U kolovozu prošle godine Državni zavod za statistiku objavio je izvješće o stambenom fondu u Hrvatskoj. Prema tom izvješću 5.038 ljudi živjelo je u 2.537 stanova bez mogućnosti priključka električne energije, 53 tisuće građana nije se moglo spojiti na javnu vodovodnu mrežu, a 60 tisuća na kanalizacijsku. [Read more…]
Pravilno bi bilo nazvati Hrvatsku djetinjastom državom
Ljutio sam se kad je Leslie Holmes Hrvatsku svrstao u propale države (kvarne države, rotten states). S jednim novinarom iz Freedom Housea sam se ozbiljno posvađao jer sam mislio da je takav izraz, samo blago prikriven akademskom formom, izraz bahatog nerazumijevanja. [Read more…]
Ova jedina Zemlja, sjećanje na Rudija Supeka i još ponešto
Hrvatska je pri europskom, ako ne i svjetskom vrhu, po broju ministarstava. Imamo ih slovom i brojkom 20. I to na nešto više od 4 milijuna stanovnika. Nepotrebno, naravno. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike jedno je od njih. I meni najčudnije. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike lisica je u kokošinjcu. [Read more…]
Milijarde ili Tito i Tuđman?
Da nije u kampanji, Ivo Josipović zasigurno bi uživao u priznanju za iznimno uspješan sastanak Brdo-Brijuni procesa. Nije mala stvar što ga je svojim dolaskom podržala jedna od najutjecajnijih europskih liderica, njemačka kancelarka Angela Merkel. No, još su važnije poruke što ih je Merkel poslala iz Dubrovnika.
Jedna je stav o širenju Europske unije na zemlje Balkana, a druga je podrška njegovom energetskom i infrastrukturnom integriranju. Time je dala vjetar u leđa hrvatskoj politici koja nastoji zemlju pozicionirati u nezaobilazni faktor u tome procesu i Hrvatsku nametnuti kao regionalnog lidera. Dakako da je, već i zbog limitiranih ovlasti predsjednika Republike, Josipović tek jedan kotačić u kreiranju i vođenju takve politike, međutim, mora mu se priznati da je ipak bitan.
Bez pretjerivanja se može reći da je cijeli njegov mandat obilježilo razvijanje regionalne suradnje. No, budući da smo zakoračili u kampanju za predsjedničke izbore, priča o novoj šansi Hrvatske da se pozicionira na energetskoj karti Europe i postane bitan europski tranzitni pravac, što bi izravno pozitivno utjecalo na ekonomiju i standard građana, trajala je samo jedan dan. Odmah ju je potisnula priča da je Josipović otišao u Zagorje, i posjetio rodne kuće Tita i Tuđmana
Premda je sastanak Brdo-Brijuni procesa popraćen i s pomalo posprdnim opaskama kako su se u Dubrovniku sastali predsjednici država – uz Josipovića i slovenskog predsjednika Boruta Pahora, tu je bilo tročlano predsjedništvo BiH, srbijanski predsjednik, albanski, crnogorski, makedonski, te predsjednica Kosova – dakle redom političari s limitiranim ovlastima, činjenica je da je upravo taj događaj bio mjesto s kojeg je Merkel odlučila poručiti da nam za infrastrukturu stoji na raspolaganju 11,7 milijardi eura.
Stvar je u tome da predsjednici država u regiji svojim susretima i porukama razvijaju pozitivnu atmosferu, pa i onda kada zbog nekih dnevnopolitičkih zbivanja na bilateralnim razinama ti odnosi ne djeluju idilično.
A upravo je to i njihova uloga. Budući da s pozicije šefa države, za razliku od vlada, nisu opterećeni rješavanjem konkretnih problema, imaju prostor za ležerniji, a time i pozitivniji međusobni odnos. Josipović je jako svjestan te komotne pozicije i obilato je koristi. Bez pretjerivanja se može reći da je cijeli njegov mandat obilježilo razvijanje regionalne suradnje.
No, budući da smo zakoračili u kampanju za predsjedničke izbore, priča o novoj šansi Hrvatske da se pozicionira na energetskoj karti Europe i postane bitan europski tranzitni pravac, što bi izravno pozitivno utjecalo na ekonomiju i standard građana, trajala je samo jedan dan.
Odmah ju je potisnula priča da je Josipović otišao u Zagorje, i posjetio rodne kuće Tita i Tuđmana.
Angela Merkel je, rekavši kako nam za infrastrukturu stoji na raspolaganju 11,7 milijardi eura, naglasila kako je važno da zemlje same kažu što žele. Očekivalo bi se da uslijede rasprave o pravcu kojim bi se prostirao željeznički koridor od Münchena do Istanbula, kolika bi bila njegova ukupna cijena, koliko bi trajala gradnja, što bi on značio za Hrvatske željeznice, proračun koliko bi ukupno koštao…
Hrvatska ima šansu riješiti i svoju energetsku budućnost u sklopu koje bi bitan faktor trebao biti LNG terminal, ako taj projekt uspije. Za to treba sustavna, promišljena, pametna i odgovorna politika. I to bi, a ne Tito i Tuđman, trebala biti pitanja oko kojih će se lomiti koplja u kampanji
Ali to nisu teme. Kao da nam je lakše vratiti se u rasprave o Titu i Tuđmanu. Točno je da svaki političar mora imati stav prema toj dvojici državnika koji su u bitnome obilježili našu povijest.
No, on je poznat i svakom normalnom jasne su sve mračne, kao i sve dobre strane koje su obilježile vladavinu jednog i drugog. Za našu budućnost i standard važno je kako će se razvijati Europa i gdje će biti Hrvatska u tome procesu.
Hoćemo li i dalje biti slijepo crijevo ili će za izvjesni broj godina kroz Hrvatsku tutnjati kamioni s robom koja će se iz zapadne Europe preko Crne Gore i Albanije transportirati do Istanbula. Bez daljnjeg cestovnog povezivanja prema istoku ostajemo osuđeni na skupe cestarine i čuđenje nad prometnim gužvama u dva ljetna mjeseca. Isto vrijedi i za željeznice i luke te njihov razvoj.
Hrvatska ima šansu riješiti i svoju energetsku budućnost u sklopu koje bi bitan faktor trebao biti LNG terminal, ako taj projekt uspije. Za to treba sustavna, promišljena, pametna i odgovorna politika. I to bi, a ne Tito i Tuđman, trebala biti pitanja oko kojih će se lomiti koplja u kampanji.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
Čak 15-ak projekata pred britanskim investitorima
“Postoji zanimanje za ulaganja u Hrvatsku i možemo biti zadovoljni nastupom u Londonu”, kratko su nam poručili iz naše delegacije koja je jučer sudjelovala na otvaranju prvoga Britansko-hrvatskoga trgovinskog i investicijskog foruma u Londonu, koji je – kako je izvijestila Hina – okupio 200-tinjak sudionika, predstavnika financijskih i investicijskih institucija. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić predstavio je ulagačima zakonodavne promjene kojima se žele potaknuti investicije u Hrvatsku, a ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak te ministar prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić 15-ak projekata iz područja energetike te prometa i infrastrukture za koje bi u roku od šest do devet mjeseci trebali biti raspisani međunarodni tenderi.
Riječ je prije svega o projektu davanja autocesta u koncesiju. Tu je i gradnja LNG-terminala na Krku, investicija procijenjena na 750 milijuna eura, za koju bi tender trebao biti objavljen do kraja godine kako bi u 2014. počela gradnja. Za 2014. u pripremi je i početak gradnje 450 milijuna eura vrijednoga projekta Termoelektrane-toplane Osijek, a među ponuđenim projektima su i dvije zračne luke (Osijek i Rijeka), četiri morske (Rijeka, Dubrovnik, Zadar i Ploče) te jedna riječna luka (Vukovar). Međunarodnim investitorima najavljena je i privatizacija Petrokemije, a predstavljeni su i neki projekti iz industrijskoga sektora, poput metalske i kemijske industrije, proizvodnje namještaja, strojeva i opreme te električne opreme, ističe Hina.
Britanski ministar trgovine i ulaganja ocijenio je da Hrvatska nudi brojne mogućnosti britanskim ulagačima te da se puno napravilo kako bi se povećala konkurentnost. Posebno je istaknuo hrvatski IT-sektor, koji postaje sve prepoznatljiviji i na britanskome tržištu. Britancima smo zanimljivi i kada je riječ o energetici, zaštiti okoliša, poslovnim uslugama, a s obzirom na geografski položaj, dobra smo polazna točka za pozicioniranje u regiji, smatra predstavnik domaćina.
Iako nam se na domaćem terenu to ne čini tako, činjenica jest da smo lani bili zapaženi po inozemnim investicijama te da je i ova godina počela relativno dobro. Naime, prema podacima iz izvješća konferencije Ujedinjenih naroda o razvoju, Hrvatska je u 2012. godini s 1,25 milijardi dolara ukupnih stranih investicija bila najbolje pozicionirana među zemljama jugoistočne Europe. Iza nas je bila Albanija s 950 milijuna pa BiH s oko 633 milijuna dolara. No u usporedbi sa zemljama šire regije, među kojima su Mađarska (s 13,5 milijardi dolara) ili Turska (s 12,4 milijarde), očito postoji vrlo velik prostor za povećanje ulaganja. Na hrvatskom su terenu i dalje najjači austrijski investitori, slijede nizozemski i njemački, a zanimljivo je da je i početak ove godine po rezultatima bio zanimljiv: u prvom kvartalu zabilježeno je oko 460 milijuna eura, u odnosu na približno 80 milijuna u istome razdoblju 2011. godine.
Prema analizi profesora međunarodne ekonomije dr. Dražena Derade, objavljenoj u magazinu Banka, Hrvatska je do početka 2012. ostvarila većinu inozemnih ulaganja u sektor usluga (68,4 posto), pri čemu se najviše ističu financijsko posredovanje – banke, osiguravatelji i slični sustavi (34 posto) i trgovina (13,7 posto), slijede ulaganja u nekretnine (10 posto), transport, skladištenje i komunikacije (8,6 posto) te turizam (2,1 posto).
I u 2012. godini prednjačila su ulaganja u bankarski sektor, poštu i telekomunikacije, dok je početkom ove godine velik priljev kapitala ostvaren u segmentu poslovanja nekretninama i energetici. Ove smo godine, naime, dobili dva konkurenta u distribuciji električne energije, slovenski GEN-I i njemački RWE.
Bit će zanimljivo vidjeti može li zanimanje pokazano na Britansko-hrvatskom poslovnom forumu promijeniti te odnose.