Moglo bi izgledati kao da sam u prethodnim tekstovima potajice navijao za sram.
I kao da sam pretjerano isticao njegove moguće pozitivne – pa čak i ”kontrakulturne” – učinke, namjesto onih nesumnjivo negativnih i bolnih; blaženosti srama, prigovorit će netko, nedovoljno sam suprotstavio njegovo prokletstvo, pa bi moglo izgledati kao da u posramljenosti neskriveno uživam, odnosno kao da ne razumijem ozbiljnost mehanizama srama kojima nas kultura – u najširem smislu te riječi – porobljuje i ranjava. [Read more…]