Proturječni prijedlozi i odluke ekonomski marionetskih hrvatskih vlada postaju sve providniji i svakodnevniji. I javnost se postupno privikava na marionetske vlade bez osmišljenih programa nacionalnog ekonomskog razvoja. [Read more…]
Borba protiv fašizma je stvar kućnog odgoja
Za početak, ne bi bilo zgorega prisjetiti se nekih prijesnih, očevidnih činjenica.
U Zagrebu, su održane neofašističke demonstracije u kojima se izvikivalo nacistički slogan i pozivalo na protjerivanje jedne nacionalne manjine. [Read more…]
Tu su dva mjeseca. Jesu li bolji od prethodnika?
Čini se kao da su dugo tu, ali danas im istječu prva dva mjeseca. Pitanje: što još četrnaesta hrvatska Vlada može napraviti u posljednjem od svoja prva tri mjeseca (do svojeg stotog dana), a da to nisu mogle, stigle ili znale napraviti Vlade koje su Hrvatsku vodile ranije? [Read more…]
Iz DORH-a i USKOK-a “ni bu, ni mu”
Čitatelj Ivica Steiner je 29. kolovoza 2014. godine Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH-u) podnio kaznene prijave protiv poreznika i Porezne uprave Ministarstva financija, te nekoliko popratnih zahtjeva za žurne postupke zaustavljanja štete i požurnica.
A iz DORH-a, unatoč žurnosti, do danas “ni bu, ni mu”. [Read more…]
Bajka o Martini Dalić
Tako dramatičnog i herojskog razlaza nije bilo još otkako su se posvađali Tito i Staljin. Kad je Martina Dalić zbog neoliberalnih ideala i stranačkoga bijega od reformi napustila HDZ, ova napaćena zemlja je – štono bi rekao pjesnik – odjednom postala dublja za jednu ranu i crnja za jednu jamu.
Poznato je već da prvi čovjek HDZ-a Tomislav Karamarko jako voli jame, a nije tajna ni ljubav ovoga člankopisca prema HDZ-u, no svejedno ne mogu umaći zamci da me povodom potresnoga slučaja gđe Dalić optuže za besprizorno stajanje na njihovu stranu.
Medijsko jamranje oko časnoga čina nesuđene reformatorice, duboki nakloni njezinu domoljublju i principijelnosti, javna tronutost nad gospođinim riskantnim potezom i zabrinutost nad našom gospodarskom budućnošću meni su, da prostite, prije trash-scenarij za novu ”Piramidu“ ili kakav sličan igrokaz za jeftinu promociju debelih političarskih obraza, nego predložak za racionalnu analizu aktualnoga rasporeda u domovinskom hranidbenom lancu.
Tako dramatičnog i herojskog razlaza nije bilo još otkako su se posvađali Tito i Staljin. Kad je Martina Dalić zbog neoliberalnih ideala i stranačkoga bijega od reformi napustila HDZ, ova napaćena zemlja je – štono bi rekao pjesnik – odjednom postala dublja za jednu ranu i crnja za jednu jamu
Dokle će, za Gospu, u ovoj zemlji za javnu prosudbu nekoga političara biti relevantnije ono što on govori nego ono što radi?
Dovoljno je da neka stranačka pantagana nakon godina mirne plovidbe napusti voljeni brod i odmah joj slijedi brzopotezna promocija u uzvišenog stručnjaka i junaka dana.
Iz aspekta domovinskoga političkog iskustva valja biti prilično fanatičan pobornik čuda hrvatske naive pa otprve zagristi u još jednu priču o Crvenkapici koja je imala odličan plan i jako željela pomoći bolesnoj baki, ali ju je u tome podlo spriječio zločesti i bešćutni vuk.
Za početak, prije svih detalja projekta za spas Domovine koji Martini Dalić njezina prijetvorna stranka nije dozvolila provesti, bio bi red makar podsjetiti na reforme koje je ova političarka i ekonomska stručnjakinja u životu uspjela realizirati.
Naciji kojom već godinama poslovično hara politički Alzheimer nije naodmet pripomenuti da je politika, i to ona HDZ-ova, Martini Dalić dala uglavnom sve što je dosad priskrbila u životu. Netom nakon studija karijeru je započela u Ministarstvu financija, kao suradnica i kasnija pomoćnica obljubljenoga Borislava Škegre.
Nakon gubitka trećesiječanjskih izbora 2000. godine postaje ekonomistica u Privrednoj banci, ali se poslije Sanaderova izbornog trijumfa 2003. iz dinamičnoga privatnoga sektora – koji tako često zagovara i veliča – vraća na sigurne državne jasle, na mjesto državne tajnice u Ministarstvu financija.
Dovoljno je da neka stranačka pantagana nakon godina mirne plovidbe napusti voljeni brod i odmah joj slijedi brzopotezna promocija u uzvišenog stručnjaka i junaka dana. Iz aspekta domovinskoga političkog iskustva valja biti prilično fanatičan pobornik čuda hrvatske naive pa otprve zagristi u još jednu priču o Crvenkapici koja je imala odličan plan i jako željela pomoći bolesnoj baki, ali ju je u tome podlo spriječio zločesti i bešćutni vuk
Negdje 2008. opet odlazi na kratak izlet u privatne vode, na mjesto direktorice Partner banke, da bi se već 2010. iznova vratila u politiku, na funkciju ministrice financija u Vladi Jadranke Kosor. Jedna od prvih gospodarskih ”reformi“ koje potpisuje, koliko me sjećanje služi, imenovanje je vlastitoga supruga Nike Dalića na mjesto hrvatskog člana uprave Ine.
Naravno da poznata protivnica upliva države na gospodarstvo Niku Dalića u upravu Ine nije postavila kao stranačkog kolegu ili vlastitog muža, nego primarno kao dokazanog stručnjaka.
Hrvatski članovi uprave Ine ubrzo nakon imenovanja dobili su dvostruko veće plaće: umjesto 62 tisuće kuna bruto, mjesečna primanja su im porasla na 130 tisuća kuna bruto plus godišnji bonus od 372 tisuće kuna! Strefile su ih i dodatne menadžerske beneficije poput novih ureda, korporativne kreditne kartice, životnog i privatnog zdravstvenog osiguranja, godišnje parkirne karte te teškog izbora između BMW 5 ili Audija 6 kao službenog automobila.
Zauzvrat, hrvatski članovi uprave Ine – ovi isti što trenutno ”odlučno prosvjeduju“ zbog odluke o gašenju sisačke rafinerije koju su prije tri dana zdušno podržavali, ali su naglo promijenili mišljenje nakon radničkih urlika pod prozorima – pristali su na mađarska pravila igre po kojima ne mogu samostalno uzeti u ruke niti jedan jedini tvrtkin dokument, nego ih smiju gledati samo u za to predviđenoj sobi, pod nadzorom kamera i MOL-ovih menadžera.
Gospodarske reforme ministrice Dalić i njezinoga muža, kako vidimo, bile su tako duboke i strukturne da su tisuće hrvatskih radnih mjesta, suverenitet u našoj naftnoj kompaniji i ljubav prema domovini hladno žrtvovale za svoje privatne račune.
Gospodarske reforme ministrice Dalić i njezinoga muža, kako vidimo, bile su tako duboke i strukturne da su tisuće hrvatskih radnih mjesta, suverenitet u našoj naftnoj kompaniji i ljubav prema domovini hladno žrtvovale za svoje privatne račune
Ah, da, gotovo zaboravih pripomenuti: Martina Dalić kao ministrica spada u apsolutne rekordere u zaduživanju zemlje. U samo godinu dana povećala je hrvatski javni dug za oko 25 milijardi kuna.
Za ideale ginu budale, pjevao je nekad Bora Čorba, a navodne patriotske ideale uspješnih pripadnika političke elite danas još puše samo retardi i kalkulanti koji uz njih vežu osobni profit. Reforme, kažete? Zadnji nam je čas, kažete? Ova zemlja nema više vremena, kažete?
Kad bilo tko od masnih političkih mufljuza, pripadnika raznih lobija, samozvanih proroka, stručnjaka i pozera u ovoj dolini suza posegne za sličnom demagoškom piruetom, pada mi na pamet ona scena s kraja Marinkovićeva “Kiklopa”, kad se Melkior Tresić 6. travnja 1941. odlučio prijaviti u vojne dobrovoljce.
Suočen s političkim spasiteljima koji su nas ovdje i dotjerali, pretvaram se namah u onoga gripoznoga oficira što umjesto savjesnih i prostodušnih domoljuba pred sobom vidi sve same provokatore, profitere i špijune: ”Ti bi spašavao ovu zemlju i ovaj narod, kažeš? Tebi je, veliš, mnogo stalo do te zemlje?“
Mora biti da je to prilično bizaran osjećaj, nakon što si godinama spašavao isključivo vlastitu guzicu.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Martina Dalić – premijerka?
Martina Dalić upravo se pozicionirala kao kandidatkinja za premijerku tehničke vlade, u slučaju da u skoroj budućnosti Hrvatska bude suočena s pogoršanom ekonomskom i političkom krizom u kojoj bi joj bila nužna vlada nacionalnog spasa.
Zasad je takav scenarij formiranja tehničke vlade hipotetski scenarij iako u Hrvatskoj postoje krugovi koji vjeruju da će se kod nas u nekom trenutku dogoditi nešto slično onome što se dogodilo u Italiji, kad je zbog udruženog pritiska financijskih tržišta i političkih lidera EU raskalašeni premijer Silvio Berlusconi morao odstupiti, a na njegovo mjesto došla je tehnička vlada na čelu s premijerom Marijem Montijem.
U hipotetskom scenariju Martina Dalić bila bi Mario Monti. Ako je Monti bio “super Mario”, bi li Dalić mogla biti “super Martina”?
Zasad je takav scenarij formiranja tehničke vlade hipotetski scenarij iako u Hrvatskoj postoje krugovi koji vjeruju da će se kod nas u nekom trenutku dogoditi nešto slično onome što se dogodilo u Italiji, kad je zbog udruženog pritiska financijskih tržišta i političkih lidera EU raskalašeni premijer Silvio Berlusconi morao odstupiti, a na njegovo mjesto došla je tehnička vlada na čelu s premijerom Marijem Montijem
No prije no što se upustimo u detalje takvog hipotetskog scenarija, treba naglasiti zašto je praktički nemoguće da se u Hrvatskoj ponovi primjer iz Italije, dakle formiranje tehničke vlade pod snažnim pritiskom iz EU. Krugovi koji to neslužbeno zazivaju – a ponekad je riječ o ljudima iz bankarskog sektora i gospodarstva, ponekad o političarima koji su nekoć bili na višim dužnostima nego sada – zanemaruju niz ogromnih razlika između Italije i Hrvatske koje “operaciju super Mario” čine teško izvedivom s ove strane Jadrana.
Prvo, bez tehničke vlade u Italiji eurozona bi se raspala i danas biste na obližnju tržnicu, umjesto po voće i povrće, vjerojatno nakon svake plaće išli kupovati marke ili lire kod švercera.
U jesen 2011. najmoćnijim ljudima Europske unije bilo je iznimno stalo do toga da Berlusconi prepusti mjesto premijera Montiju jer je Italija bila na rubu najgoreg scenarija u kojem bi bila odsječena s redovnih financijskih tržišta. A “bailout”, odnosno paket pomoći, jednostavno je bio toliko velik da nitko, ni MMF ni EU, nije mogao ponuditi toliki novac.
Italija je tada imala javni dug od 1907 milijardi eura i njezin “bailout” iznosio bi najmanje 600 milijardi eura, što je novac koji nitko nije imao za posuditi. Za usporedbu, javni dug Hrvatske trenutačno je između 30 i 35 milijardi eura (ovisno o metodologiji izračuna). S Berlusconijem i bez “bailouta” Italija bi uništila eurozonu. Hrvatska nije ni članica eurozone, a njezin bankrot ili, preciznije rečeno, ogluha (nemogućnost vraćanja duga u trenutku kad stiže na naplatu) ne bi ni u najkatastrofalnijim scenarijima mogao uništiti eurozonu.
Drugim riječima, Italija je u jesen 2011. bila ekonomski ekvivalent Fukushime, japanske nuklearke iz koje je nakon tsunamija počeo curiti radioaktivni materijal, dok je Hrvatska ekonomski ekvivalent požara stambene zgrade u jednoj sporednoj ulici velikog grada.
Tehnička vlada ne mora se nužno formirati kao rezultat pritiska izvana, može se dogoditi i “iznutra”, kao rezultat sporazuma političkih stranaka u Saboru, no u Hrvatskoj zasad nema uvjeta za takav sporazum. Napuštajući HDZ, bivša ministrica financija Martina Dalić izrekla je veliku istinu: Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu vladu
Interventna ekipa koja izlazi na mjesto katastrofe u prvom primjeru nije ista kao vatrogasna ekipa koja izlazi na mjesto požara u drugom. Što, dakako, ne znači da taj požar ne izgleda strašno i ne izaziva stvarnu štetu za stanovnike te ulice…
Tehnička vlada ne mora se nužno formirati kao rezultat pritiska izvana, može se dogoditi i “iznutra”, kao rezultat sporazuma političkih stranaka u Saboru, no u Hrvatskoj zasad nema uvjeta za takav sporazum. Napuštajući HDZ, bivša ministrica financija Martina Dalić izrekla je veliku istinu: Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu vladu.
Aktualna vlada u velikoj je mjeri upravo to, nepripremljena i nedovoljno sposobna za ozbiljno vođenje države u krizi, a oporbeni HDZ u velikoj je mjeri također upravo to, nepripremljen i nesposoban za, riječima Martine Dalić, “suočavanje sa složenošću i težinom mjera potrebnih za izvlačenje zemlje iz krize”.
A Hrvatskoj je prijeko potrebna vlada spremnih i sposobnih, “willing and able” kako to lijepo kažu u Americi. Dalić je izrekla još jednu veliku istinu. Ne postoji “neko jednostavno rješenje kojeg se dosad nitko nije sjetio”.
Neće nam nitko oprostiti javni dug, nitko neće doći u Hrvatsku s Marshallovim planom za investicije koje nemamo pripremljene, zemlja neće preko noći izaći iz krize ako predsjednik sazove sjednicu Vlade, a ni ideja formiranja tehničke vlade nacionalnog spasa nije rješenje samo po sebi.
Ali jedino netko tko sve to razumije i tko je spreman i sposoban ne samo smisliti set reformskih ideja nego i predano raditi na njihovoj provedbi u praksi može krenuti na taj dugotrajan i težak put koji se zove početak izlaska Hrvatske iz krize.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
HDZ nema gospodarski plan
Martina Dalić, bivša ministrica financija, donijela je odluku o napuštanju HDZ-a. Pošto je ova odluka vrlo značajna jer otkriva istinu u redovima najjaće oporbene stranke, koje je kaotično, a što će se sasvim sigurno odraziti na predsjedničke izbore, njeno pismo donosimo u cjelosti kako je objavljeno na portalu Večernjeg lista:
“Ovu sam odluku donijela teško i vagala sam dugo. Međutim, u proteklom sam se razdoblju previše puta uvjerila da se vodstvo HDZ-a nije spremno jasno odrediti prema svojoj ekonomskoj platformi i odlučno graditi ekonomska rješenja kakva zahtijeva dubina i duljina krize.
Puno je retorike, stvaranja dojma i percepcije u javnosti, a stvarni sadržaj, posebno suočavanje sa složenošću i težinom mjera potrebnom za izvlačenje zemlje iz krize manje je važan ili u najboljem slučaju sekundaran. Za mene je daljnje sudjelovanje u takvom okruženju nemoguće jer sam danas potpuno uvjerena da se stvari neće promijeniti.
Stručnjaci koji se u HDZ-u bave ekonomijom zastupaju vrlo različite ideje, često međusobno suprotne i nespojive ideje, zbog čega je jasno da sve one ne mogu istodobno zaživjeti. Ne mogu svi biti u pravu posebno stoga što je naša ekonomska situacija toliko teška da iduća Vlada neće imati nimalo slobode
Nema, po meni, ni dovoljno snage ni odlučnosti iskoračiti izvan ustaljenih političkih obrazaca koji se svode na puko ponavljanje da je Vlada nesposobna, dnevno političko kritizerstvo i bavljenje prošlošću.
Pokušala sam svojim radom pronaći način za usklađivanje posebnosti političkog djelovanja i obraćanja s grubim zahtjevima naše ekonomske stvarnosti kako bi HDZ pripremio sebe, a i narod, na provođenje reformi i drugih ekonomskih mjera koje su nužan preduvjet ekonomskog oporavka i bez kojih će Hrvatska još dugo stagnirati.
Samo jedan primjer. Predložila sam vodstvu HDZ-a i pripremila u formi prijedloga zakona inicijativu za depolitizaciju državne i javne uprave i reformu sustava plaća na načelima stručnosti i rezultata rada. Ta je inicijativa ostala u ladici. Nisam dobila podršku za podnošenje tih zakona u saborsku proceduru. Iz toga zaključujem da unatoč retorici, stvarne spremnosti za pripremanje reformi, njihovog javnog tumačenja i kasnijeg provođenja u stvari nema.
Stručnjaci koji se u HDZ-u bave ekonomijom zastupaju vrlo različite ideje, često međusobno suprotne i nespojive ideje, zbog čega je jasno da sve one ne mogu istodobno zaživjeti. Ne mogu svi biti u pravu posebno stoga što je naša ekonomska situacija toliko teška da iduća Vlada neće imati nimalo slobode.
U ekonomskom timu HDZ-a nema koordinacije, nema vodstva, nema jasnog smjera i konkretnog bavljenja stvarnim uzrocima ove dugotrajne krize. Taj je tim potpuno nefunkcionalan i bojim se da će s obzirom na način njegova (ne)vođenja takav i ostati
Ako bude željela stvoriti ikakvu šansu za oporavak Hrvatske, tada će morati raditi ono što se mora i ono što zahtijevaju objektivna ograničenja. Međutim, u ekonomskom timu HDZ-a nema koordinacije, nema vodstva, nema jasnog smjera i konkretnog bavljenja stvarnim uzrocima ove dugotrajne krize. Taj je tim potpuno nefunkcionalan i bojim se da će s obzirom na način njegova (ne)vođenja takav i ostati.
Svi ti primjeri pokazuju mi da tzv. pripreme za preuzimanje vlasti nisu i neće biti ni dovoljno odlučne ni dovoljno fokusirane da rezultiraju potpunom spremnošću rukovodstva HDZ-a za provođenje reformi i poduzimanje svih onih mjera nužnih za izlazak iz krize – bez obzira na to koliko te reforme i mjere bile složne i teške. A Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu Vladu koja se bavi sama sobom i zadržava samo na površini problema.
Napori koje sam činila da pridonesem promjeni takvog stanja nisu zaživjeli u stranci i zaključujem da ona, a konkretno njezin predsjednik, i dalje namjerava držati sve opcije otvorenima i stvarati dojam da su sve moguće ideje relevantne i da su svi njihovi zagovornici u pravu. Ne vidim da išta više tu mogu napraviti, a nije da nisam pokušala, i zato istupam iz HDZ-a.
Nastavit ću svoj rad u Saboru kao nezavisan zastupnik sukladno svom najboljem znaju i oslobođena bilo kakvih ograničenja i pritiska nužnosti dobivanja izbora”, poručila je Martina Dalić.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
Martina Dalić besplatno savjetuje Linića
Je li vaše zemljište strmo? Je, strmo je i teško ga je kositi, odgovorila sam poreznom službeniku. Izraz njegova lica iza staklenog zaslona na šalteru djelovao mi je kao da i on ima neku sličnu strmu parcelu. I da zna kako se strmina teško održava. Poreznik mi je vjerovao. Drugo mu i nije preostalo, s obzirom na to da nema novca ni vremena, vjerojatno ni procjeniteljsku obuku za izlaske na teren. Ispalo je dobro. Na sporazumnu diobu ostavine nije se moralo platiti porez. Svi zadovoljni, iako je ta porezna procedura trajala oko tri godine, ona gruntovna još je valjda na početku.
Iz mog malog iskustva, teško je uopće zamisliti kako bi izgledalo opće oporezivanje nekretnina. Slovenci su se na taj potez pripremali desetak godina. Ministar financija Slavko Linić o tome govori kao da je već sve spremno, a nedostaje samo političke volje. I to u dvije koalicijske stranke, HNS-u i IDS-u, ali i unutar samog SDP-a.
Nakon što je uspio progurati fiskalizaciju, ministar financija očito smatra da ima dovoljno provedbene snage i za uvođenje poreza na nekretnine. Ako ne svaki, onda svaki drugi dan, on najavi taj novi porez, a onda ga premijer, potpredsjednik Vlade, ili već netko iz HNS-a, uredno demantira.
Tržište je mrtvo. Kuće, stanove i zemljište teško je prodati. Ako nisu u atraktivnim zonama, gotovo nemoguće. Prazne stanove nije lako niti iznajmiti. Kad nema novca, kad nema posla, kada biznis stoji ili propada, nema ulaganja. Porez na nekretnine u toj bi situaciji natjerao mnoge građane da prodaju budzašto, a kupovali bi opet samo oni najbogatiji. Socijalne razlike još bi se više produbile
Komunikacijski stručnjaci i politički analitičari zgražaju se, ali Linić ne gleda ni lijevo ni desno, nego svoj cilj. Uvesti porez na nekretnine.
Priča je stara desetak godina i datira s kraja Račanova mandata. Tadašnja SDP-ova vlada imala je ekonomski rast. Okružje za uvođenje takvog poreza bilo je puno povoljnije nego danas. Netko se u Ministarstvu financija dosjetio da bi se porez na nekretnine mogao uvesti na mala vrata, tako što bi se komunalna naknada, koja u biti jest vrsta poreza, jednostavno prozvala porezom. Ali spremali su se izbori, kad se novi porezi u pravilu ne spominju. Osim toga, vlast je već imala loše iskustvo s uvođenjem poreza na neobrađeno zemljište, što je u međuvremenu srušio Ustavni sud.
Ekonomisti koji imaju na umu da se ekonomski procesi ne razvijaju u epruvetama i retortama, nego unutar živog društvenog tkiva, prema oporezivanju nekretnina u Hrvatskoj vrlo su skeptični. Velika imovina u nekretninama karakteristična je za bivše socijalističke zemlje. Ta imovina često nije odraz današnje financijske snage njezinih vlasnika, nego načina ekonomiziranja u privrednom sustavu, u kojem je to bio gotovo jedini način sigurne štednje.
Bankarstvo je bilo nerazvijeno i okrenuto državnom sektoru, a manje stanovništvu. Cijene su bježale u hiperinflaciju. Tržište dionica nije ni postojalo. Ljudi su gradili kuće i vikendice, za sebe i za potomke. Danas u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, 92 posto kućanstava ima vlastiti stan ili kuću. Više od toga imaju samo Rumunjska i Litva. U Njemačkoj je taj prosjek 53 posto, ali nitko iz toga neće zaključiti da su Hrvati i Rumunji doista bogatiji od Nijemaca.
Da bi država oporezivala nekretnine, morale bi biti sređene zemljišne knjige. Ubiranje te vrste poreza nije jeftino. Da ne bi išao ”po babi i stričevima”, trebalo bi platiti procjenitelje i izlazak na teren. U Americi na primjer, time se bavi posebna vrsta poreznika, koji obilaze poreznu bazu obavezno jednom godišnje i registriraju svaku promjenu vrijednosti nekretnine. Ako je motiv uvođenja poreza na nekretnine isključivo fiskalni, ako se time hoće popuniti centralni budžet ili blagajne lokalne samouprave, puno bi jeftinije i jednostavnije bilo uvesti porez na dohodak od kapitala. Recimo, porez na zaradu od štednje u bankama. Tu nisu potrebni posebni procjenitelji. Treba samo odrezati postotak na prinos od kamata.
Ministar financija ovaj se tjedan naslušao napada na SDP-ovu vladu, na ekonomsku politiku, predloženi proračun za 2014. godinu i na njegove autore. Ako nakon svega može ostati hladne glave, možda bi trebao poslušati bar jedan savjet iz oporbenih klupa. Onaj bivše ministrice financija, HDZ-ove Martine Dalić. ”Prestanite spominjati nove poreze. Ne spominjite ih iduće dvije godine, sve do kraja mandata”, rekla je Dalić
Metoda brza i bolna, ali jeftina i bez mogućnosti eskiviranja. Štedni depoziti građana i poduzetnika dosežu oko 190 milijardi kuna. Prema dosadašnjim izračunima, Linić bi potezom pera i porezom na kamate od tolike štednje ubrao barem milijardu kuna, a da nitko od poreznika ne napusti svoje toplo radno mjesto ili potroši na prijevoz.
Ali motiv nije samo prikupljanje novca, nego ”ono što nije ekonomski aktivno, staviti u funkciju”. Tako kažu u Vladi, ali tako dolazimo do nove zablude. Nekretnine nisu u funkciji zato što to netko ne želi, nego zato što je ekonomija već pet godina u padu. Tržište je mrtvo. Kuće, stanove i zemljište teško je prodati. Ako nisu u atraktivnim zonama, gotovo nemoguće. Prazne stanove nije lako niti iznajmiti. Kad nema novca, kad nema posla, kad biznis stoji ili propada, nema ulaganja.
Porez na nekretnine u toj bi situaciji natjerao mnoge građane da prodaju budzašto, a kupovali bi opet samo oni najbogatiji. Socijalne razlike još bi se više produbile.
Ako netko ima više nekretnina, ne znači samo po sebi da ima i financijsku likvidnost za plaćanje poreza. S porezom na štednju, taj problem otpada. Tko ima štednju, odnosno zaradu od financijskoga kapitala, taj ima i za plaćanje poreza na kamate.
No, s tim također treba biti oprezan. Već samo spominjanje novih poreza, u uvjetima petogodišnje ekonomske krize, dovodi do novog suzdržavanja od potrošnje. To znači da će se ugasiti još više radnih mjesta, a da će još manje novca doteći u budžet.
Ministar financija ovaj se tjedan naslušao napada na SDP-ovu vladu, na ekonomsku politiku, predloženi proračun za 2014. godinu i na njegove autore. Ako nakon svega može ostati hladne glave, možda bi trebao poslušati bar jedan savjet iz oporbenih klupa. Onaj bivše ministrice financija, HDZ-ove Martine Dalić.
”Prestanite spominjati nove poreze! Ne spominjite ih iduće dvije godine, sve do kraja mandata”, rekla je Dalić kolegi iz suprotnog tabora. I to je s njezine strane bio nesebičan savjet, na korist nacionalne ekonomije, ali i konkurentske političke ekipe. Ali, javno verbalno prtljanje s porezom na nekretnine kao da je nezaustavljivo.