U ona prva poslijeratna vremena, nakon što se narod vratio u Konavle iz izbjeglištva po Dubrovniku, otocima i diljem Hrvatske, kada još novac nije u pravom smislu iz ničega potekao, jedna od najvećih je radosti za zajednicu bila redovito tjedno ili mjesečno putovanje u Neum, gdje se, barem upola jeftinije, kupovalo skoro sve što je potrebno za život. Ulje, brašno, odrani janjci, svinjske polovice, golemi kolutovi sira, toalet papir, različiti prašci i tekućine za pranje, sol, ulošci, pa onda posteljina, rublje i odjeća – uvoz iz Kine, elektromaterijal, Policolor boje i boje za pituravanje drvenarije, persijana, vrata, prozorskih okvira, pa onda i drvenarija, persijane, vrata i prozorski okviri, građevinski materijal, cement, boce razređivača, otrov za miševe, sjeme za pomadore, balancane, paprike… [Read more…]
Konavle, jesen na kraj svijeta
Prvi je tjedan listopada, vozim se kroz Molunat, posljednje, najjužnije naseljeno mjesto na hrvatskom dijelu Jadrana. U Konavlima smo da sahranimo posljednjega Aninog dunda (ujaka) i da pripremimo varenik – prokuhani grožđani sok – za mantalu, sir od grožđa, grubo mljevenog pšeničnog brašna i oraha, drevnu zimnicu ovoga kraja. Bavimo se, dakle, tradicijom u njezinom krajnjem obliku. [Read more…]
Strah od Đemidžića ili kako živjeti sa susjedom
U visokom prizemlju zgrade gospođe Heim stanovao je susjed Đemidžić, na čiji sam spomen i pojavu premirao od straha. Bile su mi dvije-tri godine: o stvarima i ljudima ništa nisam znao, nego sam sudio samo prema zvuku njihovih imena. [Read more…]