Ne znam kako i kada se to dogodilo, ali netko je istrgnuo važne rečenice, cijele stranice iz svih hrvatskih knjiga svih hrvatskih medicinskih fakulteta za ginekologiju. Ili ih nije ni otisnuo. Kako god, ali tog važnog dijela, razlike između mučilišta i liječenja, tog gradiva o primjeni painkillera u ginekologiji nema. [Read more…]
Kujundžić kao skandal u nastavcima
Naše bi zdravstvo već bilo pjesma Havaja da se ministar Milan Kujundžić ovoliko naprezao protekle dvije godine svoga za nas totalno nekorisnog mandata kao što to čini sada da bi uvredama i prijesnim prijetnjama ponizio i zastrašio sve svoje kritičare. [Read more…]
Kujundžić i Obersnel pokazali su identičnu neodgovornost
Moraju li lokalni i državni dužnosnici platiti za pogreške svojih suradnika ili sustava koji predvode? Ovakvo pitanje bilo bi besmisleno u Njemačkoj ili posvuda u Skandinaviji, jer se pozitivan odgovor podrazumijeva sam po sebi, ali ne i u Hrvatskoj. [Read more…]
Ministar Milan Kujundžić mora što prije dati ostavku
Nema se tu što puno reći: ministar zdravstva Milan Kujundžić nakon afere s Hitnom pomoći u Zaprešiću mora dati ostavku. [Read more…]
Pa što će nam Paladino kad imamo Ćorušiće
Slavni neurokirurg dobio je cipelu u zagrebačkoj bolnici Rebro. Otkako je otišao u mirovinu, bolničke vlasti dopustile su mu da ostane na četiri sata dnevno, za mjesečni honorar od 4.500 kuna. Aranžman je trajao godinu i pol. On je radio po 10 sati, kao i uvijek. Takav je bio i ostao. Nikad u životu nije tražio naknadu ni za jedan prekovremeni sat. Ali sada ga tamo više neće. [Read more…]
HDZ-om na maniju proganjanja
“Malo mi je lakše otkako je ministrica za gospodarstvo, poduzetništvo i obrtništvo – dakle stručnjakinja za pravosuđe – decidirano ustvrdila kako je “svima i svakome tko živi u Hrvatskoj” jasno da u nas nema političkih progona. Eto super, ako političkih progona nema i ako se od devedesete na ovamo ništa nije ljudima događalo na vjerskoj, nacionalnoj, političkoj osnovi, onda smo mi, nek’ mi oproste stvarno bolesni, potpuno poblesavili. [Read more…]
Pobačaj tek začete demokracije?
Suočiti se s posljedicama života u nedemokratskim režimima prošloga stoljeća navodni je cilj Vijeća što ga je osnovala i u četvrtak predstavila Vlada Republike Hrvatske izazvavši laganu mučninu kod svih koji su svjesni demokratske potkapacitiranosti društva koje je kreirala i kojim uglavnom vlada Hrvatska demokratska zajednica. [Read more…]
Karamarkov ideološki guru u očajničkoj borbi za funkciju
Još nisam sreo glasača HDZ-a koji ne želi da ja budem ministar kulture – u toj izjavi Zlatko Hasanbegović sažima sve svoje argumente u pokušaju da se održi na sadašnjoj funkciji i dodatno ih u istom dahu podupire tumačenjem da rezultati izbora, pogotovo preferencijalni glasovi, daju za pravo njegovim ambicijama. [Read more…]
Kujundžićev uvod u fašizam
Još se jednom vraćam (moram!) govoru predsjedničkog kandidata Milana Kujundžića održanog prilikom predstavljanja njegova programa u nedjelju 30. studenog u Maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski.
Poslužit ću se člankom Krune Kartusa objavljenog 1. prosinca na tportalu: ”Između fraza Milana Kujundžića na predstavljanju njegova predizbornog programa u nedjelju u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski čulo se i nešto konkretno, a to je izbacivanje svega osim Domovinskog rata kao temelja hrvatske državnosti.
Stručnjaci za tportal pojašnjavaju da je Kujundžićeva ideja loša za demokraciju, povijest, državu i građane. Idejom o, što Kujundžić naziva ”jednom od središnjih točaka programa”, tome da pokrene ”stvaranje novog hrvatskog Ustava, u kojem će pisati da je Hrvatska domovina Hrvata i svih njezinih građana, a da je temelj hrvatske države ”isključivo Domovinski rat”, ovaj predsjednički kandidat građanima nudi brisanje hrvatske povijesti unazad od 1991, kao svojevrsne nove ere.
Program je tako i stilizirao, pa su tu ‘novi izborni sustav’, ‘nova javna uprava i regionalni ustroj’, ‘nova gospodarska i socijalna politika’, ‘nova energetska politika’, sve ‘novo’, bez obzira na činjenicu da predsjednik Republike nema ovlasti iz tih područja, osim predstavljanja države u zemlji i inozemstvu, vojnih i sigurnosnih te protokolarne ovlasti.
Izbrisati sve osim Domovinskog rata – na načelnoj je razini neprihvatljivo, jer je nasljednik pogrešnih stajališta da država, pravni poredak i društvo nastaju od jednog trenutka u vremenu, a da sve što je bilo prije nije pravno relevantno i ne utječe na ono što će biti poslije. To je stajalište ”sa mnom, s ovom povijesnom činjenicom, počinje povijest naše države”, bez obzira o kojoj se činjenici radilo. Dakle načelno je pogrešan stav
Udarna je ideja o novom Ustavu u kojem bi, prema Kujundžiću, samo Domovinski rat bio temelj hrvatske države, a izbačeno sve ovo: srednjevjekovno kraljevstvo, pragmatična sankcija, Hrvatsko-ugarska nagodba, Država SHS i ZAVNOH. Što je rekao u Maloj dvorani, pred oko tristo sljedbenika, to je Kujundžić točno tako nabrojao i u pisanom programu dajući do znanja da povijest od 7. stoljeća ne smatra važnim za državnost Hrvatske.”
Stručnjaci s kojima je razgovarao novinar tportala kažu da je takvo ponašanje loše, a ideja neprihvatljiva. Prof. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, objašnjava da postoje tri razloga zbog kojih je pogrešan Kujundžićev prijedlog.
”Prvo i temeljno, ovakav pristup – izbrisati sve osim Domovinskog rata – na načelnoj je razini neprihvatljiv, jer je nasljednik pogrešnih stajališta da država, pravni poredak i društvo nastaju od jednog trenutka u vremenu, a da sve što je bilo prije nije pravno relevantno i ne utječe na ono što će biti poslije. To je stajalište ‘sa mnom, s ovom povijesnom činjenicom, počinje povijest naše države’, bez obzira o kojoj se činjenici radilo. Dakle načelno je pogrešan stav.
Drugo, to je pravno, pa i pravno-povijesno, neprihvatljivo jer hrvatska državnost nije utemeljena isključivo na Domovinskom ratu, nego i na nizu prethodnih državnopravnih zbivanja, prava, okolnosti.
No ako odlučujemo ne nabrajati druga zbivanja, svakako moramo navesti pravne i vrijednosne temelje hrvatske države, a antifašizam, europski vrijednosni krug, vladavina prava i slično, to inherentno jesu.
Treće, i možda najapsurdnije u navedenom prijedlogu, jest to da on implicira kako su antifašizam i Domovinski rat nešto različito. Naime hrvatska je država utemeljena na borbi protiv svih totalitarnih režima, i fašističkih, i komunističkih, i nacionalističkih. Domovinski rat i antifašizam su međusobno komplementarni, dijelom preklapajući pojmovi, a zajedno čine dio većeg opsega vrijednosti koje zajedno možemo nazvati ‘suprotstavljanje i odricanje od svih totalitarnih sustava’.
Domovinski rat je neposredno važan za ostvarenje državnosti, ali jednako tako je i antifašizam, koji je zbacio protunarodni režim NDH i koji je doveo do ZAVNOH-ovskih granica koje smo uspješno obranili u Domovinskom ratu te koje su međunarodno priznate i dan danas, uz onih nekoliko spornih područja i neriješenih pitanja, o čemu ovdje nije riječ”, objasnila je profesorica Barić.
Hrvatska je država utemeljena na borbi protiv svih totalitarnih režima, i fašističkih, i komunističkih, i nacionalističkih. Domovinski rat i antifašizam su međusobno komplementarni, dijelom preklapajući pojmovi, a zajedno čine dio većeg opsega vrijednosti koje zajedno možemo nazvati ”suprotstavljanje i odricanje od svih totalitarnih sustava”
Kujundžić ne prolazi ni na ispitu povjesničara, dodaje kolega s tportala. Dr. sc. Hrvoje Klasić, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, podsjeća da hrvatska povijest nije počela 1991., a da je i inače potpuno pogrešno procesima davati nulte godine jer je nastanak države proces.
”Žao mi je što neki kandidati ne uče iz prošlosti i što ne znaju što su i zašto za Hrvatsku značile 1918, 1939, 1945. i druge važne godine. Hrvati su se stoljećima borili za svoju državnost pa je potpuno pogrešno proglašavati temeljem samo jedan povijesni period. Očito neki pojedinci i dalje povezuju antifašizam s komunizmom iako bi trebali znati da svi antifašisti nisu bili komunisti, ali svi komunisti jesu bili antifašisti.
Zahvaljujući tome činjenica je da se 1945. Hrvatska našla na pravoj strani povijesti, a velika zasluga u tome je Komunističke partije – ona je ta koja je pozvala i vodila ustanak. To ne znači da se sve kasnije ne treba analizirati. Isto tako, ne znači da se one koji su se 1941. podigli protiv fašizma može šikanirati.
No kod nas se ova pitanja, a to je očigledno, koriste u dnevnopolitičkoj funkciji, bolje rečeno dnevnopolitikantskim, pa onda valja pitati ovakve predlagatelje što bi na njihovu ideju rekao Franjo Tuđman, koji se kao 20-godišnji antifašist i partizan pridružio obrani zemlje od fašizma?”, istakao je prof. Klasić.
Profesor povijesti Zdenko Samaržija pojašnjava Kujundžiću da je ovo pitanje najlakše shvatiti kao odnos dobra i zla i to je treći prilog u članku tportala.
”Tko ne razlikuje dobro od zla, nije dobro odgojen ili ima drugih razloga da relativizira dobro, pa čak i opravdava zlo. Antifašizam je putokaz dobrote u grdim vremenima, snaga hrvatskoga naroda kojeg fašizam i nacizam nisu uspjeli privući na svoju stranu premda su nositelji novoga poretka u Europi mahali primamljivim darom, što je bilo oslobađanje od velikosrpske hegemonije i objedinjavanja dijela hrvatskoga korpusa u jedinstvenu nacionalnu državu.
Međutim neulazak Međimurja, Baranje i Bačke u nacionalnu državu Hrvata te ostajanje Istre, kvarnerskih otoka i dijela Dalmacije u monarhističkoj Italiji, a odmah zatim nedobronamjerni potezi vlasti prema političkim neistomišljenicima i surovi postupci prema nacionalnim zajednicama usmjerili su hrvatski narod u borbu protiv nedemokratskog i zlonamjernog sustava, kojem je navodna hrvatska državna nezavisnost bila izlika za provođenje terora.”
Na kraju članka novinar tportala podsjeća na ono što bi bilo ”viškom” u Kujundžićevom ustavu:
Dok sam slušao dr. Kujundžića, meni je u glavi bila riječ ”nacionalna revolucija” i to na jedan po meni ružno asocijativan način. Riječ ”revolucija“ se godine 1941. koristila vrlo često. Dublji razlog zbog kojeg je to činjeno je činjenica da to vrijeme ni za koga nije bilo stanje normalnosti ili da nitko nije očekivao da to bude stanje normalnosti. To čak nije bilo ni stanje prividne normalnosti, a nitko se nije ni trudio da to tako bude
Ustav Republike Hrvatske temeljima državnosti proglašava ove događaje koje bi Kujundžić izbrisao: hrvatske kneževine u VII. stoljeću; srednjovjekovna samostalna država u IX. stoljeću; Kraljevstvo Hrvata u X. stoljeću; održanje hrvatskog državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji; odluka Hrvatskoga sabora 1527. o izboru kralja iz habsburške dinastije; odluka Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.; zaključci Hrvatskoga sabora iz 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskoga naroda; Hrvatsko-ugarska nagodba 1868.; odluka Hrvatskoga sabora 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba; činjenica da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918.), poslije (3. listopada 1929.) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao; Banovina Hrvatska 1939.; uspostava temelja državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.).
Čak i nakon toga naš Ustav ističe da su jedan od temelja državnosti i demokratski izbori 1990., novi Ustav te godine i tek onda pobjeda u Domovinskom ratu.
Sve što prethodi ratu, smatra Kujundžić, dakle i godina donošenja Ustava i demokratski izbori, sve treba izbaciti!?
Zašto kažem da sam se ”morao” vratiti tom Kujundžićevom govoru, njegovoj inicijativi da se ”počisti” preambula Ustava?
Mislim da je važno naglasiti da je doktor medicine Milan Kujundžić ušao u politički i ideološki prostor koji ne razumije, a koji je iznimno opasan. Jer je to uvod u fašizam. Ili još gore od toga.
Nacistički Neue Ordnung, najava svih nacifašističkih stranaka da će se njihovim dolaskom na vlast dogoditi temeljite promjene, da će doći nešto “novo”, sličnost je koja se sama po sebi nameće.
Dok sam slušao dr. Kujundžića, meni je u glavi bila riječ ”nacionalna revolucija” i to na jedan po meni ružno asocijativan način. Riječ ”revolucija“ se godine 1941. koristila vrlo često. Dublji razlog zbog kojeg je to činjeno je činjenica da to vrijeme ni za koga nije bilo stanje normalnosti ili da nitko nije očekivao da to bude stanje normalnosti. To čak nije bilo ni stanje prividne normalnosti, a nitko se nije ni trudio da to tako bude.
Komunisti su se spremali na ustanak – ”na dizanje revolucije“, te su taj ustanak ubrzo i podigli. Ustaše, pak, a o njima je u prvome redu riječ, po svojim su vlastitim riječima izvodili ”revoluciju“.
Valjalo je stvoriti i novog čovjeka: nepotpisani tekst iz 1942. godine, objavljen u Ustaši, govori o ”vanjskoj revoluciji u Hrvatskoj“ koja se već ”provodi“. Vjerojatno se misli na ”čišćenje hrvatskog tijela od stranog utjecaja“, odnosno na sustav terora koji je ustrojio ustaški režim i poveo rat protiv svih svojih neprijatelja. No, Ustaša traži da se provede ”i unutarnja revolucija, revolucija čovjeka, i stvaranje novoga Hrvata, onakvoga čovjeka, kakovoga traži današnje veliko vrijeme“, a to je, najkraće rečeno – ”preobraćaj hrvatskog čovjeka, koji će biti prožet krajnjom požrtvovnošću i fanatičkim hrvatstvom…” (Ustaša 7/1942.)
O kakvoj je ”revoluciji“ riječ nije posve jasno ni nakon iscrpnog iščitavanja raznovrsnih izvora, jer je taj pojam za razne osobe u različitim prilikama značio i različite stvari. No, bez obzira na sve razlike nema sumnje da svi oni koji su o ”revoluciji“ govorili mislili su da se treba dogoditi temeljita promjena u društvu.
To proizlazi iz jednog od osnovnih postulata ustaške ideologije – sveobuhvatno stvaranje nove Hrvatske. I zato me taj Kujundžićev govor uplašio, ne samo zato što mu je svaka druga riječ bila ”hrvatski narod”, o čemu sam pisao prije tjedan dana.
Neki su, oni ideološki potkovaniji, smatrali da će se ”revolucija“ odvijati i na kulturnom planu ili prvenstveno na kulturnom planu, pa je Vinko Nikolić tražio i da se stvara ”nova književnost”, jer ”novi duh u hrvatskom životu ne može zastupati stari tip književnosti” (Nikolić, Za novu Hrvatsku, 193).
Nikolić je pojasnio na što misli: usprotivio se da ”tipovi novoga vremena” budu ”Krležini degenerici, bludnici i pijanice (…) junaci raznih djela, koja ubijaju volju za život, ruše polet, misaono odvode u duševna i fizička samoubijstva” Potom napada Gjalskoga, Leskovara i mnoge druge.
Upravo je rad na kulturnome polju trebao biti najvažnija karika u stvaranju i realizaciji ideologije koja je trebala povezati osobu Poglavnika, ustaški pokret i hrvatski narod/državu u jednu cjelinu. Za stvaranje takve ideologije bili su potrebni intelektualci, od kojih će se određeni broj, poput Vinka Nikolića, angažirati na tom poslu. Upravo među onima okupljenima oko Matice hrvatske.
Neki su smatrali da su navedene promjene (od ukidanja srpskog pravoslavlja nadalje) tek uvod u mnogo groznija događanja – naime, neki su mislili na pljačku, a neki na ubojstva. Dido Kvaternik “je smatrao, odnosno imao luđačka shvaćanja o revoluciji koju treba provesti.” (Vidi, HDA, fond MUP SRH, 013.0.56, V. Židovec, Moje sudjelovanje u političkom životu, 30, 138, 139).
I umjereni Vladimir Židovec govorio je o “ustaškoj revoluciji” (HDA, fond MUP SRH, 0.13.0.56, V. Židovec, Moje sudjelovanje u političkom životu, 139-140). Kada 1942. Danijel Crljen komentira Načela ustaškog pokreta, tvrdi da je “s leđa hrvatskog naroda trebalo skinuti dva jarma, dva gospodstva. Na političkom, nacionalnom polju trebalo je uništiti srpsku državnu vlast nad hrvatskom zemljom. Na gospodarskom polju trebalo je izbrisati kobni i svemoćni utjecaj židovstva” (”Načela“, u: Ustaša, Dokumenti, 75).
Ponovo se referirajući na akcije protiv Židova, Crljen govori o ”brzom i energičnom čišćenju s hrvatskog narodnog tijela. To je bio jedini pravi način uklanjanja njihovog pogubnog utjecaja na sav naš javni život i njihovog gospodovanja u našem gospodarstvu i priradu” (”Načela“, u: Ustaša, Dokumenti, 76-77).
S obzirom na to da je još uvijek ostalo nejasno je li dr. Milan Kujundžić u listopadu 2003. tijekom kongresa gastroenterologa u Madridu slučajno naletio na grob Ante Pavelića dok je šetao grobljem San Isidro, je li tamo otišao ”iz znatiželje” ili je istina nešto treće, a to je da je neke lječnike kolege vukao za rukav, kako su neki u anonimnom pismu javili tjedniku Feral Tribuneu (članak je objavljen 12. veljače 2004. iz pera Vladimira Matijanića), mislio sam da je potrebno upozoriti javnost na opasnost Kujundžićevih političkih ideja jer sam ih ja, a i mnogim drugima se to dogodilo, doživio kao opako prizivanje nacističkog ”Neue Ordnunga” ili ustaškog ”nacionalističkog čovjeka”
Stepinčev Katolički list u lipnju 1941., govoreći o uspostavi države, tvrdi da se radi o ”iznenadnom orkanu”, pa da taj orkan ”odnosi sav talog i prašinu, koji ruši sve što nije bilo na dobrom temelju građeno” (Katolički list, 23/1941, 262).
General Glaise von Horstenau, praktički od stvaranja NDH izrazito kritičan prema ustaškoj vlasti, u srpnju 1941. je ”revoluciju” shvaćao na posve drugačiji način: tada je označio ”ustašku revoluciju” kao ”najkrvaviju i najužasniju” (Jelić-Butić, Ustaše i NDH, 188-189).
Kada se vidjelo da revolucija neće biti moguća bez krvi, krenulo se u rat protiv svih ”neprijatelja hrvatskoga naroda”. Konspirativna veza između Srba, Židova, komunista i masona bila je omiljena tema ustaških propagandista od stvaranja NDH. Ta je tobožnja veza morala stvoriti atmosferu u kojoj je javnost shvatila kako je obračun s tim neprijateljima jedino moguće rješenje i kako ”revolucija“ koja se najavljivala znači upravo to i samo to.
U konačnici, valjalo je stvoriti i novog čovjeka: nepotpisani tekst iz 1942. godine, objavljen u Ustaši, govori o ”vanjskoj revoluciji u Hrvatskoj“ koja se već ”provodi“. Vjerojatno se misli na ”čišćenje hrvatskog tijela od stranog utjecaja“, odnosno na sustav terora koji je ustrojio ustaški režim i poveo rat protiv svih svojih neprijatelja. No, Ustaša traži da se provede ”i unutarnja revolucija, revolucija čovjeka, i stvaranje novoga Hrvata, onakvoga čovjeka, kakovoga traži današnje veliko vrijeme“, a to je, najkraće rečeno – ”preobraćaj hrvatskog čovjeka, koji će biti prožet krajnjom požrtvovnošću i fanatičkim hrvatstvom…” (Ustaša 7/1942.).
Hrvatska mladost, list za srednjoškolsku mladež, objavljuje pjesmu koja završava kiticom: ”Hrvati mladi, svet zove zov: na život nov! na život nov!” (Hrvatska mladost 1-2/1941, str. 5).
Vinko Nikolić samo varira ove misli: ”Nova Hrvatska treba i novog čovjeka. Nacionalistička Hrvatska treba nacionalističkog čovjeka. Ustaška Hrvatska treba i ustaškog čovjeka” (Nikolić, Za novu Hrvatsku, 191).
Pošto je zacrtano stvaranje ”novog čovjeka“, logična je posljedica bila da se trebalo nametnuti javnosti mišljenje kao da je uistinu došlo novo doba.
S obzirom na to da je još uvijek ostalo nejasno je li dr. Milan Kujundžić u listopadu 2003. tijekom kongresa gastroenterologa u Madridu slučajno naletio na grob Ante Pavelića dok je šetao grobljem San Isidro, je li tamo otišao ”iz znatiželje” ili je istina nešto treće, a to je da je neke lječnike kolege vukao za rukav da sa njim odu do poglavnikova groba, kako su neki u anonimnom pismu javili tjedniku Feral Tribuneu (članak je objavljen 12. veljače 2004. iz pera Vladimira Matijanića), mislio sam da je potrebno upozoriti javnost na opasnost Kujundžićevih političkih ideja jer sam ih ja, a i mnogim drugima se to dogodilo, doživio kao opako prizivanje nacističkog ”Neue Ordnunga” ili ustaškog ”nacionalističkog čovjeka”.
Kao što je ignorirao moje prethodno pitanje o tome jesam li ja čovjek ili ”smeće” i hoćemo li svi mi koji politički drugačije mislimo od njega morati strepiti od njegove ”Nove Hrvatske”, pretpostavljam da će i ovo pitanje zanemariti, ali ga, zbog zdravlja sviju, treba postaviti: doktore Kujundžiću, jeste li svjesni da ste progovorili riječnikom fašista?!
Nova Hrvatska mi psuje majku
Naravno da me je zanimala atmosfera, iako sam bio gotovo siguran da neću čuti ništa novo (vrlo pedantno pratim sve što Milan Kujundžić iznosi i kod predstavljanja programa je ponovio sve što je rekao prigodom objave kandidature, samo što je sada imao dosta digresija), pa sam u nedjelju bio u Maloj dvorani Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski” (jedva 304 sjedišta, a bilo je, vidio sam, praznih stolica) da iz prve ruke saznam kako bi izgledala ta ”Nova Hrvatska” dr. Milana Kujundžića.
Prema onome što se reklo i što mi se dobacilo bila bi to još jedna epizoda hrvatovanja jer je ovaj predsjednički kandidat u ustima uglavnom imao riječi ”Hrvatska”, ”hrvatska”, ”hrvatski”, ”hrvatskim”, itd., a napose sintagmu ”hrvatski narod”, što je izgovorio najmanje 35 puta, nakon čega sam prestao brojiti.
Sasvim sigurno ne mislim da je Kujundžić ksenofob, daleko je od toga da bude pandan Marini Le Pen (on sam za sebe kaže da je ”moderni konzervativac”), ali ne vidim kako bi građani ove zemlje mogli profitirati od svojega hrvatstva (možda dr. Kujundžić ima recept kako da se zastavom skuha dobar i jeftin gulaš?).
Osobito je odobravanje nazočnih dobilo Kujundžićevo geslo ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što“, koje će također biti ugrađeno u Ustav. Ali to nije invencija kandidata Kujundžića. To su riječi Franje Tuđmana, na što kandidat podsjeća. ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što” su pak riječi koje imaju izuzetno negativnu konotaciju, kao što je imaju i riječi ”Imamo Hrvatsku”, jer znamo da je to zapravo ”oni imaju Hrvatsku” ili ”napravili su si Hrvatsku d.o.o.”, a narod, taj ljubljeni ”hrvatski narod” doktora Kujundžića je dobio šipak. U šupak
Pogotovo mi se čini dvojbena namjera kandidata Kujundžića da promijeni Ustav kako bi iz njega izbacio hrvatsku povijest (doslovno je tako rekao), pa shodno tome i odluke ZAVNOH-a i naš antifašizam, te umjesto toga stavio kako je temelj države isključivo Domovinski rat (na što je ekipa u dvorani pala u trans).
”Jedno od središnjih točaka programa jest stvaranje novog Hrvatskog ustava, u kojem će pisati da je Hrvatska domovina Hrvata i svih njezinih građana, a da je temelj hrvatske države isključivo Domovinski rat, jer Hrvatska ne treba opravdavati svoje postojanje i pozivati se na izvorišne osnove iz dalje prošlosti niti na ZAVNOH. S tim u svezi nadnevak 5. kolovoza bit će okosnica i temelj hrvatske državnosti”, rekao je doktor Kujundžić.
Osobito je odobravanje nazočnih dobilo Kujundžićevo geslo ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što”, koje će također biti ugrađeno u Ustav. Ali to nije invencija kandidata Kujundžića. To su riječi Franje Tuđmana, na što kandidat podsjeća. ”Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što” su pak riječi koje imaju izuzetno negativnu konotaciju, kao što je imaju i riječi ”Imamo Hrvatsku”, jer znamo da je to zapravo ”oni imaju Hrvatsku” ili ”napravili su si Hrvatsku d.o.o.”, a narod, taj ljubljeni ”hrvatski narod” doktora Kujundžića je dobio šipak. U šupak.
Ne bih želio umanjiti ili omalovažiti domoljubne nakane ili ciljeve koje si je zacrtao dr. Milan Kujundžić jer, i to se mora kazati, ne djeluje kao netko tko bi ukrao bilo što građanima, što je pak bila proširena i konačno sudskim putem utvrđena praksa stranke kojoj je zamalo Milan Kujundžić stao na čelo na XVI. saboru u ”Lisinskom” (u drugom krugu glasovanja on je dobio 860, a Tomislav Karamarko 971 glasova).
Nakon toga je, razočaran svojim neuspjehom, osnovao Hrvatsku zoru, a sada se i kandidirao za šefa države sve kako bi kompenzirao svoje političke frustracije i, zašto da i to ne pretpostavimo, osvetio se HDZ-u, te realizirao nešto što mu je jako važno, važnije čak i od liječenja pacijenata, a to onda mora biti odista jako važno, stvoriti nekakvu ”Novu Hrvatsku”, što podsjeća na list hrvatskih proljećara (i onih nakon njih), koji su Jakša Kušan i prijatelji tiskali u Londonu nakon maspoka.
Da ne bismo okolišali i ostali na retoričkom pitanju, javno se obraćam predsjedničkom kandidatu dr. Milanu Kujundžiću i molim ga da mi odgovori: Hoću li ja i hoćemo li svi mi koji politički drugačije mislimo od njega morati strepiti od njegove ”Nove Hrvatske”? Doktore, crno na bijelo, da ili ne?! Pitanje nije deplasirano: budući da se Milan Kujundžić zalaže da se putem referenduma ”izbace nepoželjni ljudi iz politike”, hoće li, to me jako zanima, biti kaznenih ekspedicija prema nepoćudnim novinarima, ljudskopravaškim aktivistima, antifašistima, homoseksualcima… svima onima kojima bi neki od njegovih podupiratelja zdušno ”jebali mater”?
Napomenuo sam da sam puno toga čuo i da mi je nešto i osobno rečeno. Pa i to neka ostane zapamćeno. Sve, od dobrodošlice u foajeu, kada sam predavao kaput u garderobi, koju mi je uputio oštrašćeni Kujundžićev simpatizer: ”Evo i druga Pilsela po zadatku” do ne tako ugodnih pozdrava dok se ”hrvatski narod” razilazio: ”Vidi ono novinarsko smeće” i ”Jebo mu pas mater komunističku”, mene je podsjećalo na Tuđmana i na bolesniji stadij njega kao političara, njegova projekta, modela vladanja, retorike i bontona njegovih simpatizera.
Dok su mi Kujundžićevi glasači pozdravljali majku (koja nije ni kuja, ni kurva, ni kurvetina, hvala na pitanju), ja sam se sjetio Tuđmana: “Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…
Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima… Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija”. (Govor u Zračnoj luci Zagreb, 23. studenoga 1996.)
Kako bi mi se ta neželjena asocijacija prestala javljati, molim dr. Milana Kujundžića da mi, ako me ne poznaje, zakaže pregled (znam da je želio pregledati Ivu Josipovića, pa može valjda i mene, pogotovo što imam kroničnu bolest koju on dobro poznaje), pa da se ustanovi jesam li smeće ili sam ljudsko biće?
Da ne bismo okolišali i ostali na retoričkom pitanju, javno se obraćam predsjedničkom kandidatu dr. Milanu Kujundžiću i molim ga da mi odgovori: Hoću li ja i hoćemo li svi mi koji politički drugačije mislimo od njega morati strepiti od njegove ”Nove Hrvatske”? Doktore, crno na bijelo, da ili ne?!
Dok sam se vozio doma, sitna je kiša tjerala na oprez i na sporu vožnju. Ugasio sam radio. Sređivao dojmove. Smirivao duh. Pitao sam se što je bolje: biti već dvadeset i dvije godine ignoriran od strane HDZ-a (jer se i dalje stameno držim na crnoj listi te zločinačke organizacije) ili biti ”uvažen” od primitivaca koji bi me zatukli u prvom haustoru? Na ovo pitanje neću dati odgovor jer ga nemam. Živim u tvrdoj sadašnjosti. Jedino što me sada zanima je da sve ovo konačno prođe i da Ivo Josipović dobije drugi mandat ne bi li se naša zemlja dodatno upristojila. Da konačno hodamo bez straha od velikih Hrvata
Pitanje nije deplasirano: budući da se Milan Kujundžić zalaže da se putem referenduma ”izbace nepoželjni ljudi iz politike”, hoće li, to me jako zanima, biti kaznenih ekspedicija prema nepoćudnim novinarima, ljudskopravaškim aktivistima, antifašistima, homoseksualcima… svima onima kojima bi neki od njegovih podupiratelja zdušno ”jebali mater”?
U najvažnijem dijelu programa iznesen je ”Plan za spas“. Poručio je kandidat da su se za projekt – preporoditi Hrvatsku, mijenjati je, ne ostaviti je onima koji su je do sada vodili i koji bi lošim reprizama radili isto – odlučili prvenstveno iz obveze prema onima koji su dali svoj život za Hrvatsku, sanjali je i dosanjali, “a onda su je političke elite ukrale”. On to kani učiniti “svehrvatskim dijalogom, uvažavanjem, povjerenjem i vjerodostojnošću”, a zalaže se i za “etičku, moralnu i zakonsku obnovu države Hrvatske”.
Kujundžić ističe kako predsjednik države mora uvažavati različitosti i mora uvažavati sve, a ne samo pripadnike svojih stranaka i svojih klanova, a druge vrijeđati i omalovažavati. Zaključuje kako u Hrvatskoj neće biti više mraka.
Neće?!
“Predsjednik, ma tko to bio izabran, mora ići s istinom. Dosta nam je laži, obmana, prijevara, dosta nam je mraka koji se pokušava u Hrvatskoj zadržati. Neće biti više mraka. Upalit će se veliko svjetlo u Hrvatskoj s istinom. Istina i svjetlo bit će obilježje Hrvatske sutra”, rekao je Kujundžić.
Ali ja sam iz dvorane izašao sa zebnjom, osjetio sam kako me se gleda s prezirom i okretao sam se iza sebe nekoliko puta dok sam hodao prema svom automobilu.
Dok sam se vozio doma, sitna je kiša tjerala na oprez i na sporu vožnju. Ugasio sam radio. Sređivao dojmove. Smirivao duh. Pitao sam se što je bolje (ili gore): biti već dvadeset i dvije godine ignoriran od strane HDZ-a (jer se i dalje stameno držim na crnoj listi te zločinačke organizacije) ili biti ”uvažen” od primitivaca koji bi me zatukli u prvom haustoru?
Na ovo pitanje neću dati odgovor jer ga nemam. Živim u tvrdoj sadašnjosti. Jedino što me sada zanima je da sve ovo konačno prođe i da Ivo Josipović dobije drugi mandat ne bi li se naša zemlja dodatno upristojila. Da konačno hodamo bez straha od velikih Hrvata.