Čuveni balet Igora Stravinskog, praizveden 1913. godine, ”Posvećenje proljeća”, u originalu, na ruskom jeziku zove se zapravo ”Sveto proljeće”, (Vesna svjaščennaja), no ovaj naslov pod kojim taj balet poznajemo na hrvatskom izveden je iz francuskog naslova ”Le Sacre du printemps”, pod kojim je balet prvi put izveden pred stotinu i deset godina u pariškom kazalištu Champs-Élysées. [Read more…]
Djelo Dore Pejačević – dio europske popudbine moderne glazbe
Ovih dana Zagreb i Hrvatska obilježavaju na dostojan, dostojanstven način, jednu značajnu obljetnicu, istina, tragičnu i tužnu – stotinu godina od smrti, preranog odlaska, u 38-oj godini života, velike hrvatske kompozitorice Dore Pejačević.
Svjedoci smo, ovih dana, značajnog i šireg osvještavanja činjenice življenja i djelovanja ove umjetnice u našim sredinama. [Read more…]
U sjećanje na klasika modernog pisma, Charlesa Simića
Kada umre veliki pjesnik, to nas na jedan način vraća k poeziji. Ne samo što čovjek ima potrebu čitati poeziju koju je napisao nedavno preminuli, već kao da se značaj i snaga pjesničkoga iskaza općenito rasprostre nebom ljudske stvarnosti, kao nešto što se možda uglavnom ipak radije izbjegava, zbog neugodnosti koju može priuštiti spoznajama, istinama koje je sposobna posredovati. [Read more…]
Dekalog – majstorska studija ljudske psihe bez patetike
Jedan od važnih, umjetničko intelektualnih događaja protekle jeseni, odnosno tekuće zime, bilo je televizijsko emitiranje, u kasne sate, ako se ne varam četvrtkom, na Trećem programu Hrvatske televizije, filmskog ciklusa niza od deset TV filmova, deset filmskih remek-djela poljskog režisera i scenarista Krzysztofa Kieślowskog, ”Dekalog”. [Read more…]
O slikanju kompjuterom i kistom
Slušam tako, pred nekoliko dana, razgovor, intervju s jednom likovnom umjetnicom, koja kaže, da već dugo godina više ne slika rukom, već samo kompjuterom. Premda, veli, ima puno svojih slika rukom naslikanih, iz rane, mladalačke faze. Ali to su već daleke stvari. Sada sve to treba arhivirati. [Read more…]
Krleža je neprikosnoveno najhrvatskiji od svih naših pisaca
Miroslav Krleža, Izbor iz fragmenata dnevnika, neobjavljene dnevničke građe Miroslava Krleže, ”Hiljadudevetstošezdesete”, Priredio i uredio Vlaho Bogišić, Bodoni, 2022.
Razmišljam o Krleži, čitajući Krležu, dakako. Njegova nas pregolemost sveudilj ubija u pojam. Nijemi smo i bespomoćni pod njegovom čizmom – Krleža kao liberal nipošto nije mogao biti totalitaran, ali njegovo pismo katkada boluje, što ne mora nužno biti manjak, od tog učinka. [Read more…]
Tamo gdje je sve opustošeno, zasjale su jedino riječi
Volim veselo pisanje Günthera Grassa, koje pri tome nimalo ne previđa tragičnosti života, ali ih uzima u obzir kao toliko svakodnevnu, prostodušno sveprisutnu činjenicu, da ne pravi razlike između smrti od kuge, što je nedvojbeno nepravedno, nepredviđeno naglo skončavanje nekog ljudskog života, i tamnoga piva s komadom kruha i sira pojedenih i popijenih u nekoj gostionici. [Read more…]
Ivo Andrić – izvanvremenski književni talent
Michael Martens, ”Nesanica”, Ljevak, Zagreb, 06/2022.
Čitala sam ovih dana ”Nesanicu”, Ive Andrića, knjigu koju je priredio Michael Martens, a objavila nedavno zagrebačka Naklada Ljevak. Koliko je taj pisac patio, koliko ga je mučila savjest, stid, osjećaj krivice. Uza sve, i patnja zbog fizičke boli, u starosti zbog samoće, ostavljenosti, gubitka najdraže osobe… [Read more…]
Pan Albahari i nagrada ”Aleksandar Tišma”
Druga po redu bijenalna, međunarodna nagrada za književnost ”Aleksandar Tišma” ove je godine dodijeljena piscu Davidu Albahariju.
Za ovu lijepu vijest saznala sam preko časopisa Lamed, kojega uređuje Ivan Ninić iz Izraela, časopisa koji mi već niz godina stiže na mail adresu, na čemu sam uistinu zahvalna, jer ondje uvijek pročitam sijaset odličnih tekstova. [Read more…]
”Bijela vrpca” – Hanekeovo filmsko remek-djelo
Nema tome dugo da sam gledala jedan veoma lijep film, o kojemu još uvijek razmišljam. Ne, ne radi se tu o nekakvoj naročitoj radnji, iako ona jest, na jedan način posebna, ali svaku radnju, pa i onu kompleksnije prirode, čovjek može strpati u petnaestak rečenica, nakon kojih mu, ako to učini, više ne ostane ništa. [Read more…]