Hrvatsku čekaju u novoj, 2022. godini, tri sudbonosne kušnje: prva je kušnja uvođenje eura s datumom 1. siječnja 2023., što znači da će cijela 2022. proći u prijeporima i sukobima između pristaša i protivnika uvođenja eura. [Read more…]
Milanovićev dar konkurenciji
Ako Ljubo Jurčić, Mirela Holy ili čak i Nikica Gabrić uspiju s najavljenim novim strankama te ako na idućim izborima doista prijeđu izborni prag, dio tog uspjeha moći će zahvaliti Zoranu Milanoviću. Milanović će biti zaslužan ne samo za to što im je pomogao (prvo Jurčiću, pa Mireli Holy) da odu iz SDP-a nego prije svega za to što je svojim promašajima i nečinjenjem na političkom tržištu stvorio čistinu koja mami potencijalnu konkurenciju.
S troje Milanovićevih prethodnika Hrvatska je imala sličan problem. Sve im je drugo bilo bliže od ekonomije. Ali kada je nastupila sadašnja kriza, čak je i Sanader, makar samo radi vanjskog dojma, okupio stručnjake iz različitih područja, osnovao ekonomski savjet i neke ideje filtrirao kroz tuđa znanja. Milanović kao da nema takvu potrebu
Nakon gotovo pola desetljeća recesije u Hrvatskoj je sve manje vremena i strpljenja za premijere kojima ekonomija nije osnovna preokupacija. Zoran Milanović ekonomijom se bavi minimalno. To je područje prepustio potpredsjedniku Vlade, nekonfliktnom i odmjerenom, ali bez vidljive strasti za politikom. Milanović je Grčiću prepustio da koordinira neukrotivoga Linića i ležernoga Vrdoljaka, da požuruje Mrsića, da na špagi drži hiperaktivnoga Dončića i plutajućega Jakovinu te ambicioznoga Marasa… Čak kada bi Grčić i bio prodorniji i nametljiviji, kao što je recimo bio Čačić, u upravljanju nacionalnom ekonomijom potpredsjednik vlade nikada ne može odmijeniti premijera.
S troje Milanovićevih prethodnika Hrvatska je imala sličan problem. Sve im je drugo bilo bliže od ekonomije. Ali kada je nastupila sadašnja kriza, čak je i Sanader, makar samo radi vanjskog dojma, okupio stručnjake iz različitih područja, osnovao ekonomski savjet i neke ideje filtrirao kroz tuđa znanja. Milanović kao da nema takvu potrebu. Ministar financija Linić možda je i ima, dok bespomoćno gleda kako ga bankari bombardiraju znanjima sveučilišnih profesora i drugih eksperata. U povodu Zakona o potrošačkim kreditima zbog toga se i otvoreno požalio, u smislu da bankari mogu platiti stručnjake koje on sebi iz proračuna ne može priuštiti. SDP-ova vlast doista nije uspjela uspostaviti financijski bonton koji bi isključio nabavu bezobrazno luksuznih automobila o državnom trošku, a omogućio ulaganje u znanje, pa i u honorare pravnih eksperata i ekonomskih stručnjaka. U određenim okolnostima političari s dovoljno ugleda i smisla za okupljanje ljudi uspijevaju privući takvo znanje i na volonterskoj bazi. Ali ovdje to očito nije slučaj.
Te su deficite političkih starosjedilaca među prvima detektirali i iskoristili Hrvatski laburisti – stranka rada. Kao “otpadnik” iz HNS-a, Lesar je ušao u nepopunjenu političku nišu baveći se prije svega odnosom rada i kapitala te laburiste tako doveo na treću poziciju stranačke rang-liste. Sada su, barem u najavi, i neke nove snage. Da se još okupe i koordiniraju, uz premijerovu pasivnost u sferi ekonomije, prilika je tu
Na polovici mandata Kukuriku koalicija profilirala se kao vlast kojoj su draže ideološke teme nego teme od kojih se živi. Premijer Milanović prepustio je ekonomske poslove pojedinačnim, nedovoljno koordiniranim aktivnostima ministara neujednačenih sposobnosti, a sam se ubacio na teren na kojem su ga HDZ-ovci sa sličnim problemom – jedva dočekali. Naravno da je povjesničaru i obavještajcu Tomislavu Karamarku bliže sve što je vezano za Perkovića i ćirilicu u Vukovaru nego za makroekonomsku politiku i gospodarenje državnom imovinom, područjima gdje se HDZ ne može osloboditi repova iz Remetinca. Zašto mu je Milanović pružio tu priliku, zašto je sebi i svojoj vladi time praktično nanio štetu, teško je razumjeti.
Ljubo Jurčić, profesor ekonomije i bivši ministar gospodarstva, koji već godinama situaciju prati s političkih margina, prepoznao je nišu što je Milanović ostavlja praznom. Neće se, kaže, baviti “ni poviješću ni religijom”, nego povećanjem proizvodnje i izvoza, radnim mjestima i zapošljavanjem, plaćama i mirovinama. Njegova će stranka ići tamo gdje su birači razočarani. I “zelena” Mirela Holy kaže da će se prije svega baviti razvojem, pa je tomu prilagodila i ime stranke ORaH (Održivi razvoj Hrvatske). I Jurčić i Holy dakle znaju što hoće, ali njihove su stranke tek u nacrtu. Oni stranke tek trebaju izgraditi. Njihova je pozicija potpuno obrnuta od one današnjih glavnih igrača – koji imaju čvrstu stranačku infrastrukturu, a oskudijevaju u odgovarajućem političkom sadržaju, jasnim ciljevima i prioritetima.
Te su deficite političkih starosjedilaca među prvima detektirali i iskoristili Hrvatski laburisti – stranka rada. Kao “otpadnik” iz HNS-a, Lesar je ušao u nepopunjenu političku nišu baveći se prije svega odnosom rada i kapitala te laburiste tako doveo na treću poziciju stranačke rang-liste. Sada su, barem u najavi, i neke nove snage. Da se još okupe i koordiniraju, uz premijerovu pasivnost u sferi ekonomije, prilika je tu.
Orahovac i obećanja za bolje sutra
Bivša SDP-ova zastupnica i ministrica zaštite okoliša Mirela Holy osnovala je novu političku stranku, imena ORaH (Održivi razvoj Hrvatske), koja trenutačno ima 208 članova, a ujedno je i njezina predsjednica. Iako je, doduše, Mirela Holy kazala kako Hrvatskoj kao maloj državi možda i nije potrebno toliko stranaka jer je u registru hrvatskih stranaka ORaH sada 143. politička stranka, ona smatra kako je njezina zapravo drugačija od ostalih. Zašto? ”Zato što mislimo da hrvatska politika može biti drugačija, mora biti drugačija i zato što politika mora biti posao u javnom interesu”, kazala je osebujna Mirela Holy na osnivačkoj skupštini.
Obećala je pritom i da će i ona, ali i članovi njezine stranke biti ”drugačiji političari i političarke od onih koji danas imaju priliku govoriti u parlamentu ili u izvršnoj vlasti. Zbog toga jer je ORaH-u posao u javnom interesu i zbog toga jer je ORaH izabrao održivost, a bez održivosti nema uspješnog društva. Zato mi zaključujemo da ORaH nudi zdravu politiku”, svečano je kazala Mirela Holy. Na nama je građanima da joj povjerujemo, ili da i tu stranku – za sada strančicu – stavimo u koš malih političkih skupina s neizvjesnom budućnošću i odmah je zaboravimo.
Zanimljiva je konstatacija Mirele Holy kako će se ORaH voditi ključnim načelom, a to je ”uspostava društva u kojem će jednaka pravila igre vrijediti za sve. Pravila igre koja će omogućiti prosperitet i dobrobit svih naših građana, razumnu upotrebu resursa i očuvanje okoliša za buduće generacije. Mi se zalažemo za održivi gospodarski razvoj, za uravnoteženo iskorištavanje prirodnih resursa i prostora te za zaštitu socijalnih i drugih prava članova zajednice. Poštovanje ljudskih prava nema alternativu, svi moraju imati dostojanstven i slobodan život bez obzira na vlastite kriterije različitosti”, izjavila je Mirela Holy. Ne želimo biti cinični, ali i druge su političke stranke manje-više svojedobno obećavale isto, a i danas to čine.
Na skupštini je izabrano ORaH-ovo vodstvo pa je tako prof. dr. sc. Davor Škrlec imenovan potpredsjednikom stranke, a Božana Zadro potpredsjednicom. Mirela Holy naglasila je kako će se sve odluke u stranci donositi po načelu ”jedan član – jedan glas” i načelu ”ciferšlusa” kada je posrijedi podjela funkcija po spolu. Cilj je da omjer muškaraca i žena na položajima bude 50 : 50.
Već na početku orahovci su pokazali kako žele biti drugačiji pa su priopćenje tiskali na recikliranom papiru, a na šanku su nakon skupštine posluživani prirodni sokovi i orahovac. Na zakuski su dominirale jabuke i delicije od oraha koje su pripremili sami članovi stranke i njihove obitelji. Zgodno za početak.
Unatoč neuspjehu na prošlim parlamentarnim izborima, bivši esdepeovac i predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić ne odustaje od politike. Stoga je prije nekoliko dana okupio neformalni inicijativni odbor koji čini tridesetak suradnika s namjerom da osnuju stranku, a ime još nije odabrano jer postoji nekoliko opcija. Navodno će buduća stranka imati jedan naziv, a široka koalicija koja bi trebala okupljati ostale partije što su na izborima podupirale Jurčića ili će mu se tek pridružiti drugi. Podsjetimo, na zadnjim parlamentarnim izborima Jurčića su poduprli Blok umirovljenici zajedno, Primorsko-goranska stranka i Hrvatska radnička stranka.
Nova politička stranaka centra bit će, pogleda okrenutoga prema budućnosti, usmjerena na ključne probleme kao što su radna mjesta, plaće, socijalna sigurnost, objašnjava Jurčić. S obzirom na to da je do sada Jurčić u politici uglavnom bio neuspješan, upitna je i mogućnost afirmacije njegove stranke, no vrijeme će najbolje pokazati kakva je situacija i s njime i s njegovom ekipom. Do tada i njemu bismo trebali vjerovati na riječ da će ponuditi nešto drugačije, potpuno različito od svih postojećih političkih garnitura.
No svakako je najiščekivanija politička stranka ona koju već mjesecima najavljuje oftalmolog dr. Nikica Gabrić, koja bi, opet navodno, trebala biti taj famozni ”treći put”, dakle, ni lijevo, ni desno, već nešto u sredini, a za sve koji su nezadovoljni sadašnjom politikom, bivšim politikama i očekuju nešto novo. Iako, kada čovjek sluša dr. Gabrića, uspješnoga privatnog poduzetnika i liječnika, teško je ne složiti se s njime i njegovim ocjenama sadašnje hrvatske zbilje, ali običan građanin više nema vremena za čekanje. Njemu je pun kufer jer dok se ta stranka ne afirmira, a pitanje je hoće li uopće i kako, i ne počne participirati u vlasti, mnogo će vode proteći ispod svih mostova. A valja živjeti do tada.
Hrvati su umorni od stranaka, strančica, ali najviše od strančarenja. Posebice su umorni i nepovjerljivi kada je riječ o političkim strankama koje su se do sada pokazale kao skupine ljudi udruženih radi ostvarivanja jedino vlastitih, ali ne i interesa drugih ljudi. Stoga i nije čudno što su na ljestvici povjerenja građana upravo političke stranke na samom dnu, s malim šansama da se to promijeni.
Ministar Slavko Linić šumom, a treba drumom?
Neće biti novih rezova i ušteda, za smanjenje proračunskoga deficita bit će nužno povećati prihodnu stranu proračuna jer na rashodnoj nema mogućnosti. Ili ćemo uvesti porez na nekretnine ili nam slijedi veći PDV, poručio je u ponedjeljak s konferencije za novinare ministar financija Slavko Linić, odgovarajući na podatke o deficitu države, mjerenom po novim pravilima, na temelju metodologije Eurostata.
Dosad smo znali da stoji loše, no nova metodologija kaže da nam je najgore bilo u zadnjem HDZ-ovu mandatu, kad je državnom blagajnom upravljala ministrica financija Martina Dalić, dok je Slavko Linić čak malo “popravio“ financijski krvotok. Naime, nakon korekcije proračunske statistike za posljednje četiri godine na novu metodologiju, pokazalo se da smo 2011. godine dosegnuli proračunski deficit od 7,8% BDP-a (prema dosadašnjoj nacionalnoj metodologiji, to je bilo umjerenih 4,3%), dok je lani smanjen na 5% BDP-a (po staroj metodologiji 3%). Slavko Linić za 2013. predviđa i dodatno smanjenje, na 3,6%, dok bi konsolidirani dug države na kraju godine trebao iznositi 190,4 milijarde kuna ili 55,6% BDP-a.
“Teško je komentirati ove podatke jer svaka metodologija nosi nešto svoje i kreira pomalo drukčiju povijest, a naš stvarni život zapravo izgleda isto, ništa se time nije promijenilo“, kaže Josip Tica, profesor makroekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Dok Linić govori kako Vlada očekuje da će s Europskom komisijom uspjeti usuglasiti mjere za smanjenje proračunskog deficita, Tica upozorava kako taj paket podrazumijeva cijeli niz vrlo složenih pravila kojih će se Hrvatska morati pridržavati, uz moguće kazne za neprovedbu mjera.
“Iako se na neki način gubi fiskalni suverenitet, Parlamentu je prepušteno da odredi koje će to konkretno mjere biti, a u Hrvatskoj se već pokazalo da su političke elite umjesto rezanja potrošnje, koja može značiti i gubitak potpore birača, spremniji rješenja tražiti u nekim prijelaznim metodama, na primjer kroz poreze“, kaže Tica. Zato nam se događa da nakon pet godina krize osjećamo da ćemo nadalje trpjeti samo mrcvarenje, odnosno poteze preslabe da daju ozbiljne rezultate koji će jamčiti da će nam za pet ili deset godina zbilja biti bolje.
“Trebali bismo imati Vladu koja je spremna poduzeti oštre rezove potrošnje, unaprijed spremna da može izgubiti vlast, pa i u velikoj mjeri potporu naroda. Ni tada rezultati ne bi bili zajamčeni u kratkom roku. Naime, ono što napravite sada, prve rezultate dat će tek za dvije-tri godine, pa i poslije“, kaže Tica. Mi sada nemamo vlast koja je na to spremna, a i oporba tvrdi kako sve može riješiti bez udara na građane, što je nerealno.
Vidi li korak naprijed u najavama koje su procurile s predizbornih skupova za čelnika zagrebačkoga SDP-a, na kojima je Slavko Linić spominjao podjelu Hrvatske na pet regija i ukidanje niza ureda, kako bi se smanjila državna uprava ili najavi da će čelnici lokalne uprave koji nemaju sredstava na lokalnoj razini biti volonteri?
“To je, naravno, mjera koja može donijeti rezultate i svakako bismo se trebali ugledati na zemlje koje su prema tome bile vrlo stroge te Ustavom propisale da pokreću određene mjere nakon što deficit prijeđe određenu razinu, kao što je to, na primjer, učinila Poljska, no bit će zanimljivo vidjeti hoće li se vlast upustiti u to u godini koja prethodi izbornoj“, izjavio je naš sugovornik.
Na kraju, nakon što su zagrebački izbori završili i cirkus se opet parkirao na jednome mjestu, šalju se ponovno umirujuće poruke da novog rezanja neće biti jer na rashodnoj strani proračuna više nema mogućnosti.
Ljubo Jurčić, profesor na istome fakultetu, ostaje dosljedan sebi: “Vlada nema odgovore na ovu situaciju. Njihov je pristup defanzivan, a povećanjem poreza i rezanjem potrošnje, koja će sigurno uslijediti nakon toga, ne može se postići ništa. Jedina mjera kojom se nešto može promijeniti povećanje je nacionalnoga dohotka“, kaže Jurčić.
Istine radi, i Slavko Linić zdvojan je zbog toga što gospodarski oporavak nije krenuo, što bi i njemu malo odvezalo ruke, no to je i dalje daleko od smjera u koji upućuje Jurčić: “Nijedan novi porez nije dobar. Povećanje fiskalne litice smanjuje poreznu bazu i efekti toga ne mogu biti dobri. Jedini je način da povećamo domaću proizvodnju i potaknemo domaću potrošnju. Sve drugo neće dati rezultata!“, ustvrdio je.