Piše: Danica Ramljak

 

Postovana gospođo Danice Ramljak,

 

šaljem Vam odgovore na 11. javno postavljenih pitanja. Slažem se s Vama, javnim postavljanjem pitanja i javnim odgovorima nastala je moderna demokracija. Demokracija je suprotnost stanju u kojem se građani boje postavljati neugodna pitanja političarima zbog mogućeg javnog linča, političke osvete i kazne. Demokracija je stanje u kojem političari ne mogu ni sanjati da ih politička moć štiti od obaveze odgovora na javno postavljena pitanja o važnim temama. Demokracija je stanje suprotno političkoj propagandi u kojoj se poruke šalju samo u jednom smjeru i mjere snagom decibela, minutama oglasa ili oduševljenim povicima istomišljenika. U demokraciji su javna pitanja upućena kandidatu i javnosti.

 

Zbog toga mi je Vaša forma jednako važna kao i sadržaj. Pitanja o odnosima SAD-a i Hrvatske su doista važna pitanja. Pitanja koje ste postavili (zašto podržavam suradnju u regiji, što sam učinio za Hrvate u BiH, nafta u Jadranu, Lex Perković) su glavna pitanja mojih političkih konkurenata. I Vaše “bonus” pitanje što mislim o Vladi Zorana Milanovića je njihovo bonus pitanje. Gospođa Grabar Kitarović i šef HDZ-a gospodin Karamarko postavljaju ih svaki dan. Vjerojatno misle da su jako teška. Vidjet ćemo za koga.

Dao sam ozbiljnu ocjenu dviju vlada s kojima sam surađivao, onu gospođe Kosor i onu gospodina Milanovića. Obje su imale i uspjehe i neuspjehe. Ušli smo u Europsku uniju, dijelom uveli red u državu. Za to zaslužuju priznanje koje im nitko neće moći oduzeti. Na ekonomskom planu ni jedna ni druga vlada nisu provele ključne strukturne reforme. Za to zaslužuju kritiku kao i sve vlade u zadnjih dvadeset godina. Može li jasnije? Uostalom, Google, suprotno spinu koji koriste oponenti, daje podatke o desecima medijskih nastupa na kojima sam kritizirao Vladu, a i ona mene

 

BONUS PITANJE: Zašto izbjegavate dati ocjenu rada Vlade Zorana Milanovića iako od Vas to traži gospođa Kitarović?

Moje je životno pravilo da najprije treba riješiti pitanja za koje suparnici misle da su najteža. Zato ću Vam odmah odgovoriti na ovo, kako kažete, “bonus pitanje”.

 

Prvo. Dao sam ozbiljnu ocjenu dviju vlada s kojima sam surađivao, onu gospođe Kosor i onu gospodina Milanovića. Obje su imale i uspjehe i neuspjehe. Ušli smo u Europsku uniju, dijelom uveli red u državu. Za to zaslužuju priznanje koje im nitko neće moći oduzeti. Na ekonomskom planu ni jedna ni druga vlada nisu provele ključne strukturne reforme. Za to zaslužuju kritiku kao i sve vlade u zadnjih dvadeset godina. Može li jasnije? Uostalom, Google, suprotno spinu koji koriste oponenti, daje podatke o desecima medijskih nastupa na kojima sam kritizirao Vladu, a i ona mene.

 

Drugo. Zašto gospođa Grabar Kitarović misli da samo ona ima pravo postavljati pitanja, a ne davati odgovore? Zašto i nju ne bismo pitali za ocjenu rada Vlade u kojoj je gospođa Grabar Kitarović bila ministrica vanjskih poslova, u vladi Ive Sanadera? Istina je, na sučeljavanju Media Servisa, rekla je kako je to naša najuspješnija vlada. Ali, što je stvarnost, gdje je objektivnost? Da citiram govor uz presudu sutkinje Ivane Čalić u predmetu protiv visokih dužnosnika HDZ-a i same stranke – stranke u čijem je predsjedništvu i u čijoj je vladi bila i gospođa Grabar Kitarović.

 

“Ipak, sud je jasno rekao da je odgovornost u slučaju Fimi-Media ležala na puno više osoba iz HDZ-a, od onih petero koji su osuđeni. Treba reći da sustav koji je pogodovao počinjenju ovih kaznenih djela nije samo pet fizičkih osoba. Omogućili su ga svi oni pojedinci koji su za to barem znali, a na neki način su u tome i sudjelovali. Oni koji su spuštali glavu, oni koji su je okretali od problema, oni koji su zatvarali oči, i oni koji su šutjeli o tome. Svi su oni prešutno podupirali ovakav način funkcioniranja sustava te time pridonijeli njegovoj održivosti. Na opisani način, koji je doveo do kaznenog postupka protiv HDZ-a, stavljen je na stup srama i onaj dio članstva koji s počinjenjem kaznenih djela nema nikakve veze.”

 

Pristojno sam mjesecima slušao uvredljive govore, ali to ne znači da ne pamtim i ne vidim što su drugi radili u Zagrebu, ili u Washingtonu. Smatram da mnogi ljudi to također vide. Predlažem protukandidatima da se okrenemo pitanjima o budućnosti, jer su ta pitanja puno važnija i puno teža od demagoških.

Zašto gospođa Grabar Kitarović misli da samo ona ima pravo postavljati pitanja, a ne davati odgovore? Zašto i nju ne bismo pitali za ocjenu rada Vlade u kojoj je gospođa Grabar Kitarović bila ministrica vanjskih poslova, u vladi Ive Sanadera? Istina je, na sučeljavanju Media Servisa, rekla je kako je to naša najuspješnija vlada. Ali, što je stvarnost, gdje je objektivnost?

 

Stvarno je životno pitanje kako provesti strukturne reforme koje se odgađaju punih 20 godina? Kako? Lupati šakom o stol? Vikati da ćete sazvati sjednicu vlade koju zapravo po ustavu ne možete sazvati? Govoriti, kao što kaže gospođa Grabar Kitarović, da nemamo ustavnu krizu, pa nisu potrebne ustavne reforme? Kakva površnost i neznanje! Država nam je u strukturnoj blokadi već dvadeset godina. Treba pročitati pismo bivšeg premijera Nikice Valentića predsjedniku Tuđmanu davne 1995. O čemu on govori? O nejasnim ovlastima institucija.

 

Na sve to još dolazi katastrofalna administrativna organizacija zemlje. Stvorena je da se mogu dobivati izbori, a ne da bi zemlja i ekonomija mogle funkcionirati. Imamo 577 načelnika, gradonačelnika i župana. Hrvatska ima najveći broj plaćenih političara na broj stanovnika u Europi. Želim tome konačno stati na kraj. Gospođa Grabar Kitarović i gospodin Karamarko brane taj propali sustav, jer u njemu plaću prima većina članova HDZ-a. Jedino oni u Europi tvrde da ne treba stvarati moćne regije. To je prava istina. Ali, ovo je trenutak u kome ne kanim popustiti niti HDZ-u, niti bilo kojoj drugoj antireformskoj stranci u ovoj zemlji, zato što to čine samo iz neznanja, ili iz interesa. Vratimo se na bitno.

 

HDZ je održao press konferenciju na temu Ustavnih promjena i gospodarskog rasta. Opet su pokazali da ne žele, ne mogu i ne znaju provesti nikakve promjene. Posebno ne žele promjene teritorijalnog ustroja države. Dohvatili su se i primjera Poljske. Poljska ekonomija je danas zvijezda europske unije. Zašto? Poljaci su učinili upravo ono što HDZ nikako ne želi. Predsjednik HDZ-a je izričito, nekoliko puta izjavio da 21 županija mora ostati. Poljska je uspjela u svojim reformama jer je broj regija (voivodship) smanjila s 49 na 16.

 

Poljska je u vremenu od samo dvije godine donijela novi Ustav koji je postavio potpuno nove političke temelje zemlje, provela administrativnu reformu i lansirala vladin program ekonomskih reformi. Ekonomski program koji je provediv samo unutar nove strukture države. Ne znaju da postoji posebna grana ekonomije “constitutional economics” (http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/economic-sciences/laureates/1986/press.html) Osnivač je James McGill Buchanan koji je dobio Nobela zbog objašnjenja veze između “ugovornih i ustavnih temelja i ekonomskog i političkog odlučivanja”.

Stvarno je životno pitanje kako provesti strukturne reforme koje se odgađaju punih 20 godina? Kako? Lupati šakom o stol? Vikati da ćete sazvati sjednicu vlade koju zapravo po ustavu ne možete sazvati? Govoriti, kao što kaže gospođa Grabar Kitarović, da nemamo ustavnu krizu, pa nisu potrebne ustavne reforme? Kakva površnost i neznanje! Država nam je u strukturnoj blokadi već dvadeset godina. Treba pročitati pismo bivšeg premijera Nikice Valentića predsjedniku Tuđmanu davne 1995. O čemu on govori? O nejasnim ovlastima institucija

 

Dojam je u javnosti i Vaši kritičari ističu da ste se u svom mandatu prečesto sastajali s čelnicima država u regiji, a premalo s liderima zemalja EU, SAD i ostatka svijeta. Kako to komentirate i zašto Vam je regija fokus?

Kažete da volite konkretne odgovore i konkretne rezultate. I ja to poštujem. U proteklih pet godina naš je državni cilj broj jedan bio ulazak u Europsku uniju. Ostvarili smo taj cilj. Hrvatska je punopravna članica EU. Kako smo do toga došli? Kroz vrlo dobru suradnju s premijerkom Kosor i odličnu suradnju s Odborom gospođe Pusić, današnjom ministricom, i surađujući s velikim brojem zastupnica i zastupnika u Hrvatskom saboru. Bio je to općenacionalni i svestranački cilj. Ustav kaže da je predsjednik Republike sukreator i suprovoditelj vanjske politike. Tijekom tog razdoblja susreo sam se s desecima europskih ministara, premijera, kraljica i kraljeva. Uvjerili smo ih da je Hrvatska europska zemlja koja je ispunila tražene uvjete.

 

Evo krenut ću od netipičnog državnika, dva puta sam razgovarao s Papom Benediktom XVI. Tri puta sam susreo Papu Franju. Posebno je bio važan susret s predsjednikom Obamom. Susreo sam gospođu Merkel nekoliko puta, doveo je u Dubrovnik. Susreo sam premijera Ujedinjenog Kraljevstva Camerona, predsjednika Češke Klausa, Slovačke Gašparovića, Njemačke Gaucka. S predsjednikom Francuske Hollandom otvorio sam Festival hrvatske kulture u Parizu. Susreo sam, kad je još bio potrepdsjednik, predsjednika Kine Xi Jinpinga, zatim japanskog princa i princezu Akishino, i nekoliko okrunjenih glava zapadne Europe, uključujući britansku kraljicu Elizabetu II.

 

Drugi važan cilj bio je vanjska politika Hrvatske kao europske države u regiji Jugoistočne Europe. Koji je drugi rezultat? Očigledno poboljšanje odnosa u regiji. To nije isključivo moja ocjena. To je ocjena, gospođo Ramljak, i Vaše druge domovine SAD-a. Zašto sam se borio za taj cilj? Prvo, to je pitanje sigurnosti. Kaže se da više vrijedi dobar susjed, nego najviši zid kojim se ogradimo. Želim da sa svim našim susjedima imamo dobre odnose. To nam jamči mir i stabilnost. Mi smo danas ekonomski snažniji od svojih susjeda, članica smo NATO saveza. Nema naznaka da bi nas netko napao, ali ako mislite da naša sigurnost nije na iskušenjima, onda se varate. Pogledajte druge vrste ugroza: terorizam, trgovina oružjem, drogom, trgovina bijelim robljem, organizirani kriminal.

Na sve još dolazi katastrofalna administrativna organizacija zemlje. Stvorena je da se mogu dobivati izbori, a ne da bi zemlja i ekonomija mogle funkcionirati. Imamo 577 načelnika, gradonačelnika i župana. Hrvatska ima najveći broj plaćenih političara na broj stanovnika u Europi. Želim tome konačno stati na kraj. Gospođa Grabar Kitarović i gospodin Karamarko brane taj propali sustav, jer u njemu plaću prima većina članova HDZ-a. Jedino oni u Europi tvrde da ne treba stvarati moćne regije. To je prava istina

 

A pored svih tih ugroza, upravo zato jer smo dobro surađivali sa susjedima, Hrvatska je ovih pet godina moga mandata bila sigurna zemlja. Ta sigurnost je vrijednost koja nam omogućava i turističku sezonu i suradnju i gospodarske uspjehe. Sigurno nam je susjedstvo važno i radi gospodarskih interesa. Naše vodeće kompanije ostvarile su milijardu eura investicija u regionalne ekonomije. Sve je više ulagača iz Hrvatske u susjedne zemlje. Sve je veći naš ekonomski interes u tome području i nakon toga bi netko da se ne bavimo regijom. Pa taj netko je neodgovaran.

 

I konačno, imamo ratne traume. I njih treba razriješiti. Najvažnije pitanje koje imamo za riješiti sa susjedima u političkom i moralnom smislu su nestali. I u tome smo otvorili procese suradnje sa Srbijom. Naš je interes riješiti pitanje mirovina, izbjeglica, obnove objekata, bivše savezne imovine, otetog blaga za vrijeme rata iz Hrvatske. Ako netko misli da je moguće riješiti pitanja poput odgovornosti za zločine, uključujući rješavanje i pitanja državnih granica, a da ne surađujete sa susjedima, onda taj blago rečeno nema pojma o politici, a posebno ne o vanjskoj politici. Gospođa Grabar Kitarević me kritizira radi regionalne politike, a bila je u kampanji u regiji, u susjedstvu.

 

Je li regija važna samo kad trebamo uzeti glas Hrvata iz susjednih zemalja? Njezina defanzivna, zapravo preplašena regionalna politika trpi od predrasuda prošlosti i nije prihvatljiva. Hrvatska mora biti predvodnik artikuliranja i kreiranja politike EU prema zemljama u jugoistočnoj Europi. Vodeći političari u Europskoj uniji i u razvijenom svijetu imaju uz obaveze obrane institucija i pravila demokracije prvenstvenu zadaću podržavati kompanije koje stvaraju radna mjesta i nose tehnološki razvoj. Nije im zadaća dizati sebi rejting tako da fantaziraju o neprijateljima politike “tzv. regiona”. Gospođa Merkel je najveći promotor njemačkog gospodarstva, Cameron britanskog. Hvala Vam na pitanju, ja ću i dalje i u drugom mandatu nastaviti europsku politiku. Nastaviti ću voditi i aktivnu hrvatsku regionalnu politiku. Izuzetno su važne za Hrvatsku.

 

Kako vidite status Hrvata u Bosni i Hercegovini i što ste kao Predsjednik poduzeli da u toj susjednoj zemlji njihov položaj bude zadovoljavajući? Podržavate li reviziju Daytonskog sporazuma u kojem je SAD pod vodstvom predsjednika Clintona odigrao ključnu ulogu?

Predsjednik Clinton je svojom odlučnošću odigrao ključnu ulogu u završetku rata na području bivše Jugoslavije. Ne samo na temi stanja u BiH. Hrvati u Bosni i Hercegovini su konstitutivan narod. To je neupitna činjenica o kojoj svi koji danas žele dobrobit toj državi moraju voditi računa. Jednako je nužno učiniti još napora kako bi se taj konstitutivni status do kraja realizirao. Protekli izbori otvorili su prostor za napredak. Hrvati u BiH su izabrali svog stvarnog predstavnika u Predsjedništvu BiH i time započeli proces aktivnog i ravnopravnog sudjelovanja u vlasti susjedne nam države.

Hrvatska je ovih pet godina moga mandata bila sigurna zemlja. Ta sigurnost je vrijednost koja nam omogućava i turističku sezonu i suradnju i gospodarske uspjehe. Sigurno nam je susjedstvo važno i radi gospodarskih interesa. Naše vodeće kompanije ostvarile su milijardu eura investicija u regionalne ekonomije. Sve je više ulagača iz Hrvatske u susjedne zemlje. Sve je veći naš ekonomski interes u tome području i nakon toga bi netko da se ne bavimo regijom. Pa taj netko je neodgovaran

 

Stoga dajem i davat ću i dalje punu podršku nastojanjima bosanskohercegovačkih Hrvata da osiguraju istinsku jednakopravnost s druga dva konstitutivna naroda: kroz dijalog, međusobno razumijevanje i kompromis. Što sam kao predsjednik poduzeo za Hrvate u BiH? Zanimaju Vas konkretni rezultati? Možda je bolje da citiram člana predsjedništva BiH Dragana Čovića kako on vidi rezultate moje suradnje i rada na podršci Hrvatima u BiH.

 

“Predsjednik Josipović i ja smo imali dobru suradnju i prijateljstvo jer u zadnje tri četiri godine mislim da je predsjednik Josipović posjetio BiH od Brčkog, Orašja, Tuzle, pa do Mostara više puta.” Čini li Vam se gospodin Čović dovoljno kredibilnim za ovu ocjenu, a sadržaj odgovora dovoljno konkretnim? Ili će sada gospodin Dragan Čović član predsjedništva HDZ-a BiH doživjeti isto što ste i Vi proteklih dana, osudu i napade za nedomoljublje?

 

Što ste kao Predsjednik RH poduzeli da međunarodna zajednica nađe kvalitetno dugoročno rješenje za BiH i koji je rezultat?

Višekratno sam isticao da Dayton nije savršen sporazum, no tim sporazumom zaustavljen je rat. Danas o tome treba li ga mijenjati, moraju odlučiti narodi u BiH, uvijek uzimajući u obzir bi li promjena bila daljnji put stabilizaciji ili ne. Bosna i Hercegovina mora se istinski okrenuti prema svojoj europskoj perspektivi koja je danas njihova realna i jedina šansa. Šansa za koju sam se osobno zalagao i koja je danas prihvaćena kao najbolja opcija za BiH i u Europskoj uniji.

 

U svim svojim razgovorima nastojao sam pobliže pojasniti situaciju u BiH i akterima međunarodne politike koji su, iz ovih ili onih razloga, skloni na stvari gledati pojednostavljeno. Smatrao sam, a i danas si uzimam za pravo da, kao predsjednik države, koja je vitalno zainteresirana za stabilnost i prosperitet svojih susjeda, kao i za dobrobit hrvatskog naroda u BiH, potičem promišljanja o mogućim rješenjima i inovativnom pristupu rješenju problema u BiH. Eto, sada i Europska unija zagovara novi, fleksibilniji pristup prema BiH i iskreno se nadam da će BiH iskoristiti ovu priliku na dobrobit svih svojih naroda i građana. No, moram ponovo istaknuti da se međunarodna zajednica, pa ni Europska unija, neće miješati ni arbitrirati u unutarnjim procesima BiH. To je nešto o čemu moraju odlučiti narodi BiH.

Ulazak Hrvatske u EU otvorio je novu etapu u hrvatsko-američkim odnosima i otvorio velike mogućnosti. Gospodarski odnosi EU i SAD-a najveći su na svijetu, a trenutni pregovori o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu omogućit će uklanjanje trgovinskih barijera i olakšavanje ulaganja između EU-a i SAD-a. Uz rast i stvaranje novih radnih mjesta, to će nadamo se imati i pozitivan učinak i na hrvatsko gospodarstvo

 

Koliko ste Vi i Vaši suradnici i na koji način aktivno radili da se ojačaju hrvatsko-američki odnosi, posebice na polju gospodarstva, zaštite okoliša, znanosti i tehnologije?

Hrvatsko-američki odnosi su odlični, prijateljski i partnerski. To službeno i neslužbeno ističu predstavnici američke i hrvatske državne politike. To je nastavak politike koju vodimo već godinama. Prilikom svih mojih susreta s najvišim američkim dužnosnicima, od predsjednika Obame, do potpredsjednika Bidena i bivše državne tajnice Hillary Clinton, potvrđena je visoka razina razumijevanja i podrške u bilateralnim pitanjima kao i zajednička potpora regionalnoj politici koju sam vodio, posebno prema BiH. Jedan od glavnih pokretača bilateralnih hrvatsko-američkih odnosa je vojno-obrambena suradnja koja je karakterizirana kao saveznička i na bilateralnoj razini i u okviru NATO-a.

 

Po pitanju gospodarstva, Hrvatska i SAD imaju niz potencijalnih područja za jačanje gospodarskih veza, i na tome sigurno treba puno raditi. Nadamo se da će otvaranjem energetskih projekata u RH ta suradnja ojačati. Ulazak Hrvatske u EU otvorio je novu etapu u hrvatsko-američkim odnosima i otvorio velike mogućnosti. Gospodarski odnosi EU i SAD-a najveći su na svijetu, a trenutni pregovori o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu omogućit će uklanjanje trgovinskih barijera i olakšavanje ulaganja između EU-a i SAD-a. Uz rast i stvaranje novih radnih mjesta, to će nadamo se imati i pozitivan učinak i na hrvatsko gospodarstvo.

 

Tradicionalno je dobra suradnja između SAD-a i Hrvatske na području znanstvene razmjene, i kroz projekte razmjena znanja u području tehnologija. Tu, međutim, postoji veliki prostor za napredak. Nove tehnologije nezadrživo prodiru u naš prostor, posebno preko naših znanstvenika koji su uspješni i ugledni u svijetu znanosti, obrazovanja i tehnologije u SAD-u. Njihov doprinos unapređenju hrvatske znanosti i tehnologije je nemjerljiv, pa ga i kao čovjek iz obrazovanja i znanosti, svesrdno podržavam

 

Što je konkretni rezultat Vaše nedavne posjete SAD-u, susreta s potpredsjednikom SAD-a Bidenom u Washingtonu?

Vrlo konkretno? Koja je poruka potpredsjednika SAD-a Josepha Bidena prije deset dana na Energetskom i ekonomskom Vijeću Atlanskog vijeća u Istanbulu?

 

“Hrvatska je među zemljama koje imaju potencijal postati regionalni energetski centar. Uvjet je da pametno investira odmah, uz pomoć novca iz Europske unije, te da radi u suradnji sa svojim susjedima”, to je Bidenova poruka. Ona je između ostalog rezultat mog posljednjeg posjeta SAD-u u svibnju ove godine. Razgovori koje sam tamo vodio bili su prvenstveno posvećeni energetici i energetskim projektima. Prenio sam američkim sugovornicima da je Hrvatska stabilna zemlja, otvorena za strane investitore, u kojoj vrijede europska pravila i načela poslovanja.

 

Hrvatsku sam predstavio kao zemlju s jedinstvenim geo-političkim položajem koja može biti jedno od važnijih energetskih čvorišta u Europi. Ukrajinska kriza potvrdila je potrebu jačanja energetske sigurnosti u Europi, a značaj Hrvatske u tom kontekstu sve je veći, a to prepoznaju naši i europski i američki partneri. Sve veća američka potpora hrvatskim energetskim projektima, poput završetka LNG terminala na otoku Krku, kao i dolazak kancelarke Merkel ove godine u Dubrovnik, kamo je stigla na moj poziv, pokazuje kako se Hrvatsku doživljava kao pouzdanog i važnog partnera i da može igrati značajnu ulogu u energetskoj sigurnosti i diversifikaciji opskrbe energentima.

Plin je čišća opcija. Koliki su i kakvi energetski potencijali, kakva su nalazišta odgovorit će struka. Ali ne radi se samo o Jadranu, nafti i plinu. Isto vrijedi i za zaštitu tla u Slavoniji i Lici, čistoću zraka u velikim gradovima i bistrinu velikih vodnih resursa posvuda u Hrvatskoj. Zato su nam potrebne održive transportne, turističke i poljoprivredne strategije u Hrvatskoj. Strategije za koje postoje sredstva i investitori

 

Od ostalih tema koje bi Vas mogle zanimati, s potpredsjednikom Bidenom razgovarao sam i o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i o ukidanju viznog režima za hrvatske građane. Oba su pitanja prioritetna za poboljšanje i jačanje gospodarskih veza Hrvatske i SAD-a, i na tome treba još raditi.

 

Svakako treba napomenuti da je logičan nastavak ovog susreta bio i moj susret s predsjednikom Obamom u Varšavi. I tom smo prilikom vodili vrlo konkretne razgovore o energetskoj budućnosti Hrvatske. Neposredna posljedica – LNG terminal na otoku Krku, prepoznat je kao jedan od prioriteta EU politike, dobivena su sredstva od oko 5 milijuna eura za pripremu projekta.

 

Zašto ste nakon razgovora s bivšim potpredsjednik SAD Al Gorom promijenili svoje stavove prema eksploataciji nafte i plina u Jadranu? Jeste li ekonomske interese stavili ispred političke suradnje s Orahom i gospođom Mirelom Holy?

Više puta sam govorio i pisao o novoj ekonomiji, energetici i ekologiji. Objavio sam članke u Financial Timesu, u Wall Street Journalu, Business New Europe, dao sam izjave za vodeće televizijske poslovne mreže u SAD-u nakon razgovora s Al Gorom. Imao sam govor na konferenciji FT-ja u Londonu, naglasak je uvijek na ekonomiji i energetici, budućnosti – nezamislivoj bez novih, sigurnih i čistih tehnologija. Primjena tih tehnologija imperativ je i kad se radi o istraživanjima energetskih zaliha u Jadranu. Od toga nećemo odustati i nećemo raditi kompromise. Nema većeg gospodarskog interesa od očuvanja zdravog okoliša, čistog mora, ekološki prihvatljivih tehnologija. Dolaze u obzir samo resursi i tehnologije kojima će se zaštiti Jadran naš veliki prirodni i ekonomski resurs.

 

Plin je čišća opcija. Koliki su i kakvi energetski potencijali, kakva su nalazišta odgovorit će struka. Ali ne radi se samo o Jadranu, nafti i plinu. Isto vrijedi i za zaštitu tla u Slavoniji i Lici, čistoću zraka u velikim gradovima i bistrinu velikih vodnih resursa posvuda u Hrvatskoj. Zato su nam potrebne održive transportne, turističke i poljoprivredne strategije u Hrvatskoj. Strategije za koje postoje sredstva i investitori. S Al Gorom sam prvenstveno razgovarao o klimatskim promjenama i ugrozama koje prijete stanovništvu u svim dijelovima zemaljske kugle. Mislim da su protekli mjeseci sve u Hrvatskoj mogli uvjeriti da smo svi izloženi posljedicama klimatskih promjena, kao što su poplave ili orkanski vjetrovi i oluje koje su rušile sve pred sobom.

Jesmo li pokvarili odnose s Njemačkom zbog “Lex Perković”? Na žalost, to su bile politikantske teze, a bojim se i nade nekih ljudi iz opozicije. Te su se teze ponavljale sve do dolaska gospođe Anglele Merkel kao moje gošće u Dubrovnik. Konkretna podrška koju smo kao zemlja dobili više je nego jasan odgovor na prvo pitanje. Nikakvog kvarenja odnosa nije bilo

 

Priroda, u kojoj smo očito svojim djelovanjem poremetili ravnotežu, pokazala je svu silinu razorne snage što nam nalaže da se vratimo razumnoj eksploataciji resursa i njihovom korištenju. S gospođom Holy i strankom ORAH našao sam sličnosti u programskoj orijentaciji jer smatram da je razumna i uzima u obzir sve elemente o kojima treba voditi računa kad se planira naš budući razvoj. Održivi razvoj nije svrstavanje iza interesa kapitala ili interesa tzv. ”zelene agende“, nego razvoj koji uzima u obzir potrebe cijelog spektra interesa. U komunikaciji sam s Al Gorom koji nije samo ikona zelene politike i održivog razvoja, nego i jedan od najutjecajnijih ljudi u svijetu u segmentu gospodarstva. Nadam se da ćemo u 2015. imati prilike vidjeti u Hrvatskoj što znači ta nova strategija.

 

I na kraju principijelno pitanje Vama kao znanstvenici. Kako se definira dogmatizam? Zašto bi promjena stavova u informiranije, modernije, progresivnije i bolje bio problem? To je osnovni princip kritičkog mišljenja u znanosti. Problem su ljudi koji nazaduju u mišljenju, koji ne prihvaćaju inovacije u znanosti i u politici.

 

Mnogo je kritika na rad naše diplomacije. Što ste kao Predsjednik poduzeli da u diplomaciju odu kompetentni diplomati koji će adekvatno predstavljati Hrvatsku u svijetu?

Hrvatska je diplomacija stasala zajedno s hrvatskom državom. Naša je diplomacija, zajedno s predstavnicima države ugradila i uložila svoj stručni potencijal u realizaciju svih vanjskopolitičkih ciljeva koje smo postavili na samom početku, za međunarodno priznanje granica nove države, uspostave mira, sve do realizacije članstva u NATO-u i u Europskoj uniji. Vanjska politika je svakoj državi test ozbiljnosti i državotvornosti i traži da iziđemo izvan standarda koji su vrijedili zadnjih nekoliko desetljeća – kada se razgovaralo / i još se razgovara / samo u diplomatskim predstavništvima. Dolazi do dramatičnih promjena u konstrukciji odnosa u Europi i svijetu.

 

Hrvatska vanjska politika i ljudi koji sudjeluju u njenoj realizaciji morat će se prilagoditi upravo novim globalnim sigurnosnim, ekonomskim i energetskim odnosima. Hrvatska diplomacija morat će služiti prije svega promociji ekonomskih i sigurnosnih interesa zemlje. Ne radi se više samo o odnosu s vodećim međunarodnim organizacijama poput UN-a ili njihovim agencijama. Odnosi s vodećim globalnim medijima, vodećim globalnim sveučilištima, globalnim tehnološkim kompanijama postaju gotovo jednako važni kao i odnosi s državama i međunarodnim institucijama.

 

Vodili ste u inozemstvo nekoliko gospodarskih delegacija. Koje zemlje ste posjetili i koji je konkretan rezultat a ne samo politička obećanja?

U tom bih kontekstu istaknuo tri državna posjeta: Azerbajdžanu u ožujku 2012. (uz uzvratni posjet predsjednika Aliyeva 2013.), Kataru u studenom 2012. i Turkmenistanu u travnju 2014., jer sve tri države imaju golem gospodarski potencijal kad je riječ o investicijama i o trgovini. Sva tri posjeta ocjenjujem vrlo uspješnima – pokrenuli smo strateške razgovore o energetskoj suradnji i konkretnim projektima, potaknuli smo i probudili interes druge strane da surađuje s nama, potpisali smo krovne sporazume, poput onih o gospodarskoj suradnji i/ili o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji će omogućiti hrvatskim poduzetnicima da bolje i uspješnije posluju na tim tržištima.

 

Što se tiče strateških projekata o kojima smo razgovarali, uključujući tu i LNG terminal na Krku, posebno u vrijeme mojeg posjeta SAD-u, jasno je da su nastojanja dala rezultate. To je potvrđeno i tijekom razgovora s europskim i američkim saveznicima, da se Republiku Hrvatsku sve ozbiljnije promatra kao buduće novo europsko energetsko čvorište, jednim dijelom i zahvaljujući inicijativama koje sam pokretao i u tim državama. I ne samo to, neke od tvrtki koje sam vodio u te zemlje zaključile su vrlo unosne poslove, posebice na području vojne industrije, brodogradnje i prehrambene industrije.

 

Sigurnosna politika i međunarodna borba protiv terorizma važno je područje za SAD i za Hrvatsku. Neugodno pitanje koje se s pravom ističe je pitanje je li Lex Perkovic poremetio inače tradicionalno dobre hrvatsko-njemačke odnose i na koji način ste Vi doprinijeli da se ti odnosi poprave?

Pitali ste me zapravo više pitanja u jednom. Idemo ponovo s onim što je najvažnije, bez okolišanja. Jesmo li pokvarili odnose s Njemačkom zbog “Lex Perković”? Na žalost, to su bile politikantske teze, a bojim se i nade nekih ljudi iz opozicije. Te su se teze ponavljale sve do dolaska gospođe Anglele Merkel kao moje gošće u Dubrovnik. Konkretna podrška koju smo kao zemlja dobili više je nego jasan odgovor na prvo pitanje. Nikakvog kvarenja odnosa nije bilo.

 

Drugo, kakav je moj stav u svemu tome? Mogu Vam samo reći da Google nije moj neprijatelj i ne brine me što sam govorio na bilo koju temu uključujući i ovu. Umjesto da prepričavam pogledajte moj stav izrečen 17.09.2013. objavljen u “Večernjem listu” (http://www.vecernji.hr/lex-perkovic/josipovic-lex-perkovic-mora-se-sto-prije-promijeniti-614668).

 

Terorizam je treća tema. Sve je veća prijetnja svjetskom miru, destabilizaciji velikih regija u svijetu, ali i sigurnosti velikom broju država i njihovim građanima. Uvijek mislimo da su krize daleko, da teroristi prijete samo nekima, nama ne. Danas svjedočimo više nego ikad da ta teza ne stoji. Ugrožen je svatko, vi i ja, vaš i moj susjed, moj i vaš grad, moja i vaša država. Bitno je da je svijet, posebno onaj slobodnih demokracija, u potpunosti uvidio svu tragičnu prijetnju terorizma koji ne bira sredstva niti metode kojima će se obračunati s neistomišljenicima i ideološkim protivnicima.

Obračun s terorizmom ne smije se pretvoriti u obračun s ljudskim pravima ili demokracijom. Hrvatska se pridružila i doprinosi radu koalicije u svim oblicima u skladu sa svojim realnim mogućnostima. Surađujemo s članovima koalicije u okviru EU i sa SAD-om koje su na čelu koalicije. Suradnja protiv terorizma samo je dio plodne i obimne suradnje i partnerstva koje tradicionalno imamo sa SAD-om

 

Obračun s terorizmom ne smije se pretvoriti u obračun s ljudskim pravima ili demokracijom. Hrvatska se pridružila i doprinosi radu koalicije u svim oblicima u skladu sa svojim realnim mogućnostima. Surađujemo s članovima koalicije u okviru EU i sa SAD-om koje su na čelu koalicije. Suradnja protiv terorizma samo je dio plodne i obimne suradnje i partnerstva koje tradicionalno imamo sa SAD-om. Što se tiče ”LEX Perković“, želim istaknuti da smatram kako je danas to pravosudno pitanje. Svojevremeno je možda bilo nepotrebnih poteza u ”slučaja Perković“, o čemu sam se tada javno izjasnio.

 

Hrvatska je na samom europskom dnu po ulaganju u obrazovanje, znanost i tehnologiju, a SAD je vodeća sila upravo u tim područjima. Zašto ništa ne učimo od prijateljske zemlje i od naše snažne dijaspore?

Od dvadeset vodećih sveučilišta u svijetu petnaest je iz SAD-a. Vjerojatno znate da sam nekoliko puta bio gost-predavač na dva vodeća svjetska sveučilišta, na Harvardu i na Yaleu. Držao sam nekoliko predavanja i dobro se upoznao s njihovim pristupom. Temeljem i toga iskustva svoj sam opsežan i precizan prijedlog promjena u obrazovanju iznio u tekstu u ”Jutarnjem listu” (http://www.jutarnji.hr/ivo-josipovic-za-jutarnji–bolonju-treba-revidirati–kao-i-odnos-trzista-rada-prema-prvostupnicima-/1223574/).

 

Dobro mi je poznata formula američkog veličanstvenog uspjeha. I Vi je znate, ospođo Ramljak. U nekim elementima ona je prenosiva i ponovljiva. U mnogočemu nije, jer se radi o ogromnoj privlačnoj snazi, ponekad i neizmjernom bogatstvu tih sveučilišta. Zbog toga europska kontinentalna sveučilišta tako dramatično gube utakmicu s Amerikom. Nama nedostaje obrazovanje usmjereno na rješavanje problema, tzv. “problem solving” pristup. Druga je tema integrirani pristup učenju na primjerima. Takozvani “case building”. Glavna prednost anglosaksonskog obrazovanja, nasuprot kontinentalnoj Humboltovskoj tradiciji, je u te dvije teme koje bi rado vidio bolje razvijene u Hrvatskoj, ali jednako nedostaju cijeloj Europi.

 

I na kraju, zahvaljujem Vam na ovome razgovoru.

 

(Prenosimo s Facebook profila Danice Ramljak).