Međusobno se nisu spominjale, a ni podnosile. Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca, dvije institucije zbunjujuće sličnog područja rada, oduvijek su na suprotnim stranama. Komora se diči dugom tradicijom (osnovana još 1852.) i opstaje na širokome obveznom članstvu. Hrvatska udruga poslodavaca novokomponirana je institucija, utemeljena 1993. godine na dobrovoljnom načelu. HGK danas percipiramo prateći događaje povezane s uhićenjem njezina dojučerašnjeg predsjednika Nadana Vidoševića, sada s privremenom adresom u Remetincu, dok iza HUP-a vidimo počasnog predsjednika te institucije Ivicu Todorića, Agrokorova vlasnika.

 

Sad kad je Komora praktično na koljenima, hoće li je Ivica Todorić svojim utjecajem doista spašavati, kako se razabire iz riječi njegove izaslanice Ljerke Puljić u raspravi o reorganizaciji HGK-a? Ili će Komoru napokon dokrajčiti? Komora je, reklo bi se, ”zrela ko’ kruška”. Kad su mediji objavili fotografije svih vila u vlasništvu Nadana Vidoševića, kad je raskošno predstavljena njegova kolekcija umjetnina, kad je razotkriveno njegovo morbidno skladište prepariranih životinja skupa s uspravljenim bijelim medvjedom, javnost je u toj stvari presudila kao i svojedobno u Sanaderovu slučaju, prije nego što je optužnica za izvlačenje novca iz komorskog sustava uopće došla pred sud.

Eto, baš sad kad se otvara javna rasprava o državnom proračunu za iduću godinu, tom najvažnijem aktu ekonomske politike, iz Hrvatske gospodarske komore nema glasa. A nije ga uglavnom bilo ni proteklih godina, osim uoči predsjedničkih izbora, na koje je Nadan Vidošević izašao kao istaknuti kandidat

 

Imidž Hrvatske gospodarske komore kao da je zapečaćen. HGK je obilježen kao carstvo raskoši i bezobraznog luksuza. Troškovi funkcioniranja te institucije u velikoj su disproporciji s onim što članstvo od nje dobiva. Komora bi trebala zastupati interese svojih članica pred državnim tijelima kad se donose odluke koje oblikuju gospodarski sustav kao i kad se donose mjere ekonomske politike. Komora bi trebala prognozirati mogućnosti gospodarskog rasta, razvijati poduzetništvo i poslovne veze s inozemstvom. Eto, baš sad kad se otvara javna rasprava o državnom proračunu za iduću godinu, tom najvažnijem aktu ekonomske politike, iz Hrvatske gospodarske komore nema glasa. A nije ga uglavnom bilo ni proteklih godina, osim uoči predsjedničkih izbora, na koje je Nadan Vidošević izašao kao istaknuti kandidat.

 

Institucija koja je u vrijeme socijalizma slovila gotovo kao nekakva opozicija vlasti, u demokratskome političkom sustavu i tržišnom gospodarstvu izgubila je zube. Činilo se da njezini lideri odrađuju zahvalnost političarima koji su ih postavili na to mjesto. Članstvu je ostalo da plaća članarinu. Takva Komora brzo je dobila konkurenciju u nekim novim institucijama. Nije riječ samo o Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koja se u međuvremenu nametnula kao ”jedini reprezentativni predstavnik poslodavaca” u pregovorima s Vladom i sindikatima. Izravnu konkurenciju dobile su i pojedine granske udruge Hrvatske gospodarske komore, pa tako na primjer od 1999. godine uz komorsku udrugu banaka djeluje i Hrvatska udruga banaka. Sad kad se raspravljalo o Zakonu o potrošačkom kreditiranju, upravo je HUB bio najglasniji, a Komoru se praktično nije čulo.

 

Efekt pobrojenih vila, umjetničkih slika, skupih mercedesa i prepariranih medvjeda bio je razorniji za Komorin ugled od svega ostaloga. Jedan je dnevnik odmah pokrenuo peticiju za ukidanje Hrvatske gospodarske komore i u istom danu prikupio tisuće potpisa. Razumljivo. Je li i racionalno?

U trenutku kad unutar Komore još mnogi možda strepe da će ih Vidošević u vrtlogu povući za sobom, takav apel nekoga izvana, nekoga poput Ivice Todorića, koji je manje-više otvoreno pokazivao što misli o funkcionalnosti te institucije dok su svi drugi šutjeli, sada ima posebnu težinu

 

Vidjevši kamo sve to vodi, a pogotovo kad se pokazalo da sam komorski sustav nije sposoban na brzinu izvući nekoga neupitnog vršitelja dužnosti predsjednika, ministar gospodarstva Vrdoljak na to je mjesto privremeno i s ograničenim mandatom postavio svoju pomoćnicu. Što je jednima izgledalo kao miješanje politike u Komoru, autorici ovog teksta činilo se kao potez u smjeru spašavanja institucije. Samo nekoliko dana poslije, kad se društvo u Komori malo pribralo od šoka izazvanog uhićenjem Nadana Vidoševića, Komorina sudbina možda je malo manje mračna.

 

”O Komori treba raspravljati hladne glave”, rekla je Ljerka Puljić, predsjednica Udruženja trgovine HGK-a, ali i Todorićeva desna ruka. Ona traži da se ni o čemu ne odlučuje naglo, nego da se i smanjivanje doprinosa za HGK provede postupno, kako bi se ta institucija ”sačuvala, a ne uništila”. Tko imalo zna kako funkcionira Ivica Todorić, razumjet će da Ljerka Puljić kao njegova bliska suradnica i osoba od velikog povjerenja ne bi nikad tako decidirano nastupila a da to prethodno nije usuglasila sa šefom.

 

U trenutku kad unutar Komore još mnogi možda strepe da će ih Vidošević u vrtlogu povući za sobom, takav apel nekoga izvana, nekoga poput Ivice Todorića, koji je manje-više otvoreno pokazivao što misli o funkcionalnosti te institucije dok su svi drugi šutjeli, sada ima posebnu težinu. Ali još ne znamo što je doista iza toga. Hrvatska gospodarska komora nije samo 550 ljudi koji troše visoku obveznu članarinu. Komora ima široku gransku i regionalnu strukturu, s pripadajućim, uglavnom vrlo atraktivnim nekretninama. Nadan Vidošević i u tom je detalju pokazivao visok smisao za estetiku, pa na primjer komorsku zgradu u Bruxellesu nije dao samo pomno urediti nego i slikovno opisati. Ako se pokaže da briga za Komorin opstanak ipak nije samo ”briga” za komorske nekretnine, to će tek biti pravo iznenađenje.