Deset je godine od izbora, odnosno od inauguracije pontifikata pape Franje (izabran je 13. ožujka, ustolićen 19. ožujka 2013., na blagdan svetog Josipa). Mnogi o Papi gorove, malo znaju o njegovoj priči. Evo, da vam malo pomognem. [Read more…]
Papa Franjo – apostol izazova na ljudskost
Te večeri 13. ožujka 2013. svijet je saznao tko je novi papa. Nakon Poljaka i Nijemca na čelu Rimokatoličke crkve, izbor još jednog kardinala koji nije Talijan više i nije predstavljao neko osobito iznenađenje. Međutim, kardinali su ovaj put novog rimskog biskupa doveli s nekog drugog kontinenta. Novi će papa sam reći da su ga doveli s kraja svijeta. [Read more…]
Ovi koji napadaju Papu i Isusa bi proglasili heretikom
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice).
Već više od dvije tisuće godina brojimo godine počev od događaja koji je, kako reče Hegel, stožer oko kojega se okreće sveopća povijest. Ili barem povijest tzv. Zapada. U knjizi Le grands inventions du christianisme, što ju je 1999. priredio René Rémond (u hrvatskom prijevodu Velika iznašašća kršćanstva objavljena 2010.), autori kušaju odgovoriti na pitanje: [Read more…]
Ovi koji napadaju Papu i Isusa bi proglasili heretikom
Već više od dvije tisuće godina brojimo godine počev od događaja koji je, kako reče Hegel, stožer oko kojega se okreće sveopća povijest. Ili barem povijest tzv. Zapada. U knjizi Le grands inventions du christianisme, što ju je 1999. priredio René Rémond (u hrvatskom prijevodu Velika iznašašća kršćanstva objavljena 2010.), autori kušaju odgovoriti na pitanje: [Read more…]
Obmanjuje li nas papa Franjo? Neke riječi traže djela
Iako je papa Franjo na svom prvom dalekom putovanju, u Rio de Janeiro, pokazao volju da žene dobiju veću ulogu i veću relevantnost u poslovima Crkve, rekavši tom prilikom da se ”ne možemo ograničiti na to da žene budu ministrantice, da čitaju na misi, da rade u Caritasu i slično“ te da je ”potrebna nova i duboka teologija žene”, ipak ostaje zaključak da se od tada do danas malo toga promjenilo. [Read more…]
Otvoren um, vjerno srce
Katkad postavim pitanje: ”Kome se vi molite?“ I obično odgovor koji dobivam glasi: ”Bogu“. Naravno da u većini slučajeva iza riječi ”Bog“ stoji osoba Oca ili samoga Isusa. No, ima ljudi koji se mole Bogu kao da se mole božanskoj suštini. [Read more…]
Papa moli oprost Valdeške crkve
”U ime Katoličke crkve molim vas oprost za nekršćansko, pa čak i neljudsko, držanje i ponašanje koje smo tijekom povijesti imali prema vama. U ime Gospodina Isusa Krista, oprostite nam”, kazao je papa Franjo u ponedjeljak u hramu Valdeške crkve u Torinu.
Franjo je prvi Papa koji je ušao u jednu crkvu valdeških protestanata. Već ta činjenica je povijesna, a onda je tražio oprost za povijesna sučeljavanja. To traženje oprosta je temeljna etapa ekumenskog procesa kojim je odlučno krenuo Jorge Mario Bergoglio. Evangelističku valdešku crkvu osnovao je u 12. stoljeću Pierre Valdo, bogat trgovac iz Lyona u Francuskoj, koji je sav svoj novac razdijelio sirotinji i prihvatio život prosjaka i propovjednika. [Read more…]
Je li Papa katolik?
Vjernik bi očekivao da Papa zna sve odgovore, da bi ga znao ispravno uputiti u svim kušnjama i dvojbama. Napokon, to mu je u opisu radnog mjesta. On je Petrov nasljednik, vlasnik onih ključeva koje je Isus, po Matejevim riječima, dao najdražem učeniku.
“Što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”, rekao je tada Isus i taj božanski autoritet i pravo da sudi i presuđuje u svemu, na kraju dugačkog, dvije tisućljetnog niza rimskih biskupa, baštini i današnji papa Frane.
Ima li netko u rukama nešto tako veliko i moćno, a ja bih pravorijek za sve nedoumice nazvao većim i moćnijim i od kovčežića sa šiframa za aktiviranje međukontinentalnih nuklearnih projektila koje sa sobom vazda nosi američki predsjednik, pretpostavili biste kako je riječ o osobi nepokolebljivih uvjerenja, sigurnoj i samopouzdanoj, odrješitoj i brzoj kod odlučivanja.
Papa koji otvoreno govori o vlastitim slabostima i sumnjama, koji strahuje da možda ne bi bio na pravoj strani u ono davno doba u Jeruzalemu kad su Sina Božjeg bičevali i razapeli, zaista je na sasvim suprotnoj strani od oholih svećeničkih sveznalica
Međutim, Papa koji je na Cvjetnicu izašao pred vjerničko mnoštvo nije bio ni nalik takvoj osobi. Djelovao je, kažu, ozbiljno i sumorno i u narod unio veliki nemir dugim stankama u propovijedi.
Okupljeni su se prestrašeno pogledavali dok je vrhovni poglavar njihove crkve otvoreno sumnjao u prirodu svoga bića i svoje službe na zemlji, u dobrotu svoga srca i hrabrost svoje vjere.
“Tko sam ja, tko je svatko od nas pred Gospodinom? Jesam li Juda koji ga je prodao za trideset novčića? Jesam li Pilat koji se pranjem ruku distancira od svega? Ili sebe vidim kao žene i druge osobe koje su pomagale Isusu? Perem li ruke kad dolazi do teškoća?…” nizao je sumnje u nedjelju na prepunom Trgu svetog Petra papa Frane, a mene ne bi čudilo da se koji od zabezeknutih očevidaca naposljetku zabrinuto upitao je li Papa uopće katolik?
Ne bi, naposljetku, bilo prvi put da se propituje poslanje toga Argentinca. Američki katolički radikali odvažili su se i javno kazati kako se u koječemu ne slažu s njime, kako mnoge njegov prosudbe drže pogrešnim. Znate te ljude, većina je takvih i među hrvatskim svećenicima, premda se naši, dakako, neće drznuti proturječiti Svetom ocu.
Oni su bez ostatka uvjereni u ispravnost svojih stavova i nemilosrdni prema onima koji misle i propovijedaju drugačije. Homoseksualce, ateiste, komuniste, muslimane i židove, baptiste i metodiste, samohrane roditelje i žene koje su pobacile oni osuđuju hitrinom i okrutnošću dželatove sjekire. Blagoslovit će čak i ubojice i ratne zločince, kao što je prije nekoliko tjedana učinio sisački biskup Vlado Košić, ako im se njihova zvjerstva učine po mjeri njihove tvrde, isključive, nacionalizmom zatrovane vjere.
Vjernici su bili s razlogom zabezeknuti i zabrinuti. Stado je onespokojilo otkriće da ni pastir koji put nije načisto kojim putem valja poći. No, u sumnji i slabosti koju je papa na Cvjetnicu priznao zapravo je istinska kršćanska vrlina
Papa koji otvoreno govori o vlastitim slabostima i sumnjama, koji strahuje da možda ne bi bio na pravoj strani u ono davno doba u Jeruzalemu, kad su Sina Božjeg bičevali i razapeli, zaista je na sasvim suprotnoj strani od oholih svećeničkih sveznalica.
Papa koji će se upitati o moralnosti vlastitih motiva i postupaka prije nego krene osuđivati motive i postupke drugih nema mnogo zajedničkog s pozom nadute bezgrešnosti koju zauzima velik dio klera. I naoko se to možda i ne čini papinski, naročito ako imate na umu da taj muškarac drži ključeve Kraljestva nebeskog i sam ga je Bog ovlastio da presuđuje u svim ljudskim pitanjima. Vjernici su bili s razlogom zabezeknuti i zabrinuti. Stado je onespokojilo otkriće da ni pastir koji put nije načisto kojim putem valja poći.
No, u sumnji i slabosti koju je papa na Cvjetnicu priznao zapravo je istinska kršćanska vrlina.
U pozivu da svatko od nas pogleda u svoje srce i upita da se da on sam nije možda kukavica ili nasilnik, Jorge Mario Bergoglio još se jednom potvrdio kao vjerojatno najvažniji čovjek našeg vremena. Blag i pomirljiv prema drugima i drugačijima, oprezan i suzdržan u osudi, papa Frane baš ni po čemu nije sličan rulji koja se uspaljuje lomačama i nalazi božansko nadahnuće u vitlanju dugačkih mačeva.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije)
Toneća Argentina
Papa Franjo je najpopularniji “politički” čelnik na tražilicama poput Googlea promatrano od ožujka do prosinca 2013., po anketi objavljenoj na katoličkoj informativnoj mrežnoj stranici Aleteia. Papa iz Argentine vodi po broju mjesečnih upita na Googleu (oko 1,7 milijuna) i po broju citata na svjetskoj internetskoj mreži (njegovo ime se pojavljuje više od 49 milijuna puta), po toj anketi. Među političkim čelnicima, Papa je čak ispred američkog predsjednika Baracka Obame (1,5 milijuna mjesečnih upita i 38 milijuna citata) i ruskog predsjednika Vladimira Putina (246 000 upita i 8 milijuna citata). Izbor Jorgea Maria Bergoglija, prvog pape s južne polutke, potaknuo je veliku radoznalost koja ne jenjava ni deset mjeseci nakon njegova izbora u ožujku.
Papa Franjo postao je prvi poglavar Rimokatoličke crkve koji se našao na naslovnici poznatoga američkog časopisa Rolling Stone. Na naslovnici se našla tipična fotografija Pape koji se smije i maše. U poznatom časopisu, u članku koji je vatikanski glasnogovornik o. Federico Lombardi ocijenio kao loše novinarstvo, naveli su da je papa Franjo ”popularan papa” i da se prije samo mjesec dana smiješio i s naslovne strane Timea kao osoba godine po izboru tog magazina.
Vatikanolozi bez izuzetka ističu veliki doprinos koji je papa Franjo dao saniranju slike Crkve, ponajprije udarajući na koruptivne vatikanske financijske strukture i ne pokazujući milost prema biskupima koji skandaliziraju javnost financijskim makinacijama i pretjerivanjima
Ugledni britanski list The Guardian smatra zanimljivim to što jedan glazbeni časopis na naslovnoj stranici objavljuje fotografiju Pape. Urednik časopisa Mark Binelli napisao je da je ”za manje od godinu dana otkad je počeo njegov mandat, papa Franjo napravio dosta toga čime se odvojio od svojih prethodnika” i postao ”narodni papa”. Rolling Stone prenosi i Binellijev komentar da je papa Franjo otišao još mnogo dalje kada je riječ o promjeni pogleda na svijet navodeći, između ostalog, njegove stavove o gay brakovima, kontroli rađanja i abortusu.
Očekujući najavljene i vrlo važne unutarcrkvene poteze u vezi potrebne reorganizacije kurije, vatikanolozi bez izuzetka ističu veliki doprinos koji je papa Franjo dao saniranju slike Crkve, ponajprije udarajući na koruptivne vatikanske financijske strukture i ne pokazujući milost prema biskupima koji skandaliziraju javnost financijskim makinacijama i pretjerivanjima. No, dok papa Franjo polako i mukotrpno izvlači Crkvu, njegova rodna Argentina tone sve više i više.
U Buenos Airesu, glavnom argentinskom gradu, kojeg upravo ubijaju najvrućiji dani od glasovitoga ljeta 1906. (sada je registrirano čak 47 Celzijevih stupnjeva), veći dijelovi grada su bez struje, barikade na ulicama se množe, a zemlja se tek oporavlja od silnoga policijskoga štrajka koji je zemlju doveo u kaos jer su policajci digli ruke od svega, krenula je opća pljačka marketa i dućana s elektroničkom robom, bilo je 14 mrtvih, a kriminalitet se razmahao posvuda.
Dok argentinski Ured za statistiku Indec za 2013. godinu navodi kako je inflacija iznosila 10,8 posto, neovisni instituti objavljuju kako je riječ o 25,6 posto. Od 2007. godine vlada je na ključne pozicije u Uredu za statistiku postavila osobe od njezina ”povjerenja” i frizirala prave podatke. Cristina Kirchner ovakvu politiku očigledno toliko ozbiljno sprovodi da je u međuvremenu objavljivanje podataka vezanih za inflaciju postalo kazneno djelo zbog kojeg ne prijeti samo novčana kazna već i ona zatvorska
Majka ovoga izvjestitelja, koja živi u predgrađu Buenos Airesa i u prilično solidnom kvartu, više ne može sama i bez pratnje prijeći 400 metara od kuće do dućana s mješovitom robom jer je već opljačkana tri puta, a jednom su je zaskočili vatrenim oružjem u rebra dok se taksijem vraćala kući nakon što je vozilo zaustavljeno a napadači se ugurali u nj.
Predsjednica Cristina Fernández de Kirchner (udovica predsjednika Néstora Kirchnera Ostojić) ne uspijeva uvjeriti građane da zemlja ide u dobrom smjeru jer joj malo tko više vjeruje. Ona je bila odsutna 36 dana nakon operacije u glavi (sumnja se na tumor ali to se drži najstrožom nacionalnom tajnom) i po povratku na posao je odredila odblokadu dolara koja je trajala dvije godine. Argentina je poznata kao zemlja špekulanata i zemlja u kojoj građani ne vjeruju u domaću valutu pa štede u dolarima.
Ali je to bilo nemoguće pa se dolar na crnom (tzv. dolar blue ili dolar Messi) plaćao neko vrijeme i 70% više nego što je bio službeni tečaj ma da ga se jako teško nabavljao. Mjesečna je inflacija opet u galopirajućem rastu i sada iznosi oko 25% (Vlada priznaje da je 10,8%). Naime, kada je riječ o službenim podacima vezanim za postotak inflacije, argentinska vlada ove brojke već godinama ”uljepšava”.
Dok Ured za statistiku Indec za 2013. godinu navodi kako je inflacija iznosila 10,8 posto, neovisni instituti objavljuju kako je riječ o 25,6 posto. Od 2007. godine vlada je na ključne pozicije u Uredu za statistiku postavila osobe od njezina ”povjerenja” i frizirala prave podatke. Cristina Kirchner ovakvu politiku očigledno toliko ozbiljno sprovodi da je u međuvremenu objavljivanje podataka vezanih za inflaciju postalo kazneno djelo zbog kojeg ne prijeti samo novčana kazna već i ona zatvorska.
Počele su i nestašice. U argentinskim trgovinama s polica polako nestaje mate čaj. Nestanak ovog tradicionalnog napitka za Argentince predstavlja jednu vrstu nacionalne katastrofe. No, to nije jedina namirnica koju više nije moguće samo tako dobiti – slično je i sa šećerom i brašnom. Neke trgovine primjerice prodaju šećer još samo u manjim pakovanjima
Privatni instituti i banke te kazne mogu zaobići jedino tako što podatke koje normalnim putem ne smiju objaviti na raspolaganje stavljaju zastupnicima u parlamentu. Oni, naime, uživaju pravo na imunitet i svoje informacije smiju iznijeti u javnost a da za to pred zakonom moraju odgovarati.
Državne rezerve su sve tanje i tanje, sada su procijenjene na svega 30 milijardi dolara, i sve je više glasova, naročito iz zemalja u okruženju (Čile, Urugvaj i Brazil) koji strahuju od novog kolapsa kakav je bio 2002. kada se srušio argentinski bankarski sustav. Već samo zamrzavanje cijena predstavlja priznanje argentinske vlade da se zemlja doista nalazi u škripcu. Da inflacija nije ekstremno visoka, ne bi bilo nikakvog razloga za ovakvo ponašanje. I Međunarodni monetarni fond već duže vrijeme kritizira ovu praksu.
Počele su i nestašice. U argentinskim trgovinama s polica polako nestaje mate čaj. Nestanak ovog tradicionalnog napitka za Argentince predstavlja jednu vrstu nacionalne katastrofe. No, to nije jedina namirnica koju više nije moguće samo tako dobiti – slično je i sa šećerom i brašnom. Neke trgovine primjerice prodaju šećer još samo u manjim pakovanjima. Osim toga, po osobi je moguće kupiti samo jedan paketić. Supermarketi koji nisu uveli ovakvu praksu već duže vrijeme zjape prazni. U njima više nema ničega.
Registrirani su i slučajevi smrti glađu, što je nepojmljivo u zemlji koja obiluje mesom, sojom i žitom. No, zašto argentinska vlada jednostavno ne pokuša nekim djelotvornim sredstvima djelovati protiv inflacije? Ona već godinama sprovodi jednu ekspanzivnu novčanu politiku. To se ne može samo tako promijeniti. Cristina Kirchner ne pokazuje dovoljno interesa u savladavanju inflacije uopće. Vlada sprovodi jednu populističku politiku s mnogim subvencijama i državnim transferima. Malo važnosti daje stabilnosti cijena. I zemlja tone, i tone, i tone…
(Tekst je izvorno napisan za tjednik Express)
Vonj korupcije
Birati potkraj godine najvažniji kulturni događaj, ili najvažnije knjige, možda (više) nema nikakva smisla. Ne zato što se za božićne dane neočekivana južina spojila s očekivanim fijaskom Vladine više kukurikave, a mnogo manje učinkovite politike. Tko je uspješan i do čega se u ovoj zemlji jedino drži, zorno pokazuje blagdanski broj Novog lista. S naslovne stranice riječkog, a nekad Supilova dnevnika smješkaju se friško dizajnirani Zoran Milanović, nadbiskup Ivan Devčić i Damir Mišković. Prvi je aktualni premijer, drugi riječki metropolit, treći predsjednik Nogometnog kluba Rijeka. [Read more…]