autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Poruka pape Franje za korizmu 2020.

Autor: Papa Franjo / 26.02.2020. Leave a Comment

papa Franjo

papa Franjo

Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! (2 Kor 5, 20)

Draga braćo i sestre,

Gospodin nam i ove godine daje ovo milosno vrijeme priprave da bismo obnovljena srca proslavili veliko otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća, stožer našeg osobnog i zajedničkog kršćanskog života. Tome se otajstvu moramo neprestano vraćati duhom i srcem. Naime, ono nastavlja rasti u nama u mjeri u kojoj dopustimo da nas zahvati njegova duhovna snaga i slobodno i velikodušno prionemo uza nj. [Read more…]

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, korizma, papa Franjo

Poruka za korizmu 2017: Očistimo se i služimo

Autor: Papa Franjo / 27.02.2017. Leave a Comment

Papa Franjo

Papa Franjo

Draga braćo i sestre,

korizma je novi početak, put koji vodi ka sigurnom cilju: Uskrsu, Kristovoj pobjedi nad smrću. To nas vrijeme uvijek snažno poziva na obraćenje. Kršćanin je pozvan vratiti se Bogu “svim srcem” (Jl 2, 12), ne zadovoljavati se osrednjošću već rasti u prijateljstvu s Gospodinom. [Read more…]

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abraham, Abrahamova djeca, Bog, Božja riječ, Crkva, Isus, korizma, kršćanin, Lazar, papa Franjo, Pavao, Uskrs

Bolje od 40 dana molitve protiv pobačaja

Autor: Željko Porobija / 29.03.2016. Leave a Comment

Željko Porobija

Željko Porobija

Prošli su korizma i Uskrs, a s njima i četrdesetodnevna molitva katoličkih aktivista pred bolnicama kojom su pokušavali potaknuti savjest trudnica i liječnika da odustanu od pobačaja.

Ne znam je li to polučilo kakav uspjeh, koliko je žena s neželjenom trudnoćom odlučilo ipak roditi i koliko je ginekologa, [Read more…]

Filed Under: A/TEOBLOGIJA Tagged With: a/Teoblogija, Damir Stojić, HDZ, Katolička crkva, Kolinda Grabar Kitarović, korizma, pobačaj, Sabor SRH, SAD, Uskrs, Željko Porobija

Razmišljati i činiti djela milosrđa

Autor: Papa Franjo / 07.02.2016. Leave a Comment

Papa Franjo

Papa Franjo

Papina poruka za korizmu 2016.

Draga braćo i sestre,

1.Marija – slika Crkve koja evangelizira zato što je evangelizirana

U buli najave Jubileja uputio sam poziv da se “korizmu u ovoj jubilejskoj godini živi intenzivnije kao povlašteno vrijeme u kojem će se slaviti i iskusiti Božje milosrđe” (Misericordiae vultus. Lice milosrđa, 17). S pozivom na slušanje Božje riječi i na sudjelovanje u inicijativi “24 sata za Gospodina” htio sam istaknuti da na prvome mjestu treba biti pobožno slušanje Božje riječi, napose one izrečene po prorocima. [Read more…]

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, Bog, Duh sveti, Evangelii Gaudium, Gabriel, Gospodin, korizma, Magnificat, Marija, milosrđe, Misericordiae vultus, papa Franjo

Globalizacija ravnodušnosti

Autor: Papa Franjo / 22.02.2015. Leave a Comment

Draga braćo i sestre,

korizma je vrijeme obnove za Crkvu, zajednice i pojedine vjernike. To je nadasve “vrijeme milosti” (2 Kor 6, 2). Bog od nas ne traži ništa što nam već prije nije dao: “Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi” (1 Iv 4, 19). [Read more…]

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, Bog, Crkva, korizma, Krist, kršćani, ljubav, milost, papa Franjo, ravnodušnost, svijet, zajednica

Govor o Bogu danas

Autor: Joseph Ratzinger / 30.03.2014. Leave a Comment

Kako govoriti o Bogu u našem dobu? Kako prenositi poruku evanđelja i otvoriti putove njegovoj spasenjskoj istini u često zatvorenim srcima naših suvremenika i u njihovim umovima koji su katkad otupljeni blještavilima društva?

 

Sam se Isus, kažu nam evanđelisti, u naviještanju Božjeg kraljevstva pitao o tome: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?” (Mk 4, 30). Kako govoriti o Bogu danas?

 

Prvi je odgovor da mi možemo govoriti o Bogu, jer je on govorio s nama. Prvi uvjet za razgovor s Bogom je, dakle, slušati ono što je sam Bog rekao. Bog je razgovarao s nama! Bog, dakle, nije neka daleka hipoteza o postanku svijeta; nije neki matematički um dalek nama ljudima. Bog se zanima za nas, ljubi nas, osobno je ušao u stvarnost našega života, u svojoj je samoobjavi išao čak tako daleko da se utjelovio.

 

Dakle, Bog je stvarnost našega života, on je tako velik da ima vremena i za nas, bavi se nama. U Isusu iz Nazareta mi susrećemo lice Boga, koji je sišao s neba da uđe u svijet ljudi i poučava “umijeću življenja”, putu koji vodi do sreće; da nas oslobodi od grijeha i učini nas sinovima Božjim (usp. Ef 1, 5; Rim 8, 14). Isus je došao zato da nas spasi i pokaže nam dobar život evanđelja.

Bog je stvarnost našega života, on je tako velik da ima vremena i za nas, bavi se nama. U Isusu iz Nazareta mi susrećemo lice Boga, koji je sišao s neba da uđe u svijet ljudi i poučava “umijeću življenja”, putu koji vodi do sreće; da nas oslobodi od grijeha i učini nas sinovima Božjim (usp. Ef 1, 5; Rim 8, 14)

 

Govoriti o Bogu znači prije svega da nam mora biti potpuno jasno što je to što moramo nositi muškarcima i ženama našega doba: ne nekog apstraktnog Boga, neku hipotezu, već konkretnog Boga, Boga koji postoji, koji je ušao u povijest i koji je prisutan u povijesti; Boga Isusa Krista kao odgovor na temeljno pitanje koji je smisao života i kako trebamo živjeti. Zbog toga govoriti o Bogu traži familijarnost sa Isusom i njegovim evanđeljem, pretpostavlja naše osobno i stvarno poznavanje Boga i snažnu ljubav prema njegovu naumu spasenja ne podliježući napasti uspjeha, već se držeći Božje metode.

 

A ta je Božja metoda poniznost – Bog je postao jedan od nas – ta se metoda realizirala u utjelovljenju u jednostavnoj kući u Nazaretu i betlehemskoj štali, ta se metoda ogleda u usporedbi o gorušičinu zrnu. Ne trebamo se plašiti skromnosti malih koraka i pouzdavanja u kvasac koji se miješa s tijestom i čini da ono polako raste (usp. Mt 13, 33).

 

U govoru o Bogu, u djelu evangelizacije pod vodstvom Duha Svetoga nužno se vratiti jednostavnosti, vratiti se bîti navještaja: Radosnoj vijesti o Bogu-Ljubavi koji nam se približio u Isusu Kristu sve do križa i koji nam u uskrsnuću daje nadu i otvara nas jednom životu koji nema kraja, vječnom životu, pravom životu. Apostol Pavao, taj vrsni komunikator, daje nam pouku koja na jednostavan način prodire u samu srž vjere i pitanja “kako govoriti o vjeri” s velikom jednostavnošću.

 

U Prvoj poslanici Korinćanima on, naime, piše: “I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga” (2, 1-2).

 

Dakle, prva stvarnost je da Pavao ne govori o nekoj filozofiji koju je on razvio, ne govori o idejama koje je pronašao negdje drugdje ili izmislio, već govori o jednoj stvarnosti svoga života, govori o Bogu koji je ušao u njegov život, govori o stvarnom Bogu koji živi, koji je govorio s njim i koji će govoriti s nama, govori o Kristu raspetom i uskrslom.

Govoriti o Bogu znači prije svega da nam mora biti potpuno jasno što je to što moramo nositi muškarcima i ženama našega doba: ne nekog apstraktnog Boga, neku hipotezu, već konkretnog Boga, Boga koji postoji, koji je ušao u povijest i koji je prisutan u povijesti; Boga Isusa Krista kao odgovor na temeljno pitanje koji je smisao života i kako trebamo živjeti

 

Druga je stvarnost da Pavao ne traži samoga sebe, ne želi stvoriti oko sebe krug obožavatelja, ne želi ući u povijest kao vođa jedne velike škole, ne traži samoga sebe, već sveti Pavao naviješta Krista i želi pridobiti ljude za pravog i stvarnog Boga. Kada govori, Pavao je vođen isključivo željom da propovijeda ono što je ušlo u njegov život, a to je pravi život koji ga je osvojio na putu za Damask.

 

Dakle, govoriti o Bogu znači dati prostora Onome koji nam ga pomaže upoznati, koji nam otkriva svoje lice ljubavi; to znači ‘oplijeniti’ samoga sebe i predati se Kristu sa sviješću da nismo mi ti koji možemo steći druge za Boga, već ih moramo očekivati od samoga Boga, zazivati ih od njega. Govoriti o Bogu rađa se, dakle, iz slušanja, iz našeg poznavanja Boga koje se ostvaruje u familijarnosti s njim, u molitvenom životu i življenju prema zapovijedima.

 

Prenositi poruku vjere za svetog Pavla ne znači nositi samoga sebe, već otvoreno i javno govoriti ono što je vidio i osjetio u susretu s Kristom, ono što je iskusio u svojem životu koji je preobražen tim susretom: to znači nositi onog Isusa kojeg osjeća prisutnog u sebi i koji je postao pravi putokaz njegova života da bi pomogao svima shvatiti da je on potreban svijetu i presudan za slobodu svakog čovjeka.

 

Apostol se ne zadovoljava naviještanjem riječi, već čitav svoj život uključuje u veliko djelo vjerovjesništva. Da bi se govorilo o Bogu, treba mu dati prostora, s pouzdanjem da je on taj koji djeluje u našoj slabosti: dati mu prostora bez straha, s jednostavnošću i radošću, u dubokom uvjerenju da što više stavimo u središte njega, a ne sebe, to će naša komunikacija biti plodonosnija.

 

A to vrijedi i za kršćanske zajednice: one su pozvane pokazati preobražavajuće djelovanje Božje milosti prevladavajući individualizme, zatvorenosti, sebičnosti, ravnodušnosti i živeći u svakodnevnim odnosima Božju ljubav. Zapitajmo se jesu li naše zajednice doista takve. Moramo se pokrenuti da budemo uvijek i stvarno takvi, navjestitelji Krista, a ne nas samih.

 

Sada se moramo zapitati kako je komunicirao sam Isus. Isus govori o svom Ocu – naziva ga Abbà – i Božjem kraljevstvu s pogledom punim suosjećanja za nevolje i teškoće s kojima se ljudi susreću u svom životu. Govori s velikim realizmom i rekao bih da je osnovna značajka Isusova navještaja da svijet čini transparentnim i da poručuje je naš život vrijedan pred Bogom. Isus pokazuje da se u svijetu i stvorenju odražava Božje lice i pokazuje nam kako je Bog prisutan u svakodnevnim zbivanjima našega života.

Pavao ne traži samoga sebe, ne želi stvoriti oko sebe krug obožavatelja, ne želi ući u povijest kao vođa jedne velike škole, ne traži samoga sebe, već sveti Pavao naviješta Krista i želi pridobiti ljude za pravog i stvarnog Boga

 

On to čini bilo u prispodobama u kojima se koristi slikama iz prirode, kao što su one o zrnu gorušičinu i polju s različitim sjemenjem, bilo u prispodobama preuzetim iz našeg života – sjetimo se, primjerice, prispodobe o izgubljenom sinu, Lazaru i drugih Isusovih prispodoba.

 

Iz evanđeljâ vidimo kako se Isus zanima za svaku ljudsku situaciju s kojom se susreće, uranja u stvarnost muškaraca i žena svog doba s punim pouzdanjem u Očevu pomoć. I da je stvarno u toj povijesti Bog na skriven način prisutan i da ga, ako smo pažljivi, možemo susresti. A učenici koji žive sa Isusom, mnoštvo koje ga susreće, vide njegovu reakciju na najrazličitije probleme, vide kako govori, kako se ponaša; vide u njemu djelovanje Duha Svetoga, Božje djelovanje.

 

U njemu se navještaj i život isprepliću: Isus djeluje i poučava polazeći uvijek od prisnog odnosa s Bogom Ocem. Taj stil postaje osnovni putokaz za nas kršćane: naš način življenja u vjeri i ljubavi postaje govor o Bogu u današnjem dobu, jer životom življenim u Kristu pokazuje vjerodostojnost, realizam onoga što govorimo riječima, koje nisu samo riječi, već pokazuju stvarnost, pravu stvarnost.

 

A moramo biti pozorni da uočimo znakove vremena u našem dobu, da prepoznamo, naime, mogućnosti, želje i prepreke na koje se nailazi u današnjoj kulturi, napose želju za autentičnošću, težnju k transcendenciji, osjetljivost za očuvanje stvorenog svijeta i bez straha priopćiti odgovor koji pruža vjera u Boga.

 

Godina vjere je prigoda da se otkrije, maštovitošću nadahnutom Duhom Svetim, nove putove na osobnoj i zajedničkoj razini kako bi snaga evanđelja u svakom mjestu bila mudrost života i životni orijentir.

 

I u našem dobu povlašteno mjesto za govor o Bogu je obitelj, ta prva škola za prenošenje vjere novim naraštajima. Drugi vatikanski koncil govori o roditeljima kao prvim vjerovjesnicima (usp. Dogm. konst. Lumen gentium, 11; Dekr. Apostolicam actuositatem, 11), koji su pozvani ponovo otkriti tu svoju misiju preuzimajući na sebe odgovornost u odgajanju, u otvaranju savjesti malenih Božjoj ljubavi kao temeljnoj službi u svom životu, u tome da budu prvi katehisti i učitelji vjere svojoj djeci.

Komunikacija vjere mora uvijek biti u radosnom tonu. To je uskrsna radost koja ne prešućuje i ne skriva stvarnost boli, trpljenja, napora, teškoća, nerazumijevanja i same smrti, ali umije pružiti kriterije za tumačenje svega u perspektivi kršćanske nade. Dobar život evanđelja je upravo taj novi pogled, ta sposobnost promatrati svaku situaciju samim Božjim očima

 

A u toj je zadaći važna nadasve budnost, koja znači znati uočiti povoljne prilike za otpočinjanje govora o vjeri u obitelji i rastu i jačanju kritičke refleksije o brojnim uvjetovanostima kojima su djeca izložena. Ta pozornost roditelja je također osjetljivost u recepciji mogućih vjerskih pitanja prisutnih u duši obitelji, koja su katkad očita, a katkad skrivena.

 

Tu je zatim radost: komunikacija vjere mora uvijek biti u radosnom tonu. To je uskrsna radost koja ne prešućuje i ne skriva stvarnost boli, trpljenja, napora, teškoća, nerazumijevanja i same smrti, ali umije pružiti kriterije za tumačenje svega u perspektivi kršćanske nade. Dobar život evanđelja je upravo taj novi pogled, ta sposobnost promatrati svaku situaciju samim Božjim očima.

 

Važno je pomoći svim članovima obitelji da shvate da vjera nije neki teret, već izvor duboke radosti, da vjerovati znači zamijetiti Božje djelovanje, prepoznati prisutnost dobra koje ne diže buku; i da vjera pruža dragocjene putokaze za življenje vlastite egzistencije.

 

Na kraju, tu je i sposobnost slušanja i dijaloga: obitelj mora biti ambijent u kojem se uči živjeti zajedno, izgladiti sporove u uzajamnom dijalogu koji čine slušanje i riječ, jedni druge razumjeti i međusobno se ljubiti da bi jedni drugima bili znak Božje milosrdne ljubavi.

 

Govoriti o Bogu, dakle, znači svojom riječju i životom pomoći drugima da shvate da Bog nije takmac našega života, već je njegov pravi jamac, jamac veličine osobe. Tako se ponovo vraćamo na početak: govoriti o Bogu znači riječju i životom komunicirati, snažno i jednostavno, ono što je bitno, a to je Bog Isusa Krista, onaj Bog koji nam je pokazao tako veliku ljubav da se utjelovio, umro i uskrsnuo za nas; onaj Bog koji traži da ga slijedimo i da dopustimo da nas preobrazi njegova neizmjerna ljubav kako bismo obnovili svoj život i svoje odnose; onaj Bog koji nam je darovao Crkvu da bismo zajedno kročili ovim svijetom i po Riječju i sakramentima obnovili čitav ljudski grad da može postati Božji grad.

 

(Kateheza Benedikta XVI. na općoj audijenciji u srijedu 28. studenoga 2012.).

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abraham, autograf.hr, Benedikt XVI., Bog, djeca, Društvo, Evanđelje, Isus, Joseph Ratzinger, komunikacija, korizma, kraljevstvo, molitva, Rim, sveti Pavao, Uskrs, Vatikan, vjera, život

Korizmeni poziv

Autor: autograf.hr / 09.03.2014. Leave a Comment

Jesi li ikad razmišljao da sve što se tiče tebe istovremeno dotiče i mene, jer sve što te se dotiče, dotiče se i zjenice mojega oka. Ti se meni drag, neprocjenjiv si, ja sam te zavolio, neizmjerno si vrijedan u mojim očima. Zato mi je posebno zadovoljstvo da te odgajam.

 

Kad te snađu iskušenja i neprijatelj navali kao rijeka; znaj da to od mene dolazi, da tvoja nemoć osjeća potrebu za mojom snagom i da si siguran samo kad se ja borim za tebe.

 

Ako se nađeš u teškim prilikama, među ljudima koji te ne razumiju, koji ne vode računa o tome što je drago duši tvojoj: koji te jednostavno odbacuju; i to od mene dolazi. Jer, ja sam Bog koji upravljam prilikama; ti se nisi slučajno našao na tom mjestu, to je upravo ono mjesto koje sam ti ja odredio. Molio si me da te naučim poniznosti: evo vidi; stavio sam te u onu sredinu i u onu školu gdje se ta lekcija uči. Tvoja sredina i ljudi s kojima živiš samo ispunjavaju moju volju.

Kad te snađu iskušenja i neprijatelj navali kao rijeka; znaj da to od mene dolazi, da tvoja nemoć osjeća potrebu za mojom snagom i da si siguran samo kad se ja borim za tebe

 

Ako se nalaziš u oskudici i teško spajaš kraj s krajem; znaj da sam ja to dopustio jer ja upravljam materijalnim sredstvima i hoću da mi se obraćaš da spoznaš da o meni ovisi tvoj život. Rezerve moje dobrote su neiscrpne.

 

Ja hoću da se uvjeriš u moju vjernost i istinitost mojih obećanja, da se ne dogodi da ti mogu reći u tvojoj nevolji: ”Nisi vjerovao Gospodu, Bogu svojemu!“

 

Ako proživljavaš noć bola, ako si odvojen od svojih bližnjih, i to od mene dolazi. Ja sam tvoj Utješitelj i Iscjelitelj u bolesti, ja sam to dopustio da bi mi se ti obratio i da bi u meni našao vječnu utjehu.

 

Ako si se razočarao u svojemu prijatelju, u onome kome si otvorio svoje srce – i to od mene dolazi – ja sam dopustio da se razočaraš kako bih ti pokazao da je Gospod Bog tvoj najbolji prijatelj. Nekome moramo pokloniti srce svoje, ali ako to srce poklonimo nekome na zemlji, znaj da te svi mogu povrijediti.

 

Ja hoću da mi ti sve prinosiš i sve povjeravaš. Netko te je oklevetao – prepusti tu stvar meni i prikloni mi se, meni, pribježištu svome, da bi te izbavio od zlog jezika. Ja ću iznijeti tvoju istinu na svijetlost dana i dokazati ću tvoju nevinost.

Ako se nalaziš u oskudici i teško spajaš kraj s krajem; znaj da sam ja to dopustio jer ja upravljam materijalnim sredstvima i hoću da mi se obraćaš da spoznaš da o meni ovisi tvoj život. Rezerve moje dobrote su neiscrpne

 

 

Ako su se svi tvoji planovi srušili i ako si klonuo dušom i tijelom, znaj da sam ja to dopustio. Ti si pravio planove i iznosio ih meni da ih ja blagoslovim, ali ja hoću da ti prepustiš da ja upravljam prilikama tvojega života. Tada će sva odgovornost pasti na mene jer je ona previše teška za tebe i ti sam ne možeš izići na kraj s njom.

 

Ako su te neočekivano snašle životne nevolje i tuga ispunila srce tvoje znaj; ja sam to dopustio. Ja hoću da tvoje srce i tvoja duša uvijek budu vatreni pred očima mojim i da Imenom mojim pobjeđuješ svaku malodušnost.

 

Ako već dugo ne dobivaš vijesti od onih koje voliš i u svojoj malodušnosti padaš u očaj; i to od mene dolazi. Kroz patnju tvoje duše ja ispitujem snagu tvoje vjere u moja obećanja te silu i snagu tvoje molitve za tvoje bližnje. Prepusti brigu o njima pokrovu moje Božanske Majke i mojoj očinskoj ljubavi.

 

Ako te je snašla bolest, znaj da sam ja i to dopustio. Ja hoću da me ti u svojoj tjelesnoj nemoći još dublje upoznaš. Hoću da ne mrmljaš u kušnjama i da  ne ispituješ moje nepronicljive planove za spasenje ljudskih duša, nego da se s povjerenjem prepustiš meni i dođeš pod moje okrilje.

 

Ako si maštao da učiniš neko posebno djelo radi mene, a umjesto toga pao si u bolesničku postelju i onemoćao, znaj da i to od mene dolazi. Kad si bio zdrav bio si prezauzet svojim poslovima i tvoje misli bile su daleko od mene. Sjeti se, dijete moje, da su se mnogi udaljili od velikih svjetskih poslova da bi u miru naučili neprestano se moliti.

Ako su te neočekivano snašle životne nevolje i tuga ispunila srce tvoje znaj; ja sam to dopustio. Ja hoću da tvoje srce i tvoja duša uvijek budu vatreni pred očima mojim i da Imenom mojim pobjeđuješ svaku malodušnost

 

Ako si neočekivano pozvan da preuzmeš neki teški i odgovorni položaj, idi i prihvati i osloni se na mene. Ja ti povjeravam taj zadatak jer te je za to blagoslovio Gospod Bog tvoj u svim djelima tvojim i u svemu što svojim rukama budeš radio.

 

Jesi li ikad razmišljao, sine, da ja znam sve tvoje nevolje i patnje, sve borbe i slabosti tvoga života. Ja znam tvoj kukavičluk i grijehe tvoje. I usprkos tome kažem ti: dijete moje, daj mi svoje srce i ljubi me takav kakav jesi. U svakom trenutku i u svakoj situaciji u kojoj se nalaziš, od oduševljenja do potištenosti, u vjernosti ili nevjernosti, ljubi me takav kakav jesi. Ja hoću ljubav tvog siromašnog srca. Ako čekaš da budeš savršen, tada me nikad nećeš ljubiti.

 

Zar ja ne bih mogao iz svakog zrna pijeska stvoriti anđela serafina koji zrači čistoćom, plemenitošću i ljubavlju?! Zar ja nisam svemoguć?! I ako se meni sviđa da namjesto anđelima dam prednost ljubavi tvojega srca; nisam li ja Gospodar svoje ljubavi?!

 

Dopusti da te volim jer hoću tvoje srce. Ja ću te vremenom preobraziti, ali danas; ljubi me takav kakav jesi. Ja želim da ti ovo činiš, ja želim vidjeti kako iz dubine tvojeg bića raste ljubav. Ja u tebi ljubim također i tvoje slabosti, ljubim ljubav u srcima vjernih. Ja želim neprestano iz srca vjernih slušati zov: ”Gospodine Isuse, ja te ljubim!“

Ja jedino želim pjesmu tvojeg srca, a ne želim tvoju mudrost i talent. Za mene je jedino važno; da vidim kako radiš s ljubavlju. Kad bih ti sve talente dao ti bi, tako slab, njima hranio svoje sebeljublje. Ja bih te mogao odrediti i za velike stvari, ali ne; ti trebaš biti beskoristan sluga. Štoviše, ja ću ti oduzeti i ono malo što imaš jer ja sam te stvorio samo za ljubav

 

Ja jedino želim pjesmu tvojeg srca, a ne želim tvoju mudrost i talent. Za mene je jedino važno; da vidim kako radiš s ljubavlju. Kad bih ti sve talente dao ti bi, tako slab, njima hranio svoje sebeljublje. Ja bih te mogao odrediti i za velike stvari, ali ne; ti trebaš biti beskoristan sluga. Štoviše, ja ću ti oduzeti i ono malo što imaš jer ja sam te stvorio samo za ljubav.

 

Danas stojim pred vratima tvog srca kao prosjak. Ja, car careva, kucam i čekam, požuri otvori mi. Ne pozivaj se na svoju bijedu. Kad bi ti potpuno mogao shvatiti svoje siromaštvo, ti bi umro od bola i ono što bi me uistinu zaboljelo bilo bi to kad bih vidio da sumnjaš i gubiš povjerenje u mene. Želim također da misliš na mene svakog trenutka, i danju i noću, a također želim da beznačajne poslove obavljaš iz ljubavi prema meni.

 

Računam na tebe da mi daruješ radost svojim povjerenjem i ne brini što ne posjeduješ jer ja ću ti darovati, ako mi daruješ ljubav; ja ću ti darovati tako mnogo da ćeš ljubiti više nego što možeš sanjati. Misli na to da me ljubiš takav kakav jesi.

 

I neka dođe što hoće, ne čekaj da budeš svet da bi me mogao ljubiti jer onda me nikad nećeš ljubiti. A sad, dijete moje, idi – idi – ljubi me takav kakav jesi, svom svojom snagom, svim srcem svojim, cijelim životom svojim.

 

Sjećaj se da je svaka nevolja Božja pouka, prilika da nešto naučiš. Usadi u srce svoje riječi koje sam ti danas objavio, to od mene dolazi. Jer za tebe ovo nije samo riječ, zapamti; ovo nije samo riječ, već je ovo tvoj život.

 

(Iz djela svetih Otaca)

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, autograf.hr, dobrota, duša, iskušenje, kolumna, korizma, ljubav, nemoć, potreba, poziv, srce, stvaranje, tuga, život

U habit maškaran

Autor: Nela Vlašić / 07.03.2014. 1 Comment

Sjećate li se kako je, ima tome pet-šest godina, kardinal Josip Bozanić zatražio od Državnoga odvjetništva da provede istragu protiv Ivana Fumića koji je u Jasenovcu govorio o povezanosti Katoličke crkve u Hrvata s ustaštvom. Crkva, kazao je Fumić, “posljednji je bastion ustaštva”.

 

Izjava je izazvala snažne reakcije u javnosti – gotovo da nije bilo medija koji nisu nagađali kako će ovaj ostarjeli antifašist biti stavljen iza rešetaka zbog verbalnog delikta. Hoće li mu suditi za širenje lažnih i uznemirujućih glasina ili za kazneno djelo širenja mržnje, rasne i vjerske netrpeljivosti.

 

Fumićev radikalizam osudio je i tadašnji premijer, a sadašnji uznik Ivo Sanader okarakteriziravši ga apsolutno pretjeranim i neprimjerenim Spomen području Jasenovac. I za njega je bio u toj mjeri skandalozan da je našao za shodno pozvati institucije da odrade posao ako to kardinal zatraži…

Kad se već drznuo da s oltara određuje mjeru po kojoj bi građani trebali birati vlast, količinu domoljublja i privrženosti Hrvatskoj onih koji će ju voditi i predstavljati, trebao je, brate, ići hrabro do kraja i dati nam imena, prezimena, biografije očeva i djedova

 

Na godišnjem susretu novinara i glavnih urednika, što tradicionalno biva upriličen na Kaptolu za Dan medija, Josip Bozanić je, odgovarajući na pitanje nekog od kolega, kazao da u govoru Ivana Fumića ima dovoljno elemenata za kazneni progon.

 

I tko zna što bi bilo, bi li DORH potegao prijavu, da Fumić nije mrvu reterirao kazavši kako mu je jedina namjera bila dovesti vrh Katoličke crkve u Jasenovac. I, bogami, uspio je.

 

Nedugo iza tog nemilog incidenta kardinal Bozanić predvodio je hodočašće četiri stotine svećenika u Novu Gradišku, Jasenovac i Petrinju. U propovijedi u jasenovačkoj crkvi govorio je o logoru, ali i odbacio svaku krivicu Katoličke crkve za strašne zločine što su se u njemu zbili jasno kazavši da se ne dolazi pravdati i ispričavati, premda prepoznaje grijeh onih koji su nedostojno nosili katoličko ime. Usprkos jasnoj osudi ustaškoga režima nije ipak odolio izjednačavanju krivnje, pa je i tom prigodom potpuno nepotrebno spomenuo žrtve i nepravdu Bleiburga i Brozova sustava. Njegov posjet Jasenovcu za mnoge je bio veliko razočarenje.

 

Naravno da se kardinal Bozanić, rođen iza Drugog svjetskog rata daleko od Jasenovca i Gradiške Stare, ne osjeća i ne treba osjećati krivim za zločine što ih je dio katoličkih vjernika i klera bliskog Paveliću za NDH činio. Nitko to od njega nije ni očekivao. Od njega se očekivala dosljednost. Ono što od kardinala i danas očekuju vjernici, ali i svi drugi građani Hrvatske, jest minimum te dosljednosti.

 

Kao što je za ishitrenu i u Fumićevu govoru ničim argumentiranu etiketu “bastiona ustaštva” zatražio reakciju Državnoga odvjetništva, trebao se valjda slično ponijeti ili barem reagirati na istup sisačkoga biskupa Vlade Košića. On je, predvodeći misno slavlje za domovinu, opetovano prizivao lustraciju.

Morat ćemo čekati da kardinal Bozanić od DORH-a zatraži kazneni progon svog biskupa zbog govora mržnje, pa da iz Odvjetništva u medije iscuri na koga je Košić ciljao i da lijepo znamo što nam je na sljedećim izborima činiti. Koga zaokružiti , a da nas vrag ne odnese zbog krivog odabira. Ovako mi je to mlaćenje prazne slame – nigdje ni zrna konkretne, za carstvo nebesko korisne informacije

 

Košić je, između ostalih desničarskih tlapnji o petoj koloni, rekao i kako sinovi udbaša, najgorih zločinaca i nadalje vladaju zemljom… Ja već danima razmišljam tko su sinovi? Na koga se tako žestoko okomio? Zašto ovaj Varaždinec domovine sin (na službi u Sisku) ne imenuje djecu zločinaca?

 

Dok on tako uronjen u Boga snagom propovijedi otima naše politički zabludjele duše vragu, misli li možda na, meni benignog, saborskog zastupnika Miroslava Tuđmana. Ovaj profa je bio na čelu tajnih službi. Njemu je otac bio politički komesar Zagorskoga partizanskog odreda, pa potom i divizije, član Vrhovnog štaba Jugoslavenske armije. Tata Tuđman bio najmlađi poslijeratni general, sa samo 37 godina, a to se, znamo, ne postaje podrivanje sustava (Košić bi, pretpostavljam, rekao režima). Bio je i predsjednik “Partizana”. Obojica su, i tata i sin, bili članovi biskupima omražene Komunističke partije Jugoslavije. Nevjernici dakle…

 

Drugi mi nitko ne pada napamet!

 

Kad se već drznuo da s oltara određuje mjeru po kojoj bi građani trebali birati vlast, količinu domoljublja i privrženosti Hrvatskoj onih koji će ju voditi i predstavljati, trebao je, brate, ići hrabro do kraja – dati nam imena, prezimena, biografije očeva i djedova.

 

Morat ćemo čekati da kardinal Bozanić od DORH-a zatraži kazneni progon svog biskupa zbog govora mržnje, pa da iz Odvjetništva u medije iscuri na koga je Košić ciljao i da lijepo znamo što nam je na sljedećim izborima činiti. Koga zaokružiti, a da nas vrag ne odnese zbog krivih odabira. Ovako mu je to mlaćenje prazne slame – nigdje ni zrna konkretne, za carstvo nebesko korisne informacije.

Teatralno je zapitao: “Je li primjereno da svi isto misle, je li primjereno da svi u toj državi moraju isto trubiti? Jel’ se smije drugačije misliti i reći, je li tu vlada demokracija ili jednoumlje koje se nameće svima kao obrazac mišljenja!” Opet me je Košić zabrinuo i doveo u nedoumicu. Brine me tko mu to ne da drugačije misliti. Ne znam tko mu brani govoriti i istupati. Crkva i crkvene dogme? Aktualna vlast? Zar ga netko hapsi, proganja, prijeti mu. Tko? Rim, Kaptol, netko s Markova trga? 

 

Šalu na stranu, mada ovaj istup biskupa nije drugo do burleska, vragolija u habit kostimiranog desničara koji se ne može odlučiti bi li propovijedao ili bi se bavio politikom i istupima pomogao “svojima”. Jedan je dan naš Varaždinec domovine sin svećenik zadužen za ekumenu i dijalog, a drugi dan umjesto lemozine prikuplja jeftine političke poene loveći utvare prošlosti tako zdušno da bi mu i politički neinventivni Karamarko pozavidio. Dok tako zaogrnut patriotizmom i mantijom riga mržnju i razdor u ionako podijeljenoj zemljici, ni svjestan nije koliko kao svećenik negira sam sebe. Istupa krajnje neodgovorno.

 

Ako ga je na svečanoj misi za domovinu, što bi rekao predsjednik HDZ-a ponijela atmosfera i Vukovarci u “publici”, čemu infantilno inzistiranje i nekoliko dana poslije? Svojim egocentričnim ponašanjem zbilja šteti.

 

Bacio je sjenu na inače dobru i aktualnu izjavu Komisije Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax” o Vladinim reformama. Biskupi su, naime, poručili da strukturne reforme pogoduju bogatima, a štete radništvu, ali je kod mnogih nelagodu i nepovjerenje izazvalo upravo Košićevo uporno inzistiranje na prošlotjednoj difamaciji vlasti. Ovaj puta žrtva nije domovina – u srijedu je žrtvu radio od sebe. Teatralno je zapitao: “Je li primjereno da svi isto misle, je li primjereno da svi u toj državi moraju isto trubiti? Jel’ se smije drugačije misliti i reći, je li tu vlada demokracija ili jednoumlje koje se nameće svima kao obrazac mišljenja!”

 

Opet me je Košić zabrinuo i doveo u nedoumicu. Brine me tko mu to ne da drugačije misliti. Ne znam tko mu brani govoriti i istupati. Crkva i crkvene dogme? Aktualna vlast? Zar ga netko hapsi, proganja, prijeti mu. Tko? Rim, Kaptol, netko s Markova trga?

 

Možda ga je preplašio zahtjev Đure Njavre upućen Vladi da se prestane s izazivanjem ideoloških i svjetonazorskih sporova – možda se prepoznao?

 

No maškare su prošle. Možda bi se i sisački biskup trebao odmaknuti od karnevalskog ludila, skinuti masku desničara i barem u ove korizmene dane biti tek svećenik, čovjek koji će svoju biskupiju pokušati pretvoriti u “bastion ekumenizma i dijaloga s različitima”… Koja pokora, a?

Filed Under: POGLED S LIJEVA Tagged With: autograf.hr, Crkva, DORH, Hrvatska, Ivan Fumić, Jasenovac, Kaptol, kardinal Josip Bozanić, kolumna, korizma, mediji, NDH, Nela Vlašić, Pavelić, Pogled s lijeva, Sisak, Udba

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT