Nemam, iskreno, blage veze što je Kolinda Grabar-Kitarović radila posljednje tri godine u Bruxellesu. Njezino mi namještenje ništa ne govori, ne kontam kako je ovaj svijet bio bolji ili lošiji dok je ona bila pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza za javnu diplomaciju. Pa i sama mi se javna diplomacija čini kao administracijski mumbo jumbo, zvučni naslov maglovitog značenja, nešto kao korporacijske komunikacije. [Read more…]
Jeftini tulum za narod
Vlada je odlučila ne svađati se s glasom javnosti i pristati na preferencijalno glasanje pa će na postojeće zakonodavstvo jednostavno prišarafiti i tu mogućnost.
Glasat će se, dakle, za jednu listu, a jednoj osobi s te liste moći će se dati posebna podrška. Kad stranka zaradi na izborima pet mandata, njihov najbolje plasirani političar, onaj s najviše preferencijalnih glasova, automatski upada na peto mjesto i ulazi u predstavničko tijelo s kolegama pod brojevima 1, 2, 3 i 4.
Vladine motive za ovaj padobranski upad na teren izbornih zakona stvarno nema smisla posebno preispitivati kad je jasno da se novotarija uvodi zbog dodvoravanja građanima i općoj opsjeni da će preferencijalno glasanje biti agens pravedne pobjede naroda nad samovoljom stranačkih gremija, te da će ono, istina na neki još neobjašnjeni način, spasiti Hrvatsku od cinizma politokracije, od praznog Sabora i bahate vlasti koja se od građana izolirala u svom paralelnom svemiru
Propagirajući taj objektivno dosta beznačajni izborni aneks, Željka Markić zauzela je poziciju prekaljenog borca za prava birača i maloga čovjeka, a spirala je usisala desnicu i ljevicu, crkvu i ulicu, predsjednika Josipovića, Glavaševe tamburaše, liberale, socijaliste i seljake.
Ovu našu malu i provincijalnu sredinu, međutim, lako je zabljesnuti lažnim čudesima za što je upravo divan primjer ovo naše reducirano i nedovršeno preferencijalno glasanje po modelu izbora za Europski parlament.
Ovdje je, recimo, stvoren dojam da birači imaju pravo intervenirati u stranačke liste preferencijalnim glasovima svuda gdje je ikad nogom kročila demokracija, a to nije istina. U nekome od puno različitih, a uglavnom i mnogo boljih modela – preferencijalno glasanje imaju Austrija, Irska, Malta, Češka, Slovenija, Estonija, Hong Kong, Zimbabve, Papua i Nova Gvineja i Novi Zeland, te neke federelne jedinice ili gradovi u Australiji, Kanadi, Velikoj Britaniji i SAD-u.
I to je sve, pa bi bilo umjesno promisliti zbog čega mnoge druge zemlje, a napose stare demokracije, ipak nisu prigrlile taj sustav koji se ovdje kuje u zvijezde, a za koji među stručnjacima nema konsenzusa da bi bio najbolji.
Vladine motive za ovaj padobranski upad na teren izbornih zakona stvarno nema smisla posebno preispitivati kad je jasno da se novotarija uvodi zbog dodvoravanja građanima i općoj opsjeni da će preferencijalno glasanje biti agens pravedne pobjede naroda nad samovoljom stranačkih gremija, te da će ono, istina na neki još neobjašnjeni način, spasiti Hrvatsku od cinizma politokracije, od praznog Sabora i bahate vlasti koja se od građana izolirala u svom paralelnom svemiru.
Slažemo li se i dalje da se za vlast nadmeću stranke u okviru predstavničkog, parlamentarnog, sustava? Ili bismo sad radije neku novu, neposrednu demokraciju u kojoj će se volja naroda izražavati skupljanjem potpisa na trgovima, uličnim plenumima i serijama ničim obuzdanih referenduma?
Ali naravno da su sve to obične gluposti jer to što će se svakome od nas dodijeliti preferencijalni glas neće promijeniti baš ništa od ovoga što nas žulja. Zašto, uostalom, samo jedan glas, a ne tri ili šest? Ili upravo onoliko koliko lista ima mjesta?
U drugim zemljama koje su uvele ovaj tip glasanja birači imaju u rukama mnogo više municije. A mi ćemo se samo igrati moći? Napravit ćemo svake četiri godine jedan jeftini tulum za narod?
I drugo i još puno važnije, možda nama iznova treba rasprava o tome kakav politički sustav želimo. To jest, slažemo li se i dalje da se za vlast nadmeću stranke u okviru predstavničkog, parlamentarnog, sustava? Ili bismo sad radije neku novu, neposrednu demokraciju u kojoj će se volja naroda izražavati skupljanjem potpisa na trgovima, uličnim plenumima i serijama ničim obuzdanih referenduma?
A ako se opet odlučimo za stranački sustav, ne bismo li onda strankama morali dopustiti da se, pod zakonom utvrđenim uvjetima, slobodno bore za svoju politiku, da među sobom biraju kadrove koji će tu politiku provoditi, te za sve to snositi posljedice na izborima?
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Kolindina suza za fotelju
Čitava se galama digla uoči gostovanja predsjedničke kandidatkinje HDZ-a u emisiji ”Nedjeljom u 2” Aleksandra Stankovića na HTV-u, jer da, kako je to sažeo desničarski galamdžija Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji, brisanje lika Kolinde Grabar Kitarović podsjeća na vrijeme nakon razlaza Tita i Jovanke, kad su iz svih monografija i televizijskih slika brižljivo odstranjene slike nasmiješene Ličanke. [Read more…]
Hrvatska u ratu
Ne znamo kada se točno naša zemlja priključila međunarodnom vojnom savezu protiv takozvane Islamske države, a čini se da za to nismo ni trebali znati.
Hrvatska je trebala biti tajni partner, kao kad se osnivaju trgovačka društva s nečasnim namjerama, netko čije je ime tvrdo zaključano u čeličnom sefu javnobilježničkog ureda. Postali smo neprijatelji arapskih islamista u diskreciji, poput preljubnika u sobi za dnevni odmor provincijskog motela.
Pridružili smo se borbi navodnog slobodnog svijeta krišom, kao masonskoj loži.
Vlada nije raspravljala o ovome pitanju, ono nije došlo ni na dnevni red Sabora. Zastupnici, koji se inače hvataju za grkljane zbog budalaština, ostali su savršeno ravnodušni, ni politička ljevica ni desnica ni centar baš ništa o tome pametno nisu kazali, a vrijedilo bi, složit ćemo se, barem ugrubo čuti o kondicijama sporazuma zbog kojega će određeni broj hrvatskih muškaraca i žena u najboljim godinama poginuti daleko od kuće
Premijer Milanović nije našao potrebnim javnosti objasniti zašto smo to učinili, predsjednik Josipović nije stao pred kamere rastumačiti koje su naše obaveze u ratu sa srednjoazijskim glavosječama, a vjerojatno o tome ne bi znala mnogo kazati ni Kolinda Grabar-Kitarović, Karamarkova predsjednička kandidatkinja na napuhivanje, koja je u emisiji Aleksandra Stankovića pokazala upravo zapanjujuću odsutnost mišljenja i o čemu, premda je gospođa stanovito vrijeme bila odlično plaćen činovnik NATO-ova saveza.
Vlada nije raspravljala o ovome pitanju, ono nije došlo ni na dnevni red Sabora. Zastupnici, koji se inače hvataju za grkljane zbog budalaština, ostali su savršeno ravnodušni, ni politička ljevica ni desnica ni centar baš ništa o tome pametno nisu kazali, a vrijedilo bi, složit ćemo se, barem ugrubo čuti o kondicijama sporazuma zbog kojega će određeni broj hrvatskih muškaraca i žena u najboljim godinama poginuti daleko od kuće.
Njihove obitelji imaju pravo to znati prije nego što im čarterom iz Bagdada dođe limeni sanduk pokriven zastavom.
“Ah, nemojte se glupostima opterećivati, šta će vam to”, odmahnuli bi zacijelo odgovorni da ih je tkogod pitao, kao da ih mališani gnjave nečim što ne priliči njihovu uzrastu, i tako je stvar prošla u tišini, bez ikakvog odjeka, dok u State Departmentu nisu napokon, između dvadesetak europskih država, pročitali i našu.
Kao i mnogo puta u povijesti, bez ikakvog ćemo razumnog razloga ratovati za tuđe vladare, uludo gubiti glave u afganistanskim planinama, kao što smo ih nekad gubili u Galiciji ili pod Staljingradom, tek sa sitnijom razlikom da su onda prolazili i mjeseci dok s fronta ne bi stiglo pismo o nečijoj slavnoj pogibiji, a danas ćemo za smrt najmilijih, zahvaljujući strelovitom razvoju komunikacijske tehnologije, saznavati odmah.
Pridružili smo se borbi navodnog slobodnog svijeta krišom, kao masonskoj loži. Premijer Milanović nije našao potrebnim javnosti objasniti zašto smo to učinili, predsjednik Josipović nije stao pred kamere rastumačiti koje su naše obaveze u ratu sa srednjoazijskim glavosječama, a vjerojatno o tome ne bi znala mnogo kazati ni Kolinda Grabar-Kitarović, Karamarkova predsjednička kandidatkinja na napuhivanje, koja je u emisiji Aleksandra Stankovića pokazala upravo zapanjujuću odsutnost mišljenja i o čemu, premda je gospođa stanovito vrijeme bila odlično plaćen činovnik NATO-ova saveza
Koji put i uživo, preko YouTubea, u snimkama smaknuća kojima se fundamentalisti nešto i neumjesno vole razmetati.
Štoviše, nećemo morati ni putovati da bismo sudjelovali u tome ratu. On će nam sam doći, kao poštanska narudžba, na kućnu adresu. Prijetnja Abu Mohameda al-Adnanija, glasnogovornika Islamske države, bila je vrlo rječita i nedvosmislena.
“Ako možete ubiti američkog ili europskog nevjernika – napose zle i prljave Francuze – ili Australca ili Kanađanina, ili bilo kojeg (…) građanina zemalja članica koalicije protiv Islamske države, uz Božju pomoć ih ubijajte na bilo koji način”, kazao je ovaj neobično pomirljivi i ekumenski raspoložen muhamedanac, sljedbenicima prilažući i upute što im je činiti: “Preplavite ceste eksplozivom postavljenim za njih. Napadajte njihove baze. Upadajte im u domove. Sijecite im glave. Ne dopustite da se osjećaju sigurnima.”
Nehotično i nesvojevoljno, ne znajući, da nas nitko nije pitao, svatko je od nas postao Al-Adnanijev neprijatelj, a nipošto mu nismo daleki i nedohvatljivi kao što bismo željeli biti i kako neki od nas naivno pretpostavljaju.
Komunikacijska tehnologija koju smo već spominjali, vrag je odnio, učini da prijetnja izrečena u nekakvoj pećini u planini Tora Bora u treptaju oka dođe do Gornje Maoče u susjednoj Bosni i Hercegovini, i da se nekakav zaluđeni mladić otamo uputi u starom golfu nakrcanom eksplozivom.
Zaustavi li vas takav netko da vas upita za smjer, s dugom neurednom bradom, u hlačama neobično kratkih nogavica, ljubazno mu pokažite najbliži put do Markova trga, a još bi možda i korisnije bilo ako znate adrese prebivališta premijera Milanovića, predsjednika Josipovića, Kolinde Grabar-Kitarović ili tako nekoga važnog i moćnog tko nas je uvalio u ovu svinjariju.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
HDZ nema gospodarski plan
Martina Dalić, bivša ministrica financija, donijela je odluku o napuštanju HDZ-a. Pošto je ova odluka vrlo značajna jer otkriva istinu u redovima najjaće oporbene stranke, koje je kaotično, a što će se sasvim sigurno odraziti na predsjedničke izbore, njeno pismo donosimo u cjelosti kako je objavljeno na portalu Večernjeg lista:
“Ovu sam odluku donijela teško i vagala sam dugo. Međutim, u proteklom sam se razdoblju previše puta uvjerila da se vodstvo HDZ-a nije spremno jasno odrediti prema svojoj ekonomskoj platformi i odlučno graditi ekonomska rješenja kakva zahtijeva dubina i duljina krize.
Puno je retorike, stvaranja dojma i percepcije u javnosti, a stvarni sadržaj, posebno suočavanje sa složenošću i težinom mjera potrebnom za izvlačenje zemlje iz krize manje je važan ili u najboljem slučaju sekundaran. Za mene je daljnje sudjelovanje u takvom okruženju nemoguće jer sam danas potpuno uvjerena da se stvari neće promijeniti.
Stručnjaci koji se u HDZ-u bave ekonomijom zastupaju vrlo različite ideje, često međusobno suprotne i nespojive ideje, zbog čega je jasno da sve one ne mogu istodobno zaživjeti. Ne mogu svi biti u pravu posebno stoga što je naša ekonomska situacija toliko teška da iduća Vlada neće imati nimalo slobode
Nema, po meni, ni dovoljno snage ni odlučnosti iskoračiti izvan ustaljenih političkih obrazaca koji se svode na puko ponavljanje da je Vlada nesposobna, dnevno političko kritizerstvo i bavljenje prošlošću.
Pokušala sam svojim radom pronaći način za usklađivanje posebnosti političkog djelovanja i obraćanja s grubim zahtjevima naše ekonomske stvarnosti kako bi HDZ pripremio sebe, a i narod, na provođenje reformi i drugih ekonomskih mjera koje su nužan preduvjet ekonomskog oporavka i bez kojih će Hrvatska još dugo stagnirati.
Samo jedan primjer. Predložila sam vodstvu HDZ-a i pripremila u formi prijedloga zakona inicijativu za depolitizaciju državne i javne uprave i reformu sustava plaća na načelima stručnosti i rezultata rada. Ta je inicijativa ostala u ladici. Nisam dobila podršku za podnošenje tih zakona u saborsku proceduru. Iz toga zaključujem da unatoč retorici, stvarne spremnosti za pripremanje reformi, njihovog javnog tumačenja i kasnijeg provođenja u stvari nema.
Stručnjaci koji se u HDZ-u bave ekonomijom zastupaju vrlo različite ideje, često međusobno suprotne i nespojive ideje, zbog čega je jasno da sve one ne mogu istodobno zaživjeti. Ne mogu svi biti u pravu posebno stoga što je naša ekonomska situacija toliko teška da iduća Vlada neće imati nimalo slobode.
U ekonomskom timu HDZ-a nema koordinacije, nema vodstva, nema jasnog smjera i konkretnog bavljenja stvarnim uzrocima ove dugotrajne krize. Taj je tim potpuno nefunkcionalan i bojim se da će s obzirom na način njegova (ne)vođenja takav i ostati
Ako bude željela stvoriti ikakvu šansu za oporavak Hrvatske, tada će morati raditi ono što se mora i ono što zahtijevaju objektivna ograničenja. Međutim, u ekonomskom timu HDZ-a nema koordinacije, nema vodstva, nema jasnog smjera i konkretnog bavljenja stvarnim uzrocima ove dugotrajne krize. Taj je tim potpuno nefunkcionalan i bojim se da će s obzirom na način njegova (ne)vođenja takav i ostati.
Svi ti primjeri pokazuju mi da tzv. pripreme za preuzimanje vlasti nisu i neće biti ni dovoljno odlučne ni dovoljno fokusirane da rezultiraju potpunom spremnošću rukovodstva HDZ-a za provođenje reformi i poduzimanje svih onih mjera nužnih za izlazak iz krize – bez obzira na to koliko te reforme i mjere bile složne i teške. A Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu Vladu koja se bavi sama sobom i zadržava samo na površini problema.
Napori koje sam činila da pridonesem promjeni takvog stanja nisu zaživjeli u stranci i zaključujem da ona, a konkretno njezin predsjednik, i dalje namjerava držati sve opcije otvorenima i stvarati dojam da su sve moguće ideje relevantne i da su svi njihovi zagovornici u pravu. Ne vidim da išta više tu mogu napraviti, a nije da nisam pokušala, i zato istupam iz HDZ-a.
Nastavit ću svoj rad u Saboru kao nezavisan zastupnik sukladno svom najboljem znaju i oslobođena bilo kakvih ograničenja i pritiska nužnosti dobivanja izbora”, poručila je Martina Dalić.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
Crkveni ostanak u ormaru
Malo tko u Hrvatskoj se može pohvaliti takvom medijskom efikasnošću kakvu ima Katolička crkva. Ne treba se tome posebno čuditi, uostalom Crkva je i izmislila propagandu, ali Katolička crkva u Hrvatskoj, njen vrh, blizu je ostvarenja maksimalnih ciljeva minimalnim sredstvima. To se zove efikasnost, a ta je efikasnost vidljiva iz jedne jedine rečenice i njenih posljedica.
Dakle, ta rečenica doslovce glasi ”zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić primio je u ponedjeljak, 15. rujna 2014. godine u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu, gospođu Kolindu Grabar Kitarović, kandidatkinju za predsjednicu Republike Hrvatske”. Priopćenja Tajništva Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i inače su štura i rasterećena informativnog sadržaja, ali na ovome priopćenju sastavljaču valja čestitati.
Malo tko u Hrvatskoj se može pohvaliti takvom medijskom efikasnošću kakvu ima Katolička crkva. Ne treba se tome posebno čuditi, uostalom Crkva je i izmislila propagandu, ali Katolička crkva u Hrvatskoj, njen vrh, blizu je ostvarenja maksimalnih ciljeva minimalnim sredstvima. To se zove efikasnost, a ta je efikasnost vidljiva iz jedne jedine rečenice i njenih posljedica
Rečeno je mnogo toga, rečeno je tko (Josip Bozanić s pripadajućim titualama i Kolinda Grabar Kitarović s pripadajućom političkom željom), što (primio ju je), gdje (u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu), kada (u ponedjeljak, 15. rujna 2014. godine), ali nije rečeno zašto, nije rečeno o čemu se razgovaralo. Međutim, ono što nije izrijekom rečeno jest poručeno.
Odmah se u javnosti i medijima počelo nagađati o samoj svrsi tog susreta i upravo u tome krije se taj maksimalan učinak postignut minimalnim naporom. Manje-više jednoznačan je zaključak da je Katolička crkva u Hrvatskoj (istina ne službeno jer je riječ o nadbiskupu zagrebačkom, a ne o Hrvatskoj biskupskoj konferenciji) u predizbornoj predsjedničkoj kampanji stala na stranu izazivačice Kolinde Grabar Kitarović.
Besadržajna obavijest o primanju sama po sebi protumačena je kao poruka koja glasi ”mi smo uz Kolindu Grabar Kitarović i mi smo za nju”. Na žalost, Crkva umjesto da se izravno odredi koga podržava na predsjedničkim izborima, odlučila se za način komunikacije kakav inače prakticira državna Sjevernokorejska novinska agencija.
Crkva izbjegava izravno se izjasniti koga podržava na izborima, pa se redovito svi zajedno s vrhom Katoličke crkve igramo mimikrije – oni se kao nisu izjasnili koga podržavaju, a mi to kao ne znamo koga podržavaju. Ništa sporno ne bi bilo u tome da se Katolička crkva izrijekom izjasni za pojedinog kandidata.
Besadržajna obavijest o primanju sama po sebi protumačena je kao poruka koja glasi ”mi smo uz Kolindu Grabar Kitarović i mi smo za nju”. Na žalost, Crkva umjesto da se izravno odredi koga podržava na predsjedničkim izborima, odlučila se za način komunikacije kakav inače prakticira državna Sjevernokorejska novinska agencija
Uostalom, zašto ne bi podržala deklariranu vjernicu koja s Pantovčaka pokušava izgurati deklariranog agnostika. Logika stvari kaže da bi Katoličkoj crkvi trebao biti bliži netko tko je njen vjernik, nego netko tko nije. Opasnosti od nekakvog pretjeranog utjecaja na ishod izbora nema: Stjepan Mesić sigurno nije bio preferirani kandidat Crkve na izborima, i to dva puta, a to nije bio ni Ivo Josipović na prošlim izborima.
Ni Ivica Račan i njegova koalicija nisu bili obljubljeni u crkvenim krugovima, pa su pobijedili na parlamentarnim izborima, o ”omiljenosti” Zorana Milanovića i njegova koalicije u crkvenim krugovima nepotrebno je i pisati.
Takvim informiranjem javnosti Katolička crkva nastoji zadržati privid svoje političke nevinosti i navodne političke neutralnosti (u ovom slučaju otišlo se toliko daleko da nije navedeno ni čija je to kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović) iako baš ništa loše, dapače, nema u tome da, jezikom seksualnih manjina, izađu iz ormara.
Dok se to ne dogodi priopćenja će i prečesto sličiti na ona Sjevernokorejske novinske agencije, a ono od 12. rujna 2014. godine glasi (prenosimo u cjelosti): Aleksandar Toršin, prvi potpredsjednik Vijeća federacije Rusije i njegova pratnja otputovali su u petak kući.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Kolinda ili Ivo?
Predsjednički izbori nisu službeno još ni počeli, a ratovi, pogotovo anketama i ispitivanjima javnog mnijenja, sve više se zahuktavaju.
Prolazi li Josipović u prvom krugu, kao što kažu jedni, i odnosi li Kujundžić glasove Kolindi Grabar-Kitarović koja će svoju šansu morati potražiti u repesažu, kao što tvrde drugi?
Ivi Josipoviću uspjela je nemoguća misija ujedinjavanja ljevice koju sukobi i razdiranja prate praktički od prvog dana preuzimanja vlasti, kako unutar Kukuriku koalicije, tako još drastičnije i unutar SDP-a samog. Milanovićeva ”otpadnica” Mirela Holy ne želi biti protukandidatkinja aktualnom predsjedniku, već će, baš kao i njezina bivša stranka, te gotovo sigurno i ostali partneri u vlasti, svesrdno podržati Josipovića.
Ivi Josipoviću uspjela je nemoguća misija ujedinjavanja ljevice koju sukobi i razdiranja prate praktički od prvog dana preuzimanja vlasti, kako unutar Kukuriku koalicije, tako još drastičnije i unutar SDP-a samog. Milanovićeva ”otpadnica” Mirela Holy ne želi biti protukandidatkinja aktualnom predsjedniku, već će, baš kao i njezina bivša stranka, te gotovo sigurno i ostali partneri u vlasti, svesrdno podržati Josipovića
To je i razumljivo, jer njezin ORaH još nije stasao iako je prolistao bujnije nego su svi očekivali zalijevan prije svega bujicom nezadovoljstva Milanovićevim vođenjem kako Vlade tako i SDP-a. Holy je dobro procijenila da isticanjem svoje kandidature ni ona ni njezina stranka ne bi profitirali, jer ne bi dobila podršku svih onih koji se za ORaH trenutačno izjašnjavaju.
Uostalom, takav potez u lijevom biračkom tijelu i centru ne bi izazvao ništa drugo osim zbrke i drugog izbornog kruga u koji bi opet ušao aktualni predsjednik.
Također, Holy i Josipović ni ne mogu biti pravi protukandidati, jer su politički bliže jedan drugome nego što je to Milanović s oboje nekadašnjih stranačkih suradnika. ORaH će svoju priliku tražiti na parlamentarnim izborima, a vrijeme do njih valja im iskoristiti u formiranju stranačke strukture koja će moći parirati HDZ-u i SDP-u te profiliranju kadrova koji su još uvijek za širu javnost velika nepoznanica osim predsjednice same.
S druge strane, potez Milana Kujundžića sasvim je očekivan i logičan, jer je njegov Savez za Hrvatsku za stotinjak glasova izgubio mjesto europarlamentarca iako je prešao izborni prag, i to upravo u srazu s HDZ-om, iako je u kampanji medijski bio gotovo šikaniran.
Njihov rezultat za mnoge je bio iznenađenje, jer je HDZ uvijek bio nesporni autoritet desnog biračkog tijela koji bi progutao svaku stranku i pojedinca koji bi se s vremena na vrijeme pokušali nametnuti kao konkurenti Tuđmanovom projektu koji je uvijek više težio biti pokretom nego istinskom strankom.
Kujundžić je dakako svemirski udaljen od Josipovića, ali nije puno bliži ni Grabar Kitarović kojoj krila jastreba u predizbornoj kampanji posuđuje Tomislav Karamarko. No Savez za Hrvatsku može rasti samo na konfrontaciji s HDZ-om koji još uvijek sa sebe nije uspio skinuti stigmu Sanaderove korumpirane vladavine
Kujundžić je dakako svemirski udaljen od Josipovića, ali nije puno bliži ni Grabar Kitarović kojoj krila jastreba u predizbornoj kampanji posuđuje Tomislav Karamarko. No Savez za Hrvatsku može rasti samo na konfrontaciji s HDZ-om koji još uvijek sa sebe nije uspio skinuti stigmu Sanaderove korumpirane vladavine.
Dobije li Kujundžić na predsjedničkim izborima 10 i više postotaka glasova, za njega osobno će to biti odličan rezultat, a za stranke koje ga podržavaju signal da na parlamentarnim izborima imaju prostora osvojiti dovoljno mandata bez kojih će biti nemoguće formirati vlast.
U stvari, koliko god pokušavali stvoriti dojam teške artiljerijske vatre koju razmjenjuju, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović samo bi se u nijansama a nikako suštinski razlikovali u obnašanju funkcije predsjednika RH.
Njihova jedina nespojivost su ishodišne stranke i religiozno opredjeljenje, a sve ostalo politička manikura.
Stoga je i dramatiziranje predsjedničke utrke, kao i ratovanje anketama, suvišno.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Josipović glatko pobjeđuje
Da su početkom prošlog tjedna održani izbori za novog predsjednika RH, za Ivu Josipovića glasovalo bi 48,9% hrvatskih građana/ki (prema 48,4% iz kolovoza). Na drugom je mjestu kandidatkinja HDZ-a i HSS-a Kolinda Grabar Kitarović s 32,5% (u odnosu na prošlomjesečnih 33,6%). Na začelju ljestvice kandidata je Milan Kujundžić s 6,8 posto potencijalnih glasova.
Tako informira državna televizija na temelju istraživanja Crodemoscopa (Promocija Plus). Gostujući u središnjem Dnevniku HTV-a u subotu 6. rujna, prof. Žarko Puhovski je rekao da, imajući na pameti broj neopredijeljenih birača (8,4%) te mogućnost da se trend nastavi, nije isključena pobjeda Ive Josipovića već u prvome krugu predsjedničkih izbora.
Da su početkom prošlog tjedna održani izbori za novog predsjednika RH, za Ivu Josipovića glasovalo bi 48,9% hrvatskih građana/ki (prema 48,4% iz kolovoza). Na drugom je mjestu kandidatkinja HDZ-a i HSS-a Kolinda Grabar Kitarović s 32,5% (u odnosu na prošlomjesečnih 33,6%)
Izazivačica i možebitna protukandidatkina ako dođe do drugoga kruga, Kolinda Grabar-Kitarović imat će, to je jasno iz istraživanja, puno većih problema u kampanji od predsjednika Josipovića jer četvrtina HDZ-ovaca ne namjerava glasati za nju: 12,9% njih bi glasalo za Josipovića, 5,1% za Kujundžića (i ta će se brojka sasvim sigurno penjati kako Grabar-Kitarović bude napredovala u kampanji), a nemali boj HDZ-ovaca se još premišlja između Josipovića i Kujundžića – njih 4,5%.
Za Grabar Kitarović je posebno problematično što ju tradicionalno obojeno katoličko glasačko tijelo konzervativaca glasača HSS-a ne vidi na Pantovčaku: čak 57,9% HSS-ovaca bi, da ih se sada pita, opet izabralo Josipovića za predsjednika Republike. Josipović solidno grabi glasove svugdje ljevije od HDZ-a, među bandićevcima, čačićevcima, gabrićevcima, jurčićevicima, simpatizerima zaboravljenog don Ivana Grubišića, IDS-ovcima, itd., a da ne govorimo o glasačima treće najjače stranke u Hrvatskoj – oraH-ovcima Mirele Holy. Josipović u svojoj ”izvornoj bazi” nema taj problem jer mu 93,8% glasača SDP-a ima namjeru dati podršku.
Navedeni podaci potvrđuju ono što je sredinom prošlog tjedna objavila agencija Ipsos koja donosi još jedan važan podatak, a to je vjerojatnost izlaska na predsjedničke izbore: sigurno će glasati 48% građana, a vjerojatno će to učiniti 30% građana, ukupno 78%, što je jako dobro u odnosu na loš izlazak na dosadašnje izbore, parlamentarne, lokalne i one za Europski parlament.
Ja ću kazati da mi se projekcija Ipsosove ankete za drugi krug, ako do njega dođe, čini vrlo moguća; naime, već smo imali da Josipović dobije oko 60%, a Grabar-Kitarović ostalih 40% (sigurni i vjerojatni birači)
Ipsosovo istraživanje, koje je uključilo i druga imena, čak i neka za koje se zna da se neće kandidirati poput Jadranke Kosor (kojoj bi glas dalo 2,6% građana), pokazuje također solidnu, gotovo pobjedničku prednost Josipovića (45,5%) u odnosu na kandidatkinju HDZ-a Grabar-Kitarović (30,9), kojoj rejting pak počinje padati. Sasvim je jasno da bi Jopipović, kada bi se izbacili uljezi iz Ipsosove ankete, opet grebao pobjedu u prvome krugu (49,1%).
Nezapaženo je prošlo u analizama nešto što sam ja najavio čim je završio referendum o definiciji braka, a to je da je politički projekt Željke Markić osuđen na propast. Sada se dokazuje ne samo da sam točno prognozirao, već da je to probušeni balon, jer u Ipsosovoj anketi Markićka dobiva, pazite sad, mizernih 0,1%, što je, da se i to kaže, jasna poruka biskupima da se konačno okane fabriciranja kandidata jer Hrvati nisu klerikalan narod i ne trpe da im se s oltara poruči za koga se ima glasovati. Zapamtite, taj koji dobije podršku episkopata, sigurni je gubitnik, bilo kada i bilo gdje!
A ja ću sada kazati da mi se projekcija Ipsosove ankete za drugi krug, ako do njega dođe, čini vrlo moguća; naime, već smo imali to da Josipović dobije oko 60%, a Grabar-Kitarović ostalih 40% (sigurni i vjerojatni birači).
Govoreći u prvome redu na temelju anketa, zatim na temelju reakcija ljudi i mojih kolegica i kolega otkako su istaknute glavne kandidature te, napokon, poznavajući profil oba kandidata (oh, da, itekako sam proučio HDZ-ovu kandidatkinju), mogu reći da će Ivo Josipović glatko dobiti još jedan predsjednički mandat, kao što je bilo i sa Stjepanom Mesićem kada ga je izazvala Jadranka Kosor
Govorim to jer sam u stopu pratio predsjednički mandat Ive Josipovića i zato što znam, bolje od mnogih drugih, kako se radilo u kampanji u kojoj sam aktivno sudjelovao, pa mogu pretpostaviti kako će Josipovićev stožer odgovoriti na strategiju stožera kandidatknije HDZ-a. Osim toga, najveći problem Grabar Kitarović je taj da neće moći voditi kampanju mimo njene stranke, dok Josipović ima prilike voditi potpuno neovisnu kampanju uz široku podršku velikog spektra političkih stranaka i aktera.
Samo u Dalmaciji, gdje Grabar Kitarović ima blagu prednost pred Josipovićem, Predsjednik mora malo intenzivnije raditi, iako sam 100% siguran da će kampanja biti izuzetno lako izvediva, što znam jer imam i pobjedničko iskustvo vođenja kampanje za listu don Ivana Grubišića na prošlim parlamentarnim izborima. Dakle, znam o čemu govorim jer poznajem tehnike, poznajem ljude i poznajem teren.
Iako se s imenima špekulira jer još nisu poznati svi kandidati za prvi krug, u potpunosti je jasno da nitko od njih, uključujući i Kujundžića, nema šanse ugroziti poziciju gđe. Kolinde Grabar-Kitarović kao glavnog izazivača, te u slučaju drugog kruga takmaca protiv Ive Josipovića.
Zaključno, govoreći u prvome redu na temelju anketa, zatim na temelju reakcija ljudi i mojih kolegica i kolega otkako su istaknute glavne kandidature te, napokon, poznavajući profil oba kandidata (oh, da, itekako sam proučio HDZ-ovu kandidatkinju), mogu reći da će Ivo Josipović glatko dobiti još jedan predsjednički mandat, kao što je bilo i sa Stjepanom Mesićem kada ga je izazvala Jadranka Kosor.
Grabar Kitarović nema pojma
”Stanje u hrvatskom zrakoplovstvu je, kada je riječ o opremi, više nego jadno, a Oružane snage su u potpunosti zapostavljene”, tim je riječima HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović prokomentirala sve češće medijske napise o hrvatskoj vojsci, pritom pozvavši na red i predsjednika Ivu Josipovića kao glavnog zapovjednika Oružanih snaga.
Govoreći za emisiju HTV-a ”Studio 4” Grabar Kitarović kritizirala je stanje u Oružanim snagama, ali i sporost pri donošenju strateških odluka vezanih uz budućnost vojske.
”Na dan kada slavimo pobjedu u Domovinskom ratu padne MIG, a Vijeće za nacionalnu sigurnost još se nije sastalo. To održava i stanje u Oružanim snagama općenito, jer one su u potpunosti zapostavljene i najviše ovise o ljudima koji rade u njima. Cijelo vrijeme slušam o tome da odluku o zrakoplovstvu treba donijeti do 2016. i da imamo vremena. Nemamo vremena, 2016. je iza ugla.
”Gospođa Grabar Kitarović očito nije upoznata s nadležnostima pojedinih državnih tijela. Za pitanja obrane i Oružanih snaga, pa i borbenog zrakoplovstva, nije nadležno Vijeće za nacionalnu sigurnost, već Vijeće za obranu”, poručili su s Pantovčaka
To je odluka koja se ne donosi izolirano, ona mora biti dio sveopće vizije za razvoj OS, za koju se bojim da smo je izgubili. Strateški dokumenti su nam zastarjeli, oni su iz 2002. Pod hitno treba provesti široku raspravu i na stručnoj i na političkoj razini koja će voditi ka konsenzusu”, izjavila je Grabar Kitarović.
HDZ-ova predsjednička kandidatkinja time je samo ponovila stav njene matične stranke od prije desetak dana, kada se također pozivalo predsjednika Ivu Josipovića da zbog stanja u Oružanim snagama sazove sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Kada će ono biti sazvano priupitali smo Ured predsjednika, iz kojeg je stigla poduka o tome tko je odgovoran za raspravu o stanju u vojsci.
”Gospođa Grabar Kitarović očito nije upoznata s nadležnostima pojedinih državnih tijela. Za pitanja obrane i Oružanih snaga, pa i borbenog zrakoplovstva, nije nadležno Vijeće za nacionalnu sigurnost, već Vijeće za obranu”, poručili su s Pantovčaka.
Sjednica Vijeća za obranu, nastavljaju iz Ureda predsjednika, bit će održana početkom rujna uz sudjelovanje svih njegovih članova. Prema Zakonu o obrani, članovi Vijeća za obranu su predsjednik Republike, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, predsjednik Vlade Zoran Milanović, ministar obrane Ante Kotromanović, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ministar financija Boris Lalovac, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Drago Lovrić, predsjednik saborskog Odbora za obranu HDZ-ov Tomislav Ivić te savjetnik predsjednika RH za obranu Zlatko Gareljić.
”U svom nabrajanju opcija za budućnost zrakoplovstva navela je, vlastito zrakoplovstvo, air policing i kombinaciju regionalnih snaga, čime pokazuje nepoznavanje terminologije, obzirom da se air policing odnosno ‘redarstveni nadzor u zraku’, provodi u svakoj od tih opcija. Air policing nije opcija za borbeno zrakoplovstvo već je to jedna od najvažnijih zadaća zrakoplovstva u miru”, stoji u reagiranju Ministarstva obrane
”Na sjednici Vijeća za obranu razmatrat će se dokumenti vezani za razvoj oružanih snaga i sustav obrane te aktualna pitanja vezana za obranu i oružane snage”, kazali su nam iz Ureda predsjednika.
Zbog izjava Kolinde Grabar Kitarović reagirao je i MORH, koji žali što se Oružane snage koriste kao tema predizbornog nadmetanja.
”Izražavamo žaljenje što Vlada u kojoj je i gospođa Grabar Kitarović bila članica nije prema tada važećem Dugoročnom planu razvoja 2006-2015, u puno boljim gospodarskim vremenima, donijela odluku o uvođenju u operativnu uporabu novog borbenog zrakoplova s čijim je pripremama za uvođenje trebalo započeti 2009. godine. MIG-ovi 21 trebali su završiti svoj radni vijek 2010. godine i s operativnom uporabom trebalo se početi s novim borbenim avionima”, kažu u MORH-u.
Osim toga, HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju, poput Ureda predsjednika, prozivaju zbog nepoznavanja koje je vijeće nadležno za obranu i Oružane snage i pritom podsjećaju da 2007. kao članica Sanaderove vlade nakon pada helikoptera u Vukovaru nije tražila sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost.
MORH joj je spočitnuo korištenje krive terminologije u zrakoplovstvu.
”U svom nabrajanju opcija za budućnost zrakoplovstva navela je, vlastito zrakoplovstvo, air policing i kombinaciju regionalnih snaga, čime pokazuje nepoznavanje terminologije, obzirom da se air policing odnosno ‘redarstveni nadzor u zraku’, provodi u svakoj od tih opcija. Air policing nije opcija za borbeno zrakoplovstvo već je to jedna od najvažnijih zadaća zrakoplovstva u miru”, stoji u reagiranju Ministarstva obrane.
”Helikopterima HRZ i PZO-a samo u ovoj godini je spašeno više od 200 pacijenata, koji se zasigurno ne bi složili s tvrdnjom da je stanje ”više nego jadno’.” ”Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar Kitarović smatra kako je naša pobjednička vojska u zapuštenom stanju. Smatramo kako bi trebala uvažiti mnoge provedene kapitalne projekte, koji dokazuju kako se brine o sadašnjosti i budućnosti OS RH, unatoč smanjenom proračunu za obranu”, zaključuju u Ministarstvu obrane
Uz to, u Ministarstvu obrane ne mogu se nikako složiti da je stanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ”više nego jadno’.
”Upravo su u opremu i modernizaciju, ali i u nabavku novih letjelica u posljednje tri godine uložena znatna sredstva. Spomenimo samo remontirane MiG-ove, obnovljenu Protupožarnu eskadrilu, školske zrakoplove na kojima se inače školuju i omanski piloti, transportne helikoptere kojima se obavljaju medicinski letovi i akcije traganja i spašavanja.
Tako je primjerice helikopterima HRZ i PZO-a samo u ovoj godini spašeno više od 200 pacijenata, koji se zasigurno ne bi složili s tvrdnjom da je stanje ‘više nego jadno’. Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar Kitarović smatra kako je naša pobjednička vojska u zapuštenom stanju. Smatramo kako bi trebala uvažiti mnoge provedene kapitalne projekte, koji dokazuju kako se brine o sadašnjosti i budućnosti OS RH, unatoč smanjenom proračunu za obranu”, zaključuju u Ministarstvu obrane.
Podsjetimo, već ranije Josipović je u intervjuu za Novi list poručio kako o spremnosti borbenog zrakoplovstva razgovara već dvije godine, podsjetivši pritom da s postojećim resursima imamo osiguranu zaštitu zračnog prostora do 2024.
”Optimalno bi bilo da bez opasnosti po državne financije možemo imati borbene zrakoplove. Inače, sedam je država NATO koje nemaju borbene zrakoplove. Ali, Hrvatska bi bila prva koja je imala borbeno zrakoplovstvo i koja bi ostala bez njega. Naravno da nas ne smije tješiti činjenica da i drugdje padaju avioni, pa i najbolji na svijetu, poput F-35. Ali, nije dobro da se iz nesreće koja se dogodila izvlače zaključci kako nam zrakoplovstvo, a po nekima i cijele oružane snage, ne vrijede ništa. Istina je, tehnika nam zbog finacijskih problema zaostaje. Ljudski faktor zato je iznimno kvalitetan”, kazao je Josipović prije desetak dana.
(Prenosimo s tportala).
Zlatokosa u krletki
Medeni mjesec Kolinde Grabar Kitarović i hrvatske javnosti polako se primiče kraju. Vrijeme ničim izazvanog rasta popularnosti definitivno je prošlo pa će HDZ-ovi stratezi morati koristiti i neke druge alate osim već pomalo izlizane “slike bez tona”. Pojavljivanje HDZ-ove kandidatkinje na važnim društvenim okupljanjima i njezine opće ocjene lišene bilo kakvog ozbiljnijeg sadržaja ne samo da joj neće podići popularnost nego mogu početi ozbiljno iritirati čak i one birače koji nipošto nisu oduševljeni Ivom Josipovićem.
Ova faza pretkampanje ili, po nekima, prave kampanje otkriva neke nedostatke Kolinde Grabar Kitarović koji su vrlo ozbiljni za nekoga tko se javio na “natječaj za najbolji posao u Hrvatskoj”. Ona nikada nije bila frontmenica koja je kreirala, a onda javno i branila neku politiku. Kada je bila ministrica vanjskih poslova, strateške je odluke donosio Ivo Sanader, kao veleposlanica ionako mora provoditi politiku koju kreira netko drugi, a sada je ipak samo pomoćnica u NATO-u.
Pojavljivanje HDZ-ove kandidatkinje na važnim društvenim okupljanjima i njezine opće ocjene lišene bilo kakvog ozbiljnijeg sadržaja ne samo da joj neće podići popularnost nego mogu početi ozbiljno iritirati čak i one birače koji nipošto nisu oduševljeni Ivom Josipovićem
Nikako ne bih želio da se ovo shvati kao omalovažavanje njezine karijere, koja je zavidna i u europskim okvirima, ali ostaje pitanje je li to dovoljno za radno mjesto na Pantovčaku.
Grabar Kitarović treba uvjeriti građane da je punokrvna i strastvena političarka koja zna što hoće i kako to ostvariti. Političare koji su u sjeni svojih šefova vrlo često podcjenjujemo, a možda još i češće precjenjujemo. Dok je Mate Granić bio ministar vanjskih poslova Franje Tuđmana, o njegovim su se sposobnostima stvarale legende. On je bio gotovo svemoguć, ali ga je kočio “zločesti Franjo”.
Ali kada se Granić kandidirao za predsjednika, onda smo se mogli uvjeriti da niti zna niti može. Bilo je političara koji su prikazivani kao obični aparatčici, a onda su se, kada su se dokopali vlasti, pokazali kao samosvjesni i originalni. Kolinda Grabar mora pronaći formulu kako da razuvjeri javnosti da nije samo HDZ-ova lutka na koncu nego da je u stanju voditi samostalnu politiku.
Njezini dosadašnji nastupi više podsjećaju na izjave nekog loše upućenog stranca nego na političara koji razumije probleme i zna kako ih riješiti. Izjavu da se dobro osjeća među ljudima na Sinjskoj alki može potpisati diplomat iz bilo koje zemlje. Vrijeme je da se izjasni i o važnim svjetonazorskim pitanjima. I to neće biti bez opasnosti.
Ova faza pretkampanje ili, po nekima, prave kampanje otkriva neke nedostatke Kolinde Grabar Kitarović koji su vrlo ozbiljni za nekoga tko se javio na “natječaj za najbolji posao u Hrvatskoj”. Ona nikada nije bila frontmenica koja je kreirala, a onda javno i branila neku politiku
Ako ne bude na liniji Željke Markić, desnica je može proglasiti trojanskim konjem koji samo fingira konzervativne vrijednosti. Zašto bi u tom slučaju probuđeni konzervativci glasali za nekog HDZ-ova kada već imaju pravog Josipovića. Tim bi se otvorio prostor za Milana Kujundžića koji će se najvjerojatnije kandidirati.
Ako se pak svjetonazorski deklarira konzervativno, onda je pitanje kako će dobiti glasove centra. Josipovićevi stratezi vrlo su lukavo ubacili u arenu i Jadranku Kosor koja bi arhetipskoj suparnici iz vremena dok su obje bile Sanaderove princeze mogla zagorčati kampanju. HDZ-ova nada Zlatokosa nalazi se u zlatnoj krletki u koju su je zatvorili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić Vaso.
Ponekad je tretiraju kao pametnu, ali još nedovoljno zrelu djevojčicu, da ne kažem barbiku, koju moraju štititi od zločestih novinara i drugih neprijatelja.
Posebno je neprihvatljivo da u njezino ime govori Karamarko dok ona živa i zdrava stoji pored njega. Tako samo pojačava njezine slabosti i sumnjičavost svih koji nisu tvrdi HDZ-ovi birači. A za predsjedničke izbore potrebno je dobiti puno širu podršku od glasova stranačke mašinerije.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).