U Sloveniji liječnici koji rade s Covid-19 pacijentima dobivaju trideset posto veće plaće od uobičajenih. I druge europske zemlje nagrađuju rad s takvim pacijentima jednokratnim nagradama koje se navodno kreću od 500 do 2.000 eura. [Read more…]
I liječnici ubijaju
Oduvijek je narod znao da i liječnici ubijaju i nije uzalud smislio uzrečicu da liječničke greške zemlja pokriva. Ali i da su prejaki i prevažni da bi im se zamjeralo, jer vrana vrani očiju ne vadi.
Tko radi, taj i griješi – još je jedna od narodnih. I istinita, kao i druga narodna iskustva. No, nekad se govorilo o greškama, a sad… Sad ih je, barem gledano u Sarajevu, toliko da se više ne može govoriti samo o greškama. Mnogo je veća stvar u igri, čak možda neka vrsta ”udruženog zločinačkog pothvata”!
Proljetos u jednoj klinici na zidu čitam plakat: ”Ovdje nema korupcije”. Čudom se ne mogu načuditi. Kao da dođem u restoran i na zidu piše: ”Ovdje nema salmonele”. Ili u hotel, a ondje piše: ”Ovdje nema žohara”. Nekad davno je u čekaonicama pisalo: ”Ne pljuj po podu”. A sad?
Usporedimo ovo dvoje. Narod je pljuvao gdje je stigao, moralo ga se educirati. Još nedavno za vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu, ”civilizirani svijet” je tražio da se u hrani za trajanja Igara ne služi pseće meso, a domaćin je sam od sebe zabranio svojim građanima, a posebno taksistima ”pljuvanje po ulicama”. Tako se odgaja za kulturu.
Političkim se jezikom to impersonalno imenuje ”sistemska korupcija”. Kaže se: Ima korupcije ili nema političke volje… Skroz bezlično: kao ima snijega ili nema snijega. To je, kao, nešto izvan nas, elementarna nepogoda. Kao da nismo mi ta politička volja i kao da nismo mi ti koji nećemo!
A vidi kod nas: ”Ovdje nema korupcije”… Tko to piše, zašto i gdje, osim ako to nije mjesto, leglo korupcije. Političkim se jezikom to impersonalno imenuje ”sistemska korupcija”. Kaže se: Ima korupcije ili nema političke volje… Skroz bezlično: kao ima snijega ili nema snijega. To je, kao, nešto izvan nas, elementarna nepogoda. Kao da nismo mi ta politička volja i kao da nismo mi ti koji nećemo!
Danas, eto, nigdje ne piše: ne pljuj po podu ili ne bacaj otpatke. Izgleda da smo to riješili?! Vraga! Sudeći po našim klinikama i bolnicama, barem prema onome što se golim okom vidi, to bi bilo jednako važno pisati danas kao kao što je bilo nakon 1945. i jednako važno kao i ono o korupciji.
Sarajevo je prljav grad i dovoljno je, što reče jedan pametan čovjek, pet posto prljavoga svijeta, da se jedan grad ne može kvalitetno očistiti… A današnje Sarajevo ima, premda to popis nije obuhvaćao, mnogo više od pet posto tih prljavih!
U svijetu orijentalne aljkavosti, prljavštine, neodgovornosti i bahatosti umjesto stručnosti i kompetencije onih koji misle da su, jer su npr. liječnici, bogom dani i događa se da je zdravstvo u samom vrhu korumpiranosti u zemlji. Kako i ne bi bilo, kad bi svi da su doktori ili da su im djeca doktori i kad nema cijene koja se nije spremna za takvo što platiti. A potom dolazi cijena da se zaposli, pa da upiše specijalizaciju, pa potom dolazi plagiran magisterij ili doktorat i eto. Pozicija za cijeli život. Plaćeno za korupciju, sad treba početi vraćati, primanjem mita…
A obrazovanje? Pa što će im to kad su već doktori? Oni se potom jedva znaju tehnički služiti visokosofisticiranom medicinskom opremom, i jedva sricati njezine nalaze.
To su rezultati namjernog ili iz nehaja, svejedno je, udruženog zločinačkog pothvata, koji ne završava samo na ubijanju pacijenata, među njima i iznimno mladih ljudi, nego s dodatnim prikrivanjem i izbjegavanjem suočavanja s ogromnim društvenim problemom, s dugogodišnjim posljedicama generirane nesposobnosti, nekompetencije, u konačnici i – medicinski organiziran zločin nad vlastitim narodom
Za to vrijeme oni koji su ih namještali kao svoje sinove, kćeri, bratiće, sestrične, stranačke juniore ili djecu dobrih platiša, idu na liječenje u inozemstvo. Oni koji se liječe u domaćim klinikama umiru od mrse ili sepse, ili bakterija i virusa koje je civilizirani svijet iskorijenio, a tko i sve to preživi – umre od liječničke greške. Greška je obično kriva dijagnoza i(li) krivi medicinski tretman pacijenta.
Ovo je tema koja okupira svakodnevno Sarajevo otkako se u zadnje vrijeme po sarajevskim klinikama povećao broj smrti pacijenata ”na pravdi boga”, i to samo zato jer doktori s tako kupljenom školom, radnim mjestom i ”specijalizacijom” ne znaju što s pacijentom kad im padne šaka. Najgore u svemu je što se sve te smrti pribrojavaju u ”liječničke greške”, i pravdaju onom ”tko radi, taj i griješi”, ili ”pa to se događa i u svjetskim medicinskim centrima”.
Ne, gospodo, previše je toga, a da bi sve to bile samo greške. To su već na naplatu došli plodovi onoga što se tako eufemistički zove sistemska korupcija. To su rezultati namjernog ili iz nehaja, svejedno je, udruženog zločinačkog pothvata, koji ne završava samo na ubijanju pacijenata, među njima i iznimno mladih ljudi, nego s dodatnim prikrivanjem i izbjegavanjem suočavanja s ogromnim društvenim problemom, s dugogodišnjim posljedicama generirane nesposobnosti, nekompetencije, u konačnici i – medicinski organiziran zločin nad vlastitim narodom. Da je to tako više od svega, govori strah, šutnja ili skrovito šaputanje onih čestitih i stručnih kadrova šutnutih negdje ukraj.
Za vrijeme u kojem bi se sestre i liječnici trebali educirati, pratiti moderna medicinska dostignuća, raditi na napredovanju u struci ili barem održavati rad, red i disciplinu, oni trče po sjednicama raznih skupština, partijskih organizacija, ili u obilazak kadrovskih džamija.
Baš ih briga, pa ni sami se neće liječiti kod svojih kolega kad za to dođe vrijeme. A do tada se treba financijski osigurati, onako kako su i sami plaćali svoj ”stručni” uspon.
To je sistemska arogancija i agresija primitivnih, korupcijski uvezanih struktura, čija se mjera komptencije potvrđuje u primitivnoj odanosti vjeri, naciji, stranci, i naravno – pohlepi. A jedinica kulture im se izražava količinom gađenja i prezira prema knjizi, kazalištu, muzeju, galeriji… I onome za što su trebali biti školovani!
Prijatelj liječnik ili medicinska sestra ili samo dobar susjed te profesije, vrlo diskretno će vam umjesto pozdrava sve češće reći: ”Čuvajte zdravlje i ne dao vam bog doći k nama. Ali ništa vam nisam rekao.”
Poruka poslije koje se osjećate beznadno osuđenim na smrt. Da, povjerit će vam i to kako su svi stručnjaci za jezik, vjeru i naciju, ili da se mladu medicinsku sestru koja je završila prestižnu medicinsku školu u Katoličkom školskom centru stalno jezično korigira da se ne kaže ovako, nego ovako, ali nikad i da se nešto radi ovako, a ne onako. Neki će od malih šefova na klinikama uglednome, apolitički i struci okrenutom liječniku, kao u šali, pred nekim od pretpostavljenih kao slučajno predbaciti: ”Ne viđam te nešto u džamiji.” A drugi će dodati: ”A i djeca su ti nešto previše odana ćafirskim običajima: te Djed Mraz, te Nova godina…”
I dok ti ”mali miševi”, kako bi se reklo po sarajevski, tom vrstom korupcije kupuju svoje napredovanje, a mladi ljudi od ”grešaka” umiru po sarajevskim klinikama, tužan zbog onoga što se dogodilo mome kolegi sa smrću njegove kćeri, saznajem da mi je i prijateljici iz Beograda zamalo ”zbog liječničke greške” umrla kći. A kad je na njezinu intervenciju došao neki gradski guzonja, kad im je tužbom priprijetio jedan ugledni odvjetnik, po klinici su se ustrčali kao miševi (njezine riječi).
Nigdje, dakle, ni liječnikâ ni Hipokratove zakletve, a kamoli čovjeka u doktoru, sve čista liječnička mafija i zavjera šutnje, priča mi ona jučer vlastito iskustvo.
Ne, nisu to greške. Odavno nisu i nigdje kod nas nisu. Ni u zdravstvu, ni u školstvu, ni u…, ni u… To je sistemska arogancija i agresija primitivnih, korupcijski uvezanih struktura, čija se mjera komptencije potvrđuje u primitivnoj odanosti vjeri, naciji, stranci, i naravno – pohlepi. A jedinica kulture im se izražava količinom gađenja i prezira prema knjizi, kazalištu, muzeju, galeriji itd. I onome za što su trebali biti školovani!
Prljave ulice ili bolnice, ukradena tri centrimetra asfalta na autoputu, pedofilija u religijskim zajednicama… Pa sve su to samo posljedice. A smrti po izrovanim cestama ili prljavim bolnicama, ionako su unaprijed uračunati gubici. Orijentalni fatalizam će za smrt starijih reći – ah, godine; za smrt mlađih – Alahova volja ili sudbina, šta ćeš… ili slične gluposti koje su odavno opijum za narod. Njihov je opijum, međutim, nezasitna pohlepa!
Sindikat liječnika poručuje: ”Nije gotovo!”
Iako je prošlog četvrtka uvedena radna obveza svim liječnicima, a mnogima su za listopad stigle smanjene plaće, iz sindikata liječnika poručuju kako je štrajk gotov tek onda kada oni proglase kraj.
Predstavnici bolničkih uprava tvrde kako dvomjesečni štrajk nije ostavio veće posljedice na rad i organizaciju rada. Isto tako pacijenti kažu kako su od početka štrajka bez ikakvih problema ili dužih čekanja normalno i bez odgode obavljali preglede, uključujući i ugovorene operacije, prenosi HRT.
”Liste čekanja kod nas se nisu znatno povećale. U nekim segmentima čak su se i smanjile”, izjavio je Hrvoje Mitrović, sanacijski ravnatelj Opće bolnice ”Dr. Josip Benčević”.
Ipak sindikat liječnika raspolaže drugačijim podacima, onima koji kažu kako su liste čekanja duže čak do 30 % iako i dalje poštuju sada već zakonom propisanu radnu obvezu. No kako je nedavno izjavio sindikalni povjerenik u splitskom KBC-u Božo Bota, liječnici još nisu dobili upute od ministra zdravlja Rajka Ostojića u vezi s poduzimanjem mjera i aktivnosti povezanih sa zakonski uvedenom radnom obvezom. Naime, prema ugovoru o radu liječnika, propisana je samo obveza osmosatnoga radnog vremena liječnika, ne i broj hitnih dnevnih intervencija.
Stoga su iz sindikata liječnika uputili ponovni zahtjev ministru zdravlja Rajku Ostojiću da im objasni što znači uvođenje radne obveze jer, kažu, ni ravnatelji ne znaju što to konkretno znači s obzirom na to ”da nema ni rata ni elementarne nepogode”. Predsjednik Hrvatskoga liječničkog sindikata Ivica Babić poručuje da od Ministarstva očekuju promptni odgovor.
Dva reprezentativna sindikata u zdravstvu, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji su prošloga tjedna parafirali prijedlog novoga kolektivnog ugovora za zdravstvo, odlučili su ga potpisati. O tome kada će biti potpisivanje, odlučit će Ministarstvo zdravlja, iz kojega su potvrdili da je parafirani kolektivni ugovor danas upućen u Vladu na daljnju proceduru. Novi kolektivni ugovor odbio je i parafirati i potpisati jedino Hrvatski liječnički sindikat.
Posljedica štrajka s kojom se liječnici suočavaju, osim radne obveze, jest i novo rezanje plaća. U listopadu su, naime, plaće liječnika u štrajku u prosjeku umanjene za 1200 kuna. Jedna od liječnica štrajkašica u zagrebačkom KBC-u primila je plaću za listopad od samo 700 kuna, doznaje se u sindikatu liječnika, iz kojega su potvrdili da su sve bolnice dobile plaće, a kasnile su, kažu, i desetak dana u usporedbi s uobičajenim rokovima.
HINA neslužbeno doznaje da je plaće među zadnjima dobio zagrebački KBC ”Sestre milosrdnice”, a zaposlenici splitskoga KBC-a tek bi ih trebali dobiti. Zbog smanjenja plaća iz sindikata liječnika poručuju kako će pružiti pravnu zaštitu svim liječnicima, a članovima sindikata i financijsku pomoć.
Naime, Vlada je tim potezom izazvala pravu lavinu ogorčenja liječnika i sindikalnih povjerenika, koji poručuju kako je time sadašnja vlast pokazala da pridjev ”socijalna” treba izbaciti iz naziva stranke jer niti je demokratska niti je socijalna, već je diktatorska, i to su esdepeovci dokazali ponašanjem prema liječnicima u štrajku! Iako poniženi i stjerani pred zid, liječnici od svojih zahtjeva ne odustaju te poručuju kako se nastavlja pravna borba.
Vlada liječnicima uvela radnu obvezu, Babić ne popušta
Zoran Milanović na Vladinu je sjednicu jučer došao s točkom dnevnoga reda koja prethodno nije bila predviđena: da se liječnicima nakon 60. dana štrajka uvede radna obveza. Ministrice i ministri to su jednoglasno prihvatili i podržali Milanovićevu ideju pa je 58. dan štrajka liječnika obilježen time. Ukratko, od subote bi liječnici trebali biti na svojim radnim mjestima i više ne štrajkati.
Obrazlažući tu odluku, zamjenik ministra zdravlja Marijan Cesarik rekao je kako su štrajkom liječnika ugrožena osnovna načela pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu i onemogućena redovita, sveobuhvatna i kontinuirana zdravstvena zaštita hrvatskih građana koja im je zajamčena Ustavom i zakonima. Prema procjenama medija otprije tjedan dana, zbog štrajka u bolnicama otkazano je 220 000 pregleda i 4000 operacija, a osjetno su produljene i liste čekanja na preglede, no Ministarstvo zdravlja nije potvrdilo te podatke.
Valja naglasiti da se liječnici “brane” time da su odradili sve hitne slučajeve, odnosno da hitni pacijenti nisu trpjeli zbog toga jer su liječnici štrajkali, te da sve što se do sada moglo čuti od pacijenata u anketama to i potvrđuje. No mišljenje javnosti je podijeljeno, neki smatraju da su liječničkim štrajkom narušena prava građana na liječenje, dok drugi takav model borbe za prava liječnika mogu prihvatiti.
Radna obveza uvedena je nakon što su sindikati od ministra zdravlja Rajka Ostojića dobili prijedlog kolektivnog ugovora i nakon što su dva reprezentativna sindikata u zdravstvu parafirala novi granski kolektivni ugovor. Predsjednica Samostalnoga sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek i čelnica Hrvatskoga strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara Anica Prašnjak kažu da nisu dobile sve što su tražile u pregovorima, no dio njihovih zahtjeva ipak je prihvaćen pa su svojim potpisima završile gotovo dvomjesečnu borbu s Vladom. Ivica Babić ostaje, pak, kod tvrdnje da Vlada kolektivnim ugovorom liječnicima nudi sramotnu cijenu rada i da takav ugovor ne može potpisati. Umjesto potpisivanja, najavljuje nove sindikalne akcije.
“Liječnici su preživjeli i prije radne obveze pa će preživjeti i sada”, odgovorio je Babić na informaciju o radnoj obvezi te dodao kako je to već viđeno (aludira na sličnu situaciju iz 2003. godine, kada su liječnici štrajkali za pregovora o kolektivnom ugovoru s vladom Ivice Račana) te dodao da su preživjeli i bivšu, pa će i ovu socijaldemokratsku vlast.
“Radna obveza ne znači da ne možemo uručivati otkaze i povlačiti suglasnosti za rad dulji od 48 sati tjedno. To je igra vatrom i dolijevanje ulja na vatru”, kazao je Babić, iz čega se može iščitati da nema baš puno šanse da se priča privede kraju. Naime, liječnici su navodno već počeli kuvertirati svoje otkaze te su najavili da neće potpisati suglasnosti za rad dulji od 48 sati, što poslodavci u djelatnostima u kojima su prekovremeni rad i pripravnosti česti mora ishoditi da bi radnika mogao rasporediti na pripravnost ili zatražiti da radi prekovremeno. Ukratko, otvorena je mogućnost da bolnice nakon završetka radnog vremena ostanu – bez liječnika. Doduše, izvanredna skupština Hrvatskoga liječničkog sindikata odlučivat će o daljnjim sindikalnim potezima tek u nedjelju pa ćemo o razvoju situacije moći suditi tek tada.
Dok je Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnoga sindikata zdravstva i socijalne skrbi, koju upućeni smatraju bliskom SDP-ovoj vlasti i kažu kako je zbog toga od početka bila sklona dogovoru s Vladom, novi kolektivni ugovor potpisala, Babić ostaje u ratu sa socijaldemokracijom, no vrlo je zanimljivo i to da ratuju međusobno. Tako S. Avberšek barata izračunima po kojima bi oko 5700 hrvatskih liječnika koji imaju dežurstva i pripravnost moglo dobiti čak 200 milijuna kuna više u odnosu prema planiranom iznosu te da će se samo za dežurstva dodatno izdvajati 173 milijuna kuna, a za uvjete rada još 31 milijun kuna, dok Babić tvrdi da je to izračun pun političke demagogije.
Iako S. Avberšek tvrdi kako liječnici za pripravnost na dnevnoj razini dobivaju 341 kunu, odnosno 568 kuna za pripravnost subotom, nedjeljom i blagdanom, na što se pribrajaju dodaci za rad po pozivu i prekovremeni sati, Ivica Babić je i u četvrtak ustrajao u tome da je nedopustivo da intervencijski kirurg s 30 godina staža, koji operira nedjeljom i noću, ima satnicu od 38 kuna neto. Cijeli hrvatski zdravstveni sustav, po Babićevoj ocjeni, u krizi je jer ga “osmišljavaju, kreiraju i reformiraju oni po čijem se izračunu za 16 sati pripravnosti po 8 kuna dobiju 344 kune”.
“Kako znaju matematiku, tako razumiju i cijeli proces”, ocijenio je predsjednik Sindikata liječnika.
Valja priznati, 8 kuna neto po satu zvuči malo s obzirom na to da je riječ o čovjeku koji spašava tuđe živote, no teško je shvatiti kako s tako loše plaćenom satnicom liječnici dobiju i više od 20 000 kuna na mjesec. A pogotovo to kada će štrajku napokon doći kraj.
