Prošle godine došlo je do porasta nasilja, govora mržnje i etničke netrpeljivosti prema Srbima u Hrvatskoj, stoji u izvještaju pučke pravobraniteljice Lore Vidović za 2018. godinu, koji se poziva na podatke Srpskog narodnog vijeća. [Read more…]
Šuljanje represije
A što bi bilo da policajac nije snimio iživljavanje nad izbjeglicama kada su ih tjerali da skandiraju Dinamu i izvikuju ustaški pozdrav? Bi li to itko i zapazio? I kakva je to atmosfera u policiji, kada policajcima uopće može pasti na pamet da čine, pa još snimaju, nešto tako očito protupropisno, uvredljivo i psihološki nasilno? I što je sve ostalo nesnimljeno? [Read more…]
Lora Vidović: ”Ustaška simbolika mora se procesuirati”
Državni zavod za statistiku upravo je objavio rezultate lanjske ankete o dohotku stanovništva po kojoj je u Hrvatskoj dvadeset posto građana u riziku od siromaštva. Kako vidite utjecaj siromaštva na ljudska prava? [Read more…]
Kako nam je Lora Vidović objasnila da smo zemlja koja mrzi
Možda i nije važno tko je bio prvi. To se lako ustanovi. Prvim, jer je bio važan, možemo proglasiti prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana kada je na onom govoru sav sretan rekao da je zahvalan Bogu jer njegova žena nije ni Srpkinja ni Židovka. Nije rekao da je voli. Rekao je koga ne voli. [Read more…]
Pučka pravobraniteljica: Vlast tolerira ustaštvo!
Negiranje zločina NDH negiranje je prošlosti prepune mržnje i nasilja prema Romima, Srbima, Židovima i političkim protivnicima ustaškog režima. Ono ohrabruje, a ponekad i jest, govor mržnje koji vodi diskriminaciji i nasilju. Time se njeguje kontinuitet mržnje i narušavaju vrijednosti na kojima počiva Ustav. To je sažetak posljednjih rečenica izvještaja o opasnostima veličanja NDH koji je objavila Pučka pravobraniteljica. [Read more…]
Totalitarni sindrom Plenkovićevog HDZ-a
Slučaj neizbora Dalije Orešković puno je više od još jedne štetne i pogrešne kadrovske odluke. Taj primjer ponovno ukazuje na poraznu činjenicu da HDZ ni za milimetar ne odstupa od svog totalitarnog načela, prema kojem ta stranka mora imati pod kontrolom baš sve društvene institucije. I u njima isključivo svoje ljude. [Read more…]
Ako je i dio optužbi točan, ministar Božinović mora odmah otići
Viša lojalnost – naziv je knjige koju željno iščekuje američka javnost. Radi se o djelu bivšeg diretkora FBI-a Jamesa Comeya, koje bi (uz podnaslov: ”Istina, laži i liderstvo”) trebalo izići sredinom travnja ove godine i, moguće je, dodatno potresti tamošnju političku scenu, posebno poziciju američkog predsjednika Donalda Trumpa. [Read more…]
Lora Vidović: ”Porasli su etnička netolerancija i govor mržnje”
Neprihvaćanje vašeg izvješća o radu za prošlu godinu, koje ste prezentirali u Saboru, oporbeni su političari više puta komentirali kao nečuvenu situaciju kakva se još nikada nije dogodila. No treba li joj se, s obzirom na politiku aktualne vlasti, čuditi – govori se da je to ionako put prema vašoj smjeni? [Read more…]
Apel za toleranciju
Tolerancija nije formalno zalaganje za neke apstraktne pojmove, već praktična primjena vrijednosti za koje smo se kao društvo opredijelili, a koja se pokazuje i riječima i djelima. Istodobno, ona ne znači ignoriranje i pasivno promatranje kršenja prava drugih. Ugrožavanje prava drugih uvijek nas se mora ticati.
Tolerancija je stoga aktivno zauzimanje za poštovanje jednakih prava za sve, neovisno o tome jesu li žene ili muškarci, samohrani roditelji, osobe s invaliditetom, izvanbračni ili bračni parovi, hetero ili homoseksualne orijentacije, ove ili one nacije, vjere, ovog ili onog uvjerenja ili statusa. Ne zaboravimo da smo svi mi različiti od drugih u nekom aspektu i da svatko od nas po nečemu pripada nekoj manjini. Stoga svatko od nas može postati žrtvom predrasuda i stereotipa.
Događanja u 2013. pokazuju nam da je razina tolerancije za koju smo dosadašnjih godina mislili da je postignuta ozbiljno dovedena u pitanje. Nasilje povodom dvojezičnih natpisa u Vukovaru, javni govor o pripadnicima LGBT manjine, starijim osobama, migrantima i strancima svjedoče o sve većoj nesnošljivosti u Hrvatskoj. Jednako tako, fizički napadi na simbole i bogomolje manjina ili pak na aktiviste građanskih inicijativa očit su dokaz da institucije i pojedinci u hrvatskome društvu nisu dovoljno učinili kako bi razvili načela tolerancije.
Nesnošljivost među djecom zbog nacionalnih, regionalnih, ekonomskih, svjetonazorskih razlika, neprihvaćanje i izoliranje romske djece, djece s teškoćama u razvoju, siromašne djece, napadi na mlade pripadnike seksualnih manjina – sve su to odrazi ponašanja odraslih
Prihvaćanje različitih sposobnosti osoba s invaliditetom i puno poštovanje njihovih ljudskih prava u praksi znači obavezu društva da ukloni prepreke i osigura podršku, i u tome smislu hrvatsko društvo treba prijeći s riječi na djela. Kao i drugim manjinama, ljudima koji na različit način obavljaju aktivnosti zbog toga jer su slijepe, gluhe, gluhoslijepe, imaju teškoća u kretanju, imaju intelektualne ili psihosocijalne teškoće važno je da ih drugi ponajprije dožive i prihvate kao osobu, neovisno o njihovoj teškoći.
Nekad se smatralo kako su teškoće koje osoba ima prirodno ograničenje njezinih ljudskih prava, no danas znamo da ta prava ograničava upravo društvo zbog svoje neprilagođenosti različitim potrebama.
Netolerancija u ponašanju odraslih i prihvaćanje agresivne komunikacije kao uobičajene u privatnom i javnom prostoru, na internetu i drugdje neizbježno utječu na djecu pa se ista nesnošljivost i neprihvaćanje različitosti odražava i kao nasilje među vršnjacima. No, dok se agresivni ispadi odraslih toleriraju, svjedoci smo izrazito netolerantnog odnosa odraslih prema djeci s problemima u ponašanju, uz zahtjeve za oštrijim kaznama.
Nesnošljivost među djecom zbog nacionalnih, regionalnih, ekonomskih, svjetonazorskih razlika, neprihvaćanje i izoliranje romske djece, djece s teškoćama u razvoju, siromašne djece, napadi na mlade pripadnike seksualnih manjina – sve su to odrazi ponašanja odraslih i zabrinjavajući simptomi dugogodišnje nebrige društva i države za djecu i mlade.
Tolerancija je nužan preduvjet ostvarivanja ljudskih prava, što znači da kao pojedinci i pojedinke, ali i kao društvo: NE toleriramo diskriminaciju, NE toleriramo govor mržnje i zločine iz mržnje, NE toleriramo homofobiju, NE toleriramo ksenofobiju, NE toleriramo ni jednu inicijativu i zahtjev da se nekome uskrate prava na slobodu, jednakost, ljubav i obitelj
Pravno uobličena načela tolerancije koja prihvaćamo kroz međunarodne dokumente o ljudskim pravima ne predstavljaju konačan civilizacijski doseg, već nešto na čemu se neprestano mora raditi i o čemu građane treba kontinuirano i sustavno poučavati. Stoga je potrebno da konačno zaživi građanski odgoj u obrazovnom sustavu, u punini i na svim obrazovnim razinama, kako bi djeca od rane dobi stjecala znanja i vještine koje će im pomoći da se razviju u tolerantne članove društva koji poštuju različitosti, a ti sadržaji trebali bi biti i sastavnim dijelom obrazovanja odraslih.
U stvaranju tolerantnog okružja posebno je važna uloga javnih osoba – političara, istaknutih aktivista, sportaša, slavnih osoba – jer oni utječu na oblikovanje javnog mnijenja, pa je njihova odgovornost za javni govor koji potiče nesnošljivost ili mržnju u društvu znatno veća.
U razvoju svijesti građana sve veću ulogu imaju mediji koji nas mogu učiti i navikavati na različitosti, ali isto tako i poticati stereotipe i predrasude. Osnovna funkcija medija jest objektivno praćenje zbivanja te slobodno, kritičko preispitivanje društvenih pojava. No, nedvojbeno postoji specifična odgovornost novinara kada govore o temama vezanim za pojedine manjinske i ranjive skupine.
Tolerancija je nužan preduvjet ostvarivanja ljudskih prava, što znači da kao pojedinci i pojedinke, ali i kao društvo: NE toleriramo diskriminaciju, NE toleriramo govor mržnje i zločine iz mržnje, NE toleriramo homofobiju, NE toleriramo ksenofobiju, NE toleriramo ni jednu inicijativu i zahtjev da se nekome uskrate prava na slobodu, jednakost, ljubav i obitelj.
Lora Vidović, pučka pravobraniteljica
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom
Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu
U povodu Međunarodnog dana tolerancije
Opća skupština Ujedinjenih naroda 1996. godine pozvala je sve članice Ujedinjenih naroda na obilježavanje 16. studenoga kao Međunarodnog dana tolerancije, dana koji nas podsjeća na poštovanje i prihvaćanje drugačijih od nas u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije.
Tolerancija je poštovanje i prihvaćanje bogatstva različitosti u našim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da je riječ o razlikama u političkom uvjerenju ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama.
Od velike je važnosti i doticaj i suživot s pripadnicima različitih manjinskih skupina – pripadnicima nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, LGBT populacije, ali i osobito ranjivim skupinama kao što su osobe s invaliditetom ili beskućnici
Međunarodni dan tolerancije povod je i za podsjećanje na brojne međunarodne dokumente iz područja ljudskih prava, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida i brojne druge, koji ne promiču toleranciju samo kao moralnu obavezu već kao politički i pravni preduvjet za razvoj kulture mira uz priznavanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Jedno od osnovnih oruđa u borbi protiv predrasuda i težnji k tolerantnijem društvu, ali i našem osobnom razvoju jest znanje. Učeći o različitom, preispitujemo i svoje vrijednosti, prioritete i uvjerenja. Od velike je važnosti i doticaj i suživot s pripadnicima različitih manjinskih skupina – pripadnicima nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, LGBT populacije, ali i osobito ranjivim skupinama kao što su osobe s invaliditetom ili beskućnici.
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju i to što hrvatsko društvo na više razina postaje raznolikije, daju nam jedinstvenu priliku da postanemo tolerantniji prema različitostima i ”netolerantni” prema diskriminaciji. To istodobno ne znači gubitak vlastitog identiteta, već upravo suprotno – njegovanje vlastitih posebnosti podrazumijeva se kao preduvjet poštovanja drugih i drugačijih.
Prije svega želimo podsjetiti na nedavne događaje u Vukovaru i neprihvatljive izjave i postupke koji su ih pratili, ali i istaknuti kako su prava i slobode svih građana i građanki Hrvatske zajamčene Ustavom i zakonima te ih je potrebno poštovati, ali i još važnije – stvarati okruženje u kojemu se poštuju bez prisile
Aktualni događaji u društvu i javnom prostoru koji se tiču ostvarivanja prava manjina pokazuju nam koliko je nesnošljivost u Hrvatskoj rasprostranjena i koliko još moramo raditi na tome da postanemo tolerantnije društvo.
Neprihvatljivo i diskriminatorno izražavanje prilično je rašireno, prenošeno različitim medijima i u različitim kontekstima – na internetu, nogometnim utakmicama, u govoru javnih osoba… Te manifestacije nesnošljivosti i diskriminatornoga govora odnose se ponajviše na pripadnike manjina i odraz su isto tako diskriminatornih stavova koji koče ostvarivanje njihovih prava.
Ovdje prije svega želimo podsjetiti na nedavne događaje u Vukovaru i neprihvatljive izjave i postupke koji su ih pratili, ali i istaknuti kako su prava i slobode svih građana i građanki Hrvatske zajamčene Ustavom i zakonima te ih je potrebno poštovati, ali i još važnije – stvarati okruženje u kojemu se poštuju bez prisile.
Upozoravati na neprihvatljivosti diskriminatornoga govora, znači nastojati stvarati upravo takvo okruženje, što je cilj čijemu postizanju želimo pridonijeti. Pri tome svrha nije onemogućiti izražavanje nečijeg mišljenja ili stava, ili pak učiniti diskriminatorne stavove nevidljivima javnosti a da ih i dalje ima u svakidašnjem postupanju i komunikaciji pojedinaca, već mijenjati svijest ljudi upozoravajući na vrijednosti ključne za ravnopravan i miran suživot. Tolerancija je svakako jedna od njih – možda i najvažnija.
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović