelje zločina pod njegovom jurisdikcijom, dostaviti podatke o nestalima, vratiti oteto kuturno blago i platiti odštetu hrvatskim građanima i državi. Rekli su to hrvatski zastupnici u završnoj riječi pred najvišim sudom UN-a, a voditeljica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić-Grotić smatra da dio srbijanskih dužnosnika ne prihvaća istinu o događajima prije 20 godina, pa je presuda potrebna da bi dvije zemlje zatvorile to poglavlje i izgradile nove odnose.

 

I, OK, razumljivo je da Beograd ide svojom pričom, ali nije jasno kako to da monsinjor laprdalo stavlja znak jednakosti između sebe i Ruže Tomašić, uzdanice Tomislava Karamarka, tvrdeći da mediji šire netrpeljivost prema domoljublju, proglašavajući svakog hrvatskog rodoljuba ekstremistom i lijepeći mu etikete prošlih desnih totalitarizama, dok istovremeno lijeve totalitariste uzdižu u nebo praštajući im stravične zločine koji su brojem barem deseterostruko veći od onih na suprotnoj strani?

Monsinjor laprdalo stavlja znak jednakosti između sebe i Ruže Tomašić, uzdanice Tomislava Karamarka, tvrdeći da mediji šire netrpeljivost prema domoljublju, proglašavajući svakog hrvatskog rodoljuba ekstremistom i lijepeći mu etikete prošlih desnih totalitarizama

 

Dodao je monsinjor laprdalo da smo do te mjere izluđivani ”da i mnogi naši ljudi više ne vjeruju u budućnost Hrvatske”, pa je poantirao: ”Kao da nas je uhvatila u zamku neka naša zla kob, te ne znamo izići iz tog zagrljaja koji nas lomi, ne samo fizički, nego i duhovno. Kao da je ponos postao sramota, a sramota ponos. Kao da se laž zakraljila i caruje, a istinu nije moguće nigdje nazrijeti niti vidjeti.”

 

Ma da, što sad. Ništa novo, reći ćete, biskup je opet lupetao. Naročito kada sve koji ne misle kao on naziva ”petom kolonom” i kada sve nas u medijima optužuje da smo ”neprijatelji domoljublja”, što će reći Hrvatske. Da, ništa osobito. Lupetanja isfrustriranog tipa koji priča besmislice. Nije jedini. Tu su Pozaić, Bogović, Štambuk, Jezerinac i drugi. Nažalost, većina naših svećenika po kvaliteti nije na razini svećenstva u bilo kojoj europskoj zemlji, počevši od Njemačke gdje postoji puno onih širih shvaćanja današnjeg svijeta i problema s kojima se suočavaju moderna društva.

 

Već mjesecima prevladava stav kako viđeniji ljudi Crkve u Hrvatskoj – unutar koje je izrazito dominantna nacionalističko-konzervativna struja – koriste govor mržnje. Ukratko, optužbe biskupa Vlade Košića se dadu svesti na sljedeće: 1. Sadašnja vlast je nenarodna; 2. Zoran Milanović i ministri moraju odmah podnijeti ostavke i raspisati nove izbore; 3. Vlada želi ateizirati narod; 4. Vlada je branitelje Vukovara ponizila represijama; 5. HRT je ispostava SDP-a. Danonoćno nas izluđuje i zato treba prestati plaćati pretplatu; 6. Postoji peta kolona i 7. Veći dio medija je antihrvatski nastrojen. Uvijek ista priča.

Da li bi msgr. Košić, bez većih problema s logikom, dokazao i da je svaka, ali baš svaka, osoba koju su mediji okrstili ekstremistom i kojoj su nalijepili etiketu prošlih desnih ekstremizama – po definiciji hrvatski rodoljub?

 

Pa ću se sad poigrati prijedlogom kolege Lucića i potaknuti kolegice i kolege da ljubazno zamolimo biskupa da ponudi nekakve dokaze za to što je kazao. Jer što da tako postupimo: da li bi biskup toj zamolbi spremno udovoljio iznoseći neporecive dokaze koji potvrđuju da je – kao što je već s oltara kazao – svaki, ali baš svaki, hrvatski rodoljub u medijima proglašen ekstremistom i da su svakom, ali baš svakom hrvatskom rodoljubu prilijepljene etikete prošlih desnih ekstremizama?

 

Da li bi msgr. Košić, bez većih problema s logikom, dokazao i da je svaka, ali baš svaka, osoba koju su mediji okrstili ekstremistom i kojoj su nalijepili etiketu prošlih desnih ekstremizama – po definiciji hrvatski rodoljub?

 

Naravno da ne bi. Zato ga treba osloviti, kaže Lucić, trkeljalom i laprdalom! Mediji bi također, umjesto što biskupa sisačkoga prozivaju za ”sipanje bijesa s oltara” i zbog njegovih riječi da su ”sinovi udbaša i najgorih zločinaca – koje i sustav nastoji pod svaku cijenu zaštititi, riskirajući i najbolja postignuća hrvatske države, tj. članstvo u EU, i dalje raspoređeni na najvažnije političke i gospodarske položaje” i da ti isti zločinački sinovi ”vladaju zemljom i zavode narod, da smo do te mjere izluđivani da i mnogi naši ljudi više ne vjeruju u budućnost Hrvatske”, msgr. Košiću trebali ponuditi sav raspoloživi prostor da slobodno iznese sva njemu poznata imena udbaša i najgorih zločinaca kao i njihovih sinova koji vladaju ovom zemljom i izluđuju narod.

Ne mogu zamisliti da bi jedan biskup s oltara iznosio optužbe za najgore zločine kada za to ne bi imao nikakvih dokaza ili kada te svoje dokaze ne bi htio podastrijeti hrvatskoj javnosti, te tako pokrenuti spasonosni proces odluđivanja naroda kojega je nazvao izluđenim

 

Bi li biskup tada bio iskreno zahvalan na takvoj ponudi da hrvatskoj javnosti predoči svoju listu svih udbaških zlotvora i njihovih najgorih zločina, kao i pedantno sačinjen popis svih njihovih sinova i svih najvažnijih političkih i gospodarskih položaja što ih je u državi Hrvatskoj zaposjeo taj udbaški i zločinački nakot? Naravno da ne. I samom je msgr. Košiću jasno da takva lista mora sadržavati i vjerodostojne dokaze o najgorim zločinima što su ih počinili očevi gospode i sinovi im na vladajućim položajima, jer bi u protivnom njegove riječi bile tek isprazno bapsko naklapanje. Laprdanja.

 

Ne mogu zamisliti, kao ni Predrag Lucić, da bi jedan biskup s oltara iznosio optužbe za najgore zločine kada za to ne bi imao nikakvih dokaza ili kada te svoje dokaze ne bi htio podastrijeti hrvatskoj javnosti, te tako pokrenuti spasonosni proces odluđivanja naroda kojega je nazvao izluđenim.

 

Možemo li zamisliti da od msgr. Vlade Košića više nikada nećemo čuti ono što je govorio na svečanoj misi za Domovinu i da će ovom zemljom umjesto ”sipanja bijesa s oltara” odzvanjati dokazi i tužbe? Ja ne mogu. Pa neka me demantira. Neka demantira i sruši i tu ogavnu optužbu i uvredu koju je izrekao Predrag Lucić. Do tada, monsinjore, Vi ste trkeljalo i laprdalo.