autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Care, komunalni generale

Autor: Ante Tomić / 23.08.2014. Leave a Comment

Namnožilo se pjevača po gradu preko svake razumne mjere, na Vestibulu, Ispod Ure, kod Zlatnih vrata, iza svakog kantuna vrebaju u zasjedama nedužne turiste, tuleći svoje žalobne, navodno autentične dalmatinske pjesme u kojima nema baš ništa autentično. Nijednu činjenicu o Dalmaciji i Dalmatincima stranac iz tih pjesama neće naučiti, ili barem nijednu koja je mlađa od sto pedeset godina.

 

Sve je tu otpočetka do kraja jedna podla i besramna izmišljotina, trun istine nema u romantičnim stihovima o ribarima žu’jevitih ruku, što žive u stravičnoj bijedi, u kamenim potleušicama bez tekuće vode i struje, blagujući dvije slane srdele i grumen pljesnive pure, a koje osjećajnim glasom pjeva tenor koji je završio srednju upravno pravnu, radi u fotokopirnici i stanuje na šestom katu socijalističke zgrade na Pujankama, hraneći se uglavnom paketima pohanih pilećih prsa i smrznutim pomfritom.

Sve je tu otpočetka do kraja jedna podla i besramna izmišljotina, trun istine nema u romantičnim stihovima o ribarima žu’jevitih ruku, što žive u stravičnoj bijedi, u kamenim potleušicama bez tekuće vode i struje, blagujući dvije slane srdele i grumen pljesnive pure, a koje osjećajnim glasom pjeva tenor koji je završio srednju upravno pravnu, radi u fotokopirnici i stanuje na šestom katu socijalističke zgrade na Pujankama, hraneći se uglavnom paketima pohanih pilećih prsa i smrznutim pomfritom

 

Da čitavu klapu upitate čime je zapravo zarađivao za život tragični Ivan klakar iz Pupnata o kojemu su dosad pjevali između sedamsto pedeset tisuća i milijun puta, nijedan vam ne bi znao reći. Pošaljite tu šestoricu pametnjakovića u Bauhaus po vreću vapna i jedan će vam donijeti kosilicu, drugi glineni pitar, treći grablje, četvrti plinski roštilj, peti produžni kabel, a šesti metar bukovog parketa druge klase.

 

Svejedno, sve klape uglas cvile te folklorne budalaštine o kap’ji u’ja i zrnu soli, skučeni repertoar od jedva tridesetak naslova. Pođete li oštrijim korakom preko grada, odslušate kojiput cijelu pjesmu razlomljenu na dijelove, prvu strofu na Peristilu, drugu na Pjaci, treću ispred banke na rivi, a Matejušku dođete upravo na finale, dok grupa građana na klupi lagano okončava: “Maaarijanaaa nije dooošlaaa na prviii raaandeeevuuu”.

 

“Šit!” opsujete vi u sebi, jer ste se čitavim putem nadali kako će blesača ove noći možda ipak završiti u zagrljaju raspjevanog i besanog kavalira.

 

To predvidljivo i jednolično prežvakavanje skromne glazbene baštine, u koje se u sezoni daju svi koji su jednom naučili uhvatiti G-dur na gitari, jednom je napokon moralo doći svome neumitnom kraju. Jednostavno, bilo ih je previše. Mala bara, puno krokodila, kako bi rekli na Dorćolu. Konkurencija je bila nemilosrdna i sve je prijetilo da će završiti u nesnosnoj kakofoniji i općem klapskom bezvlašću. Država se tu morala umiješati, institucije raditi svoj posao.

 

I došao je, evo, zakon zapadno od Pecosa u liku komunalnog redara. Nisu mogli poslati boljeg čovjeka za to. Vidjeli ste možda komunalnog redara. Ako jeste, niste ga mogli zaboraviti. Kad god on prođe negdje mimo mene u gradu, ja se zadivljeno zaustavim i gotovo mu salutiram kao generalu. Nitko ne nosi svoju službu časnije i dostojanstvenije od njega. On je sama esencija vlasti.

To predvidljivo i jednolično prežvakavanje skromne glazbene baštine, u koje se u sezoni daju svi koji su jednom naučili uhvatiti G-dur na gitari, jednom je napokon moralo doći svome neumitnom kraju. Jednostavno, bilo ih je previše. Mala bara, puno krokodila, kako bi rekli na Dorćolu. Konkurencija je bila nemilosrdna i sve je prijetilo da će završiti u nesnosnoj kakofoniji i općem klapskom bezvlašću. Država se tu morala umiješati, institucije raditi svoj posao

 

U njegovoj su se uznositoj pojavi čudesno sabila stoljeća, čitava naša povijest sve tamo od Tomislava i Krešimira. Zbog njega smo čitav milenij sanjali svoju državu, žudjeli biti svoji na svome. Komunalni redar je Republika Hrvatska itself.

 

Kad bi on prošao gradom, s neizbježnom boršom od umjetne kože preko ramena, onim poznatim modelom koji nose svi komunalni redari i tajnici provincijskih ogranaka Matice hrvatske, svim bi klapama od strave malo zadrhtao glas, a gdjekoji bi pjevač i cijuknuo promuklim falsetom.

 

Preznojavali se da im ne napiše prijavu zbog buke i remećanja javnog reda i samo što se ne bi dali u bezglavi bijeg ako bi se komunalni redar zaustavio kraj njih. No, on ih je do prije neki dan samo strogo strijeljao očima i odmahivao glavom, kao da bi rekao: “Eh, lupeži jedni…”

 

Ipak, jedna je konkretna mjera naposljetku učinjena. Došao je komunalni redar i razjurio jednu od najzloglasnijih tradicionalnih dalmatinskih klapa, koja je više od desetljeća sijala užas pod voltom kod Bobisa Ispod Ure. “Ajmo, momci, šetnja”, rekao je on i klapa je poslušno zašutjela i u miru se razišla, premda je, pričaju mi očevici, u jednom trenutku izgledalo kao da bi mandolinist mogao instrumentom napasti predstavnika vlasti.

 

Red i zakon tako su se vratili u uske kalete stare gradske jezgre, a nama ostaje nagađanje zašto je prva stradala upravo klapa Ispod Ure? Da nisu možda oni na Vestibulu ili oni kod Zlatnih vrata komunalnom redaru platili tripice?

 

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Filed Under: VLAŠKA POSLA Tagged With: Ante Tomić, Bauhaus, car, Dalmacija, general, Ivan klakar, kinoteka, kolumna, Marjan, Pecos, politika, Pujanke, redar, Slobodna Dalmacija, Split, srdele, Vestibul, Vlaška posla, Zlatna vrata

Kinoteka iz pepela

Autor: Milan Vlajčić / 27.03.2014. Leave a Comment

Posle mnogobrojnih najava, svečanih otvaranja, pomeranja datuma u nedogled krajem februara konačno je novo, luksuzno zdanje Jugoslovenske kinoteke odista otvoreno za javnost. Čekalo se decenijama, godinama, mislili smo da se uz opštu sirotinju i devastiranje gotovo svih tradicionalnih kulturnih institucija ovo teško može ostvariti. Ali, desilo se.

 

Kad sam pomenuo svečana otvaranja, nisam preterao. Već nekoliko godina je ovo raskošno, reprezentativno zdanje na Studentskom trgu, tik uz dvoranu Beogradske filharmonije, bilo dovršeno, ali se nešto neočekivano isprečilo. Tipičan balkanski brljavluk, ništa drugo. Arhitektonski tim je obnovio ovo zdanje u kojem je početkom prošlog stoleća bila Gradska opština (ono što se zove City Hall).

 

Nije se štedeo mramor, staklene stepenice, kandelabri sa dvestotinak sijalica. Već na jednom od prethodnih otvaranja za opseniti prostotu čuveni profesor sa Harvarda Vlada Petrić je imao lucidnu primedbu: Kad pregori neka sijalica, zbog prevelike visine moraće da pritekne u pomoć vatrogasna brigada!

Nije se štedeo mramor, staklene stepenice, kandelabri sa dvestotinak sijalica. Već na jednom od prethodnih otvaranja za opseniti prostotu čuveni profesor sa Harvarda Vlada Petrić je imao lucidnu primedbu: Kad pregori neka sijalica, zbog prevelike visine moraće da pritekne u pomoć vatrogasna brigada! E, pa na tu brigadu se nije pomislilo, jer je u opštem megalomanskom zanosu ostavljeno po strani nešto osnovno: sigurnosne mere u odnosu na celokupni kapacitet zdanja…

 

E, pa na tu brigadu se nije pomislilo, jer je u opštem megalomanskom zanosu ostavljeno po strani nešto osnovno: sigurnosne mere u odnosu na celokupni kapacitet zdanja u slučaju, nedajbože, požara ili neke slične nevolje. Naime, bez izlaza za slučaj nepredviđene nužde komunalne inspekcije su godinama zaustavljale izdavanje dozvole za javnu upotrebu. Ovo se kao tajna čuvalo od javnosti, kao da je to neka sitnica koja se nije mogla lako doznati!

 

I eto, ni sada nema pomoćnih izlaza, jer je zgrada tako nesrećno uglavljena uz postojeća zdanja. Ali se zažmurilo i, konačno, igre su mogle da počnu.

 

Ironično zvuči, ali kad je počela bitka za dobijanje ovog prostora pre petnaestak godina (u to vreme gradska inspekcija za nekretnine već je rešila da ovaj prostor ustupi nekom novom hotelu ili banci, uz mogućnost koruptivnog ugrađivanja, što je u gradu gotovo obavezno), Muzej kinoteke na istorijskom mestu u Kosovskoj ulici bio je pred izbacivanjem na ulicu.

 

Jedan novokomponovani bogataš (M. Majkić) je tih dana kupio hotel u čijem je prizemlju Muzej bio smešten od prvog dana, od 1952. godine. Gradska služba koja je izvela ovu biznis-transakciju je neoprezno, jer je reč o javnom dobru, đuture prodala i prostor Kinoteke (verovatno je i tu delovalo čuveno ‘‘uziđivanje” sa strane).

 

Muzej je početkom prošle decenije iznenada dobio sudski nalog za iseljenje. Kao radoznali novinar svratio sam do tog bizmismena (ono ‘‘m“ nije slučajno) i baja mi je crno na belo pokazao ugovor. Imao je sva prava da uradi šta hoće.

 

Pa ipak, u štampi se digla velika halabuka protiv vandalske odluke Gradske skupštine, nekako smo svi uspeli da sprečimo izbacivanje istorijskog Muzeja na ulicu. Nisu sve muljavine u zemlji Srbiji sa tužnom završnicom.

Ironično zvuči, ali kad je počela bitka za dobijanje ovog prostora pre petnaestak godina (u to vreme gradska inspekcija za nekretnine već je rešila da ovaj prostor ustupi nekom novom hotelu ili banci, uz mogućnost koruptivnog ugrađivanja, što je u gradu gotovo obavezno), Muzej kinoteke na istorijskom mestu u Kosovskoj ulici bio je pred izbacivanjem na ulicu

 

Sada, kad je Kinoteka dobila novo zdanje, uz izvesne dileme da li napustiti istorijsku dvoranicu u kojoj su se generacije filmadžija i filmskih manijaka školovale, zaključeno je da treba održati tradiciju i zadržati popularni ‘‘bunker u Kosovskoj”. Ovo sa bunkerom nije bez naknadne ironije: u vreme 78-dnevnog bombardovanja Beograda i Srbije Muzej Kinoteke je sve vreme održavao gust program i bio sam među onima koji su u njegovoj pomrčini zaboravljali šta nam se sa neba događa i sprema. Utešno.

 

Kad je početkom devedesetih počelo rasturanje zemlje, njene zajedničke kulture, bilo je ‘‘patriotskih” glasova da se iz naziva Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Jugoslovenske kinoteke izbaci oznaka ‘‘Jugo“. Sva sreća da je to brzo zaustavljeno, jer se kulturna istorija ne da izbrisati kao neke druge državne instance i oznake.

 

Od svih važnih i istorijski značajnih ustanova poput Nolita, Prosvete, BIGZ-a u izdavaštvu, Morava filma, Avala filma sa nekada čuvenim filmskim studijima u Košutnjaku, Akademije filma AFUN, filmskih asocijacija nije ostalo ništa. Osim nekih fantoma koji pokušavaju da igraju na tu kartu. Samo je Jugoslovenska kinoteka opstala zahvaljujući tome što je po svojoj osnovnoj funkciji bila okrenuta univerzalnim vrednostima, bez ičeg merkantilnog i lukrativnog.

 

Dugo se od šire javnosti, pa i od filmskih stvaralaca, krilo kako se to dogodilo da je u razorenoj zemlji, bez ikakvih ozbiljnijih tragova filmske industrije, odjednom 1949., odlukom najviših političkih tela, osnovana Jugoslovenska kinoteka sa zatečenim filmskim fondom od nekoliko hiljada filmskih kopija najznačajnijih dela filmske umetnosti.

 

Do kojih se stiglo sasvim slučajno: prilikom čišćenja laguma ispod današnjeg Tašmajdanskog parka radnici (dobrovoljci sa prisilnim obavezama, među njima je bio i autor okupacijskog hita ‘‘Nevinost bez zaštite” Dragoljub Aleksić, prvi srpski Supermen) otkrili su brda dobro upakovanih filmskih traka. Usmena legenda, vrlo verovatna, kaže da se neko od politički nadležnih lepo dosetio da se od tog materijala mogu načiniti patike za neku prvomajsku paradu; počelo se, ali je to čuo bivši nadrealista Aleksandar Vučo, u to vreme na čelu Saveznog komiteta za kinematografiju, i rešio da se ispita o čemu je reč.

Do kojih se stiglo sasvim slučajno: prilikom čišćenja laguma ispod današnjeg Tašmajdanskog parka radnici (…) otkrili su brda dobro upakovanih filmskih traka. Usmena legenda, vrlo verovatna, kaže da se neko od politički nadležnih lepo dosetio da se od tog materijala mogu načiniti patike za neku prvomajsku paradu; počelo se, ali je to čuo bivši nadrealista Aleksandar Vučo, u to vreme na čelu Saveznog komiteta za kinematografiju, i rešio da se ispita o čemu je reč

 

Tada se otkrilo da je u Beogradu za vreme okupacije bila nemačka komanda za istočni i južni front. Za potrebe oficirske razonode i razbibrige iz Nemačke su isporučene kopije filmova koji su prikazivani u luksuznom Soldaten Kinu Beograd (današnje preuređene prostorije Pozorišta ne Terazijama). Kad su se Nemci povukli, ostalo je skladište na Tašmajdanu.

 

Dugo se smatralo opasnim pisanje o poreklu glavnine kinotečkih arhiva. Kad sam sredinom sedamdesetih izneo deo ove priče u jednom novinskom napisu, javili su mi se ljudi iz Kinoteke, uplašeni da sada možemo ostati bez tog dela nacionalnog blaga. Koješta, nemački filmski arhivi su već bili dobro snabdeveni, sada će neko iz Beograda povlačiti kopije filmove na kojima su vreme i nemar ostavili svoj trag!

 

Kad je početkom pedesetih na čelo Kinoteke došao poznati filmski reditelj, intelektualac širokog horizonta, krležijanac i čovek golemog ličnog integriteta Vladimir Pogačić, tokom njegove dvodecenijske ‘‘vladavine” Kinoteka je postala važan prozor u svet filma: od klasičnog Holywooda i nemačkog ekspresionizma do francuske tradicije između  Meliesa i Rene Claira, italijanskog neorealizma, sve do japanskih čarobnjaka, Ozua, Mizoguchia i Kurosave.

 

U toj školi su se ponajviše kalili budući magovi Makavejev, Žika Pavlović, Saša Petrović, Puriša i svi do ovih današnjih, najmlađih.

 

Zahvaljujući pragmatičnoj strategiji Radoslava Zelenovića, koji vodi ovu kuću u poslednjih dvadesetak godina, napravljena je mreža donatora, od japanske, francuske i nemačke ambasade. Uspostavljena je veza sa nacionalnim kinotekama koje insistiraju na zamenama kopija i mnogostrukim oblicima saradnje (gostovanja čitavih ciklusa iranskog, korejskog, kineskog filma, da pomenemo samo one sa dalekih istočnih mora).

 

Kinoteka je spremno ušla u neophodne tehnološke procese digitalizacije celokupnog blaga (kažu sa više od sto hiljada kopija).

 

Ali, oprezno! Jer već posle prvog naleta optimizma da je konačno rešeno pitanje klasičnih celuloidnih i nitratnih kopija, stigla su upozorenja da digitalne kopije takođe imaju svoj ograničeni vek (svake godine jedan deo piksela nestaje!). Pokazalo se da nitratne kopije, odavno povučene iz filmske proizvodnje, opasne (jer gore kao barut), ako se dobro čuvaju, posle stotinak godina imaju isti kvalitet slike!

 

Zato su bile u pravu bojazni vatrogasnih upozorenja: kad Kinoteka, kao jedina ustanova koja sme to da radi, prikazuje u svojim dispozitivima nitratne kopije, začas to može da plane. Što kaže Biblija: iz praha u prah!

Filed Under: BEO DIJAGNOZE Tagged With: Aleksandar Vučo, autograf.hr, Beo-dijagnoze, Beograd, film, Harvard, kinoteka, kolumna, kultura, Milan Vlajčić, muzej, nadrealizam, pepeo, umjetnost, Vlada Petrić, Zagreb

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Vrijeme je za obnovu

    Vrijeme je za obnovu

    vladimir-jurisic
  2. Ratna skandinavizacija

    Ratna skandinavizacija

    marinko-culic
  3. Familija

    Familija

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    Manjine su žrtve samovolje pojedinaca

    anja-kozul
  2. Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    Mladen Anđelić: Dvaput na prijekom sudu

    zoran-vitanovic
  3. Zanemaren manjinski i klasni moment

    Zanemaren manjinski i klasni moment

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala

    Objavljen novi Natječaj za obnovu poljoprivrednog...

    07.01.2022.
  2. Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    Božićni prijem SNV-a uz poruke mira i tolerancije

    07.01.2022.
  3. Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    Poznati dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća

    07.01.2022.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT