autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Čovjek koji je prvi opisao genocid

Autor: Miljenko Jergović / 31.05.2015. Leave a Comment

Na prijedlog Ivana Jakovčića Asocijacija liberalnih stranaka (Klub zastupnika Saveza liberala i demokrata za Europu), treća skupina po snazi u Europskom parlamentu, prihvatila je Rezoluciju o Srebrenici, koja je zatim proslijeđena u redovitu parlamentarnu proceduru. Povod rezoluciji je dvadeseta godišnjica zločina, koja će biti obilježena 11. srpnja.

Tekst ima karakter javnog apela: Pozivaju se Vijeće Europske Unije, Europska komisija i sve zemlje članice da učine sve što mogu da se zločini genocida više ne ponavljaju. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: genocid, Holokaust, Istra, Ivan Jakovčić, kultura sjećanja, lingvistika, Marlcolm McDermott, Miljenko Jergović, osvrt dana, pijetet, pravo, Raphael Lemkin, razumijevanja, Rezolucija o Srebrenici, zločin protiv čovječnosti, zlodjelo genocida

Jezik i nacionalizam

Autor: autograf.hr / 12.06.2014. Leave a Comment

Snježana Kordić Jezik i nacionalizamSnježana Kordić, ”Jezik i nacionalizam”, Durieux, Zagreb 2010. (uvez: tvrdi, 430 str.)

 

ZAŠTO KNJIGA NERVIRA HRVATSKE JEZIKOSLOVCE?

 

Snježana Kordić sa sobom je donijela petrificiranoj domicilnoj akademskoj hegemoniji toliko mrsko zrcalo. I što je s njime učinila? Postavila ga je pred lice nacionalnih mandarina znanja i znanosti. I što su ovi u zrcalu vidjeli? Sami sebe. Licima se viđeno nije dopalo.

 

Ono što posebno nervira dio hrvatskih jezikoslovaca jest opservacija Snježane Kordić da su oni sebe, zajedno s profesijom kojom se bave, jezikoslovljem, proglasili temeljem hrvatske države. A kad se, kako kaže Kordić u razgovoru s Biserom Fabrio, “lingvistički pokaže da oni nemaju što tražiti u tim temeljima, to im se, naravno, ne sviđa”.

 

Vezu između nacionalizma i jezika Kordić locira u činjenicu da su nacionalni poduzetnici i nacionalisti oportunisti koji su se perfidno presvukli u političku elitu na prostorima bivše Jugoslavije, prije nekoliko decenija, smišljeno započeli proizvodnju samostalnih država s “netočnim stavom da nacije ne mogu postojati niti imati samostalnu državu ako nemaju jezik različit od drugih nacija”.

Ono što posebno nervira dio hrvatskih jezikoslovaca jest opservacija Snježane Kordić da su oni sebe, zajedno s profesijom kojom se bave, jezikoslovljem, proglasili temeljem hrvatske države. A kad se, kako kaže Kordić u razgovoru s Biserom Fabrio, “lingvistički pokaže da oni nemaju što tražiti u tim temeljima, to im se, naravno, ne sviđa”

 

Tako su uvjerili i sebe i druge da govoreći hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski govorimo četiri strana jezika. No, budući da se govornici ta četiri strana jezika uzajamno skoro pa savršeno razumiju bez prevoditelja, nameću se pitanja koja i nisu neka: ili ti jezici nisu strani, ili su strani samo politički dok su lingvistički izričaji jednog policentričnog jezika, ili se svaki Hrvat, Srbin, Crnogorac i Bosanac rađa kao poliglot što bi moglo zanimati lingvističku eugeniku i jezičnu embriologiju.

 

Kritičari i sugovornici ove knjige medijskim markerom označavaju, recimo razliku u ulozi lektora u svijetu (a ta je rad na jasnoći teksta) i u nas (kreiranje liste za odstrel nehrvatskih riječi). Ističu činjenicu da jezik nije jamac postojanja i stabilnosti nacije korigirajući u nas uvriježeno vjerovanje da je nacionalna pripadnost govornika kriterij za nazivanje jezika… da jest bi li to važilo samo za nas, a ne za druge. Jer, kada bi nacionalna pripadnost govornika zaista bila kriterij za nazivanje jezika, kako bi bilo moguće biti Švicarac (bez švicarskog), Brazilac (bez brazilskog), Argentinac, Australac, Austrijanac, Vatikanac…

 

Svakome tko hladne glave i s minimumom intelektualnog poštenja za kojega objektivno istinito vjerujemo da treba biti ugrađeno u samo biće znanstvenika pročita ovu knjigu, bez obzira na mjesta koja, na način na koji su dosad u medijima, sugestibilnom i uglavnom marketinški tendencioznom opremom teksta, izdvajana kao “sporna” i skandalozna jer u pitanje dovode sveti grozd nacionalnih i identitetnih zabrana, jasno je da se radi o korektnom i poštenom znanstvenom radu iz pera i uma znanstvenice čiji je pristup predmetu znanosti lingvistike bezinteresan.

 

(Nikola Petković, Novi list, prilog Mediteran, br. 781, 5.9.2010., Rijeka).

 

 

POTRAŽNJA ZA KNJIGOM SNJEŽANE KORDIĆ NE JENJAVA

 

Ovakav znanstveni rad od presudne je važnosti za Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru koje su u zadnjih dvadeset godina pale kao žrtve netočne ideje da je zasebni jezik preduvjet državnosti. Deviza “jedan jezik, jedan narod, jedna zemlja” prometnula se u zapadnobalkansku ideologiju, a da se uopće nije vodilo računa o tome da je najistaknutiji zagovornik te zamisli bio Adolf Hitler.

 

U protekle tri godine otkako je objavljena knjiga Jezik i nacionalizam o njoj se neprestano debatira kako među znanstvenicima tako i laicima. Citati iz Jezika i nacionalizma redovito se ukazuju u obliku Facebook statusa; o Snježani Kordić se raspravlja na kavama, u prolazu, u javnom prijevozu, a pristajanje uz njene ideje ili protivljenje istima koristi se kao momentalni indikator nečije političke opredijeljenosti čak i među ljudima koji o samom autoričinom radu ne znaju gotovo ništa.

Tako su uvjerili i sebe i druge da govoreći hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski govorimo četiri strana jezika. No, budući da se govornici ta četiri strana jezika uzajamno skoro pa savršeno razumiju bez prevoditelja, nameću se pitanja koja i nisu neka: ili ti jezici nisu strani, ili su strani samo politički dok su lingvistički izričaji jednog policentričnog jezika, ili se svaki Hrvat, Srbin, Crnogorac i Bosanac rađa kao poliglot što bi moglo zanimati lingvističku eugeniku i jezičnu embriologiju

 

Za jednog znanstvenika, usporediv odjek u javnosti predstavljao bi ultimativno zadovoljstvo. Međutim, kako to već biva kad nešto uđe u turbulentni opticaj naklapanja, mnogi koji barataju imenom Snježane Kordić posjeduju iskrivljenu sliku o njenom radu, a to je, treba naglasiti, logična posljedica ciljanog dezinformiranja javnosti o sadržaju knjige od strane samih jezikoslovaca u Hrvatskoj.

 

Redovito ponavljana neistina o Jeziku i nacionalizmu je da Kordić zahtijeva od običnih ljudi da jezik kojim govorimo nazivaju srpskohrvatski. To, jednostavno, nije točno jer autorica u knjizi opetovano naglašava da laici mogu zvati jezik kako god im drago. Osim toga, ime jezika uopće nije glavna tema ove knjige, nego je devedeset i osam posto sadržaja posvećeno drugim pitanjima. Isto tako, više od pola monografije autorica posvećuje pobijanju nacionalističkih ideja koje su kod nas već desetljećima prihvaćene zdravo za gotovo.

 

Razumno je pretpostaviti da će knjiga s vremenom postati obavezno štivo svakoga tko osjeća potrebu da se distancira od dva desetljeća krivotvorenja jezika i nacionalističkih laži. A tko zna, možda se Jezik i nacionalizam jednog dana nađe i u obaveznoj kroatističkoj lektiri.

 

Unatoč napadima (ili možda baš zahvaljujući njima) Jezik i nacionalizam doživio je izvanredan uspjeh u Hrvatskoj i u inozemstvu. Jedino glasan krik režimskih jezičara i određenih nacionalizmom zatrovanih novinara može kod neupućenih stvoriti dojam da je protivljenje idejama iznesenim u Jeziku i nacionalizmu raširenije nego što ustvari jest. Potražnja za knjigom ne jenjava, a sada se može i besplatno preuzeti s interneta jer se netko potrudio čitavu je skenirati.

 

U Jeziku i nacionalizmu, Snježana Kordić ne samo da se dokazala kao prvorazredna znanstvenica, već i kao vrlo dobar DJ koji od mnoštva probranih glasova lingvista i povjesničara uspijeva složiti harmoničnu cjelinu.

 

(Aleksandar Hut Kono, Zarez, br. 305, 17.3.2011. i br. 378. preuzeto sa portala tačno.net 10.3.2014, Zagreb).

 

 

HRABRO BAVLJENJE JUŽNOSLOVENSKIM JEZIČKO-POLITIKANTSKIM KONTROVERZAMA

 

Rijetko kad neka knjiga iz oblasti nauke o jeziku izazove pažnju i naučne i laičke javnosti u više država, raspiri strasti i polemike, osvrte, reagovanja, kritike i pohvale kao što je to izazvala knjiga “Jezik i nacionalizam” hrvatske lingvistkinje Snježane Kordić.

Ovakav znanstveni rad od presudne je važnosti za Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru koje su u zadnjih dvadeset godina pale kao žrtve netočne ideje da je zasebni jezik preduvjet državnosti. Deviza “jedan jezik, jedan narod, jedna zemlja” prometnula se u zapadnobalkansku ideologiju, a da se uopće nije vodilo računa o tome da je najistaknutiji zagovornik te zamisli bio Adolf Hitler

 

Šta je to u knjizi Snježane Kordić  toliko “opasno” i šta ona zaista ruši? Zašto knjigu nazivaju “intelektualnim subverzivnim dinamitom” i zašto je izazivala tako burne i oprečne reakcije? Najprije, veoma intrigantna i osjetljiva tema kojom se knjiga bavi, a to je odnos između jezika i nacije, zatim, autorkino argumentovano i precizno razotkrivanje nacionalizma u jeziku, naučni metod koji koristi uz bogatu inostranu literaturu uz pomoć koje daje tako potreban pogled spolja, argumenti kojima dokazuje svoje stavove i razara mitove i falsifikate.

 

Knjiga je opasna po nacionalistička osinja gnijezda u četiri postjugoslovenske države jer nepristrano i ubjedljivo pokazuje kako se instrumentalizuje jezik za nacionalističke i političke ciljeve i kako se na osnovu falsifikovane prošlosti i mitova izgrađuje ideološki poželjna slika stvarnosti. Knjiga ruši zablude, laži i poluistine koje se javljaju u zvaničnoj jezičkoj politici i nacionalnoj lingvistici najprije u Hrvatskoj a onda i u drugim novonastalim državama. Ona je jednako razarajuća i opasna za hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski jezički nacionalizam jer razotkriva matricu po kojoj oni funkcionišu.

 

Optužuje hrvatske lingviste da uz podršku političkih krugova šire i forsiraju purizam, detaljno analizirajući propagandno-agitatorske strategije purista. Ukazuje na pogubne posljedice nacionalističke jezičke politike u Hrvatskoj koja dovodi do sveprisutne jezičke cenzure i smanjenja konkurentnosti jezika, zatim, ukazuje na uzroke nacionalističke jezičke politike i dokazuje da purizam nema podlogu u naučnom pristupu jeziku niti proizilazi iz samoga jezika, dakle suprotan je nauci, pa utoliko više čudi i zabrinjava činjenica što na čelu purističke jezičke politike u Hrvatskoj stoje neki njeni istaknuti lingvisti.

 

Snježana Kordić se u svojoj knjizi naučno, kritički i hrabro bavi južnoslovenskim jezičko-politikantskim kontroverzama. Niko prije nje nije tako ogolio i razotkrio vezu između nacionalizma i jezika na našim prostorima, niti upro prst na nacionaliste, posebno na “jezikoslovce” koji su se uhvatili u nacionalističko kolo, podržavajući netačan stav da nacije ne mogu postojati niti imati samostalnu državu ako nemaju jezik različit od drugih nacija. Oni su uvjerili i sebe i druge da govoreći bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski govore četiri strana jezika, tako su jezik i oni koji se njime bave postali temelj države, a taj položaj, naravno, vrlo je poželjan jer donosi privilegije, nagrade, novac i moć.

Redovito ponavljana neistina o Jeziku i nacionalizmu je da Kordić zahtijeva od običnih ljudi da jezik kojim govorimo nazivaju srpskohrvatski. To, jednostavno, nije točno jer autorica u knjizi opetovano naglašava da laici mogu zvati jezik kako god im drago

 

U ovoj dragocjenoj knjizi autorka još analizira i shvatanja južnoslovenskih autora pojmova nacionalnog identiteta, nacije, kulture, istorije, razotkriva zablude i falsifikate pozivajući se na inostranu literaturu i u nauci etablirane istine o tim fenomenima.

 

Naciju posmatra kao istorijski i identitetski proizvod oslanjajući se uglavnom na autore antiesencijaliste koji govore o naciji i o identitetu kao o kulturalnom i političkom konstruktu. Detaljno govori o nacionalizmu kao fenomenu koji je suprostavljen demokratiji, o mitovima na kojima počiva, o stereotipima, o tome ko i kako širi nacionalizam i ko se na njega odaziva i sl.

 

Matrica po kojoj funkcioniše ta patološka pojava tako je jasno predstavljena da je nacionalizam, nakon čitanje ove knjige, veoma lako prepoznati u svakom društvu, kao i opasnost od njega po demokratiju i sistem vrijednosti.

 

(Rajka Glušica, Vijesti, br. 5037, prilog Art, 7.4.2012., Podgorica).

 

 

BRILJANTNO NAPISANA KNJIGA KOJA NIJE POLEMIKA S PAMEĆU

 

Jezik i nacionalizam je briljantno napisana knjiga, u koju je uložen ne samo ogroman rad i fascinantna aparatura i akribija, a takođe i autorsko delo naučnice toliko suverene, nadmoćne i sigurne u svojoj “zoni kretanja” da sebi može da dopusti i savršeno jasan stil.

Knjiga je opasna po nacionalistička osinja gnijezda u četiri postjugoslovenske države jer nepristrano i ubjedljivo pokazuje kako se instrumentalizuje jezik za nacionalističke i političke ciljeve i kako se na osnovu falsifikovane prošlosti i mitova izgrađuje ideološki poželjna slika stvarnosti

 

Snježana Kordić paranaučna bajanja te vrste razvejava sloj po sloj dok od njih ne ostane doslovno ništa, tj. dok se ne svedu na svoju suštinu. Njena je argumentacija lingvistička, uz veoma izobilno (neki smatraju i preobilno, no ne bih rekao da je tako) citiranje relevantnih stručnjaka iz “spoljnog sveta” koji su se kritički i analitički bavili južnoslovenskim jezičko-politikantskim kontroverzama. No, važno je napomenuti da se autorka ne utiče nekakvom lingvističkom fah-idiotizmu, jer dobro shvata – i precizno dokazuje – da pitanje kojim se bavi i nije inherentno lingvističko, nego je zapravo političko pitanje loše i ovlašno maskirano u “jezikoslovlje”.

 

Pa se otuda, tek naizgled paradoksalno, zarad odbrane same struke mora zahvatiti mnogo šire od strogo “stručnih” pitanja.

 

I zato se S. K. poduhvata istraživanja i sublimiranja istorijskih, političkih i kulturnih uzora i korena fenomena jezičkog purizma (povlačeći više nego zanimljive paralele sa nacističkim purizmom), kao i možda dugotrajno najkobnije od svih mistifikacija “na ovim prostorima”: one po kojoj su nacija, država i jezik srasli i neodvojivi, tj. da svaka ljudska zajednica koja sebe poima kao narod iliti naciju mora imati ne samo “svoju” državu (već to nema mnogo veze sa svarnošću ovog sveta), nego i “svoj” jezik, i nazivom i “sadržajem” drugačiji i zaseban od svih ostalih.

 

To je fundament dominantne identitetske politike, hrvatske i ne samo hrvatske, i baš taj svesno isprovociran čeoni sudar s njim ono je što je možda i najteži “greh” Snježane Kordić.

Jezik i nacionalizam je briljantno napisana knjiga, u koju je uložen ne samo ogroman rad i fascinantna aparatura i akribija, a takođe i autorsko delo naučnice toliko suverene, nadmoćne i sigurne u svojoj “zoni kretanja” da sebi može da dopusti i savršeno jasan stil

 

Autorka razgrađuje ove teze služeći se najreprezentativnijim mogućim primerima, poput policentričnosti engleskog (britanski, irski, severnoamerički, australski etc.) ili nemačkog jezika (nemački, austrijski, švajcarski), holandskog (nizozemski i flamanski) ili pak španskog, koji se u “matici” nesumnjivo razlikuje od onog u latinoameričkim državama, kao što se i njegove varijante u tim državama međusobno razlikuju, a opet – sve je to bazično jedan jezik jednog naziva.

 

A zašto je jedan, a ne dva, šest ili četrdeset i tri? Naprosto zato što se njegova bazična “jednost” dokazuje na niz relevantnih i neoborivih načina, pre svega kriterijumom međusobne razumljivosti. U lingvistici se smatra da međusobna razumljivost između različitih govornika dostiže stepen kada se može govoriti o istom jeziku onda kada ova prelazi 70, 75, ili po “najstrožim” autorima 85 odsto. U slučaju Srba, Hrvata, Bosanaca i Crnogoraca međusobna razumljivost četiriju standardnih varijanti znatno je viša, tj. jednaka je ili gotovo jednaka stoodstotnoj.

 

Pametnome dosta, ali Jezik i nacionalizam ionako nije polemika s pameću.

 

(Teofil Pančić, Vreme, br. 1037, 18.11.2010., Beograd).

 

 

Foto: Iz privatne arhive S.K.

 

Crtice o autorici:

 

Snježana Kordić, lingvist, predavala je petnaestak godina na fakultetima u Njemačkoj: u Frankfurtu, Bochumu, Münsteru i Berlinu. U Njemačkoj je i habilitirala 2002., a prethodno je završila postdiplomski studij lingvističke kroatistike i doktorirala 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bila i zaposlena na Odsjeku za kroatistiku od 1991. do 1995. Objavila je više znanstvenih knjiga koje su prevedene na engleski, njemački ili španjolski. Uz to je objavila i 150 drugih lingvističkih radova na raznim jezicima.

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Adolf Hitler, autograf.hr, Bisera Fabrio, Durieux, Hrvatska, Jezik, knjiga, lektira, lingvistika, mediteran, nacionalizam, Nikola Petković, Novi list, prilog, Rijeka, Snježana Kordić, Zagreb

Bog govori našim jezikom

Autor: Peter Kuzmič / 13.05.2014. Leave a Comment

Još za života je bio proglašen ”modernom renesansnom legendom”. Mnoga elitna sveučilišta diljem svijeta dodijelila su mu počasne doktorate. Petnaest je puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir, koja mu je nekoliko puta tek za dlaku izmakla, što je šteta jer bismo onda i u našem dijelu svijeta znali nešto više o njemu.

Višestruko je nagrađivan kao pomiritelj među narodima, ali i kao nadareni pjesnik i globalno utjecajan znanstvenik. Tisuće na svim kontinentima pamte lingvistu i antropologa svjetskog glasa Kennetha Pikea, čovjeka iznimno plodonosne karijere, i kao briljantnog predavača i kreativnog komunikatora. Spada među najutjecajnije suvremene jezikoslovce svijeta, stručnjaka koji je lingvistiku, znanost o jeziku, ne samo obogatio nego i globalno revolucionirao.

Višestruko je nagrađivan kao pomiritelj među narodima, ali i kao nadareni pjesnik i globalno utjecajan znanstvenik. Tisuće na svim kontinentima pamte lingvistu i antropologa svjetskog glasa Kennetha Pikea, čovjeka iznimno plodonosne karijere, i kao briljantnog predavača i kreativnog komunikatora. Spada među najutjecajnije suvremene jezikoslovce svijeta, stručnjaka koji je lingvistiku, znanost o jeziku, ne samo obogatio nego i globalno revolucionirao

Već su stari Grci počeli znanstveno raspravljati o jeziku. Tako su se Pitagora i Platon bavili pitanjem glasova i vrsta riječi, a Aristotel analizom rečenica i logičkim problemima. Može se tvrditi da je gramatika zapravo rođena u krilu grčke filozofije, posebice logike. Grčki filozofi, na primjer, prvi su ustanovili gramatičke kategorije i klasifikacije koje i mi danas rutinski rabimo. No i pored primjene proverbijalne grčke analitičnosti na jezik, o lingvistici kao znanosti nema govora sve do 19. stoljeća.

Stručnjaci se uglavnom slažu da je temelje suvremene lingvistike svojim originalnim pogledima na jezik i njegovom tipologijom postavio tek čuveni Nijemac enciklopedijskog znanja Wilhelm von Humboldt (1767.-1835.). Ali ni Humboldt ni njegovi suvremenici nisu mogli imati pojma o tome koliko jezika u svijetu postoji, kao ni o enormnom izazovu literalizacije mnogobrojnih jezika svijeta koji su donedavno bili bez ikakve pismenosti.

Danas se u svijetu govori 6809 jezika (ne računajući njihove dijalekte), od kojih većina (62 posto) u Aziji i Africi. Lingvistički institut (SIL International), koji je u Dallasu do svog umirovljenja 1978. godine vodio dr. Pike, bavio se znanstvenim istraživanjima 1359 manje poznatih jezika. Više od 300 jezika duguje svoju pismenost Pikeu i njegovim suradnicima, a taj se posao završava na još 889 jezika. Njihova stručna bibliografija sadrži više od 1300 znanstvenih monografija, više od 160 objavljenih doktorskih disertacija, više od 170 objavljenih magistarskih radova, više od 6000 stručnih članaka i približno 8000 knjiga i priručnika na “novim jezicima.”

UNESCO drži da je SIL jedna od najkorisnijih obrazovno-znanstvenih ustanova svijeta, a to su svojim mnogobrojnim nagradama i odlikovanjima priznale i vlade velikoga broja zemalja. Opismenjavanjem naroda tzv. Trećeg svijeta i prevođenjem različite vrste gradiva na njihove jezike omogućeni su gospodarski, intelektualni i duhovni razvoj naroda te njihovo uključenje u suvremena civilizacijska kretanja i njihove beneficije.

Ti su neumorni vizionari i hrabri pioniri utrli putove pismenosti i izlaska iz civilizacijske izolacije stotinama milijuna ljudi, koji su kao i mi “stvoreni na sliku Božju” (…) U tom veličanstvenom poslu oslobađanja ljudskih potencijala od zaostalosti i neukosti nailazilo se na mnoge prepreke i otpore, pa se treba sa zahvalnošću i ovom prigodom prisjetiti i svih onih koji su u tim pionirskim pothvatima žrtvovali vlastite živote

Na području primijenjene lingvistike u službi biblijskog i općeg prevodilaštva SIL nema sebi ravne ustanove u svijetu. Za to i za stvaranje čitavog globalno angažiranog pokreta antropoloških lingvista najveće zasluge pripadaju dr. Kennethu Pikeu. U svojoj dugoj karijeri, više od šest desetljeća stručnog lingvističkog rada na terenu, te pedagoškog djelovanja, kao istaknuti profesor michiganskog sveučilišta te direktor SIL-a, Pike je školovao nekoliko tisuća lingvista i doslovce desetine tisuća kršćanskih misionara.

Osim toga, napisao je mnoge standardne lingvističke udžbenike i nezaobilazna stručna referentna djela iz fonetike i fonemike. O njegovoj erudiciji, veličini interdisciplinarnog uma tog ”čovjeka moderne renesanse” svjedoči posebice i njegova poslednja knjiga ”Talk, thought and thing: The emic road toward conscious knowledge”.

Kennetha Pikea, kao mladog kršćanskog misionara, u svijet lingvistike najprije je uputio William Cameron Townsend, legendarni utemeljitelj međunarodne udruge Wycliffe Bible Translators International (WBTI), “najzaslužniji čovjek za procvat biblijskog prevoditeljstva u 20. stoljeću” (R. Tucker). WBTI, prigodom utemeljenja 1934. godine, postavio si je ekumenski cilj pomoći svim narodima i plemenima svijeta da otkriju kako “Bog govori njihovim jezikom”. Ta plemenita vizija podrazumijevala je goleme pionirske pothvate u otkrivanju, stvaranju abecede i polaganju temelja pismenosti za stotine urođeničkih, dotad nepoznatih jezika.

Na tom su poslu u više od sedamdeset zemalja diljem svijeta i za više od 1200 jezika angažirane tisuće antropološki i lingvistički osposobljenih misionara. Ti su neumorni vizionari i hrabri pioniri utrli putove pismenosti i izlaska iz civilizacijske izolacije stotinama milijuna ljudi, koji su kao i mi “stvoreni na sliku Božju”, dakle članovi velike i raznorodne ljudske obitelji kojima također pripadaju sloboda, dostojanstvo i užitak u dobrima koja donosi autentični napredak čovječanstva.

U tom veličanstvenom poslu oslobađanja ljudskih potencijala od zaostalosti i neukosti nailazilo se na mnoge prepreke i otpore, pa se treba sa zahvalnošću i ovom prigodom prisjetiti i svih onih koji su u tim pionirskim pothvatima žrtvovali vlastite živote.

Filed Under: JADRANKA & PETER, VRIJEME I VJEČNOST Tagged With: Aristotel, autograf.hr, Bog, filozofija, Grci, Jadranka, Jezik, kolumna, komunikator, lingvistika, Nobelova nagrada, Peter Kuzmič, Pitagora, pjesnik, Platon, SIL International, UNESCO, Wilhelm von Humboldt, znanstvenik

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Država će financirati obnovu i onima bez novca

    Država će financirati obnovu i onima bez novca

    anja-kozul
  2. Slučajna Hrvatska

    Slučajna Hrvatska

    marinko-culic
  3. Božje Novosti

    Božje Novosti

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Beogradski umirovljenici i SNV pomogli sisačku udrugu slijepih

    Beogradski umirovljenici i SNV pomogli sisačku...

    goran-borkovic
  2. Matić: Hrvatska se treba ponositi Srbima koji u njoj žive

    Matić: Hrvatska se treba ponositi Srbima koji u...

    novosti
  3. Pupovac: Za stradale moramo imati poseban senzibilitet

    Pupovac: Za stradale moramo imati poseban...

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se