Lijevi će biti smješteni na lijevu stranu Suca na Posljednjem sudu, to jest na stranu prokletih, dok će desnima pripasti desno vječno blaženstvo: u tome je smislu prijatelj teolog i novinarski kolega širokoj javnosti pokušao jednom dočarati eshatološku poziciju duboke hrvatske podjele. [Read more…]
Lijeva politika bez angažmana kršćana? Neće ići
Uglavnom su moje kolumne reakcija na jasan povod. Tako i danas: želim biti eho sjajnim laikinjama (Jacqueline Bat, Lana Bobić, Jadranka Brnčić, Marina Škrabalo), katolkinjama koje je Branimir Pofuk intervjuirao u subotu 7. travnja za prilog Obzor Večernjeg lista, ali i upozoriti na repugnantan muško šovinistički napad na te dame nekadašnjeg servisera ratnih zločinaca HVO-a. On se zove Ivo Lučić, koji u tjedniku Globus, pojma nemam zašto, za čiji interes, dobiva pravo da riga mržnju na svakog neistomišljenika, osobito odvratnim tonom ako su to žene. [Read more…]
Ovaj je sustav neizdržljiv
Tijekom putovanja otkrio sam da postoje očekivanja naroda, želja za promjenom – kazao je papa Franjo u Santa Cruzu u Boliviji, na susretu s predstavnicima pučkih pokreta svijeta. To je bio njegov vjerojatno najznačajniji govor o stanju u društvu i ekonomskoj situaciji tijekom pohoda, od 5. do 13. srpnja, trima državama Južne Amerike, Ekvadoru, Boliviji i Paragvaju. Zadnji je trenutak za promjene, drži papa i kaže kako je potrebna “ekonomija zajednice nadahnuta kršćanstvom”. [Read more…]
Ne budite kao zečevi
Većina poznaje to iskustvo i ono je uglavnom lijepo. Imate jedno sitno biće u pidžamici na pčelice koje boso tapka u mraku i budi vas s viješću da se nečega uplašilo, a vi pospano i bez riječi podižete pokrivač i izmičete se da legne kraj vas. Jutro dočekujete s uljezovim stopalom na obrazu i sve vas boli od njegovih bubotaka. A nije bolje ni ako se preselite u njegovu sobu. Odrasli muškarci, neobrijani i krupni poput veprova, ne bi zaista trebali spavati s medvjedićima i bebama, ispod postera s likovima iz filma “Priča o igračkama”, u posteljini Hello Kitty.
Želite li iza objeda nadoknaditi noćas izgubljeni san, znatna je vjerojatnost da će, baš kad vam je najljepše, kad počnete gubiti svijest, jedan tanki glasić iz klozeta zavikati: “Goootooov saaam!” i vi ćete onda zlovoljno ustati, mrzeći svoj ubogi život, i nešto gorko opsovati prije nego što nesnosnom mladunčetu pođete obrisati guzu.
Nadalje, jesti špinat koji je ostao iza vašeg djeteta jedan je od najužasnijih organoleptičkih doživljaja uopće, a strava koja vas prožme kad ga gledate kako se zatrčalo sa škarama u ruci veća je od ukupne strave koju su osjetili svi gledatelji svih poremećenih japanskih horrora ikad snimljenih.
Sve sam ovo dvaput prošao i, ne kažem, ta je pustolovina imala i još ima mnogo čarobnih trenutaka, ali, hvala lijepa, ne bih više. Papa Frane izjavio je nekidan kako mu se čini kako je tri dobar broj, ali da ih je u mene troje, svega mi, ja bih se ili propio ili emigrirao u Južnu Ameriku i skupljao sirovu gumu za dnevnicu od četiri reala
Sve sam ovo dvaput prošao i, ne kažem, ta je pustolovina imala i još ima mnogo čarobnih trenutaka, ali, hvala lijepa, ne bih više. Papa Frane izjavio je nekidan kako mu se čini kako je tri dobar broj, ali da ih je u mene troje, svega mi, ja bih se ili propio ili emigrirao u Južnu Ameriku i skupljao sirovu gumu za dnevnicu od četiri reala.
I ne mogu se pravo načuditi onima što ih imaju šestero, sedmero ili okruglo deset, žalost me ispuni zamišljajući te iscrpljene, beznadne, sijede i mršave žene i muškarce zatrpane kršem slomljenih igračaka, na kaučima punim izmrvljenog čipsa i mrlja od Nutelle.
“Darko je ponovno dobio jedinicu iz kemije”, kaže majka umorno, ne skidajući pogled s televizijskog ekrana.
“Podsjeti me, koji je Darko?” kaže otac.
Takav roditeljski podvig mogu zapravo samo katolici napraviti. Nije to za nekakve hipike što dijete doživljavaju kao osobu, briju na slobodouman odgoj, waldorfsku pedagogiju, nudizam i slične žvake. Tipovi koji čitaju Carlosa Castanedu i Hermana Hessea i peku kolače s hašišem nipošto ne bi smjeli imati veliko potomstvo.
Želite li desetoro djece, a da načisto ne siđete s uma od galame i strke, morate svoje leglo disciplinirati strahom od gnjeva Božjeg, ispuniti ga onom osobenom, zajebanom katoličkom krivnjom, urediti kućanstvo kao strogi redovnički samostan i krotke ovčice vazdan klepati po ušima sustane li koja sa zdravomarijama.
Želite li desetoro djece, a da načisto ne siđete s uma od galame i strke, morate svoje leglo disciplinirati strahom od gnjeva Božjeg, ispuniti ga onom osobenom, zajebanom katoličkom krivnjom, urediti kućanstvo kao strogi redovnički samostan i krotke ovčice vazdan klepati po ušima sustane li koja sa zdravomarijama
I zacijelo se i u tome zna naći nekakve ljepote, imati tucet mališana koja se drže one stare Mojsijeve “poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji”, odgojiti dječake koji će vam žustro četkati cipele i mijenjati ulje u automobilu i curice koje već sa četiri godine prave savršene švarcvald torte.
Zatekli ste se možda u gostima kod takve neke velike katoličke obitelji i poželjeli i sami imati takvu niskobudžetnu, skromnu, marljivu i poniznu nejač, umjesto onoga vašega vandalskog nekrsta koji barbikama otkida glave.
Ali, opet, ne. Ne bi išlo, shvatite naposljetku. Čast svakome, no nije to život za vas.
Međutim, nevolja je da katolici udarnici zbog nečega ne mogu pojmiti da se netko reproducirao tek u jedan ili dva primjerka naše vrste. “Krvi ti, ne bi za jedno dite zauzimala čovika”, kazala je napola posprdo, a napola optužujuće jedna ponosna majka njih šestero mojoj prijateljici koja nema nego, da oprostite, kćer.
Svakako ste i sami koji put susreli s nekime tko je jednako neodgojeno i indiskretno, sa samouvjerenošću kakvu poznaju samo vrlo glupi ljudi, istaknuo svoj život kao jedini ispravan. Vjernici u tome znaju biti baš napasni, iscrpljivati malo starozavjetnim poukama, a malo plašiti demografskim statistikama ne bi li nagovorili na izdašnije i obilnije rađanje.
Koje je dobro u logici “što nas je više, to smo brojniji”, kako je jednom jezgrovito definirao moj pokojni prijatelj Milorad Bibić. Iz moga iskustva, stvar je upravo suprotna. Super je da nas je manje. Jer, što više djece imate, razmjerno raste i vjerojatnost da ćete i vi i djeca glasati za HDZ
Onaj šašavi don Anto Baković nam je u posljednjih dvadeset pet godina krv popio tupeći tu budalaštinu i barem zbog njega je u ponedjeljak bilo nešto rasterećujuće od pape Bergoglia čuti kako katolici, unatoč savjetu iz Svetog pisma, ipak ne bi trebali biti poput zečeva. Premda zabranjuje kontracepciju, Crkva se zalaže za razumno i odgovorno roditeljstvo, kazao je taj mudri i dobri prelat.
Ako mene pitate, teško je odlučiti koji je od argumenata za više djece, onaj teološki ili onaj rodoljubni, bezvredniji. Kad upozoravaju kako domovina ima negativnu stopu nataliteta i svakim je danom sve manje Hrvata, moj je komentar neobično kratak:
“Da, i?”
Ne razumijem, zbog čega bih me ta prognoza morala zabrinuti? Koje je dobro u logici “što nas je više, to smo brojniji”, kako je jednom jezgrovito definirao moj pokojni prijatelj Milorad Bibić. Iz moga iskustva, stvar je upravo suprotna. Super je da nas je manje. Jer, što više djece imate, razmjerno raste i vjerojatnost da ćete i vi i djeca glasati za HDZ.
Vidio sam mnogo takvih. Upicanjeni nakon nedjeljne mise, dođu ti katolici sa svojih pet sinova i sedam kćeri na glasačko mjesto, a ja se gotovo onesvijestim od užasa.
Negativni natalitet, kažete? Bože sveti, da! Da! Dajte ga još niže.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Papa za obnovu Crkve, protiv tiranije tržišta
Papa Franjo pozvao je u dosad najvažnijem autorskom dokumentu svoga pontifikata na obnovu Katoličke crkve i osudio nesputani kapitalizam kao novu tiraniju. Svjetske čelnike, naime, pozvao je da se bore protiv siromaštva i sve veće nejednakosti u svijetu.
Franjo je u utorak objavio apostolsku ekshortaciju ”Evangelii Gaudium” (”Radost evanđelja”) na 84 stranice, koju strane agencije nazivaju službenom platformom njegova papinstva kojom je nadogradio svoja stajališta izrečena u propovijedima i izjavama otkako je u ožujku postao prvi papa iz Južne Amerike.
U ekshortaciji, svojevrsnom poticaju i smjernicama za djelovanje biskupa diljem svijeta, Franjo je otišao korak dalje od dosadašnjih svojih kritika globalnoga ekonomskog sustava osuđujući “idolatriju novca” i pozivajući političare da hitno zajamče svim građanima “dostojanstven posao, obrazovanje i zdravstvenu skrb”.
Bogate je pozvao da podijele svoje bogatstvo. “Baš kao što zapovijed ‘Ne ubij!’ postavlja jasno ograničenje s namjerom da se sačuva vrijednost ljudskog života, danas moramo reći ‘Nećete!’ ekonomskom isključivanju i nejednakosti. Takva ekonomija ubija”, napisao je Franjo. “Kako vijest može biti to da je vrijednost burze pala za dva posto, a nije vijest kada beskućnik umre?” zapitao je.
“Dok se god problemi siromašnih radikalno ne riješe odbacivanjem apsolutne autonomije tržišta i financijskih špekulacija, odnosno napadajući strukturne uzroke siromaštva, neće biti rješenja za svjetske probleme i, zapravo, bilo kakve probleme”, smatra Papa.
Negirajući da su njegove poruke običan populizam, zamolio je Boga da “nam podari političare koji su iskreno zabrinuti zbog stanja u društvu i među ljudima te načina života sirotinje”.
Poručio je i da se obnova Crkve ne može odgađati te da Vatikan i njegova ”ukopana” hijerarhija “moraju čuti poziv na pastoralno obraćenje”. “Više volim Crkvu koja je puna modrica, koja je bolna i prljava jer to znači da je bila na ulicama, od Crkve koja je nezdrava od ograničenja i brige za vlastitu sigurnost”, poručio je Papa. “Pretjerana centralizacija, umjesto da pomaže, komplicira život Crkve i njezin misionarski doseg”, napisao je.
Naglašavajući suradnju među religijama, Franjo je citirao ideju pokojnog prethodnika Ivana Pavla II. o reformi papinstva radi promocije s ostalim kršćanskim crkvama i spomenuo lekcije koje Rim može naučiti iz pravoslavlja, primjerice ”sinodalnost”, odnosno decentralizirano čelništvo.
Papa Franjo završio je u srpnju encikliku koju je započeo Benedikt XVI., ali je jasno rekao da je to većinom rad njegova prethodnika, koji se povukao s dužnosti u veljači, i ova ekshortacija prvi je njegov potpuno autorski rad u pontifikatu.
”Radost evanđelja” napisana je Franjinim jednostavnim i toplim stilom propovijedanja i razlikuje se od više akademskih radova bivših papa.
Papa je ponovio svoje izjave da Crkva ne može zaređivati žene i da to “nije pitanje otvoreno za raspravu”, ali da žene moraju imati veći utjecaj u crkvenom vodstvu. Također je ponovio da Crkva ne može prihvatiti pobačaj.
Meditacijom o tome kako revitalizirati Crkvu pogođenu sekularizacijom u zapadnim zemljama ekshortacija je odrazila misionarski žar koji je češće uočljiv u evangeličkih protestanata koji su pridobili mnoge nezadovoljne katolike u Papinoj rodnoj Latinskoj Americi.
HINA
Biskup Valentin Pozaić kao dijagnoza
Budući da sam živio kao fratar i u Južnoj Americi, stekavši ondje bogato iskustvo dijeljenja života s onima koji su na dnu društvene ljestvice, od srca vam mogu reći jednu od najjačih spoznaja moga duhovnog, ali i emocionalnog života: tko stane na stranu siromašnih, često stječe usrećujuće iskustvo da mu je više poklonjeno nego što može dati. Upravo se među siromašnima susreću ljudske kvalitete kao što su gostoljubivost, zahvalnost, čak i nježnost, koje su u društvima izobilja, (a Hrvatska, ako je usporedim s nekim sredinama, posebice s indijanskom populacijom, među kojom sam živio, vjerujte mi, to i jest), često već ugušene. [Read more…]