novinarstvo s potpisom
Marko Vučetić
Hrvatska je premalena zemlja za ozbiljne političko-povijesne događaje, ali budući da smo tu, da živimo u ovakvoj državi, nema nam druge nego angažirati snagu imaginacije i ovu državicu promatrati u kategorijama kojima ona sada nije dorasla.
Od hrvatskih građana se traži da neprestano dokazuju ljubav prema domovini, a zapravo bi od svakog svjesnog subjekta bilo poželjno očekivati jedan iskreni domovinski podsmijeh. Ovakva država uistinu izaziva podsmijeh. [Read more…]
Vojko Obersnel
Nemoguće je ovih dana bilo koju temu pretpostaviti ratu koji traje u Ukrajini, koji se događa u Europi i koji budi tugu i uznemirenost u svakom čovjeku.
Nemoguće je, specifično nama u Hrvatskoj, odagnati mučna sjećanja na naše ratne devedesete jer su slike stradanja i patnje koje danas gledamo, gotovo identične onima koje smo na ovom prostoru živjeli ispraćajući 20. stoljeće. [Read more…]
Andrej Šimić
U popisu stanovništva postavljeno je pitanje i, podrazumijeva se, traži odgovor, doduše proizvoljan, što je pohvalno; dakle, pitanje o nacionalnom pripadanju.
Nisam siguran, zaboravio sam kojim i kakvim je rasporedom riječi ono formulirano, ali suštinski, želi nas se pitati kako se nacionalno osjećamo, čiji smo, gdje nam sebstvo naginje, za koga smo; prešutno, kome smo lojalni? [Read more…]
Ana i Otto Raffai
”Uvijek ima svjetla,
ako smo dovoljno hrabri da ga vidimo.
Ako smo dovoljno hrabri,
da sami budemo svjetlo.”
Ovim riječima pozdravila je Amanda Gorman, pjesnikinja iz Los Angelesa uzvanike na proslavi povodom inauguracije 46. predsjednika SAD-a Joe Bidena. [Read more…]
Branko Brkljač i Stojan Latinović u SPD Privrednik
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Admir ef. Muhić
Sedam dana mi je trebalo da ovo napišem.
Prošlog vikenda ili prve subote nove godine bili smo u Glini, Petrinji, Sisku, Gvozdu i Topuskom, a nakon onih velikih potresa.
Nas pet iz Džemata Maljevac i devet iz Velike Kladuše okupljenih oko Fondacije Iman imali smo unutarnji poziv da volontiramo prvu subotu nove godine u Sisku.
Kršni krajiški mladići iz Velike Kladuše predvođeni Nihadom Veladžićem taj dan su istovarili tri šlepera robe koji je došao u Caritas iz Austrije.
Mi Maljevčani smo u Merhametu pomagali u pakovanju paketa. To je najmanje što smo mogli.
Sa mnom su bili: Asim Pilipović, njegova kćerka Belkisa, Jefimija Bašić – Zumra i moja kćerka Ajla.
Posjetili smo ljude, razgovarali s njima, predali im što smo imali i ponijeli, uručili im što su naši Maljevčani poslali, stisnuli i pružili ruku razumijevanja i podrške kao i ponudili što bismo mogli učiniti za njih ubuduće (osobno, lično i personalno).
Gledao sam im oči, njihove duboke poglede koji su dublji nego što je potres bio u velikoj dubini naše zemlje. Gledao sam Šabana Kadrića, hadžiju Edhema, njegovu vrijednu hadžinicu, Biserku, Ahmeta… gledao sam ih s dubokim pijetetom.
Oni su očima govorili. Prvi put u životu sam vidio kako oči govore. Njihove oči su definicija nas. Njihove oči su informacija nama. Njihove oči su pune teškog iskušenja, ali i optimizma, straha, ali i radosti života.
Te divne i lijepe oči su naš obraz, naša vjera, naše ogledalo, naša ljudskost.
Posjetili smo i paroha glinskog Gorana Kalamandu i oštećenu pravoslavnu crkvu u Glini. Ponudio sam mu smještaj u svom domu, ali već se snašao kod svog kolege.
U njemu sam vidio sebe. Njegove oči su moje oči kojima gledam njegove oči. I sad su mi pred očima njegove oči. Tuga i radost ujedno. U njegovim očima sam vidio živu vjeru jednog Božjeg namjesnika na zemlji koji sa svojim parohijanima razgovara i dogovara daljnje korake.
Pokušao sam se staviti u njegovu kožu, ali ne ide to. Samo on i dragi Bog znaju njegovo stanje duha i tijela.
Molim se za kolegu paroha Gorana Kalamandu u Glini i za sve njegove parohijane se molim Svevišnjem!
Molim se i za Alema ef. Crnkića koji nije bio u stanju razgovarati.
Razumijem ga. Teško je to sve doživjeti i podnijeti. Bio sam pored sisačke džamije u izgradnji.
Molim se i za sisačkog biskupa Vladu Košića. Njegovu crkvu sam vidio izbliza čiji je toranj napukao.
Gledao sam oči jedne učiteljice, njene sestre, majke i jedne male djevojčice u Gvozdu za koje mi je moja žena Nejla podvukla da ih posjetim i predam ono što je ona poslala. Njihove oči svojim pogledima su govorile.
Dok sam oči gledao nazvala me muallima Melisa Arslani iz Zagreba i ponudila jednu kućicu od donatora jednoj obitelji iz Gline. Prepoznala je na daljinu ove iskrene oči djeteta iz Gline smještenog u tuđem stanu u Gvozdu.
Već su dobili tu kućicu. Hvala, Ziratu!
Obnovit će se sve to porušeno, izgraditi i urediti, a mi i dalje trebamo njegovati ovo što je sada dobro izašlo iz nas ljudi da pomažemo jedni drugima bez obzira na određene razlike i tako nastaviti obnavljati sebe nakon obnove kuća, crkava i objekata.
Razlike trebamo neutralizirati, satrati ih i zgaziti, a zajedničke dobre vrijednosti vazda trebamo isticati i djelima svojim pokazivati.
Sel@m iz “centra svijeta”!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
U petak sam na poziv kolege Mirka Klarina u Puli nazočio izložbi fotografija i prezentaciji interaktivnog narativa “Ahmići: 48 sati pepela i krvi“. Narativ je producirao Klarinov SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu, a fotografije je snimio britanski fotograf Giles Penfound (iz britanskog vojnog kontingenta srednje Bosne) u danima nakon zločina u tom srednjobosanskom selu. [Read more…]
Denis Romac
Od sramotnog batinaškog ponašanja naše policije prema migrantima sramotniji su jedino pokušaji opravdavanja takve politike. Rukovodeći se onom starom ”Što je više kleveta i laži…”, policija ustrajava na tezi da nema nasilja prema migrantima, premda je – zahvaljujući masovnosti nasilja na granicama i radu aktivista nevladinih organizacija i medija – istinu nemoguće prikriti. [Read more…]
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju autoričinu kolumnu zbog njena godišnjeg odmora).
Znam da sam anakronizam. U vremenu sam kojem ne pripadam. U epohi što nemilosrdno odbacuje sanjare beznadežno, zakašnjelo(ne samo zbog zastrašujućeg broja nakupljenih godina) zaljubljene u utopiju bratstva i tolerancije. U jednakost i ljudskost. Netko sam tko se teško uklapa u obrasce i sheme suvremenog svijeta. Gadljiva mi je, do krajnjih granica odbojna, licemjernost europskih i naših političara vidljiva ovog ljeta na gorućem problemu sirijskih izbjeglica, prepuštenih na milost i nemilost bešćutnih administracija zemalja u kojima su se, bježeći od ratnih strahota, zatekli. [Read more…]
Znam da sam anakronizam. U vremenu sam kojem ne pripadam. U epohi što nemilosrdno odbacuje sanjare beznadežno, zakašnjelo(ne samo zbog zastrašujućeg broja nakupljenih godina) zaljubljene u utopiju bratstva i tolerancije. U jednakost i ljudskost. Netko sam tko se teško uklapa u obrasce i sheme suvremenog svijeta. Gadljiva mi je, do krajnjih granica odbojna, licemjernost europskih i naših političara vidljiva ovog ljeta na gorućem problemu sirijskih izbjeglica, prepuštenih na milost i nemilost bešćutnih administracija zemalja u kojima su se, bježeći od ratnih strahota, zatekli. [Read more…]