Kakve su nijanse svjetonazora ateista može se vidjeti iz nedavno objavljene knjige Drage Pilsela “U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo”. Kao teološki školovan novinar i publicist Pilsel priprema još jednu knjigu koju će ispuniti razmišljanja vjernika o njihovoj vjeri, a obje knjige zajedno bit će poziv na raspravu i aktualno svjedočanstvo o tumačenjima svijeta istaknutih znanstvenika, umjetnika i utjecajnih urednika medija. [Read more…]
Pjesnik-jezikotvorac koji je došao do kraja ovog izdijeljenog jezika
Jezik je javno dobro. Jednako pripada svima, i pjesniku-jezikotvorcu i onome koji je u ovom jeziku izgovorio samo riječ mama, a poslije nijednu više. Samo jedan je način da se uskrati pravo na jezik: smrću! Jezik ima početak u riječi mama, ali nitko nije došao do njegova kraja. Jezik je beskrajan kao vasiona. U jeziku je Bog. [Read more…]
Previše drag za ljubav kojom ćemo te voljeti
Nazvali bismo te najboljim prijateljem, ali ti nisi samo više od toga. Ti si naprosto nešto drugo.
Nazvali bismo te rođenim bratom, ali ti nisi samo više od toga. Ti si, jednostavno, nešto drugo. [Read more…]
Obaveza je biti ponizni pred našim tragičnim ratnim iskustvima
Ušli smo u godinu u kojoj, posebno na današnji dan, ne možemo ne primjetiti da sve više čujemo glasove koji govore o odsustvu nade: nade u bolje, prosperitetnije sutra, nade u pravednije danas i nade u rasterećenije, rekoncilijantnije jučer. [Read more…]
Doprinos protestantske reformacije pismenosti i obrazovanju
U predreformacijskoj Europi je školovanje bilo rezervirano samo za elite, za djecu aristokrata i bogatih trgovaca te za one koje je Katolička Crkva odlučila školovati za svećeničku službu. [Read more…]
Lingvistička inkvizicija na HRT-u
Prije nekoliko dana, 24.10., objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji intervju u kojem jezikoslovka Nives Opačić opisuje kako s još dvojicom jezikoslovaca, Markom Alerićem i Željkom Jozićem, sudjeluje na vrlo specifičan način u emisiji “Dobar dan, Hrvatska” na HRT-u. Naime, dok u emisiji voditelji, novinari, reporteri, gosti u studiju i na terenu uživo komentiraju aktualna zbivanja, sve što oni kažu prate u tonskom studiju navedeni jezikoslovci i onda na kraju emisije dolaze s popisom “grešaka” koje su uočili kod voditelja, novinara i gostiju. [Read more…]
Vrijeme je za trajnu pomirbu Srba i Hrvata
Pomirenje Srba i Hrvata i uspostavljanje trajno dobrih odnosa susjednih Republika Srbije i Hrvatske nužno je i bilo bi logično iz niza razloga. Srbi i Hrvati jedni uz druge živjet će još stoljećima i bilo bi neizdrživo, poražavajuće, ostanu li međusobni odnosi još dugo napeti, ispunjeni sumnjičenjem, neprestanim strahovima i nepovjerenjem. Hrvatskoj je stabilna i bogata Srbija vezana za Zapad, što ranije članica Europske unije, jednako važan cilj kao što bi to trebao biti i za samu Srbiju. [Read more…]
Snježana Kordić: ”Ispravljamo netočnosti iz Deklaracije iz 1967.”
Razgovor s lingvisticom Snježanom Kordić donosimo (i prenosimo iz tjednika Vreme) u povodu objave Deklaracije o zajedničkom jeziku kao i u povodu žestokih napada na nju i na njene potpisnike. [Read more…]
Zašto sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku
Unatoč tome što se odgovor na pitanje zbog čega sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku može elaborirati iz više perspektiva, histerija koja je pokrenuta u znatnom dijelu, ponajprije hrvatskih medija nakon same najave da će biti objavljena, zorno svjedoči o potrebi njezinog donošenja.
Situacija u kojoj se s naslovnice Večernjeg lista probija riječ ”Provokacija”, s jedva primjetnim upitnikom na kraju, u kojoj Branka Kamenski organizira još jednu isljedničku seansu u svojoj emisiji i u kojoj se vrijedni novinari brojnih drugih medija pitaju je li riječ o protuustavnom činu, na kraju dovodi do toga da ministrica kulture i predsjednik Vlade govore gluposti o oživljavanju političkih koncepata iz 1945. koji uopće nisu vrijedni spomena.
Sve to, naravno, bez da su pročitali sam tekst deklaracije.
Na djelu imamo paradoks po kojem se potpisnike Deklaracije, čija je intencija bila upravo da depolitiziraju pitanje jezika, optužuje za njegovu politizaciju
Uvažavajući sve navedeno, tragična je istina da živimo u društvu koje ne iskazuje ni minimum demokratske zrelosti, niti ima ikakvu potrebu raspravljati o temama koje ga muče.
Takvo društvo, u kojem vodeći ljudi zemlje lakonski komentiraju stvari o kojima ništa ne znaju, veselo srlja u propast, bez puno glasova razuma koje bi ga moglo zaustaviti. Stoga na djelu imamo paradoks po kojem se potpisnike Deklaracije, čija je intencija bila upravo da depolitiziraju pitanje jezika, optužuje za njegovu politizaciju.
Sve reakcije kojima svjedočimo posljednjih dana govore u prilog upravo toj tužnoj činjenici da je upotreba jezika prije svega političko pitanje kojim se govornicima utjeruje strah od korištenja vlastitog jezika.
Tome je devedesetih godina služila golema produkcija razlikovnih rječnika, tome služi pretežni dio djelovanja Matice hrvatske, koja već dvadeset i sedam godina bezuspješno pokušava pronaći smisao vlastitog postojanja i tome na kraju krajeva služe i silna ispravljanja običnih govornika kojima se već godinama prijekornim riječima ukazuje da ne znaju govoriti vlastiti jezik.
Drugim riječima, jezik je u svim postjugoslavenskim državama državnim projektima pretvoren u političko pitanje, pri čemu Hrvatska u mnogo čemu prednjači na tom polju.
Kad se na koncu pojavila grupa ozbiljnih ljudi koji su naprosto, između ostalog, zaključili jednostavnu stvar kako je riječ o jednom policentričnom jeziku kojeg svatko ima pravo zvati onako kako želi i kako jezik ne može biti argument za ičiju segregaciju, niti kriterij za izražavanje etnonacionalne pripadnosti, te se ljude optužilo za politizaciju jezika i čak za protuustavno djelovanje.
Unatoč tome što se odgovor na pitanje zbog čega sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku može elaborirati iz više perspektiva, histerija koja je pokrenuta u znatnom dijelu, ponajprije hrvatskih medija nakon same najave da će biti objavljena, zorno svjedoči o potrebi njezinog donošenja
Iako je riječ o potpunoj gluposti, njezine razmjere ne možemo razumjeti bez uvida u to iz kojeg uvjerenja proizlaze takvi zaključci.
Govorimo li o hrvatskom slučaju, riječ je o iskrenom uvjerenju sve većeg broja ljudi, potaknutog raznoraznim medijima mržnje i činjenicom da su osobe koje zastupaju takve stavove ušle u vrhove vlasti, da postoji nekakav masterplan za obnovu Jugoslavije, u kojem naravno, što kao plaćenici, što iz uvjerenja, sudjeluju svi koji ne dijele nacionalističke vrijednosti.
To su po nacionalistima svi oni javno istaknuti ljudi koje se etiketira kao orjunaše, komunjare i sl. Vjerovanje u jednu takvu, ne samo teoriju zavjere, nego i notornu glupost, ponajprije svjedoči o kapacitetima onih koji to iskreno misle.
No ovdje je glavni problem što praktično isti diskurs koriste čelni ljudi u zemlji i ne nalaze ništa problematično u tome.
S jedne strane imamo državu sa svim svojim institucionalnim aparatom, koja ulaže maksimalne napore da očuva i afirmira hrvatski jezik, proizvodeći okolnosti u kojima se svojevremeno Ivo Sanader morao izjasniti hoće li neću pisati zajedno ili odvojeno, a s druge strane činjenicu da je grupa nezavisnih intelektualaca, bez ikoga, osim svoga rada i ugleda iza sebe, potpisala jedan neobvezujući dokument.
Jasno je dakle da ne postoje nikakvi racionalni razlozi za ovakvo nacionalističko ludovanje kojem svjedočimo.
U svemu tome je pak po nacionaliste najveća nezgoda što su među potpisnicima neki od najtalentiranijih i najproduktivnijih hrvatskih intelektualaca, znanstvenika i pisaca, kojima možete reći sve na svijetu, ali ne i da se slabo koriste hrvatskim i da ne znaju ništa o jeziku
U svemu tome je pak po nacionaliste najveća nezgoda što su među potpisnicima neki od najtalentiranijih i najproduktivnijih hrvatskih intelektualaca, znanstvenika i pisaca, kojima možete reći sve na svijetu, ali ne i da se slabo koriste hrvatskim i da ne znaju ništa o jeziku.
Stoga je zanimljivo i poučno vidjeti kako se pokušava riješiti taj očiti paradoks, koji potpuno ruši logiku koja se pokušava uspostaviti kao univerzalna.
Prvo ih se etiketira pa potom prešuti, a u međuvremenu se ukinu potpore njihovim knjigama, s nadom da će prestati objavljivati. Tako bi na kraju hrvatska kultura i jezik ostali bez najkreativnijih pojedinaca, što bi omogućilo antitalentima da se razmašu.
Najveća tragedija društva i poraz jezika i kulture je što se ovaj proces upravo uspješno privodi kraju, bez neke velike pobune.
(Prenosimo s portala Telegram.hr).
Snježana Kordić: ”Treba nam promjena jezične politike”
Povod ovom razgovoru je finalna etapa jedne ovoregionalne lingvističke inicijative pod nazivom ”Jezici i nacionalizmi”. Koliko znamo, riječ je o projektu kojim se pokušava ustanoviti jesu li jezici hrvatski, srpski, bosanski, crnogorski, ustvari, jedan te isti jezik, ali i u kakvom je odnosu to pitanje s politikom i naročito ovdašnjim nacionalističkim ideologijama. No bolje je da za početak sami ukratko predstavite projekt i njegov odbor te radnu grupu, a čija ste članica. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- 6
- …
- 9
- Next Page »